www.tebe-trazim.com

Baš sam danas sudjelovala u diskusiji s prijateljicama koje ne misle tako.. i one uopće ne shvaćaju kakva je to milost i blago. Odmah ide klauzula: ostavit će te.. pa neka te ostavi, ne možeš nikog na Zemlji pretpostavljati svome Bogu.. onda nije pravi za tebe. Nije nemoguće tako hodati, ni s nekime tko misli isto, ni s nekime tko ne misli tako. Bitna je ljubav, bez nje nema ničega.. problem je što ljudi pod pojmom ljubavi ili shvaćaju onaj vatromet, ili strast, ili neku vrstu ponižavanja u smislu da ulaze u grijeh iako to ne žele..
Ja bih tako htjela da Bog svakoga od nas dotakne da prepoznamo ono što zaista u životu vrijedi, valjda svakome u njegovo vrijeme!
"Ljubi i čini što želiš" - as simple as that
A za sve one koji ovo čitaju i osjećaju duboko u sebi da je ovo istina, ne bojte se, sva muka i trud će vam se vratiti, nije nemoguće ako to dovoljno jako i istinski želite, bez obzira što vam drugi rekli, savjetovali ect.

dugo nisam bila na forumu pa da se malo nadovežem jer mi je ovo draga tema,
muž i ja smo hodali u čistoći i zaista znam i vjerujem da zbog toga imamo sretan brak pun blagoslova. Nije lako živjeti u čistoći ali je moguće, uz molitvu i post sve je moguće. O našem upoznavanju i hodanju sam već pisala pa neću ponavljati ali o braku još nisam, uživam u braku, u svome mužu, u molitvi i vremenu provedenom s njim i najviše od svega u našem bebaću Mihaelu i zahvalna sam dragome Bogu što nas je tako blagoslovio. U našem braku nema svađe, netrpljivosti, nepoštovanja, samo ljubav. Naravno bude nesuglasica i ljutnje ali to nikad ne potraje duže od sat vremena i na počinak ne idemo sa srdžbom ili ljutnjom. Isto tako ne postoje tajne među nama niti laži jer sotona je lukav i dovoljno mu je i sitnica da donese nemir u kuću odnosno brak. No nije dovoljno živjeti predbračnu čistoću za sretan brak nego i bračnu čistoću, čistoću treba živjeti cijeli život.

Izvadak iz razgovora s fra Vatroslavom Frkinom, autorom kontraverzne knjige "Hodanje mladića i djevojke"



Tekst ovog razgovora preuzet je iz časopisa "Glas iz pustinje", lipanj 2002. kojeg su pripremili Ilija Nikolić i Zaviša Kačić-Alesić



Što kažete na komentare da je to knjiga za prošlo stoljeće?

Komentara je bilo svakakvih. Ja uvijek odgovaram da mi u Hrvatskoj imamo epidemiju starih dečki i starih cura. Tako je i u gradovima i u selima, a sve za to što mladići i djevojke ne hodaju bez poljubaca do braka. Neki su me došli vidjeti čisto da vide tko je taj koji dijeli takve savjete. Jedna djevojka od 15 godina mije rekla: "Vaša knjižica nije popularna, ali je potrebna". Eto, to bi bio moj komentar na komentare. Ja ne dajem jeftine recepte. Za budućeg muža i buduću ženu najprije treba moliti. To nam sugerira i Sveto Pismo. Knjiga Tobijina i primjer kako Abraham šalje sluge po ženu za svoga sina su vječna inspiracija. Pozitivne primjere tj. svjedočanstva navodim u knjizi "Uslišane molitve mladića i djevojke" koja je izišla prije par mjeseci.


Što smatrate osnovnim razlogom da Vaša knjiga nije popularna?

To što ona trži od mladića i djevojke da hodaju čisto i čestito sve do braka. Čim se počne s poljupcima gotovo je jer su poljupci za muškarca početak spolnog odnosa i poljubac je početak zavođenja muškarca. Kod djevojke i žena je drugačije jer one odjeljuju poljubac od seksa. To znam i iz morala i iz medicine. Knjiga nije popularna, ali ja ne smijem odustati jer svakodnevno imam pred sobom suze i muževa i žena. Sve je više maloljetnih trudnica. Jedna naša tiskovina je prije nekoliko dana objavila podatak da je samo u Osijeku prošle godine rodilo stotinjak srednjoškolki. A gdje su još pobačaji? Dakle ne hoda se kako treba. Jedna maloljetnica kaže: "Vjenčat ćemo se kada otac postane punoljetan". To su tragedije. Meni je previše suza da bih dijelio jeftine recepte. Teško je tako hodati, čak preteško, ali se zato parovi uzimaju ili lakše vide da si ne odgovaraju pa se brzo i raziđu. Ponovno kažem da ne dijelim jeftine recepte, ali je zato po mojim iskustvima gornja granica za vjenčanje 8-10 mjeseci hodanja. Teško je tako hodati, ali su zato ljudi jako sretni u braku, a onda su i djeca sretna.


Razgovor nas je nekako odveo s teme o jednakostima muškarca i žene u braku. Možete li još nešto reći o tome jer ste se zadržali samo na jednakostima u hodanju?

Muškarac i žena su ravnopravni u povezanosti s Bogom. Obitelj je božanska ustanova i ta ustanova stalno treba Božje pomoći. Zato mi je odmah lakše kada čujem da je bračni par uključen u neku molitvenu zajednicu ili da mole zajednički kod kuće. Lijepo kaže papa Pavao VI: "Dostojanstvo i odgovornost kršćanske obitelji kao kućne Crkve mogu se živjeti jedino uz trajnu pomoć Božju koja će joj neminovno biti udijeljena ako se pouzdano i ponizno molitvom zaprosi." Kada muž i žena zajedno mole oni su mali pred Bogom, ali uvijek veliki u očima svoje djece. To cura i dečko moraju naučiti kroz hodanje. Kriza obitelji je kriza razgovora i kriza molitve. Nedjeljna sv. misa, ispovijedi i pričest- bez toga nema sretne obitelji. Bračna sreća se može prikazati poput sidra: gornja "štanga" je veza s Bogom- nedjeljna sv. misa, ispovijed i pričest, a donja je zdravo darivanje. Kao i kod oluje na moru: ako imaš sidro tvoja će bračna lađa biti sigurna. To vrijedi za sve dobi. Normalan, zdrav muškarac je za bračno darivanje raspoložen dan i noć, umoran i odmoren, dakle trideset dana mjesečno. Normalna zdrava i mlada žena samo tri dana u mjesecu. To je ta ogromna razlika i zato fiziologiju i moral treba poznavati. Naravno, najraspoloženija je žena za darivanje u plodne dane. U braku je muž o ženi na tom području potpuno ovisan. 3:30, to nije mala stvar. Već sam spomenuo kako mladić djevojci nije autoritet i stoga je ne može pripremiti za spontano bračno darivanje. To ju je trebala mama pripremiti, ali mame nerijetko daju sasvim suprotne savjete i tako razaraju brakove svojim kćerima. Muškarcu ne treba priprava za darivanje, a ženi je potrebna od jutra do navečer. Međutim, sada smo opet došli na razlike.


Molimo Vas, samo nastavite.

Zato muškarcima savjetujem da se odmah ujutro pomire sa ženom ako su se posvađali jer one pamte do navečer. Ukoliko se žele pomiriti navečer, onda žene misle da je to samo radi bračnog darivanja. Postoji i međuovisnost: žene su bile prije materijalno ovisne o muževima pa onda nisu u krevetu radile "budale" od njih. Danas nije tako, a to povlači i druge probleme. Žene nakon posla rade u kući i tako odrade pune dvije smjene, a nerijetko zađu i u treću. Umorna žena, za razliku od muškarca, nije raspoložena za bračno darivanje. Zato uvijek savjetujem da, ukoliko je potrebno, mužu treba nabiti duplo radno vrijeme, a ne ženi. O tome se vrlo malo zna, ali kada ponudim svoje knjižice ne žele ih čitati. Veza s Bogom i zdravo darivanje; ništa više nije potrebno za normalan brak. Naravno, ukoliko su supružnici normalni. Ukoliko ti problemi nisu riješeni mladi par uopće ne bi smio stupiti u brak. Zato uvijek od djevojaka tražim da obećaju da će se u braku često i rado darivati svojim muževima. Kod žena je neodjeljiva duhovna i tjelesna raspoloženost, a kod muškaraca nije tako. Kada bi žene znale da od čestog darivanja imaju tri puta više koristi od muževa nikada ih ne bi odbijale. Svi muževi očekuju, a rijetko koji dočeka da i žena želi darivanje. Muževi svjedoče da im je najveća duševna radost u braku kad žene požele darivanje. To nije grešno i muškarac nije svinja što želi često darivanje. U braku je to normala. To su jedine stvari u braku u kojima su muško i žensko potpuno ravnopravni u brak: veza s Bogom i zdravo darivanje. To je i duhovno i moralno, a bračna ljubav je i tjelesna i duhovna.


Često naglašavate kako Vaše teorije nepobitno potvrđuju i kršćanska moralika i psihologija i ginekologija i urologija. Možete li s medicinskog stanovišta opravdati potpunu predbračnu čistoću?

Vrlo jednostavno. Djevojke djevičanska opna štiti od mnogih zaraza. Kada jednom ostane bez te opne štiti je samo muška sperma, ali u redovitim odnosima, a ne povremenim. Gotovo nijedan mladić i djevojka nemaju dovoljno redovite odnose da bi djevojka bila zaštićena i zato su one vrlo često bolesne. Stare žene nisu ni išle kod ginekologa. Spontani bračni život bio je dovoljna zaštita. Pogledajmo i jedan medicinski dokaz za potrebu čestog bračnog darivanja. Danas u Evropi je 50% ljudi umire od moždanog i srčanog udara, a glavni uzrok je visoki tlak. Ništa bolje ne regulira tlak od redovitih seksualnih odnosa. To je dokazano. Naravno, samo u braku, jer izvanbračni odnos unosi duševni nemir. Jedan kardiolog je ponudio da zajedno potpišemo jednu takvu studiju. Postoji još drastičniji primjer. Kod neredovitih odnosa može doći do začeća u zadnji satima ženine plodnosti kada je jajašce već prezrelo i tada se mogu roditi mongoloidna djeca. Najbolje je kada se jajašce oplodi u prvim satima. Tada su djeca najzdravija. Ako se ravna po ritmu muža i ako se imaju česti odnosi onda je taj problem riješen. Nije slučajnost i, ponavljam, nije muž zato "svinja" što želi česte odnose. Takva mu je narav, a za ženu je to spas, ukoliko je normalna. To ne smijem govoriti na propovijedi u Crkvi jer bi nastao "škandal". Takve stvari treba govoriti odvojeno muškarcima a odvojeno ženama da se ne bi pretjerano šokirali. To su sržni problemi. Muževi trebaju početi moliti sa ženama i sa djecom, a žene moraju "popraviti krevet". I evo nas opet kod veze s Bogom i kod zdravog darivanja.


Koji su sociološki, a koji religijski razlozi što mnogi mladi danas jednostavno ne žele stupiti u brak?

Materijalni razlog je gotovo sporedan i pojavljuje se vrlo rijetko. Osnovni je razlog moralan: ne hoda se kako treba. To tvrdim na osnovu svog ogromnog iskustva. Nema drugog recepta osim čestitog hodanja. Sve drugo je raspuštenost i bezobrazluk. To mora cura voditi, a ne dečko. Kada su se već odlučili moraju početi zajedno moliti i mnogo razgovarati, a naravno pripremati se i za brak. Kako ćete govoriti
svojoj djeci kako hodati, ako se sami toga niste držali. Što ako vas pitaju jeste li se vi toga pridržavali? Za brak trebaju djecu roditelji pripremati, naravno, ako su i sami "normalni" i pripremljeni. Ja stoga na pripravama ističem mladima a ovo nije priprava samo za njih nego i za njihovu djecu. Najbolje je kada roditelji obave taj posao, a to ističe i Papa. Zato pišem knjižice, jer to roditelji ne rade.


Znači da su poremećaji u zdravom bračnom darivanju jedan od osnovnih problema?

Svakako. Muškarci zaista "poblesave" kada im se žene uskraćuju. Okreću se samo bludu, tuđim ženama, pijanstvu, drogama, kocki. 40% muževa čini nasilje nad ženama, a česti je uzrok što ih žene muče u krevetu. Naprotiv, kada žena muža štiti krevetom tada je on neusporedivo nježniji i prema njoj i prema djeci. Muževi žele često darivanje, a žene žele više djece. Vidite kako je Bog to savršeno uredio. To se savršeno nadopunjuje.


Čini se da je neznanje zapravo i glavni uzrok problema. Barem, u nazovimo to tako, "normalnim" obiteljima?

Apsolutno. U neusporedivo većoj mjeri neznanje nego pokvarenost!


To je zapravo utješna spoznaja.

Jest. Gotovo ni jedan normalni muškarac ne bi bio nevjeran svojoj ženi kada bi ona bila kako treba, a to ne znaju ni on ni ona. Darivanje nije samo čin tijela, to je čin čitave osobe. Samo kod odnosa muškarca i žene koji su pred Bogom muž i žena tj. nakon vjenčanja darivanje je čin koji im prirodno donosi duševno i tjelesno smirenje. Izvanbračni odnosi donose veliko duševno opterećenje. Svjedočili su mi parovi koji su imali odnose i prije braka da se to jednostavno ne može usporediti. Duševno smirenje ne donose ni predbračni ni izvanbračni odnosi, a to je strašno. O tome se vrlo malo govori. Neznanje donosi mnoge konflikte jer muž sudi po sebi, a žena po sebi, a to je totalno krivo. To je neznanje, a ne pokvarenost. Kada bi ljudi to poslušali bilo bi mnogo manje problema, ali ako netko ne želi poslušati, ako je bezobrazan, ohol, drzak i tvrdoglav onda je to druga stvar.


Ispada da je do braka više ugrožena cura, ali da je u braku mnogo više ugrožen muž?

To je točno, jer djevojka ostaje trudna i često ostavljena. U braku je muž ugroženi ako žena nije pripravljena


Što Crkva uči i kakvo je vaše mišljenje i iskustvo o životu tri generacije u istoj kući?

Crkva je apsolutno za to, ali, naravno, ne pod svaku cijenu. Gdje to nije moguće, bolje se razići. U legendarnom sukobu svekrva-snaha u 95% slučajeva su krive snahe. Ženska djeca su vezanija uz tatu, a muška uz mamu. To je točno. Ženska se djeca brže odvoje od tate nego muška od mame. Sina od mame može odvojiti samo žena, ali ako su hodali čisto prije braka. Inače joj je to nemoguće i muž joj ostaje mamin sin.


Zašto?

Zato što ga nije duševno odrezala, a to je mogla samo kroz razgovor i molitvu. Cura koja pristane na tjelesnost je izgubila svoga muža i onda će teško opstati pod istim krovom s bakom i djedom. Nažalost, jer je obitelj zdravija kada su prisutni i baka i djed. Crkva stoji iza toga i ja stojim iza toga; moram, to je nauk Crkve. Ništa ja svoje ne iznosim. Samo ono što uči Sveto Pismo i Crkva. Evo što kaže prva poslanica Korinaanima u sedmom poglavlju, retci 1-5. O tih pet rečenica ovisi sretan brak, ali ih ljudima treba pojasniti, a ne samo pročitati. "Sada o onome što ste mi pisali. Dobro je čovjeku ne dotaći ženu. Ipak, zbog bludnosti, neka svaki ima svoju ženu i svaka žena neka ima svoga muža". Dakle, muž i žena se ne posuđuju, to je monopol. Nema drugog muža i druge žene. "Muž neka vrši dužnost prema ženi, a tako i žena prema mužu". Koja je to dužnost, kaže nam slijedeća rečenica. To je dužnost koje muškarcu nikada nije teška, a ženi često. "Žena nije gospodar svoga tijela, nego muž, a tako ni muž nije gospodar svoga tijela, nego žena". To znači kada jedno traži darivanje da ga drugo ne smije odbiti. "Ne uskraćujte se jedno drugome, osim po dogovoru, povremeno, da se posvetite molitvi pa se opet združite da vas Sotona ne bi napastovao zbog vaše neizdržljivosti." Vidite kako ih moli da budu obzirni jedno prema drugome, a ne da jedno drugo prave budalama. Slušao sam kako žene govore na koliko sve načina izigraju svoje muževe. To je bezobrazluk i svinjarija. Poslije se čude kada im muževi polude za tuđim ženama. Cura dečka osvaja tako da mu se uskraćuje, a žena muža tako da mu se dariva. To nije nikakva filozofija nego "domaća pamet" Tamo gdje se žene uskraćuju, muškarci odlaze drugima. Normala je da žena muža darivanjem štiti, a ne muči i to nije nikakva razuzdanost. U braku je to normalno. Mnogi to ni nakon 40 godina braka ne shvate. Meni je strašno žao djece. Vjerojatno bih se ovime prestao baviti prije desetak godina da mi nije žao djece. Moj posao je strašno težak pogotovo stoga što je to pionirski rad. Ovo nitko nije prije na ovaj način proučio. Izdržavam samo radi djece.


Dotaknite se malo karakteristika ljubavi iz poslanice "Humanae Vitae" pape Pavla VI. koju ste već citirali.

U toj poslanici On kaže da je bračna ljubav ljudska, posvemašnja, vjerna i plodna. O prve dvije točke ovise i druge dvije. Prva je točka zapravo ona veza s Bogom o kojoj sam govorio. Čovjek nije samo tijelo, on ima i dušu. U to spadaju molitva, nedjeljna sv. misa, ispovijed i pričest. Posvemašnja podrazumijeva zdravo darivanje. Papa kaže da supružnici moraju biti radosni što su jedno drugo obogatili darivanjem sebe. Taj izraz "bračno darivanje" sam i preuzeo od pape Pavla VI. Ako su te dvije linije u redu, onda su supružnici i vjerni jedno drugom i onda će rađati, a ne ubijati djecu. Na taj se način rješava i problem abortusa, a i problem nevjere i problem nasilja u obitelji.


Kolika je važnost bračnih vikenda i bračnih škola u izgradnji sretnog braka?

Svakako da je velika, ali za one obitelji koje su koliko toliko u skladu. To je nadogradnja i poboljšanje, ali treba proći i sve ove stvari o kojima smo dosada razgovarali. To je srž. Ne možemo na fakultet, ako ne znamo abecedu.


Prošle godine Papa blaženim proglasio bračni par. Zašto, po Vašem mišljenju, nema više bračnih parova uzdignutih na čast oltara?

Vrlo jednostavno: zato što nema zdravog bračnog života.


Zapravo su sveci najnormalniji ljudi.

Slažem se. Što je čovjek normalniji, to je i svetiji.


Koja je Vaša poruka našem čitateljstvu?

Mladima preporučam da žive čestito. Da bi im ljubav rasla tijekom hodanja moraju se upoznati kroz razgovor i molitvu. Također da se pripreme i za bračni život. Bračnim parovima poručujem da budu povezani s Bogom i u zdravoj bračnoj ljubavi. Ništa više.

Nekoliko savjeta samcima | Bitno.net
http://www.bitno.net/obitelj/nekoliko-savjeta-samcima/
January 31, 2012

Za mene je samački život bio put kojim me Bog učio kako potpuno staviti svoje povjerenje u Njega. Možemo se osjećati kao da hodamo po litici dok se pokušavamo usredotočiti na ono što trenutno imamo, a ne na ono što mi želimo da naša budućnost bude. No, Bog nas voli i poznaje bolje nego što mi poznajemo sami sebe.

U braku sam tek dvije godine, a radosti i borbe samačkog života još su uvijek svježe u mojim mislima. Gledajući unatrag, zadivljena sam načinom na koji me je Bog kroz vrijeme moje samoće pripremao za brak.

Mogla bih ispričati cijelu svoju priču, no za sada ću dati samo nekoliko savjeta do kojih sam došla za vrijeme razmišljanja o svojoj samoći.

Naučite kako izgrađivati vezu. Iz nekog razloga ja sam imala čudnu zamisao u glavi da će izgradnja i održavanje odnosa s bračnim partnerom jednostavno biti – čudo. No, pravi odnosi zahtijevaju predanost i rad. Za rast i održavanje čvrstog odnosa u braku potrebna je vježba. Obitelj, prijatelji i ostatak vaše zajednice ključ su učenja u izgrađivanju veze.

Bog vas odgaja u vašoj samoći. Možda najteža lekcija koju biste trebali naučiti je spoznaja da je situacija u kojoj se trenutno nalazite u životu upravo ona u kojoj vas Bog odgaja. Ako primijetite da ste opterećeni pitanjem koje je vaše buduće zvanje, možda je vrijeme da ponovno provjerite svoje prioritete.

Povjerenje u Boga. Ovo je najteža lekcija. Društvo i svijet nas uče da mi imamo kontrolu nad svojim životom, da istinska sloboda dolazi onda kada mi upravljamo svakim trenutkom svog vremena. Ta je misao toliko ukorijenjena u našu psihu da i ne razmišljamo o njoj. Međutim, to je laž. Prava sloboda dolazi iz povjerenja u Boga. On zna što radi i želi ono što je najbolje za nas.

Za mene je samački život bio put kojim me Bog učio kako potpuno staviti svoje povjerenje u Njega. Možemo se osjećati kao da hodamo po litici dok se pokušavamo usredotočiti na ono što trenutno imamo, a ne na ono što mi želimo da naša budućnost bude. No, Bog nas voli i poznaje bolje nego što mi poznajemo sami sebe.

Osobni problemi će vas pratiti i u braku. Što god da je vaša osobna borba bila prije braka, ona će vas pratiti i u braku. Ovim ne želim reći da brak nema one stvari koje tražite – zašto biste onda pomišljali na brak? No, stvari s kojima se najviše borite, i iskušenja koja iz toga proizlaze, će najvjerojatnije biti prisutni i kada budete u braku.

Ova posljednja točka je pomalo teška pa želim istaknuti kako ne morate biti savršeni da biste stupili u brak. Stvar je u tome da brak ne rješava osobne probleme. Brak je velik i čudesan poziv, i kao svi pozivi, on je životni put koji vodi k Bogu.

Brak je poziv. Nije riječ o vama. Riječ je o Božjem putu za vas do Njega. To je život služenja i predanosti. Ove stvari su prisutne i u samačkom životu. Radost i sreća se pronalaze kad se predamo Njemu i dopustimo Mu da djeluje u našem životu na način koji je On odredio za nas. No, moramo biti spremni predati se Njemu kako bismo pronašli pravu suštinu bračnog zvanja.

Ne zaboravite da je Bog uvijek uz vas u vašim borbama i radostima. On će biti tu za vas i u vašem samačkom životu, jednako kao i u braku.

Kao samci, iskoristite ovo vrijeme kako biste mu se još više približili. Imate divnu priliku rasti u Kristovoj ljubavi za vrijeme ovog perioda. Ovaj savjet je jednostavan i nije lagan.

I bit će borbi (to vjerojatno već znate). Borba je dio života. Brak to ne može riješiti. Ali Bog može. I on je vaša konačna sudbina.

Colin Gormley | Ignitumtoday.com

Prije braka


Vježbaj se u pobožnosti! Uistinu, tjelesno vježbanje malo čemu koristi, a pobožnost je svemu korisna jer joj je obećan život – sadašnji i budući. Nitko neka ne prezire tvoje mladosti, nego budi uzor vjernicima u riječi, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u čistoći (1 Tim 4, 12).

Neobavezni ljubavni odnos uništava važnost prave veze

Upravo je šokantno kako danas mnogi mladići i djevojke naivno, bezbrižno i sebično ulaze u intimne odnose, čak srljaju i u brak. Kako bi se mladi trebali vladati kad osjete privlačnu snagu drugoga spola? Kako razviti prijateljstvo među njima? Kakvo je ponašanje ugodno Bogu? Kako mogu izbjeći površnu erotiku našega vremena i kako mogu ući u slobodnu i pravu vezu? Kako se najbolje mogu pripremiti za zahtjeve i odgovornosti koje sobom donosi brak?
Neobavezni ljubavni odnos uništava važnost prave veze

Trebali bismo se radovati kada dva mlada bića, mladić i djevojka, stvore prijateljstvo i dane provode u zajedništvu s drugim bićem. Plašiti se da bi mogli nešto loše učiniti nije prirodno i može uroditi nepovjerenjem. Mladi trebaju moći zajedno raditi, zajedno pjevati, zabavljati se i izmjenjivati misli. To bi se sve trebalo događati u grupama. Odvajati se u parove nije dobro i ne bi se trebalo događati. Dobro je da se u zajednici mladi ljudi upoznaju najprije kao braća i sestre. Trebaju se moći slobodno nalaziti, a da njihovo prijateljstvo ne uzrokuje bilo kakve sumnje ili nagađanja. Jer zbog toga se ograničuje njihova sloboda. To ruši i potkopava sve što je dobro za jedan odnos.

Tipično je za nezreloga mladića da se lako i ponovo zaljubljuje. Sliči leptiru koji leti od cvijeta do cvijeta. Prirodna je i ljudska potreba držati se „pravoga“ supružnika. Zajednica ne bi smjela trpjeti neprestano uspostavljanje veze i brzo raskidanje. Mladić koji bez razmišljanja leti iz jednoga prijateljstva u drugo u temelju se krivo ponaša. Njegovo ponašanje otupljuje savjest i moć razlučivanja. Konačno će postati vrlo teško upoznati važnost ozbiljne i prave veze. Svako prijateljstvo između mladića i djevojke prati i jak osjećaj međusobne privlačnosti. To je potpuno normalno, ali ako nije pod Isusovim vodstvom, može ostaviti doživotne rane.

Stoga naša zajednica odbija danas tako jednostavna „hodanja“ i razilaženja para. U našem je društvu to danas postala igra, svojevrsni ritual gdje se mladi sastaju u parovima jer osjećaju jaku međusobnu psihičku i tjelesnu privlačnost. On počiva na krivome shvaćanju prijateljstva i vrlo često, gotovo redovito nema ništa zajedničkoga s pravom i iskrenom ljubavlju, niti s pravom vjernošću. U većini slučajeva riječ je o prihvaćanju nekoga osobnoga imidža. Ako dođe do spolnoga odnosa, on može tako opteretiti savjest da trebaju godine kako bi opet ozdravio.

S ovakvim odnosima idu ruku pod ruku površnost i taština. To vrijedi i za bezbrižna flertovanja. Privlačenje pozornosti drugoga spola na svoju spolnost rađa nutarnjom nesigurnošću i nemirom. To je uvreda Bogu.

Međusobna privlačnost nije temelj dugotrajne veze

Kako može mladi čovjek naći pravoga supružnika? Za kršćanina bi jedinstvo srca, duha i duše trebalo biti odlučujuće. Oba supružnika trebaju osjećati da ih njihova veza približava Isusu jer samo njegova volja može zbližiti dvije osobe namijenjene jedna drugoj. Bez Isusa i posebnoga osjećaj pripadnosti koje dvoje ljudi po njemu prima velika je vjerojatnost da ni jedan par ne može izdržati oluje i borbe koje donosi svaki brak, posebno kad dođu djeca.

I kad je mladi par siguran i uvjeren u svoju ljubav, da bi ušao u ozbiljniju vezu, npr. zaruke, treba se iskušati kako bi bilo jasno je li to romantični požar slame ili nešto dublje. Jasno je da zaljubljeni imaju jake osjetilne podražaje, ali za čvrstu vezu to ne smije biti odlučujuće, niti najvažnije. Presudno je pitanje za svakoga supružnika: „Što je Bog predvidio i što traži od moje budućnosti?“ Treba još jednom naglasiti da su tjelesna i duševna privlačnost prirodne pojave, ali nikako nisu dovoljni temelj za sklapanje braka i obitelji. Odnos koji samo na tome počiva nema nikakva temelja i prije se ili kasnije raspada. Vjera u Isusa je najsigurniji temelj.

Kako je vjera u Isusa najčvršći temelj kršćanskoga braka, logično je da se treba predati Isusu i njegovoj zajednici prije nego što supružnici sklope savez vjernosti. U tome smislu treba stalno naglašavati važnost i vrijednost krštenja, ono je znak pokore za počinjene grijehe i potvrđuje savez čiste savjesti s Bogom. Krštenje je samo po sebi jedan od najvećih darova Božjih koje čovjek može doživjeti. Želim naglasiti da bez krštenja nedostaje čvrsto uporište za kršćanski brak. No nitko se ne bi smio krstiti iz ljubavi prema supružniku ili djeci (Lk 14,26), niti se želja za krštenjem ne smije miješati sa željom za životnim supružnikom. Da bi krštenje imalo pravi smisao, treba biti u znaku duboke pokore i obraćenja u vjeri.

Zdrava veza treba vrijeme i njegovanje

Isus kaže da čovjek ne može služiti dvojici gospodara (Mt 6, 24). On nas uči da se Bog brine za sve naše potrebe, pa i potrebu za supružnikom, sve dok mi imamo u njega isključivo i potpuno povjerenje. „Tražite najprije Kraljevstvo Božje i pravdu njegovu, ostalo će vam se dodati“ (Mt 6,33). Ovaj savjet trebamo svi uzeti k srcu, ne samo oni čije se misli vrte oko mogućnosti sklapanja braka.

Nikad ne bih očekivao od mladih ljudi da se odriču braka u smislu apostola Pavla. To se može dogoditi samo po nutarnjem pozivu. Ipak, na neki način Bog treba željeti taj brak (to je katkad teško utvrditi), a svatko ga se treba biti spreman i odreći (Fil 3,8). Prosvjetljenje koje dolazi od Isusa daje nam snage za takvo potpuno predanje u kojem se svaka životna situacija gleda u pravome svjetlu i promatra kao prava vrijednost.

Općenito se uzima da je odnos dvaju ljudi osobna stvar, no što je veza osobnija, to je grješnija. Mi dakle mislimo da zaruke i vjenčanje događaj i za zajednicu, a ne samo ljubavne parove. Mladići i djevojke u našoj zajednici najprije se javljaju roditeljima i dušobrižniku ako osjete međusobnu privlačnost i od toga časa njihova veza stoji pod okriljem zajednice. Naši mladi to ne smatraju nikakvim miješanjem, nego se osjećaju na neki način zaštićeni. Zahvalni su za vodstvo u području u kojem nezrelost i bludnost znaju nanijeti velike boli.

Jako je važno da par koji pred Bogom želi sklopiti brak najprije uzme vremena da se međusobno duhovno upozna i otkrije ono što je Bog stavio u njihove duše. Za to ima mnoštvo prigoda: zajedno čitanje, šetnja, međusobno posjećivanje u roditeljskoj kući, zajednički rad na društvenim projektima. Izmjena je pisama dobra mogućnost da se dublje pogleda u nutrinu. Pri tome se na početku traži suzdržljivost, pisma bi trebala biti u bratskome i sestrinskome duhu. U ovoj fazi osjetilni izrazi i romantični pokreti još nemaju mjesta. Oni bi poremetili moguće potrebne prosudbe oko toga želi li doista Bog tu vezu.

U našoj zajednici mi potičemo mlade ljude da svoje dopisivanje daju na uvid roditeljima i svećeniku i mole ih za savjet. To ne znači da naši dušobrižnici stavljaju ovu vezu ili njihov konačni rezultat pod kontrolu, ali njihovi prijedlozi, moralni poticaji i duhovno vodstvo imaju veoma važnu ulogu. Može se tek pretpostavljati koliko bi se brakova moglo spasiti kad bi svi mladi parovi imali hrabrosti povjeriti se roditeljima ili nekomu starijemu bračnomu paru i od njih tražiti savjet, pa i ako se sve ne događa na opisani način.

Treba još jednom naglasiti da se u dobrome i razvijenome odnosu ni sa čime ne smije žuriti. On poput cvijeta treba od Boga određeno vrijeme da se otvori. Ne smije se ništa činiti na silu u nadi da će ranije procvjetati. Brak treba biti trajan, izgrađen na brižno odabranome temelju.

Božja je volja odlučujuća za sklapanje braka

Ozbiljnost je temeljni uvjet za svaku pravu vezu. Ako dvoje ljudi osjeća da se ne približavaju ni jedno drugomu, ni Bogu, o tome trebaju otvoreno razgovarati. Ako je stvarno zabrinuta za svoje članove, i zajednica treba biti ozbiljna i paru pomoći kod traženja odgovora na pitanje jesu li određeni jedno za drugo i hoće li njihovo prijateljstvo donijeti ploda. I tamo gdje nisu dana nikakva obećanja, raskid je veze bolan. No, bolji je kraj s bolima, nego bol bez kraja u vezi koja nikamo ne vodi.

Dvoje se mladih treba najprije zaručiti ako neovisno jedno o drugome, uz savjetovanje roditelja ili dušobrižnika, već duže vrijeme imaju sigurnost da su određeni jedno za drugo. Ako duboko u duši osjećaju da je njihov bračni drug jedina i prava osoba za njih i da ih je Bog sam sjedinio, onda su stvarno spremni sklopiti životni savez.

Konačno zaručeni, dvoje mladih djelatnim davanjem i primanjem iskazuje svoju ljubavi. Svatko od njih želi svoga supružnika učiniti sretnim i ispunjenim koliko je to moguće i većina je spremna na sve da bi to postigla.

Zato parovi moraju spoznati da je moć ljubavi veća od jakosti njihove volje, zato trebaju moliti Boga da se mogu svladavati.

Treba izbjegavati duga grljenja, ljubavne poljupce, poljupce u usta, sve što bi moglo izazvati spolno uzbuđenje. Želja za tjelesnom blizinom nešto je prirodno. Zaručnici bi se umjesto na to trebali usredotočiti na to da se sada bolje nutarnje upoznaju i potiču međusobnu ljubav prema Isusu i zajednici.

Svijest o prešućenome grijehu opterećuje i nije dobar temelj za brak. Samo priznanje, pokora i oproštenje mogu ovaj temelj učvrstiti. Zdravlje braka ovisi o tlu iz kojega se hrani. Ako je zasađen na polju vjere i čistoće, primiti će Božji blagoslov i donijeti dobre plodove.

Da bi zaručnici mogli jedno drugo duboko u srcu razumjeti, treba shvatiti duh napisanoga, a ne moje riječi. Tko se s puno povjerenja obraća Kristu, on će ga voditi na pravi put i dati odgovor na svako pitanje.

O pravom i lažnom prijateljstvu


Ljubav je prva među strastima duše; ona je kraljica svih stremljenja srca, sve u sebe pretvara i oblikuje nas po onom što ljubi. Dobro pazi, draga Filotea, da ti srce ne stremi zlu, jer ćeš odmah i sama opakom postati. Prijateljstvo je najopasnija od svih ljubavi, jer sve druge ljubavi mogu postojati a da se ne dijele s drugim, dok prijateljstvo upravo na tome počiva i gotovo ga je nemoguće s nekom osobom uspostaviti a da se u neku ruku ne postane i sudionikom njegova života.

Sv. Franjo Saleški, Filotea

Nije svaka ljubav prijateljstvo; jer:

1. Možemo ljubiti a da nas ljubljena osoba ne ljubi, i tada imamo ljubav ali ne i prijateljstvo, jer ono je obostrana ljubav a ako ljubav, nije obostrana, onda nije prijateljstvo.
2. Nije dovoljno da ljubav bude obostrana već je nužno da osobe koje se ljube znaju za svoju obostranu naklonost. Ako ne znaju za nju, i tada će postojati ljubav, ali ne i prijateljstvo.
3. Uz to mora postojati i međusobni odnos na kome se njihovo prijateljstvo temelji.

Po množini različitih odnosa prijateljstva se onoliko razlikuju koliko dobra koja se razmjenjuju; ako su to lažna i isprazna dobra, i prijateljstvo će biti isprazno; ako su dobra prava, bit će pravo i prijateljstvo; a što su dobra izvrsnija to će i prijateljstvo biti izvrsnije. Jer, kao što je i med bolji ako ga pčele skupljaju s najslađih cvjetova u cvatu, tako je izvrsnija i ljubav koja se temelji na vrednijoj razmjeni; i, kao što u Herakleji u Pontu ima otrovnog meda od kojeg gube razum oni koji ga jedu, jer pčele ga skupljaju s cvjetova nalipa, kojim obiluje taj kraj, tako je i prijateljstvo koje se temelji na lažnim i poročnim dobrima loše i lažno.

Međusobno puteno naslađivanje razmjena je sirovih užitaka koja se među ljudima, kao ni među magarcima i konjima, kod kojih ima iste učinke, ne može nazvati prijateljstvom, pa kad u braku odnos ne bi imao nikakva drugog sadržaja, tada u njemu ne bi bilo ni prijateljstva; naime, u braku postoji međusobno darivanje života, rada, dobara, naklonosti i neraskidive vjernosti, pa je bračno prijateljstvo ne samo pravo nego i sveto.

Prijateljstvo zasnovano na razmjeni putenih naslada prosto je i nedostojno zvati se tim imenom, a isto vrijedi i za ono prijateljstvo koje se temelji na površnim i ispraznim krepostima, jer takve kreposti ovise o osjetilima. Putenim nasladama nazivam one koje se neposredno i uglavnom temelje na ugađanju vanjskim osjetilima kao što su to primjerice uživanje u promatranju ljepote, u slušanju lijepoga glasa, u dodirivanju i slično. Ispraznim krepostima nazivam neke isprazne vještine i osobine koje osobe slaboga duha nazivaju krepostima i savršenostima. Slušaj samo kako govori većina djevojaka i mladića i primijetit ćeš kako sa sigurnošću tvrde: taj i taj gospodin veoma je krepostan, dobro pleše, zna sve vrste igara, dobro se odijeva, dobro pjeva, uljudno se šali i dobro vlada; šarlatani najkreposnijima smatraju najveće lakrdijaše. Kako se sve ovo odnosi na osjetila, i prijateljstva koja se na tome temelje nazivamo osjetilnim, ispraznim i površnim prijateljstvima i točnije bi ih bilo nazvati ludorijama. Ovdje je uglavnom riječ o prijateljstvima među mladima, kojima su neobično važni brk, kosa, odijelo, značajni pogledi, mladost i brbljavost: takva prijateljstva i dolikuju dobi u kojoj je krepost još neznatna a prosuđivanje tek u pupovima; ova su prijateljstva prolazna i kopne poput snijega na suncu.

O ljubakanju

Kad takvo nestašno prijateljstvo nastane među osobama različita spola a one ne kane sklopiti brak, nazivamo ga ljubakanjem; no, s obzirom da je riječ o svojevrsnom nedonoščetu ili pukoj sjeni prijateljstva, ne možemo ga ni nazivati prijateljstvom ili ljubavi, zbog njegove silne ispraznosti i nesavršenosti. Ipak, zbog njih muško i žensko srce ponekad ostaju zapletena i zarobljena ispraznim i bezumnim čuvstvima koja počivaju na takvim površnim vezama i sitnim čarima o kojima sam malo prije govorio. Iako se ove bezumne ljubavi u pravilu utope u putenosti i besramnoj razbludnosti, to zasigurno nije prvotna nakana onih koji se u takve veze upuštaju; jer da je tako, ne bi to više bilo ljubakanje nego očita bestidnost. Ponekad zna proći i više godina prije negoli se među osobama zahvaćenima tim ludilom dogodi povreda čistoće tijela, a dotad se one naslađuju željama, čežnjama, uzdasima, udvaranjem i sličnim ispraznostima s raznim nakanama.

Jedni ne misle ni na što drugo nego samo na to da zasite svoje srce dajući i primajući ljubav, i čine to po svojoj zaljubljivoj ćudi; takvi se ne obaziru se ni na što i odabiru svoje ljubavi samo po svom ukusu i nagonu: kad se takvi susretnu s osobom ugodne vanjštine, ne pitaju se kakva joj je duša i kako se vlada, već odmah započinju ljubakati i zapliću se u te bijedne zamke iz kojih se onda teško izvlače. Druge pak zavede taština, jer misle kako stječu nemalu slavu ako nekome ljubavlju osvoje i zarobe srce; kako ih slava mami i opija, postavljaju zamke i razapinju mreže na visokim i uglednim mjestima. Neke pak ponesu zaljubljiva ćud i taština; takvi, iako im je srce sklono ljubavi, ipak uvijek biraju takvu koja će im donijeti i slavu.

Sva su ta prijateljstva loša, luda i isprazna. Loša su jer se na kraju uvijek pretvore u puteni grijeh i zato otimaju ljubav i srce Bogu, ženi i mužu, već prema tome kome ona pripada; luda su jer su bez osnove i razloga; isprazna zato što ne donose nikakvu korist, čast ili zadovoljstvo: naprotiv, trate vrijeme, dovode čast u pitanje, a pritom ne pružaju drugog zadovoljstva osim tjeskobne težnje i nade, a da čovjek ne zna što zapravo hoće i za čim ide. Takvi bijednici uvijek misle da u njihovim međusobnim ljubavnim izjavama ima nešto poželjno, no ni sami ne znaju što bi to moglo biti; zbog toga im je želja nezasitna i stalno im tišti srce nepouzdanjem, ljubomorom i nemirom.

Sveti Grgur Nazijanski sjajno progovara pišući protiv lakih žena; evo jednog malog odlomka koji, premda upućen ženama, vrijedi i za muškarce: “Tvoja je prirodna ljepota mužu sasvim dovoljna; a što će biti razapneš li je poput mreže što se razapinje za jato ptica? Dopast će ti se tko tvoju ljepotu zapazi i ona ga privuče, namignut će ti, i ti ćeš mu namignuti, uzvratit ćeš pogledom na pogled; zatim će doći osmijesi, pa poneka ljubavna riječ, koja će se isprva samo krišom oteti, no, malo po malo, prijeći će ti u naviku i uskoro ćete se očito milovati. Čuvaj se, o moj brbljavi jeziče, da ne izgovoriš ono što će zatim biti; ipak, reći ću još samo ovu istinu: sve, baš sve što mladići i djevojke govore i rade u tom ljubakanju, mami ih i draži; sve te površnosti koje dolaze redom, jedna za drugom, poput čestica su željeza što ih magnet redom, u sve većem broju, k sebi privlači.”

Pravo veli ovaj veliki biskup! Što si naumila? Davati ljubav, zar ne? No, nitko dragovoljno ne daje a da nužno i ne prima; a tko uzme uhvaćen je u ovoj igri. Biljka aproxis plane ako joj se vatra samo približi: isto tako i naše srce, čim mu se približi duša koja izgara od ljubavi za njega, plane ljubavlju prema njoj. Da, možda mogu i planuti, ali ne baš tako žestoko, reći će netko. O, kako se samo vara! Oganj ljubavi mnogo je jači i žešći nego što to izgleda; kad pomisliš da je skočila samo iskra, za tili ćeš čas zaprepašteno shvatiti da ti je vatra zahvatila čitavo srce, u pepeo pretvorila sve tvoje odluke a dobar ti je glas nestao u dimu. Mudrac kliče: Tko će žaliti krotitelja zmija ako ga zmija ugrize? a ja mu se pridružujem: O, bezumnici, mislite li začarati ljubav pa s njom činiti što vas je volja? Želite se s njom poigrati no ona će vas smrtno ugristi. A znate li što će svijet reći? Rugat će vam se i ismijavati vas govoreći kako ste htjeli začarati ljubav te lakoumno u njedra stavili guju koja vam je upropastila dušu i čast.

Bože moj, kakvog li sljepila ovako se poigravati s najvećim duševnim blagom! Da, Filotea, Bog čovjeka hoće samo radi duše, dušu radi volje a volju radi ljubavi. Nažalost, ljubavi nemamo ni približno onoliko koliko je trebamo; treba nam je još neizmjerno više da uzmognemo Boga ljubiti, a mi, bijedni kao što jesmo, tratimo je i rasipamo na isprazno i površno, kao da nam je pretječe. Veliki Bog koji je za sebe uzeo samo ljubav naše duše kao znamen njihova stvaranja, očuvanja i otkupljenja, tražit će od nas točan račun za sve što smo ludo protratili. Ako će tako strogo ispitivati za svaku ispraznu riječ, kako će onda tek gledati na isprazna, bezočna, luda i opasna prijateljstva? Orah veoma štetno djeluje na vinograde i polja u kojima je posađen; velik je pa iz zemlje izvlači sve sokove i drugo ih bilje nema dovoljno za hranu; lišće mu je tako gusto da daje široku i duboku hladovinu; i, konačno, privlači prolaznike, koji, da bi se dokopali njegovih plodova, gaze i uništavaju sve uokolo. Ljubakanje istu takvu štetu nanosi duši; potpuno je obuzima i iscrpljuje tako da ona više nije sposobna za dobra djela; njegovo je lišće tako gusto, a to su sastanci, zabave i udvaranje, da joj sve vrijeme protrati; konačno, ono privlači tolike napasti, rastresenost, sumnju i druge posljedice da na kraju i samo srce pogazi i iskvari. Ukratko, ljubakanje izgoni nebesku ljubav i strah Božji, slabi duh, upropaštava dobar glas; igračka je dvora, a za srce kuga i pokora.

O pravom prijateljstvu

Svakom čovjeku, Filotea, iskazuj ljubav, veliku i iskrenu, ali prijateljstvo sklapaj samo s kojima možeš razmjenjivati kreposne stvari; a što uzvišenije budu kreposti to će i prijateljstvo biti savršenije. Bude li se vaše prijateljstvo temeljilo na razmjeni spoznaja s područja znanosti, ono će svakako biti vrlo pohvalno; a bit će to još više ako mu u središtu budu kreposti kao razboritost, samozatajnost, jakost i pravednost. Ako je u pak u žarištu vašeg prijateljstva međusobno poticanje na ljubav, pobožnost, kršćansku savršenost, Bože, kako li će ono dragocjeno biti! Bit će izvrsno jer od Boga dolazi i Bogu smjera, jer vas sam Bog u njemu povezuje, i vječno će u Bogu trajati. O, kako je lijepo ljubiti na zemlji onako kako se na nebu ljubi, i naučiti se milovanju na ovome svijetu onako kako ćemo to navijeke činiti na onom! Ne govorim ovdje o ljubavi koju smo dužni iskazivati svakome čovjeku; govorim o onoj duhovnoj, po kojoj dvije ili više duša međusobno razmjenjuju pobožnost, duhovna čuvstva i u duhu postaju jedno. S pravom takve duše mogu pjevati: O, kako je dobro i lijepo kad braća skupa stanuju!Da, jer dragocjena pomast pobožnosti uzajamno, bez prestanka, kaplje iz jednog srca u drugo, pa možemo reći da je Bog na ovo prijateljstvo prosuo svoj blagoslov i udahnuo mu život za sve vjekove vjekova.

Prema ovome, sva mi se druga prijateljstva čine njegovom pukom sjenom; a njihove veze kao da su lanci od stakla ili crnog jantara usporede li se s vezama svete pobožnosti koje su od suhog zlata.

Kad svojom voljom sklapaš prijateljstva, sklapaj samo takva; no, ne raskidaj i ne preziri ona koja moraš njegovati po prirodi ili zbog ranijih obveza, kao što su prijateljstvo s roditeljima, rođacima, dobročiniteljima, susjedima i drugima; govorim samo o prijateljstvima koja sama odabireš i svojom voljom sklapaš.

Mnogi će ti možda reći kako nije dobro vezivati se bilo kakvim sklonostima ili prijateljstvom, jer to obuzima srce, odvlači duh, zauzdava volju: no, varaju se kad te tako savjetuju; čitali su, naime, u spisima mnogih svetaca i pobožnih pisaca da osobita prijateljstva i posebne sklonosti nemjerljivo štete redovnicima; smatraju stoga da to vrijedi i za ostali svijet, no, nije baš tako. Dakako, u dobro uređenom samostanu svi streme pobožnosti kao zajedničkoj svrsi pa nisu ni poželjni neki posebni prijateljski odnosi, možda zbog bojazni da se tražeći u posebnom ono što je zajedničko, ne bi s posebnosti skrenulo u podjelu; međutim, kad je riječ o onima koji žive među svjetovnjacima a prigrle pravu krepost, nužno je da se oni spoje u svetoj pobožnosti, jer se u njoj međusobno hrabre, pomažu i potiču na dobro. I kao što se ne moraju držati za ruke oni koji idu ravnicom već se međusobno moraju pridržavati oni koji idu strmim i kliskim putem, da bi išli sigurnije, tako nisu posebna prijateljstva potrebna redovnicima već onima koji žive u svijetu pa moraju jedni drugima pritjecati u pomoć da lakše svladaju stranputice koje su pred njima. U svijetu ne djeluju svi s istim ciljem niti su iste ćudi; potrebno je, dakle, izdvojiti se i sklapati prijateljstva prema vlastitoj težnji i sklonosti; i ovakva je posebnost, dakako, određena pristranost; no, ova je pristranost sveta, jer ne čini nikakve podjele osim one između dobra i zla, razdvajajući koze od ovaca, pčele od osa, a takva je podjela nužna.

Sasvim je izvjesno da je Gospodin nježno i osobito prijateljski ljubio svetog Ivana, Lazara, Martu, Magdalenu; o tome i Pismo jasno svjedoči. Poznato je da je sveti Petar posebno volio svetoga Marka i svetu Petronilu, a sveti Pavao svog Timoteja i svetu Teklu. Sveti Grgur Nazijanski nebrojeno se puta ponosio silnim prijateljstvom koje ga je vezivalo s velikim svetim Bazilijem a opisuje ga ovako: “Činilo se da je kod nas jedna duša u dva tijela. Premda ne smijemo vjerovati onima koji govore da je sve u svemu, ipak, vjeruj da smo nas oba bili u jednom i jedan u drugom; i samo nam je jedno bilo važno: njegovati krepost, i sve svoje životne planove usmjeriti k nadi u život budućega vijeka; tako smo svijet smrtnosti napustili i prije same smrti.” Sveti Augustin svjedoči kako je sveti Ambrozije posebno volio svetu Moniku zbog rijetkih kreposti koje je u njoj vidio, a i ona je voljela njega kao Božjeg anđela.

No, zašto da ti i dalje govorim o nečemu što je toliko jasno. Sveti Jeronim, sveti Augustin, sveti Grgur, sveti Bernard i svi najveći sluge Božji imali su svoja posebna prijateljstva koja ni u kojoj mjeri nisu utjecala na njihovo svekoliko savršenstvo. Sveti Pavao, osuđujući nerede koje su izazvali Gentili (pogani), optužuje ih da su ljudi bez čuvstava, to jest da ni s kim nisu u prijateljstvu. Sveti Toma, kao uostalom i svi pravi filozofi, priznaje da je prijateljstvo krepost: on, dakako, govori o posebnom prijateljstvu, jer, kako kaže, pravo se prijateljstvo ne može protezati na više osoba. Savršenstvo dakle nije u tome da nemamo prijateljstva nego u tome da imamo samo ono dobro, sveto i blagoslovljeno.

O razlici između pravog i lažnog prijateljstva

Evo dakle, Filotea, velike opomene. Otrovni med iz Herakleje po svemu nalikuje zdravom: opasno je pogriješiti pa umjesto jednoga uzeti drugi ili uzeti od jednog i drugog, jer to što je pravi dobar ne priječi štetnost onog drugog. Čovjek mora paziti da ga prijateljstva ne zavaraju, osobito ako se sklapaju s osobom suprotna spola, bez obzira na razloge; Sotona, naime, često prevari one koji ljube. Počinje se kreposnom ljubavi, ali, ako se dobro ne pripazi, najprije će se umiješati površna a onda i osjetilna te konačno putena ljubav; da, i u duhovnoj ljubavi ima opasnosti ne pazi li se dovoljno, premda je ovdje teško pogriješiti i zamijeniti jednu za drugu; na čistoći i bjelini jasno se vidi Sotonin prljav trag: zato, kad nam želi nauditi, Sotona to čini lukavo i prepredeno, kako bismo u nečistoću skliznuli gotovo neprimjetno.

Svjetovno ćeš prijateljstvo moći razlučiti od onog svetog i kreposnog onako kako se heraklejski med razlučuje od zdravog; heraklejski je slađi jer mu nalip pojačava slatkoću, a u svjetovnom je prijateljstvu preobilje riječi, strastvenog ulagivanja, pohvala ljepoti, dražestima i osjetilnim svojstvima. Sveto prijateljstvo govori jednostavno i iskreno a hvalu daje samo kreposti i milosti Božjoj, jedinom temelju na kojem počiva. Heraklejski med izaziva vrtoglavicu kao što i lažno prijateljstvo izaziva vrtoglavica duha koja poremeti čistoću i pobožnost, potiče na nježne, znakovite i razuzdane poglede, na tjelesna milovanja, neobuzdano uzdisanje, ljubavna zanovijetanja, izazovne pokrete i udvaranje; slijede cjelovi i drugi nepristojni znakovi ljubavi i milovanja, koji svi do jednoga nedvojbeno ukazuju na neminovni gubitak poštenja; oči svetog prijateljstva bezazlene su i stidljive, milovanje čisto i slobodno, uzdasi su samo k nebu okrenuti, razgovori samo k duši; u svetom prijateljstvu jadikuje se i prigovara samo kad se Boga ne ljubi, a to su sigurni znaci poštenja. Heraklejski med zamućuje vid, a svjetovno prijateljstvo pomućuje prosudbu onih koji mu robuju pa čine zlo dok misle da dobro rade, a svoje isprike i laži smatraju pravim razlozima; boje se svjetlosti a ljube tminu. Oči pravog prijateljstva bistre su, ono se ne skriva nego rado ide među časne ljude. Konačno, heraklejski medu u ustima ostavlja gorak okus; tako se i lažna prijateljstva na kraju uvijek pretvaraju u ogavne i smrdljive putene riječi i zahtjeve, a ako se na njih ne pristane slijedi psovka, kleveta, laž, tuga, stid, ljubomora; sve to često vodi u bezumlje i bijes; čisto je prijateljstvo uvijek na isti način pošteno, uljudno i blago i može se pretvoriti samo u čisto jedinstvo duša, živu sliku blaženog prijateljstva koje na nebu vlada.
Sveti Grgur Nazijanski kaže da paun svojim zovom, šireći svoj rep i šepureći se, poziva ženke koje ga promatraju na pohotu; kad vidiš da se muškarac kočoperi, kiti, umiljava, šapuće i mota se oko žena i djevojaka a ne namjerava se pošteno oženiti, budi sigurna da je to zato da bi je naveo na kakvu bestidnost; poštena će žena zatvoriti uši da ne čuje krikove tog pauna i glas čarobnjaka koji je želilukavo začarati; jer, posluša li ga, Bože, kobnog li znamenja skore propasti njena srca!

Mladi koji se tako vladaju, krevelje, miluju ili govore, ne bi htjeli da ih u tome zatekne otac, majka, muž, žena ili ispovjednik, uporno tvrde kako je riječ o nečem drugom a ne o poštenju i savjesti. Blažena se Djevica smela pred pojavom Anđela u ljudskome liku, jer, bila je sama a anđeo joj je dao golemu, štoviše – nebesku pohvalu; o, Spasitelju svijeta, čistoća se boji anđela u ljudskome liku; pa zašto se onda nečistoća ne boji čovjeka, kad se pojavi u anđeoskom liku, i daje joj osjetilnu i ljudsku hvalu?

Savjeti i lijek protiv lažnog prijateljstva

Što je, dakle, lijek protiv te bagre, tog mravinjaka bezumnih ljubavi, ispraznosti i nečistoća? Čim osjetiš i najmanji znak, okreni se na drugu stranu, od srca zamrzi na tu ispraznost, poteci k Spasiteljevu križu, uzmi njegovu krunu od trnja i opleti je oko svoga srca da mu ovi lisičići ne mogu prići. Čuvaj se bilo kakve nagodbe s ovim neprijateljem; nikad ne reci: “Slušat ću ga, ali neću raditi kako mi govori; dat ću mu uho svoje ali ne i srce. O, draga Filotea, za ime Božje, nikako ne popuštaj u takvim prigodama; uši i srce međusobno razgovaraju, i kao što je teško zaustaviti bujicu kad ona jednom krene niz planinu, tako ćeš teško i ljubav zaustaviti kad ti ona odmah iz uha skoči u srce. Koze, po Alkmeonu, ne dišu na nozdrve nego na uši (no, Aristotel ga pobija): ne znam, što je na stvari no vrlo dobro znam da nam srce udiše i izdiše na uši, a isto tako na uši udiše i tuđe misli. Zato čvrsto zatvorimo uši pred kužnim zrakom ludih riječi da nam odmah ne zatruju srce. Ne slušaj ni pod kakvom izlikom nikakve ponude; samo se u tom slučaju ne boj biti neuljudna i neotesana.

Sjeti se da si srce posvetila Bogu i da si mu prikazala svoju ljubav, pa bi svetogrđe bilo kad bi mu od toga oduzela i najmanji trun; radije mu je ponovno prikaži u tisuću odluka i obećanja pa se sakrij među njih poput jelena u grm i vapi k Bogu; on će ti priteći u pomoć a njegova će ljubav tvoju uzeti u zaštitu pa da ona dalje živi samo za njega.

Ako si se već uplela u mrežu tih ludih ljubavi, Bože, kako ćeš se teško osloboditi! Klekni pred njegovim božanskim Veličanstvom, priznaj svu strahotu svoje bijede, svoje slabosti i taštine; zatim svom snagom svoga srca zamrzi na te započete ljubavi, odrekni se svih obećanja koja su ti dana, te u srcu najčvršće odluči da više nikad nećeš upasti u te ljubavne igre i zabave.

Ako se možeš rastati, najbolje da to i učiniš; jer, kao što se oni koje je ugrizla zmija ne mogu lako izliječiti u nazočnosti onih koji su i sami bili ugrizeni, tako će i osoba koju je ugrizla ljubav teško od te strasti ozdraviti bude li u blizini osobe koju peče ista rana. Promjena mjesta odlično smiruje žar i nemir, bol i ljubav. Mladić iz druge knjige djela svetog Ambrozija “O pokori” dugo je putovao sve dok nije ozdravio od svoje lude ljubavi i sasvim se promijenio, a kad se susreo s onom koju je tako ludo volio ona ga upita: “Zar me ne poznaješ? To sam ja, ona ista.” A on joj odgovori: “Naravno, ali ja više nisam onaj isti”: duga ga je odvojenost tako sretno promijenila. I sveti Augustin svjedoči kako se svojedobno iz Tagaste preselio u Kartagu jer mu je tamo umro prijatelj pa mu je tako bilo lakše preboljeti tugu za njim.

No, što da radi tko se ne može rastati? Svakako treba prekinuti s razgovorima na samo, tajnim sastancima, izazovnim pogledima, osmjesima i općenito sa svim onim što bi moglo raspiriti onaj smrdljiv i dimljiv oganj; a ako baš mora govoriti sa sukrivcem, neka mu kratko i odlučno kaže kako se odlučio od njega zauvijek rastati. Svom snagom vičem onima koji su upali u ljubavne zamke: Režite, sijecite, trgajte; ne gubite vrijeme pokušavajući luda prijateljstva razvezati; čvorove ne treba razvezivati nego kidati i presjeći; i tako su sve te uzice i čvorovi bezvrijedni. Ne štedite ljubav koja je toliko protivna ljubavi Božjoj.

No, kad jednom strgam lance tog sramnog ropstva, hoće li u meni još ostati kakav osjećaj, hoće li mi na nogama, tj. u mojim čuvstvima, i dalje ostati užarenim željezom utisnut žig? Neće, Filotea, ako na svoj grijeh zamrziš onako kako to on i zaslužuje; jer, bude li tako, neće te obuzimati više ništa osim silnog gnušanja nad tom sramnom ljubavi i svime što je prati i nećeš više u sebi pothranjivati nikakav drugi osjećaj prema tom odbačenom predmetu nego će u tebi živjeti samo veoma čista ljubav prema Bogu. No, ako zbog nesavršenosti pokajanja u tebi još ostane kakva grešna naklonost, potraži duhovnu samoću kao što sam te već prije podučio, i povuci se u nju što dublje možeš te nebrojeno puta ponavljaj uzdahe i odreci se svih svojih sklonosti; odbaci ih svim svojim silama; čitaj češće nego obično svete knjige; češće se ispovijedaj i pričešćuj; ponizno i iskreno razgovaraj sa svojim duhovnim voditeljem, ili barem s kakvom vjernom i razboritom dušom, o napastima koje te opsjedaju; i ako ustraješ u ovim vježbama, nimalo ne sumnjaj da će Bog od tebe otkloniti te strasti.

Ah! reći ćeš, nije li nezahvalno tako naglo prekinuti prijateljstvo? O, blažene li nezahvalnosti koja nas čini Bogu milima! Ne, za ime Božje, Filotea, to što ćeš ljubavniku učiniti nipošto nije nezahvalnost već silno dobročinstvo; naime, kidajući svoje okove raskinut ćeš i njegove, jer isti su vas okovi sputavali; i premda u prvi tren možda svoju sreću i neće vidjeti, spoznat će je vrlo brzo i skupa s tobom Bogu hvalu pjevati: Gospodine, rastrgao si okove moje; prikazat ću ti žrtvu zahvalnicu i zazvati Tvoje sveto Ime.

Pas i Mačka

Još nekoliko naputaka o prijateljstvu

Prijateljstvo zahtijeva uzajamnost, stalno viđanje i druženje, jer ako toga nema ono ne može ni nastati a još manje opstati. Zato se vrlo često uz uzajamne prijateljske odnose, neprimjetno i neposredno, javlja i razmjena osjećaja, sklonosti i dojmova. To se poglavito događa ako osobito cijenimo onoga koga ljubimo; jer tada prijatelju potpuno otvaramo svoje srce pa u njega ulaze i sve njegove sklonosti i dojmovi, bili oni dobri ili loši. Dakako, pčele koje skupljaju heraklejski med samo med i traže, no s medom iz nalipovih cvjetova sišu i otrovne tvari. U tome, dakle, Filotea, trebamo osobito revno držati se riječi Spasitelja naših duša a koje su nam naši stari ovako prenijeli: Budite dobri mjenjači i kovači novca; to jest, ne primajte s pravim i lažan novac ni loše zlato zajedno sa čistim; odvojite dragocjeno od lošeg; da, jer gotovo da i nema čovjeka bez mane. Pa, zašto onda od prijatelja, zajedno s njegovim prijateljstvom, prihvaćati i sve mane i nedostatke? Treba ga, dakako, voljeti unatoč njegovim manama, no mane mu ne smijemo ni voljeti ni prihvaćati; jer prijateljstvo zahtijeva razmjenu dobra a ne razmjenu zla. Kao što oni koji na rijeci Tajo ispiru zlato iz šljunka pa ga ponesu kući, a pijesak ostave na obali, tako i oni koji steknu dobra prijatelja moraju razlučiti pijesak njegovih mana i ne dopustiti mu da im uđe u dušu. Tako sveti Grgur Nazijanski svjedoči da su se mnogi do te mjere divili i svetog Bazilija zavoljeli da su stali oponašati i njegove vanjske mane, govoriti polako i zamišljeno, pustili su bradu poput njegove i kretali se poput njega. Mi pak možemo vidjeti kako muževi, žene, djeca i prijatelji, što po nasljednim značajkama što zbog oponašanja u prijateljskom ophođenju, primaju na tisuće mana od prijatelja, oca, žene ili muža koje osobito cijene. Naravno, tako nipošto ne bi smjelo biti, jer svatko ima dovoljno vlastitih loših sklonosti a da bi se još opterećivao tuđima; i ne samo da prijateljstvo to ne zahtijeva, nego nas ono, štoviše, i obvezuje da se uzajamno pomažemo kako bismo se oslobodili svih vrsta nesavršenosti. Bez sumnje treba strpljivo podnositi prijateljeve nasavršenosti, ali nipošto ga ne navoditi na njih i još mnogo manje njegove nesavršenosti prenositi na sebe.

To što ovdje govorim odnosi se samo na mane; no, kada je riječ o grijesima, njih kod prijatelja ne smijemo ni podupirati ni trpjeti. Naše bi prijateljstvo bilo jadno i zlo kad bismo gledali kako nam prijatelj srlja u propast a ne bismo mu pritekli u pomoć, kad bismo gledali kako umire od gnojnog čira a ne bismo se usudili čir britvom zasjeći i tako prijatelja spasiti. Pravo i živo prijateljstvo ne može potrajati među grijesima. Kaže se da daždevnjak ugasi vatru u koju legne. Ako je grijeh lagan i prolazan, prijateljski će ga ukor brzo otjerati; ali, ako se ukorijeni i trajno ostane, gasi se i prijateljstvo, jer ono može opstati jedino ako se temelji na pravoj kreposti; kako bi onda griješiti zbog prijateljstva moglo uopće biti dopušteno? Prijatelj nam je zapravo neprijatelj želi li nas navesti na grijeh; takav i zaslužuje prijateljstvo izgubiti, jer svog prijatelja hoće upropastiti; jer, najbolji je znak lažna prijateljstva ako se ono njeguje prema poročnoj osobi, neovisno o tome koju vrstu grijeha ona na duši nosi. Ako je onaj kojega ljubimo poročan, tada je nesumnjivo i naše prijateljstvo takvo; jer, kako nije u dodiru s pravom kreposti, okreće se kakvoj ispraznoj kreposti ili tjelesnosti.

Trgovačko društvo čija je svrha ostvarenje materijalne dobiti daje samo privid pravoga prijateljstva, jer se ono ne temelji na ljubavi prema osobi nego na koristoljublju. Konačno, sljedeće su dvije božanske riječi pravi stupovi na koje se sigurno oslanja kršćanski život. Prva je Mudračeva: Tko se Boga boji, naći će i vjerna prijatelja; a druga sv. Jakova: Prijateljstvo ovoga svijeta Božji je neprijatelj.

Dragi tt-ovci
Može li netko posvjedočiti ako je prisustvovao susretima i predavanjima koje organizira fra Vatroslav Frkin.,svoje iskustvo?
Može i na pp,ako je problem javno

hvala ti na trudu, ali to sam sve već uspjela iskopati i pročitati prije nekog vremena ali sam također pročitala i tekstove u kojima djevojke nisu ostavljene.. sve je to stvar osobe kraj koje su se našle i razine ljubavi koja ih je spajala..
moj dečko i ja smo složno prekinuli radi te žrtve što to njemu nije imalo smisla i jer sam se ja podosta promijenila.. i sada smo opet skupa, on zna da se ja neću više mijenjati i iz dana u dan se čudim doslovno kolika je njegova ljubav da je prihvatio tako nešto.. ja sam tek u sredini studija i moguće je da bude period ne od godinu dana već tri, četiri ili više, ali tko zna što nam budućnost nosi, treba samo moliti i poručiti svim curama da se ne boje onoga što im je u srcu, Bog ima plan za svakoga