www.tebe-trazim.com

Svjedočanstvo iskustva

Mnogi zaručnici smatraju da su predbračni odnosi nužni jer kažu,
ljubav treba potvrditi, treba vidjeti jesu li jedno za drugo. Prema tome,
treba »isprobati« brak, u čemu su upravo predbračni odnosi najbolje iskustvo.
Pokušat ćemo odgovoriti na to.

Motivi iluzija

»Ako me voliš, zasvjedoči mi sa sigurnošću!« — redovit je način
kako zaručnici žele opravdati svoje spolne odnošaje, koji bi imali biti
dokaz njihove međusobne ljubavi.

Odmah opažamo da u toj inicijativi stoji podsvjesna skrivena težnja
za uživanjem ploda prije negoli su se njih dvoje prihvatili na planu
zajedničkih definitivnih svjesnih zadataka. Jasno, u tom smo slučaju zaista
još daleko od one iskrene i zrele ljubavi koja treba da bude najljepša
karakteristika zaručničkog doba. Dar vlastitog tijela koji još ne izražava
autentičnu i utvrđenu ljubav ne može činiti »probu ljubavi«. Nadalje, ako
se njih dvoje zaista vole, ne može se shvatiti da je takav »dokaz ljubavi«
onda potreban; ne može se shvatiti kako oni uopće dolaze do toga da
osjećaju potrebu da izraze »kontraprobu« svojih afekata, izabirući za to
kao instrument »probe« čin, koji u sebi dragocjen, pred vrijednostima
opće međusobne fuzije i punog primanja jednoga sa strane drugog partnera
— što su već postigli — sigurno je manji, odnosno slabiji »dokaz«.

Ako se pak s »probom ljubavi« namjerava primiti dar vlastitog tijela
kao zalog i siguran jamac da će na svaki način s partnerom ući u brak,
onda seksualni čin znači isto kao i zadati »časnu riječ«. U takvom slučaju,
ne govoreći ništa o »kupnji« koja se stvarno tu izvodi fizičkim
izražavanjem ljubavi, takav intimni odnošaj riskira da bude instrument
ograničavanja one slobode koja je temelj tako važnog životnog kontrakta.
U svakom slučaju ostaje uvijek istina: autentična ljubav ne traži da bude
plaćena; dvoje se mladih ljube onako kako su se upoznali i kao zaljubljene
osobe pronašli. Sama činjenica da se nešto traži, bilo kojega tipa,
kao garancija denuncira i degradira afektivnu sferu zaljubljenih na razinu
infantilnosti, koja je zaista veoma daleko od svog idealnog oblika ljubavi
kao baze za trajan neraskidljiv brak.

Donosimo još jedan motiv: »Da vidimo da li pristajemo jedno drugome!
« Radi se o volji za eksperimentiranjem braka (»pokusni brak«), za
iskustvom stanovitog sporazuma na način bračnog sporazuma koji bi preventivno
jamčio mogućnost zajedničkog bračnog života. Prije svega, stručnjaci
općenito smatraju da je apsolutno nemoguće steći u tom stadiju pravo
bračnog iskustva, jer ovdje riječ »bračno« ne označuje zapravo drugo
negoli fizički odnošaj. U tom smislu ima posve pravo Teodor Bovet, protestant,
poznati specijalist u bračnim pitanjima, kad veli: »Nije jako mudra
stvar htjeti isprobati što je smrt posredništvom dugoga sna; niti može
biti mnogo pametnije htjeti imati iskustvo bračnog sjedinjenja, a da se
prije ne uđe u brak.« (Cit. B. Haring. Perche non sono leciti i rapporti
prematrimoniali tra fidanzati?, u La famiglia cristiana, 12 aprile 1970,
str. 7). Time ne želimo isključiti da sreća dobrog braka ne ovisi također
i o dostatnom sporazumu onoga što se odnosi na fizičke međumanifestacije.
Ali takav se međusporazum o fizičkim manifestacijama može tek
donekle u svojim bitnim komponentama prethodno utvrditi putem solidnog
plurispecijalističkog ispitivanja, makar se ono i ne vršilo direktnim
putem. T o ispitivanje, ako i ne daje izravno i konkretno iskustvo, spašava
ipak ljubav od kompromisa i od uvjetovanosti. Uostalom, na temelju
podataka očito je da je takav ispit vrijedan instrument da se utvrde neki
opći faktori s obzirom na zrelost i na ineđusobnu komplementarnost dotičnog
para. A ono što još nije istraženo među njima, što zapravo leži u
činjenici savršenog slaganja njihovih pogleda, načina, osjećaja, stila života,
suradnje i čuvstvenosti, uglavnom služi za to da se u bračnom životu
ostvari ona misterična zona i da bude neprestan lanac malih novosti kojima
se ljubav hrani, kako bi njihovo zajedništvo bilo uvijek živo i uvijek
u progresu.

»Tabu« djevičanstva

Danas se mnoge djevojke hvastaju time da više nisu djevice, jer biti
djevica, kažu, »danas je izvan mode«. Jedva se ikad čuje riječ o muškom
djevičanstvu, kao da bi mladić bio izuzet od toga da u brak uđe sačuvan.
Očito je u tom pitanju mnogo nejasnoća s obzirom na vrijednost djevičanstva
i na samo značenje izraza.

Mada se izraz »djevičanstvo« redovito uzima u svom anatomskom
smislu kao ekvivalent »nedirnutog himena«, treba ga svakako uzeti u
njegovu hitnijem i autentičnijem značenju kad se time želi označiti »moralni
integritet« osobe, a ne samo biološki. Ipak, iznad svih značenja
djevičanstvo označuje određen duh, dispoziciju da se otkloni svaki individualistički
oblik odnošaja i seksualnog zadovoljavanja, i to u vidu ljubavi
i njenih zrelih izražaja u darivanju.

Prema tome, neka djevojka može izgubiti svoj fizički integritet iz
uzroka koji su apsolutno neovisni od njezine volje, kao neka urođena
anomalija, povreda himena nekim incidentom, povreda pretrpljenim nasiljem
i slično, a da ipak ostane »djevica« u potpunom značenju te riječi.
No možemo imati i obratan slučaj: neku djevojku koja se svojevoljno
podala nekom čovjeku a da pritom njen anatomski integritet nije bio
povrijeđen, očito više je ne možemo nazvati »djevicom« u bitnom značenju
toga izraza.

To isto što je rečeno o ženi treba kazati i o muškarcima, iako njih
narav nije obdarila nekim ekvivalentnim prirodnim znakom kao što je
»himen«, a koji bi mogao poslužiti da se njime dokaže »anatomsko djevičanstvo
«. Ali i za njih postoji smisao ljubavi i darivanja. Kad to ne bi
bilo istinito, tada bi muškarac bio vođen dvostrukim moralom: jednim
u službi ženi u smislu njenog totalnog integriteta, a drugim u službi čovjeka
kao manje zahtjevnog, provocirajući na taj način, u tvorbi buduće
egzistencije u dvoje, diskriminaciju dužnosti i bračne vjernosti.

Ako danas mnoge djevojke smatraju da je djevičanstvo »izvan mode
«, onda to proizlazi iz činjenice da u svome životu i u postavljanju
svojih osobnih problema nisu nikad poštivale autentične vidike ljudske
seksualnosti, zamjenjujući seksualnost i miješajući je zajedno s interesantnim
elementima za zabavu i avanture, i uzimajući je kao faktor da se
izađe i relaksira iz nervoznih situacija. A pogled koji je po mišljenju
mnogih moralista urodio tako pogrešnim stavom dolazi odatle što se u
seksualnosti nije poštivao njen karakter služenja ljubavi i potpunog jedinstva
života u perspektivi bračnog sjedinjenja. Fatalno je što je izvan te
čiste i Božje vizije seksualnosti erotizam istu seksualnost doveo do njenih
skrajnih konsekvencija: ponajprije do individualnog, veoma intenzivnog
i koliko je to samo moguće najčešćeg uživanja, pa, dosljedno, i do nepoštivanja
ženskog fizičkog integriteta.

Prigodni odnosi

Iz svega što je dosad rečeno jasno proizlazi da su takozvani »prigodni
predbračni odnosi« — medu partnerima koji nisu zaljubljeni i koji
se ne misle uzeti — nered zloupotrebe seksualnosti izvan okvira ljubavi.
To je iskorištavanje seksualnog mehanizma sa svrhom da se pribavi užitak
bez obzira na finalnost iste seksualnosti, na njene osobne i socijalne
vrijednosti. Takav egoizam i individualizam ne obazire se niti vodi brige
o posljedicama koje mogu eventualno nastati, a bar na psihološkom polju
i nastaju, kod iskorištene osobe. Uzevši u obzir povezanost seksualnosti
s čitavim osobnim svijetom čovjeka, tu se radi o nasilnoj separaciji tijela
od duha pa se tako stvara nasilno stanje, grubo usredotočeno jedino na
afektivnim procesima dotičnog trenutka. Jasno je da takvi odnosi priječe
autentičnu viziju ljubavi i njenih opravdanih izvanjskih manifestacija, kakve
susrećemo kod iskreno zaljubljenih osoba. Opasnost je da se takvim
grubim shvaćanjem seksualnosti uđe i u zaručništvo, pa se tu nastavi
istom praksom, dapače da se jednako vrši i u braku. Toliko općenito. Pojedinačno
možemo reći slijedeće: Obratno od onoga kako se to krivo zamišlja, osobito među
mladeži, »prigodni seksualni odnos«, dakle takav koji je izvan svakog konteksta
ljubavi, ne samo da sobom ne donosi veću ljudsku kompletnost i veću seksualnu
zrelost, nego mu je posljedica to da u određenim centrima osobnog
razvitka izaziva zastoj i blokiranje normalnog izražavanja afektivnog
svijeta (M. Oraison). Postoji, naime, uska povezanost između intelektualnog,
afektivnog i seksualnog svijeta u čovjeku. Upotreba seksusa ili
erosa u tom smislu izdvojenog od prijašnje dvije sebi naravne zone —
intelektualne i afektivne — isto je kao staviti ga u nasilno stanje, ukoliko
više nije, kao što bi po svojoj strukturi morao da bude, točka kamo treba
stići djelovanjem koje ujedinjuje na veoma visokim osobnim regijama,
nego je rezultat čistog traženja tijela kao laboratorija osjetne naslade.
Takav zahvat separacije tijela od duha u spomenutom procesu seksualnog
sazrijevanja, koji inače prirodno ide za dubokim sjedinjenjem i sazrijevanjem
osoba, kako je obrazloženo, nije drugo nego nasilno zaustavljanje
procesa sazrijevanja ličnosti. Takvim su zahvatom atakirana i blokirana
ona spontana područja koja uvjetuju prirodan razvitak ličnosti. To je
erotski diletantizam i grub egoizam koji toliko toga ruši u mladom čovjeku.

Kad bismo takav odnošaj usporedili s odnošajem prostitutke, onda
su u bitnosti jednaki. Sve je usredotočeno jedino i isključivo na korištenje
tijela. Sadržaj je, dakle, isti, totalno odijeljen od svoga prirodnog svijeta
zdrave afektivnosti, inteligencije i volje, u kome inače upotreba genitalnih
funkcija treba da rezultira jedino kao završna točka duge priprave za
totalno darivanje drugome.

Iznad svega, za osobu podanu takvom sistemu erotskih zadovoljavanja
izvan okvira ikakve ljubavi, fatalno je što se tim načinom možda
zauvijek zatvara mogućnost autentične vizije izražavanja ljubavi, pa i u
fizičkim gestama. Takav će partner veoma teško uspjeti da u svom budućem
bračnom paru vidi duhovne vrijednosti i vrijednosti prirodnog afektivnog
svijeta. On će u svojim izražavanjima intimnosti biti poremećen
erotizirajućim oblicima, a time će izgubiti entuzijazam i sposobnost jednostavnog
divljenja nad kvalitetama drugoga. Takav će biti uvijek manje
sposoban da se iskreno raduje, da traži nove načine iskrene ljubavi. On je
strahovito izložen banalnoj i brutalnoj koncepciji svoga bračnog života.
Zato nije ništa neobično da takav tip, malo kasnije, a nekad i veoma brzo
poslije ženidbe, osiromašen u svojim osjećajnim vrijednostima, sebe doživljava
kao frustriranu osobu, razočaranu, ispražnjenu, nesposobnu za nešto
više i bolje, a jasno je da i stabilnost takvog braka može ubrzo doći u
pitanje. Važno je znati da neka osoba raspolaže zalihama u tolikoj mjeri
u kolikoj je tu zalihu sebi prethodno pribavila stilom života, idealima i
uvježbavanjem sposobnosti da se dade drugome, makar se osobno morala
odricati. Sve je to praktički nezamislivo kod čovjeka koji je svoje sastanke
pretvorio u čistu izmjenu fizičko-emotivnih senzacija.

Ljubavne igre

Dvije engleske riječi poznate su već u svim krajevima — »flirt« i
»petting« — a odnose se na posebne manifestacije heteroseksualnog približavanja,
i općenito se upotrebljavaju da označe poljupce, »carezze« ili
milovanja, seksualna izviđanja, emotivno-erotičke intimnosti... , sve izvan
okvira prave ljubavi. Radi se o programu dviju osoba na erotsko-
seksualnoj bazi izvan nakane budućeg zajedničkog života u braku. Radi
se o sastancima zabave, bez ikakvih odgovornih zadataka, jedino s ciljem
seksualnog zadovoljavanja. Takvi se sastanci priređuju i događaju među
prijateljima, među kolegama, drugovima iz škole, općenito prigodom večernjih
priredaba, »žurova«, na izletima, na praznicima, kod nekih zajedničkih
priredbi, sletova i u sličnim zgodama. Nerijetko se počinje »čistom
« nakanom radi odmora, pa se prelazi na »ljubavni« sektor i ako to
uspije, prelazi se na raznolike manifestacije flirta i pettinga.

Budući da su navedene manifestacije jedino u službi erotskih ugađanja
izvan okvira ljubavi, ne služe ozbiljnom pronalaženju drugoga, međusobnom
darivanju vlastitih vrijednosti, upoznavanju zajedničkih ideala,
razumijevanju, nego su čiste manipulacije koje se zadržavaju na planu
erotičkog umijeća i tehnicizama. Tu se radi o rastavi tijela od srca, pa više
sfere osobnosti ne dolaze u obzir. Dva tijela pokrenuta umjetnim stimuliranjem,
postaju dva stroja podvrgnuta, kao u kakvom laboratoriju, isforsiranim
reakcijama sa svrhom da se dođe do sjetilnih užitaka.

Psihologija kaže da takva erotička iskustva, koja se stječu putem manipulacije
seksualnih mehanizama, svršavaju »produkcijom« veoma kompliciranih
hormonalnih i živčanih sistema, centralnih i periferičnih, koji
će tek kasnije ispoljiti time zadobivene rane. Radi se o impulsima koji su
urođeni i određeni da budu živi dio ljubavi, a sad su nasilno odijeljeni
od njihovih dragocjenih zadataka, da za sobom ostave fatalna stanja napetosti
i psiho-afektivnih ruševina.

Kod žene je protuudar osobito težak. Liječnici izjavljuju da je 90%
slučajeva ženske frigidnosti u prvim godinama braka posljedica dugo vrijeme
prakticiranog, dubokog, opsesivnog i sistematskog pettinga. Takva,
naime forma dugo ponavljanog uzbuđenja u djevojci izaziva određeni
slijed držanja i reakcija, koje veoma dugo ostaju. Pa kako se takva uzbuđenja
sve više produljuju i produbljuju, kasnije će, u braku, bračni čin
biti veoma osiromašena stvar u usporedbi s tim dugim opsesivnim uzbuđenjima
produbljivanim kroz godine.

Specijalist A. Miotto (/ fidanzati, u La Časa, ottobre 1970, str. 445)
tumači taj protuudar na genitalnost žene. Genitalni organ žene je konstruiran
na poseban način: posjeduje produljenost u šupljinu i u dubinu,
slično bubnju violončela, pa je — ako se radi o inzistenciji uzbuđivanja
— razumljivo da se ona proširuju i rezoniraju na širokom anatomskom
teritoriju, mnogo većem u usporedbi s relativno oskudnim proširivanjem
kod muških organa. Tako se događa da orgazam kod muškarca može nastupiti
u najkraće vrijeme upravo zbog toga što je anatomska proširenost
veoma ograničena. Žena je posve drukčija. Kad je kod muškarca orgazam
već davno završen, u ženi se nastavlja ta rezonancija, pa je stoga
shvatljivo što djevojka, inače naučena na produljeni petting, može za
dugo vrijeme sačuvati u sebi taj val naslade, koji nastavlja vibrirati i
rezonirati te provocira zle sne, tešku probavu, moru.. . Sve to može poštenu
djevojku pretvoriti u biće žedno naslada, čemu se ona teško opire.
Još jedno značajno tumačenje dvaju specijalista u toj stvari (F.
Bockle — J. Kohne)! Dugi odnosi s partnerom na posve seksualnoj osnovi
stvaraju nemogućnost da muškarac u braku odgovori erotičkim potrebama
svoje žene. Igre koje uzbuđuju, prakticirane kroz dugo vrijeme i
na intenzivan način, mogu dovesti do krivih refleksa. Pa ako je tijelo
godinama naučeno da traži nasladu drugim putovima, kasnije će se veoma
teško zadovoljiti normalnim bračnim odnosom.

Bitno je kod tih seksualnih alteracija što je tu zaista utemeljena moralna
osuda zbog poigravanja s ljubavlju. To je sve zapravo simulacija
onoga što treba da u braku tvori totalnu fuziju dvoje zaljubljenih u svim
pravcima i nivoima osobnosti. Time se traži kod partnera ono što je isključivo
rezervirano za autentičan kontekst ljubavi jedino u funkciji totalne
međufuzije u braku. A motiv kojim se takvo ponašanje želi opravdati
jest dvostruk: — da dvoje upoznaju sadržaj seksualnog svijeta, ženskog
i muškog, — da se tako priviknu na tehniku približavanja. Ako bi
to ikada moglo biti istinito kod, recimo, nekih specifično asocijalnih tipova,
općenito i normalno uzevši, to nije istina, jer gdje nema ljubavi, sve
se svodi na seksualno iživljavanje i izvještačeno manevriranje, što se
ne može titulirati drukčije negoli kao egoizam i seksualni cinizam.

Govori se o pettingu također medu zaručnicima. Ako se tim izrazom
označuju spontani izražaji međusobne ljubavi, i ne priječe sazrije
vanje i uzrast iste ljubavi, oni se mogu odobriti. Ali ako se tim izrazom
»petting među zaručnicima« označuje navika izmjene poljubaca, nježnosti
(carezze) i zagrljaja na očito erotski način kao opsesivna i produljena
igra, pri čemu je jasno da se ide za uzbuđenjima i zadovoljavanjem sjetila;
u tom slučaju takav »petting među zaručnicima« treba osuditi iz razloga
koje smo prije naveli.

Nadalje, poznata je stvar da mnoge djevojke pristupaju pettingu
pod samo jednim uvjetom: da im se pri tom sačuva njihov fizički integritet.
Jasno je da se tu radi o zabludi s obzirom na bit problema. Možemo
se pitati: što vrijedi taj fizički integritet — koji iz raznih razloga,
kako smo rekli, može i uzmanjkati — kad je sve ono što bi moglo tvoriti
pravo »djevičanstvo ljubavi« i sadržaj autentičnog darivanja, dano na
raspolaganje erotskim kapricima mladića, u biti egoiste i vulgarnog ponašanja.
Takav tjelesni integritet tada upravo ništa ne vrijedi, pa je (inače
znak »nedužnosti«) — ovdje varka i hipokrizija. Možemo, na žalost, reći
da je dosta raširena takva hipokrizija djevičanstva. Tjelesno djevičanstvo
trebalo bi da bude simbol i znamenje onog dubljeg i mnogo važnijeg djevičanstva
osjećaja, da se može kasnije potpuno dati drugome na način da
zajedno i postupno osvajaju duhovnu intimnost, pa afektivnu i konačno
fizičku u braku. Najveća radost ljubavi, kažu stručnjaci, upravo je to
zajedničko objavljenje po prvi put u punoj zreloj ljubavi.

Moja želja da progovorim o jednoj velikoj stvarnosti rodila se još prije nekoliko mjeseci. Znala sam da nekako o tome treba govoriti, ali nisam znala kako, s kim, na koji način, gdje, zašto… Međutim, na srcu mi je samo jedna misao: „Ovom su svijetu potrebni svjedoci, a ne mudraci.“

Mlada sam. Imam nepunih 25 godina. Sigurnim korakom privodim studij kraju. I sa svojih nepunih 25 godina imala sam priliku iskusiti tjelesne zavodljivosti koje ovaj svijet nudi mladom čovjeku, a koje se drugim riječima mogu protumačiti i kao „žrtvovanje svoje tjelesnosti“. Upravo zato želim mladim ljudima poslati poruku da svoju spolnost, ali i spolnost svoje djevojke ili momka shvate i više nego ozbiljno. Kada je spolnost u pitanju, to više nije pitanje tek puke tjelesnosti. Tada se u priču upliću razni duhovi koje ne vidimo, ali su itekako prisutni i aktivni. Oni u nama potiču ili polaganje vlastite spolnosti na Sotonin oltar ili tešku i mučnu, ali blagoslovljenu borbu protiv nečega što nije Božje.

U 4. razredu srednje škole prvi sam put imala dečka. Na početku te veze znala sam da ne želim s njim imati odnose jer sam dugo prije njega molila za dečka s kojim ću moći hodati u čistoći. I bilo je tako, ali samo prvih 8 mjeseci veze. Nakon toga, prvi sam put s njim imala spolni odnos. Od toga trenutka, slika moga života poprimala je sasvim neke druge boje, linije, tonove. Događalo mi se nešto zaista nevjerojatno (barem mi je bilo nevjerojatno u toj dobi): nakon svakoga odnosa ja bih nezaustavljivo plakala. I plakala. I jednostavno – plakala. Moja me ranjenost naprosto ubijala i gušila. Kao što se i može pretpostaviti, došlo je do prekida s tim dečkom, a samim time i do agonije zbog toga prekida koja je trajala punih godinu dana. U to sam vrijeme izgubila više od 10 kilograma.

No, to je bio tek početak. Na drugoj godini studija zahvatio me duh opijanja, hedonizma, poganstva i bludnosti. Glavni „duh upravitelj“ moga života bio je duh oholosti. Počelo mi se događati da bi mi prilikom gotovo svakoga izlaska pristupio neki muškarac. To mi je bilo sasvim neobično, budući da nikada nisam bila poželjna ili primamljiva muškom oku. Međutim, shvatila sam tada da mogu imati koga god poželim. Shvatila sam da me muškarci simpatiziraju, gledaju i rado mi prilaze, a ja sam to uvijek okretala sebi u korist. Pronicala sam „muški mozak“, naučila sam s vremenom sve metode zavođenja i dovođenja na tanak led. I mislila sam da je to bio vrhunac moje „karijere“. Ali kako Sotona ne prestaje postavljati zasjede dok ne uspije pridobiti čovjekovu dušu, meni ih je postavio i više nego što sam ikada mogla zamisliti.

Međutim, Gospodin se svim svojim silama borio za mene. Rekla bih da je svakodnevno iznova i iznova umirao na križu, samo da mene spasi. Razni su mi duhovi vodili život. Zli mi je „servirao“ muškarce kao na pladnju i tako me činio još oholijom.

I tada je počelo. Upala sam u društvo nekih rastafarijanaca, redovito s njima posjećivala reggae partyje, živjela život u „ljubavi, miru i toleranciji“, pušila sam travu po stanovima, parkovima, šumama, napuštenim prugama i pod utjecajem marihuane stupala u odnose radi snažnijeg tjelesnog doživljaja, konzumirajući pritom alkohol u bjesnim količinama. Nalazila sam se s muškarcima u gluho doba noći, ulazila sam u odnose s nepoznatim muškarcima (ne birajući mjesto ni vrijeme), iskusila sam što znači biti „prijatelj s povlasticama“, nekoliko sam puta bila prevarena, tj. tjelesno iskorištena. U nekoliko sam navrata bila prisiljena raditi testove na trudnoću. Da sam kojim slučajem i htjela započeti neku vezu na „duže staze“, to bi bilo nemoguće jer sam bila odviše emocionalno i tjelesno „osakaćena“. Osjećala sam kao da sam vlastitim rukama iz sebe iščupala srce i bacila ga u smeće, kao da sam prestajala postojati.

Sve sam to proživjela u samo nekoliko godina. Kao što to biva kada se igra na Sotoninom polju, upala sam u stanje depresije iz koje sam se jedva izvukla. A izvukla sam se zahvaljujući molitvama mnogih meni znanih i neznanih ljudi. U jednom trenutku moga života, i žaru te agonije, Isus me izvukao iz toga ludila. Presudnu je ulogu u tome odigrao don Damir Stojić, koji mi je ukazao na duhovnu narav moga problema. Opsjednutost seksom bila je produkt duha bludnosti. Kako nisam ni na koji način bila povezana s Bogom, nisam bila ni pod kakvom duhovnom zaštitom. Stoga nije nimalo čudno da su razni duhovi bludnosti kod večernjih izlazaka prepoznavali moj duh i tako radili na strani zla. Zbog nepostojanja te duhovne zaštite u duhovnoj stvarnosti u mom su se životu samo nizali grijesi, i to uvijek na istom području – području spolnosti.

A onda… Glavom mi je prolazila misao: kako ću jednoga dana svom budućem suprugu reći s koliko sam muškaraca imala odnose. Sjećam se dana kada me Isus čistio i kupao u rijeci svoga Milosrđa, čupao čavle iz moga srca, a ti su trenuci za mene bili neopisivo bolni. Patila sam, plakala, okajavala sve svoje grijehe. Ispovjedaonice su bile preplavljene mojim suzama. I dan danas se pitam kako se to sve dogodilo? Kako je Isus pronašao put do moga srca? Zaista ne znam kako.

Kroz cijelo to vrijeme vodila se strašna bitka za spas moje duše. Spoznaja da je Isus, sa svojim vjernim anđelima, izašao kao pobjednik predstavlja mi nešto najdragocjenije u životu. Isus se ponovno borio za mene. I izborio se! Hvala Mu! I danas se događa da čisti moje srce od ostataka toga poganskog života. I danas me čisti, da! Ali sve moje slabosti i grijehe pretvara u proslavljanje Trojedinoga Boga u mom životu. Već sam dugo vremena sama, unatoč tomu što čeznem za svojim budućim mužem, ocem moje djece. Međutim, Gospodin mi je dao spoznati da mogu vratiti svoje djevičanstvo, da ću u svom životu susresti čovjeka koji će u Njega biti zaljubljen, da trenuci samoće znače i veliku milost. Samoća je kao malo došašće u nama, kao mala priprava za nečiji dolazak. Dao mi je spoznaju da nema toga što On ne može pretvoriti u dobro. Rekao mi je: „Gle, činim sve novo!“ Uzvišena spoznaja! Pokazao mi je kolika je moć sakramenta pomirenja, moć molitve predanja svoga tijela i duše, moć Euharistije, a povrh svega, kolika je moć Njegove žrtve na križu koju je podnio za mene.

Bog je nastanjen u svima nama. Mi smo hram Duha Svetoga. On u nama živi! Čuvajmo, dakle, svoje tijelo, zaodjenimo se u duhovnu opremu koja nam je potrebna da se uspješno borimo protiv svih duhova koji nam prijete. Čuvajmo čistoću srca i tijela da bismo se svidjeli Bogu. Jer On je naš početak i kraj. Bez Njega nemamo ništa, bez Njega ne možemo ništa. Zagledajmo se u Raspetoga Krista koji čezne za našim čistim srcem. Ako i ima onih kojima grijeh prošlosti ne dopušta krenuti naprijed, ne bojte se, jer Gospodin ima odgovor na sve naše strahove. Taj odgovor je Ljubav. Čeznite za Njim, oslonite se na Krista je svoj život položio za vas. A zašto ga je položio za vas? Zato što vas LJUBI! Neka nas na našem putu do Neba prati zaštita Predragocjene Krivi Kristove i zagovor Blažene Djevice Marije, naše Prečiste Majke.

D. D.

Glupi ljubavni filmovi

Glupi ljubavni filmovi su sve pokvarili. Gledam sebe, svoje prijatelje, prijateljice i poznanike i vidim razočaranje u ono što je Bog dao i zamislio kao najljepše – ljubav. A to je nešto oko čega se vrti sve u našim životima. Prvo dakako, Bog sebe daje i napaja naše živote tom ljubavlju. Potom želi tu ljubav među ljudima, što je na poseban način između muškarca i žene. Želi vrhunsku čistu ljubav da se očituje među njegovim stvorenjima, koja je stvorio da budu jedno. No naša stvarnost pokazuje kako su oko nas same imitacije ljubavi, sama razočaranja, te kompromisi koje radimo sa sobom, s Bogom, sa svojom spolnošću, sa svojim dostojanstvom. Najtužnije je što su nam slike ljubavi toliko iskvarene i izobličene, da ne možemo vjerovati da je čista ljubav moguća. No, razmislimo – zašto bi neka filmska romantičarska imitacija ljubavi bila prava, a ona koja dolazi od Stvoritelja ljubavi, daleka i neostvariva?

Prava ljubav počiva na čistoći – jer tamo gdje je čisto, ima mjesta da se nastani Božja ljubav. Gdje je prljavo od grijeha i naših nečistoća i rana – nema mjesta za ništa drugo… To je čistoća ne samo tjelesna, već čistoća emocija, pogleda, postupaka, odnosa s drugima… I shvaćam to kao čistoću za cijeli život, ne samo u predbračnom hodanju, već je čista ljubav poziv za sve – i svećenike i redovnice, ali i supružnike. Poziv je to da rastemo u čistoj ljubavi, u Bogu, da pružamo istinsku ljubav jedni drugima, crpeći je prvo od Njezina tvorca. No vidim da je posebna dimenzija ona u kojoj sada na poseban način rastem – predbračna čista ljubav. Bog me priprema za sveti brak i ne mogu riječima izraziti milost koju moj dečko i ja dijelimo, prvo svatko osobno rastući u Bogu, a zatim dijeleći ga u svojoj vezi. I sami svjedočimo da nismo imali pojma da je takvo što moguće, ali smo sigurni da je među nama Božja ljubav, koja upravlja put našoj ljubavi.

I sami se učimo i uspijevamo iznenaditi ljubavi koju nam Bog daje i tome kako oblikuje naš odnos. Šteta je što nam je to sasvim novo, a ne nešto što viđamo svuda oko nas, gdje god su djeca Božja. Šteta što sam i sama bila žrtva ne samo glupih ljubavnih filmova, koliko i svojih krivih očekivanja, iskustava i općenito iskrivljenih slika o pravoj ljubavi. Sve što svijet servira su imitacije ljubavi, a u odnosu muškarca i žene romantičarski odnosi, redovito površni i temeljeni na požudi. I to su “ljubavi” gdje ljudi moraju ispunjavati neke kriterije da bi se voljeli, a koja uključuje sve a samo ne Boga, kao temelj ljubavi. I recite što hoćete, diskutirajte, ali sve što nema temelj na izvoru ljubavi, Bogu, jednostavno ne može biti (prava) ljubav. I nisu to samo filmovi, nisu to samo serije i zabava – to su slike koje svjesno ili ne, oblikuju naše stavove o ljubavi, a time i naše živote.

I sad kad pogledam duhovnim očima i srcem na ljudsku prirodu, tako je logično da Bog do takve punine želi uzdići odnos muškarca i žene, da je to moguće samo jednom – duhovno, emotivno, prijateljski, tjelesno… I zbog glupih ljubavnih filmova i naših razočaranja i rana, jer smo svi htjeli neku idealnu ljubavnu priču u svom životu, a u traženju iste smo se pouzdavali samo u ljudsko, prave ljubavi su iznimke, gotovo lude i neshvatljive. No Bogu hvala i slava, jer mogu posvjedočiti o čudesnoj ljubavi Božjoj u svom životu, koju mi je Bog poklonio preko čovjeka s kojim se pripremam za sakrament braka.

I dok smo tako razmatrali i zapravo se divili našem daru od Gospodina, posvijestila mi se objava Isusove slave i Njegovo prvo znamenje na svadbi u Kani Galilejskoj (usp. Iv 2,1-11). Tako divno ocrtava kako je Božja savršena logika ljubavi drukčija od ljudske, često izopačene i iskrivljene (baš kao ljudske slike ljubavi koje većina nosimo). Ljudi prvo iznose malo dobrog vina, kušaju ga, a kad su već napojeni ili opijeni, onda se iznosi loše vino koje ljudi dalje uživaju. I tako je to u životu. Kada na prvom mjestu nije Bog – kušamo nešto drugo, okus nam se svidi, no taj zavodljivi okus nas odvede predaleko, čak do iskvarenog osjeta i onda uvijek ostajemo na lošem. A Bog… On daje samo dobro vino. Kad se Gospodin odluči proslaviti, tj. kada mu mi to dozvolimo u svom životu, onda se događa samo dobro, odnosno vrhunsko. No to je logici svijeta teško povjerovati. Istinska ljubav? Hodanje u čistoći? Dobri brakovi? Sretne obitelji? Bog nam svima želi dati puninu naših odnosa, kao što daje vrhunsko vino. Jer to su mjesta gdje rastu naši životi, koji rastu jedino iz ljubavi i zato moraju biti temeljeni na Bogu.

Tako obični i tako prazni, naši međuljudski odnosi su kao obična voda, koji mogu postati “vrhunsko vino”, ako se prepustimo djelovanju Božje milosti. Ako povjerujemo da je Njegova ljubav prava ljubav, a sve drugo – bez navlačenja, opravdavanja i kompromisa s imitacijama ljubavi – napokon odbacimo, stvarnosti naših ljubavi, naših veza, brakova i obitelji bit će mjesta istinske ljubavi. Naša ljubav može biti vrhunska, kada se Bog po nama proslavlja.

Sanja Martinović

seminar o hodanju i braku Marice Čunčić

HODANJE I BRAK - dr. sc. MARICA ČUNČIĆ

https://www.youtube.com/watch?v=olZFayeOxRc
https://www.youtube.com/watch?v=A36w1hW3G6U
https://www.youtube.com/watch?v=TnY6ge3XhSk
https://www.youtube.com/watch?v=a47zWMjc1uM

Između ostalog spominje da ako je djevojka duhovno naprednija od mladića koji joj se sviđa onda ona mora njemu prva prići
Govori o tome gdje je najbolje tražiti nekoga, zbog čega hodati u čistoći, zašto se nije dobro niti ljubiti prije braka, zašto je još za vrijeme hodanja važno biti siguran(sigurna) da je ta osoba Volja Božja za brak, kako rješiti problem straha da će djevojka biti ostavljena ako ne spava s mladićem prije braka,...

Marica savjetuje mlade i one u braku i ovdje donosi dosta zanimljivih slučajeva koji su joj dolazili na savjetovanje