www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 tra 2024 08:56

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 115 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5 ... 12  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 25 lis 2011 10:47 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 13 kol 2011 08:26
Postovi: 706
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 2 zahvala
Zamoljen sam da napišem kako sam shvatio da ona djevojka,za koju sam mislio da mi po svemu odgovara za život,zapravo nije za mene.

Pa djevojka mi se svidjela,neću nabrajati njene osobine ali mogu samo reći da je upravo tip djevojke s kojom imam jako puno zajedničkih dodirnih točaka u životu.

Više godina prije toga neko vrijeme sam molio da se prepoznamo,moja srodna duša i ja i da ne budemo zavarani pa da se ne dogodi da netko od nas ode s nekim drugim.Jer toga ima jako puno,kako reče jedan stari svećenik koji nas je vodio dok smo hodali,pravu ljubav je jako teško naći i malo ih je koji je nađu.Taj svećenik nije isti svećenik koji me je vodio dok sam bio u Centru za zvanja,kad sam našao curu onda više nisam mogao ići u taj centar jer je to samo za slobodne dečke.Doduše uvijek sam se mogao javiti našem don Šimi ali pošto je moja supruga u ono vrijeme išla kod tog drugog svećenika,kojeg sam i ja dobro poznavao,nekako smo se odlučili da oboje idemo kod njega po savjete,razgovor i kad bi neko od nas imao neke probleme(a problema je bilo koliko hoćeš :mrgreen: kasnije ću pisati o tome i zašto je to tako bilo).

Uglavnom kad sam počeo izlaziti s tom djevojkom(za koju sam mislio da bi mi odgovarala) rekao sam svećeniku koji me je vodio da izlazim s jednom djevojkom a on mi je samo odgovorio da to nije prava za mene.Znao sam da govori po duhu i da je za mene rasvjetljen ali opet mi nije to lako bilo prihvatiti jer mi se djevojka sviđala.Ali znao sam da ako nije za mene da su moguća tri ishoda:ili ću se odmah od nje odvojiti,što bi bilo najbolje,ili kasnije tokom hodanja (ako se upustimo u vezu) će se isto to dogoditi ali s težim posljedicama tj.neko će biti ranjen,ili ako se vjenčamo(najgora moguća solucija) bićemo oboje nesretni čitav život.

Nisam htio na silu prekidati to druženje nego sam u sebi napravio laganu distancu od nje i cijelo vrijeme molio da mi Bog pokaže jesmo li jedno za drugog.Naime nisam sumnjao u to što mi je rekao ali jednostavno mi je to trebalo sjesti.I prema njoj sam bio iskren,rekao sam joj da i ona moli da nas Bog rasvjetli jesmo li jedno za drugog pa ćemo činiti shodno onomu što nam Bog na ovaj ili onaj način kaže.

Svako dan smo se družili,išli na misu,zajedno molili krunicu.Sjeli bi u auto i išli na neko mjesto di možemo biti u miru.Ponekad je oko nas znalo biti parova u autima,drugi auti se tresu a mi u mom autu molimo krunicu,malo smiješan prizor.

Nekoliko tjedana nakon toga malo po malo jednostavno sam počinjao shvaćati da ona nije za mene,počeo sam osjećati nekakvu težinu ali odlučio sam ići do kraja zato da budem potpuno siguran da ona nije za mene,da mogu kreuti dalje i da nemam repove u nekim nedorečenostima.I tako smo izlazili sve dok jednog dana ta težina nije postala nepodnošljiva.Paralelno s time sve sam više molio da mi Bog pokaže i jednog dana sam shvatio da mi Bog upravo tako govori,dao mi je neko vrijeme za druženje s njom i sada je dosta,zatvorio je pipu i više nije bilo milosti koja nas je držala zajedno.Mogao sam nastaviti samo svojim ljudskim snagama ali to bi bilo već vršenje moje volje a ne slušanje onog što mi Bog govori.Odlučio sam joj reći da sam shvatio da ipak nismo jedno za drugog što sam i napravio.Ono najdraže iz svega toga je da među nama nije bilo grijeha niti nekakve tjelesne intime,sve je ostalo na duhovnom nivou.

Ono što sam išao do kraja kad sam osjećao tu težinu tj.sve dok nisam počeo pucati je očito bilo potrebno da mi sjedne to što mi je svećenik rekao.Jer tako ne bi mogao dugo izdržati,a kamoli čitav život.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 25 lis 2011 17:56 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 13 kol 2011 08:26
Postovi: 706
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 2 zahvala
S mojom sadašnjom suprugom sam se dogovorio da izađemo na piće i da malo prošetamo,mislio sam neko vrijeme da se tako družimo pa da vidim šta će od toga biti.ALi prvu večer kad smo izašli i popričali o svojim stavovima o životu i vjeri jednostavno morao sam je pitati za hodanje.Nešto u meni je bilo jače od mene samoga i nisam mogao izdržati a da je ne pitam za hodanje.

Počeli smo izlaziti i molili smo se da nas Duh Sveti vodi kroz hodanje.Zajedno smo svaku večer molili deseticu krunice za pokojne branitelje a da oni za nas mole da čisti uđemo u brak i da nam hodanje bude kakvo treba.Odmah na početku hodanja u srcu sam osjetio da bi bilo dobro da se neke stvari riješe dok se još hoda.O čenu se radilo tada nisam znao,kasnije sam shvatio da se radi o nekim ranama koje sam dobio tokom čitavog života i koje bi mi smetale kasnije u braku pa smo se počeli moliti da se i to riješi do braka.

Kako smo se prepoznali?Od prvog dana kad smo prohodali i ona i ja smo znali da smo jedno za drugog,ali ja nisam htio vjerovati u to jer mi se činilo nekako prebrzo da to znam.Molio sam se za to i ta spoznaja je bila sve jača pa više nisam sumnjao jel ona prava osoba za mene.Od drugih parova sam znao čuti da su mnogi od njih u prvih par tjedana veze znali da su jedno za drugog.

A i sve se poklopilo što su mi svećenici govorili o tome kakvu djevojku da tražim.Viđali bi se svaku večer i šetali smo tamo di nije bilo šanse da padnemo,puno smo razgovarali i tako se malo po malo upoznavali.Išlo nam je dobro po pitanju čistoće i malo smo se opustili.Upravo tada se dogodilo da smo pali,išli smo na ispovijed ali ponovilo se još par puta.Srećom padovi nisu bili teški.Tu sam shvatio da opreza nikad dosta jer se pad uvijek može dogoditi i zato svaki dan molim da me Bog sačuva od grijeha.

Nakon nekog vremena od zaljubljenosti jednog dana došla je sumnja jel ona prava osoba za mene.Nisam htio ništa sam poduzimati i otišao sam na razgovor sa svećenikom.Kroz razgovor s njime posvjestilo mi se da je prava osoba za mene.I prije sam vjerovao u to ali tada sam još jasnije to spoznao i nakon toga smo se zaručili.

Onda su došla različita trpljenja koja su bila unutarnje prirode,neke rane su mi se otvarale a svećenik mi je rekao da ta trpljenja služe da bi se rane popravile.Kasnije sam u nekoj knjizi pročitao da su zaruke vrijeme kad se srce čisti.

Situacija se s vremenom popravljala i bivalo mi je sve lakše.Zadobivanje potpunog oprosta mi je u tome puno pomoglo a također i kajanje.Naime,pročitao sam da ko zadobije potpuni oprost i da tog trenutka umre da ide direktno u raj.Ali jednom kroz razgovor s jednim profesorom s KBF-a on mi je rekao da je na Bogu da odluči koliko će kome maknuti kazni za grijehe a koliko ostaviti.TO sam shvatio onda kad sam vidio da se mogu kajati i nakon zadobivenog potpunog oprosta.Jer da mi je sve time izbrisano onda se ne bi mogao kajati za neke grijehe (ispovjeđene naravno) koje sam u prošlosti činio jer bi posljedice tim potpunim oprostom bile pobrisane.A ipak sam se kajao.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 25 lis 2011 19:12 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 13 kol 2011 08:26
Postovi: 706
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 2 zahvala
Tokom hodanja počinjao sam shvaćati kolike posljedice ostavljaju grijesi,duboke rane.Don Damir Stojić je na jednom predavanju rekao da 20 sekundi gledanja pornografije u srcu ostavi posljedice i do 20 godina.

Jedna odlična stvar koju sam shvatio je da se sve vraća u životu,kako dobro tako i loše.To mi je pomoglo da mnogima oprostim i ubilo u meni želju za osvetom a s druge strane da više pazim.Jedan svećenik je jednom rekao baš to,u životu se sve vraća i dao primjer sv.Pavla koji je progonio Kršćane,zatvarao ih u tamnice,kamenovao a isto to se i njemu dogodilo kasnije.Don Damir Stojić je na jednom predavanju dao primjer upravo sv.Pavla i sv.Ivana,rekao je da je Pavao dosta trpio kao posljedice svojih grijeha dok je sv.Ivan od mladosti bio uz Isusa pa nije puno griješio,zato nije izranio tu Božju ljubav u sebi i stoga je bio pun ljubavi,zbog toga su ga nazvali "doktor ljubavi".

Tokom hodanja sam ulazio sve dublje u vjeru i poprilično se popravio u nekim segmentima,izgleda da je moja djevojka poprilično pozitivno djelovala na mene.A vjerujem i zajednička molitva jer ipak je bolje da dvoje moli za istu stvar nego svatko pojedinačno.

Uglavnom nakon turbulencija u prvih par mjeseci kasnije se situacija počela polako smirivati i do vjenčanja sve je uglavnom išlo puno blaže.

Tu sam shvatio važnost čistoće,kako hodanja u čistoći tako i osobne čistoće.Puno puta mi je kroz glavu prošla misao "kako mi to prije nije bilo jasno,da sam prije shvaćao puno više bi molio da me tu Bog očuva od grijeha".

Uglavnom vjenčali smo se i kad je vjenčanje završilo kroz glavu su mi prošle dvije misli:imao sam predanje u Volju Božju i nemam dilemu oko toga jesam li za brak.I druga stvar koja mi je prošla korz glavu je da smo dosta dugo hodali bez upražnjavanja ikakvih tjlesnih nježnosti,samo poljubac u čeli i obraz.I ako smo toliko dugo mogli biti zajedno a da idemo prema braku i da nam je i tako lijepo onda jedino što nas je moglo zajedno držati je ljubav ili bi se razišli i to mi je govorilo da je ona prava osoba za mene.Dosta puta sam čuo da kad u braku dođe suhoća i ako to potraje onda se neko ili oboje znaju baviti mislima da možda nisu pogriješili kod izbora bračnog druga i da možda njihova prava ljubav negdje vani šeta.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 25 lis 2011 19:16 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 13 kol 2011 08:26
Postovi: 706
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 2 zahvala
puno sam kopao po internetu u potrazi za tekstovima o hodanju,želio sam se dobro pripremiti za brak pa sam naišao na dosta toga,šta po forumima,šta po blogovima ili na youtubeu pa ću to ovdje copy/paste


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 26 lis 2011 07:51 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 13 kol 2011 08:26
Postovi: 706
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 2 zahvala
Htio bi spomenuti nešto što sam se ja pitao dok sam bio sam,a što vjerujem da se pitaju i mnogi drugi koji su sami.A to je kad će doći taj trenutak kad ću biti s mojom srodnom dušom.

Pa pošto sam imao osjećaj da mojoj samoći nikad neće doći kraj promatrao sam druge,kad je u nečijem životu napokon došao trenutak da budu s voljenom osobom.Mogao sam primjetiti da su mi neki spomenuli kako su se već bili pomirili da će do kraja života ostati sami i da su nakon toga ušli u vezu koja je kasnije prerasla u brak.Nešto slično se i meni dogodilo,onda kad sam ima predanje u Volju Božju tj.kad sam u dubini srca shvatio da ako je samoća moj životni put i bio to spreman prihvatiti,nedugo nakon toga sam ušao u vezu.

Ali pošto sam već otprije znao da su mnogi ušli u vezu tek kada su se pomirili da će ostati sami i ja sam se nekako pokušavao s time pomiriti ali nije baš išlo do kraja,možda bi u glavi imao takav stav ali mi to još nije bilo sjelo u srce.Valjda je Bog čekao trenutak da se zaista iz srca pomirim s time da bi možda i sam mogao ostati.

No zapravo to predanje je išlo u korak s mojim obraćenjem,sad kad pogledam unazad vidim da što se bližio trenutak ulaska u vezu to su mi i teži padovi u bludnost bivali sve rjeđi a lakše bi se odupirao da ne padnem.Naravno da kušnje i napasti nisu time prestajale ali sam imao više snage da se oduprem i tu sam počinjao cijeniti krepost čistoće jer sam počeo uviđati koliko dobra mi ona nosi.Sad vidim da je to zapravo moje obraćenje.Negdje sam pogledao clip gdje djevojka kaže da za hodanje u čistoći treba biti u skladu s osobnom čistoćom tj. da ono proizlazi iz osobnog obraćenja i osobne čistoće.

Pošto je prvo što sam počeo ovdje pisati bilo o tome kako sam sa svojom suprugom hodao u čistoći neko može pomisliti da je to rezervirano za neke druge ljude a ne za sve,kako sam već ja znao pomisliti dok sam često padao.Želim samo naglasiti da to nije tako,da je to samo plod mog obraćenja.Doduše nekome je to poklonjeno a neko se mora boriti,više ili manje.Vjerujem da ja spadam u one koji su se morali dosta boriti i moliti za to.Gledajući druge ljude mogu reći da sam u odnosu na neke učinio puno više toga lošega,pogotovo dok nisam ušao u vjeru.A i kad sam prihvatio vjeru trebalo mi je dosta godina da se značajnije izvučem iz tih grijeha jer ipak obraćenje se ne događa preko noći i potrebno je dosta molitve i pokore da dođe do značajnijeg pomaka,barem je tako bilo u mom slučaju.Znači samo biti ustrajan i dati sve od sebe a plod će sigurno s vremenom doći


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 27 lis 2011 11:31 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 13 kol 2011 08:26
Postovi: 706
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 2 zahvala
Pa evo da ispravim nešto gdje sam se krivo izrazio,jedna osoba mi je objasnila šta znači pobijediti tijelo(kako sam već prije napisao) pa vidim da sam se pogrešno izrazio kad sam to napisao,nešto drugo sam htio reći.

Rečeno mi je da pobijediti tijelo znači da netko više nema problema s tjelesnom napasti.Ono što sam ja htio reći je da sam u brak ušao onako kako sam već opisao,bez teških padova u odnosu sa mojom sadašnjom suprugom a također što se tiče masturbacije,tu se uspješno savladavam nekoliko godina.Naravno da imam napasti i kušnji (što pokazuje da nisam pobijedio tijelo,kako sam već napisao),da dokle god sam živ i zdrav toga vjerujem da će biti,vjerujem također da uvijek postoji mogućnost pada (negdje sam pročitao da su i veliki sveci znali duboko pasti a kamo više to vrijedi za mene običnog čovjeka) pa se zato svaki dan molim da me Bog očuva od pada,pogotovo u bludnost,svaki dan poduzimam dosta mjera za očuvanje čistoće(pričest,svakodnevna krunica,razne sitne pokore npr.ne idem dizalom nego pješke,ponekad neću popiti sok nego vodu,kako sam već raspoložen nešto od toga sebi odredim),svaki dan molim molitvu 3 Zdravomarije jer sam se zavjetovao Gospi da ću to moliti svaki dan a da me ona očuva od grijeha,pogotovo bludnog,česta pričest,...i vjerujem da sam u biti to na taj način izmolio.A također vjerujem da je to i plod mog obraćenja.

Znam više dečki koji su neoženjeni a kažu da u čistoći žive već godinama,naravno da svi imaju napasti i kušnji ali se uspjevaju savladati.Neki su to dobili na dar na nekom seminaru duhovne obnove a neki su se morali dosta boriti i moliti da bi do toga došli.Ja sam od onih koji nisu tako lako došli do toga,dosta godina sam se za to molio i borio ali također upravo zbog toga što sam teško došao do toga sad to znam cijeniti.Kažu da ono što se teško dobije jednako tako se teško i pušta pa mi i to dodatno daje jak motiv za borbu.Također vjerujem da i moja povijest ima utjecaj da sam tu tanak,kad sam toga svjestan onda se sigurno više moram boriti i moliti za očuvanje od pada.

Eto ne želim nikoga dovesti u zabludu pa se ispričavam ako sam nekoga naveo na mišljenje da sam pobijedio tijelo i da nikad više s time neću imati problema.Naravno da napasti i kušnji ima i zbog toga što znam da uvijek opasnost vreba ja se ne opuštam nego se svakodnevno molim i činim sve ostalo potrebno da tu čistoću zadržim.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 27 lis 2011 14:22 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 13 kol 2011 08:26
Postovi: 706
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 2 zahvala
Lucija55 napisao:
A što misliš o paru koji nije hodao čisto, pa se djevojka obratila pa su prekinuli.. pa su opet skupa i dečko to poštuje.. osuđeno na propast onda ? i recimo da ona moli Boga da joj pokaže pravi put, i da možda se i on obrati jednoga dana, da je možda upravo zbog toga ona i poslana da bude s njim? naravno, sve će to biti očito s vremenom.. ali čula sam dosta takvih slučajeva.. iako bi najidealnije bilo da nitko od nas nikada nije pogriješio ni spoznao tu bol bludnoga grijeha, ali valjda svatko ima svoj put..

jedan je svećenik rekao da ako se to dogodi ili ako se dogodi predbračni odnos,u tom slučaju bi par trebao hodati u čistoći barem godinu dana i u braku neće biti problema zbog toga.Zašto godinu dana ne znam.Negdje na internetu sam pročitao da se prije od bogoslova tražilo da se mogu uzdržati od masturbacije barem godinu dana da ih se može pustiti dalje,naći ću taj tekst pa ga ovdje prenesem.I tu se radi o toj godini dana,zašto je to nekekva donja granica ne znam,možda neko ko je upućeniji bude znao objasniti


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 27 lis 2011 15:23 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 13 kol 2011 08:26
Postovi: 706
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 2 zahvala
nađoh taj tekst,evo dijela gdje o tome piše,doduše radi se o bogoslovima

Citat:
Crkveno učiteljstvo uvijek je izričito osuđivalo masturbaciju kao moralni nered i grijeh. Prvo službeno učenje o njoj donio je Leon IX. 1054. određujući da ”osobe koje se podaju masturbaciji ne smiju biti prepuštene svetim redovima” (DS 688). I kasnije je više puta ona proglašena za teški grijeh. Kongregacija za redovnike izdala je 1961. Uputu duhovnicima redovničkih kandidata u kojoj se kaže da kandidat koji bi imao naviku masturbacije bez utemeljene nade da će je nadvladati u razborito određenom vremenu ne smije biti pripušten u novicijat.[b] Još je strože kod pripuštanja doživotnim zavjetima i svetim redovima. Ne može biti pripušten onaj tko nije postigao habitus uzdržljivosti i dao dokaz čistoće, barem za vrijeme jedne godine.

LINK


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 27 lis 2011 15:36 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 13 kol 2011 08:26
Postovi: 706
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 2 zahvala
evo jedan zanimljiv slučaj kad je djevojka bila ostavljena jer nije htjela spavati sa svojim dečkom prije braka

Citat:
----Original Message-----

Sent: Monday, October 29, 2001 2:01 PM

To: luka.rada@zg.hinet.hr

Subject: svjedočanstvo

“Nedavno sam prekinula s dečkom do kojeg mi je jako stalo, bolje rečeno, on je prekinuo sa mnom. Razlog možete pretpostaviti, nisam željela spavati s njim. Odgojena sam u kršćanskom duhu i to je za mene bilo potpuno neprihvatljivo. Ali ne shvaćam jednu stvar, i on je odgojen kao vjernik, ide redovito u crkvu, jako je fin dečko, ali za njega, predbračni odnosi nisu ništa loše ako se dvoje ljudi voli. Ja to nisam mogla prihvatiti i mi više nismo skupa. Uistinu patim zbog toga….”

Kad sam na ‘Palminoj stranici’ pročitala poruku djevojke koja pati jer ju je ostavio dečko koji je htio spavati s njom, i odgovor p. Luke, osjetila sam se pozvanom da njoj i svima koji su se nađu u sličnim problemima posvjedočim svoje iskustvo.

Iz provincije sam došla studirati u Zagreb. Upisala sam redovni studij, kojeg sam sama morala financirati jer mi roditelji nisu mogli pomoći. Radila sam, učila, polagala ispite i došla skoro do diplome. Razmišljala sam tada – “još par ispita i moj je cilj ispunjen”. Tada sam upoznala drago biće, dečka, za kojeg sam znala da vjeruje. Činio mi se pažljiv, vidjela sam da ga mnogi cijene kao vjernika i često se pouzdaju upravo u njegove savjete. Kada smo počeli hodati bila sam sretna, ali sam brzo shvatila kako je nepovjerljiv. Mislila sam da će to s vremenom proći, ali nije. Boljelo me njegovo nepovjerenje prema meni, ali mi ništa nije moglo stati na put da se “borim za ljubav”. Naravno, razgovarali smo o predbračnim odnosima. Tada sam mu pričala o svojoj trogodišnjoj vezi koja se raspala upravo zato što nisam htjela spavati s tim dečkom. Moj stav je bio jasan. Međutim, tada me je počeo “ucijenjivati” nepovjerenjem. Nije mi vjerovao da sam djevica, jer – kako je govorio “nakon trogodišnje veze, tko ti može vjerovati …”

Svim svojim snagama pokušavala sam ga uvjeriti, doći do povjerenja koje mi je bilo potrebno. Voljela sam ga i zato podnosila sva poniženja koja mi je donekle i nesvjesno nanosio svojim nepovjerenjem. Ali nisam uspjela. Uvjerila sam sebe kako će mi vjerovati kad mu pružim najveći mogući dokaz da sam djevica. Spavali smo skupa. Meni je to bilo kao žrtva za ljubav. Tako je zapravo počeo pakao. Zbog povjerenja koje sam mu dala i samog toga čina, vezala sam se za njega svim svojim bićem. A on me je još manje cijenio. Nekih događaja i uvreda bojim se sjetiti. Ne želim to više ponavljati. Reći ću samo da me najviše bole one uvrede koje su se odnosile upravo na to što smo spavali skupa. Živjela sam zarobljena osjećajima odbačenosti i iskorištenosti. Čak sam razmišljala o samoubojstvu. Shvatila sam da on želi prekinuti sa mnom, ali da ne uspjeva pronaći pravi način. Zato me mučio. Konačno, smogla sam snage (uz Božju pomoć i potporu obitelji); rekla sebi da sve to mora prestati. Bila je to prilika za njega. Ostavio me. Nakon svega – bila sam potpuno srušena iznutra. Trebala mi je pomoć duhovnika, psihologa i na kraju – pomoć dobrih ljudi da vratim samopouzdanje. Kroz ispovijedi, razgovore sa duhovnikom, i ponajviše kroz molitvu uspjela sam stati na svoje noge. Da, vratila sam i onih desetak kilograma koje sam izgubila u dva mjeseca drame. Još uvijek se ne osjećam potpuno jakom. Nisam sigurna jesam li mu oprostila do kraja. Pogađala su me na početku pitanja – “kako je moguće da netko takav bude odgojen u Crkvi” i “zašto me nije poštivao kad sam mu sve dala”. Onda sam shvatila da Bog zove ljude imenom i svaki se pojedinačno susreće s njim. Tako je i sa mnom. Nisam sigurna ni da sam sebi oprostila do kraja. Zato molim Boga da ono što ja ne mogu – neka on učini u mome srcu.

A što se tiče onog pitanja – “…hoću li ikada naći nekoga tko će poštivati moj takav stav. Danas su vremena takva da je seks postao sastavni dio svake, imalo ozbiljnije, veze ... “ mogu posvjedočiti da se Bog pobrine za sve. Pobrinuo se za mene, i dao mi da upoznam dobru osobu koja me cijeni i zna kako sam ranjena. I on je vjernik, kao i ja. Ali tihi vjernik, koji u Crkvu ide svjestan da mora rasti u Kristu. Hodamo tek nekoliko mjeseci, a oboje želimo dati sve od sebe da sagradimo vezu a tek, u braku, dođemo do međusobnog darivanja. Možda mi je Gospodin poslao takvu osobu na put da mi pokaže kako ne smijem osuđivati “one koji su odrasli ispod oltara” i da ne dopustim da me zahvati ogorčenje.

Neka vam ovo moje iskustvo posluži kao primjer da ne popuštate u svojim stavovima. Možda nema goreg poniženja za mladu djevojku od onog kojeg sam ja doživjela. Bog me je, sada znam – čuvao na dlanu. Pomogao mi je i da se ponovno osvjedočim koliko me voli. Pokazao mi je na kraju da voli i onoga koji me je povrijedio.

Ali vi nemojte dopustiti sebi da vas itko ponižava – jer je i samopoštovanje Božji dar. A darove ne smijemo gaziti, zar, ne?


LINK


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 27 lis 2011 15:41 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 13 kol 2011 08:26
Postovi: 706
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 2 zahvala
evo još malo komentara i iskustava o na tu temu

Citat:
-----Original Message-----
Sent: Tuesday, October 30, 2001 1:49 PM
To: luka.rada@zg.hinet.hr

Da sam samo znala na kakvo ću razumijevanje naići kod Vas još bih Vam davno pisala. Upravo sam pročitala svjedočanstvo djevojke koja Vam je pisala nakon što je pročitala moju priču. Trnci su mi prolazili cijelim tijelom dok sam čitala što je sve ta predivna djevojka morala proći. I sada, kad je sva u patnji, opet ne misli na sebe nego želi pomoći drugim mladim djevojkama da ne učine isto. Ja sam Vam zahvalna neizmjerno što ste učinili za mene ovo što jeste. Znam da mi Bog preko Vas i te djevojke još jednom želi skrenutu pažnju na to da me neizmjerno voli i uputiti me na pravi put. Nakon pisma ove djevojke toliko sam sretna što nisam posustala, jer to bi možda bio trenutak užitka a onda bi slijedio cijeli život patnje, razočarenja. Nakon svega više od ičega želim ostati čista i toplo se nadam da ću u tome i uspjeti.

Čudni su putevi Božji, sad to zaista znam. Iz puke slučajnosti, iz situacije za koju sam mislila da ne može biti gora, došla sam jednom na vjeronauk u Palmu i sad mi je to pomoglo da donesem možda i najbitniju odluku u svom životu. A što je najvažnije - ZNAM DA JE ISPRAVNA. Još jednom veliko hvala.


-----Original Message-----
Sent: Tuesday, October 30, 2001 4:19 PM
To: luka.rada@zg.hinet.hr
Subject: Hvala!


Dragi p. Luka, Oči su mi se malo zasuzile, kad sam pročitala poruku ove djevojke. Znate, nisam znala da ću moći nekome pomoći, ali sada me to tako usrećuje. Želim joj reći da nisam nesretna. Ja sam sretna osoba - zaštićena Božjom ljubavlju. Znate kako je super kad osjetite da vas Bog treba? Treba me zbog ljudi. Treba me zbog moje obitelji o kojoj sanjam. Onda ne mogu biti nesretna. Vi ste to sigurno doživjeli, pa možete shvatiti kako je to kod mladih ljudi. Bilo bi mi drago da nisam morala toliko ružnoga doživjeti, i "grebe" me ponekad kad se sjetim, ali i to je u Božjim rukama. HVALA što ste mi poslali ovu poruku.



-----Original Message-----
Sent: Tuesday, October 30, 2001 2:10 PM
To: Luka Rađa
Subject: Predbračna čistoća

Bok pater Luka !

Želim podržati onu curu (što je prekinula s dečkom koji je od nje tražio da sa njim pođe u krevet) u vjeri da itekako ima ljudi (zdravih i normalnih) koji svojom odlukom nisu spavali prije braka.

Kao da spavati s nekim znaci dokazivati da si zreo (zrela), odrastao (odrasla), muževan ili ženstvena. Kao da su oni koji to nisu učinili manje vrijedni, čudni, neprivlačni, možda i bolesni. Sve same zablude i gluposti, a to ću i dokazati.
Koliko ljudi može dobiti na lotu milijunski zgoditak, koliko ljudi može pronaći dijamant ? Deseci, stotine, tisuće, milijuni ? Samo pojedinci, i to vrlo, vrlo rijetki i posebno sretne ruke. Čovjek (muško ili žensko) koji je spavao sa puno žena ili muškaraca ne može se smatrati dobitnikom nego gubitnikom jer on je na rasprodaju. On je jeftin. Samo čovjek koji sebe u cijelosti daruje osobi koju voli jest dragi kamen, dijamant, zgoditak na lotu.

Osim toga postoji jedan sjajan sportaš (sportaši moraju "pucati" od zdravlja da bi bili vrhunski) o kome ću ti sada nešto kratko reći, a da je to istina možeš se uvjeriti i sama na Internetu.
On je košarkaš čuvene NBA lige i zove se A.C. Green. Igrao je zapaženu ulogu u momčadi (član startne petorke) sa Magicom Johnsonom, Shaquilleom O'Nealom i ostalim velikanima i osvajač je 3 naslova prvaka NBA lige. Njegov je nadimak "Iron man" ili po naški "Čelični (Željezni) čovjek" i vlasnik je jednog on najnevjerojatnijih i teško oborivih rekorda NBA lige. On je naime odigrao točno 1192 utakmice za redom usprkos različitim povredama kojima je za to vrijeme, kao i svi ostali sportski gladijatori, bio izvrgnut. Zadnji put kad nije igrao bio je 17. ili 18. studeni 1986. I zašto sad ja tebe davim s nekim nabildanim crncem i svim tim silnim brojkama ? Zato jer je on javno izjavio da kao kršćanin i kao vjernik ne pije, ne puši i, jer nije oženjen, ne vodi ljubav (a ima 38 godina jer je rođen 04.10.1963.). Ta njegova odluka, uvjeren sam odigrala je veliku ulogu u njegovom sjajnom postignuću. Sportašima se prije važnih utakmica brani spavanje (pa čak i druženje (napast)) sa djevojkama i suprugama kako ne bi potrošili dragocjene zalihe testosterona. Što ti misliš koliku je snagu on dobio iz nepotrošenog testosterona ? Ogromnu, kao što možeš vidjeti (premda nije lako obuzdavati nagone !, ali zato Bog pomaže). By the way, A.C. je čak osnovao svoju fondaciju i organizirao kampove za mlade na kojima osobno sudjeluje, drži predavanja, izdaje knjige i ima svoju Internet stranicu koju možeš posjetiti i sama: http://www.acgreen.com (ili u pretraživač unesi njegovo puno ime budući da još nije potpisao ugovor za novu sezonu).

Pater Luka i ona djevojka, čije si gorko iskustvo srećom (i razumom) izbjegla, sjajno su ti odgovorili, a ja se nadam da sam ovim tekstom isto tako doprinio učvršćivanju tvoje ispravne odluke.

Sretno i drž' se !

Veliki pozdrav tebi i patru Luki !



-----Original Message-----
Sent: Wednesday, October 31, 2001 10:18 AM
To: luka.rada@zg.hinet.hr

Mozda se sve ovo previse oteglo i mozda Vas je pocelo zamarati, ali nemam drugu priliku nego preko Vas zahvaliti se ovim dragim "frendovima" koje mi zele pomoci. I jesu, sto je najvaznije. Nikada nisam mogla pomisliti da bih mogla biti toliko bitna nekome tko me
uopce ne pozna.

Posebno mi je bilo drago procitati da moja junakinja nije nesretna. Ja joj zelim svu srecu svijeta i nadam se da ce je imati, jer uistinu je zasluzuje. Makar je ne poznam osobno, zahvalna sam Bogu sto mi je dao da jedno, tako drago bice, upoznam i na ovakav nacin.

Hvala i decku koji mi je pisao o onom kosarkasu. Posebno mi se svidio uvodni dio u kojem nastoji dokazati da je puno vrijednije ostati cist.

Svi ste mi pomogli i puno vam hvala.

-----Original Message-----
Sent: Wednesday, October 31, 2001 2:27 PM
To: luka.rada@zg.hinet.hr
Subject: Predbracna cistoca

Dajem punu podršku svim djevojkama po tom pitanju...neka ne posustaju...nažalost moj je privatni život u tom smislu bio upravo suprotan i ono sto nosim su samo "rane" i frustracije. Čovjek se zapetlja u čudne odnose, a sve opravdava nekom strašću i erosom...no eros bez logosa je kao nabujala rijeka koja neukroćena nekom jakom i čvrstom branom divlja dok se ne pretvori u nešto beživotno i ravnodušno... ...muške priče na temu seksualnosti i predbračnog života uglavnom imaju suprotan stav...publika voli pljeskati na suprotno i tu se svaki pojedinac može naći pod velikim pritiskom...ta kakav si ti muškarac...kad ćeš ako ne sada...to se nudi tako jednostavno no posljedice su tako kompleksne: samoće i tjeskobe koje te sve vise mame natrag u taj bolesni krug... i počinješ se vrtjeti sve brze i luđe...i sve misliš kako se krećeš, a u stvari si se zakopao na mjestu...za tebe je gravitacija definitivna...postaješ zarobljen...postaješ žrtva grijeha...toneš...hoćeš se pokrenuti i ne ide...shvatiš da te jedino Bog može pokrenuti... "I staro vino ima svoj cvijet"..netko reče


LINK


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 115 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5 ... 12  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 28 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr