www.tebe-trazim.com

Zašto Crkva uči: "ne sagriješi bludno"? Zašto nam to govore, imaju li oni nekakve koristi od nas ako mi ne sagriješimo prije braka?

Potreba za ljubavlju

Ma, jedini razlog zašto nas poučavaju i svjedoče važnost svega toga jest kako bi nama bilo lakše i bolje u životu. Kaže jedan pater: "Zlodusi prije braka tiraju u krevet a u braku tiraju iz kreveta." Mnogi brakovi svode se na pakao, jer se ne živi Božja volja. Sve što nam Duh Sveti kroz Crkvu govori jest da bi naša radost bila potpunija. Živjeći u čistoći, Božja Ljubav koja je beskrajna, dopire i nastanjuje se u naše srce i kroz nas čini da možemo ljubiti druge Ljubavlju Božjom. Jer ljudska je ljubav ograničena ljubav. Svakako, razlozi zbog kojih se mnogi upuštaju u seksualne odnose prije braka,
najčešće su potreba za isticanjem, za prihvaćanjem u društvu u kojemu to svi rade (a ja ne želim ispasti "štreberica", već želim biti cool), zato što mislimo da nas naš dečko/cura voli, a pritom nas je nagovorio na seks, pa ga ne želim razočarati... Ali, jedno je sigurno, iz ovog ili onog razloga, potreba da budemo ljubljeni.

Budite Kristovi!

Seks nije zlo, već nešto predivno što je sam Bog stvorio. Ali, ako je dar, nemojmo to prokockati. Mjesto mu je u braku, kad smo spremni nositi i odgovornost za novi život.
Roditelji, molim vas, pazite na svoju djecu.Vas je Bog odabrao kako biste svojim služenjem Njegovu djecu odgojili onako kako to On sam želi, odnosno, onako kako je najbolje za njih. Nemojte stati na put između Boga i djece. Ako ne znate, raspitajte se, preporučam da pomoć potražite u Crkvi. Pozivam vas, također, da ne dopuštate djeci da imaju kompjutore u prostoru koji nije vama pregledan. Pomozite im kako bi i oni sami sebi pomogli, ali i drugima.Ako je moguće, napravite nekakve šifre i tada neće moć ići na internet dok vas nema doma, u potrazi za sadržajima neprikladnim za njihovu dob. Tri temeljne stvari koje su nužne za novi početak, ako ste već sagriješili, sveta misa, ispovijed, molitva. Nikad nije kasno, dapače, s pogledom u Nebo krenimo ispočetka. Bog koji je milosrdan uvijek nam daje novu priliku. Budite Kristovi i bit ćete sretni!

"Čisto srce stvori mi Bože. (...) Dostojanstvo čovjeka ukorijenjeno je u Bogu."

Neprocijenjivi dar

Koliko smo slični Bogu? Imamo besmrtnu dušu i određeni smo za vječni život u nebu s Bogom. Pozvani smo na svetost, jer je i Bog svet, a kroz Isusa Krista i Njegovu Crkvu možemo primiti sredstva za postizanje svetosti. Slični smo Bogu jer smo sposobni voljeti. Možemo darovati sebe drugoj osobi. "Jer otkupljeni ste otkupninom. Proslavite, dakle, Boga u tijelu svojem." Jesmo li vrijedni toga da se za nas umre? Jesmo li vrijedni toga da se za nas bude raspet? Božji odgovor je - da. Pitanje koje si moramo postaviti je: "Je li Bog vrijedan da za Njega živimo?" Ljudska spolnost je dar, a ne igračka. Grijeh nas čini manje ljudima. Kristova milost nas obnavlja. Grijeh nas odvaja jedne od drugih i od Boga. "Kad otkrijemo Božju Ljubav za sebe i svoje uzvišeno odredište, stalno težimo dostići sve što nam je Bog priredio. Kako rastemo u vrlini, težimo postati sličniji Bogu, svetiji. (...) Čistoća ne priječi put ljubavi, već postoji da bi je zaštitila. Čistoća izražava ljubav."

Zaljubimo se u Isusa!

Samo čisti su sposobni ljubiti. Čistoća je i preduvjet i iskaz ljubavi. Čistoća nije "ne", nego "da" drugoj osobi kao osobi, a ne kao objektu koji ćemo iskoristiti. "Čistoća možda znači 'ne', ali to 'ne' je uvijek u službi višeg pozitivnog cilja. (...) Potoci suza potekoše mi iz očiju jer se zakon tvoj ne čuva." To je prava istina! I ja sama vidim da izvršavati Božju zapovijed znači živjeti jednu divnu slobodu i radost a ne, kao što neki misle, ograničenje gotovo svega. Svi oni koji izvršavaju Njegove zapovijedi nisu prisiljeni na to i ništa ih na to ne obvezuje. Ali sami su iskusili dubinu i ljepotu toga i, stoga, ne žele nikada reći Bogu "ne". Sve što je Bog stvorio, stvorio je da bi nama bilo ljepše, bolje... Jao meni ako ne stojim iza svega ovoga što vam pišem, jer ja ću za to i odgovarati. A blago meni ako vam navještam ljepotu življenja u zajedništvu s Kristom. Zapravo, to nam je i dužnost.
"Besplatno primiste, besplatno dajte." O, divne li Marijine čistoće! Upravo stoga što je naša Nebeska Majka bila skroz čista, sva Božja, Bog je upravo Nju izabrao da rodi našega Spasitelja, jer samo je jedna Majka Božja. "Čisto srce stvori mi Bože." Dragi i presveti Oče, podaj nam Marijine nježne i blage oči koje su prožete Tvojom ljubavlju.
Podaj nam, molimo Te, Marijina usta, kroz koja će izlaziti samo one riječi koje Ti želiš.
Daruj nam čisto i neokaljano srce koje će ljubiti svaku dušu koju si stvorio. Ljubljeni Oče, podaj nam čiste misli, misli u kojima ćeš uvijek Ti zauzimati jedino mjesto. O, dobri Oče, daj da se zaljubimo u našega Isusa, i sve što činimo, činimo u zajedništvu s Njime. Amen.

Čisto srce je Božji put ljubavi

Mnoštvo od stotinjak studenata i studentica je u srijedu 15. ovog mjeseca ispunilo dvoranu dnevnog boravka novog studenstkog doma u Osijeku, gdje je bila duhovna obnova – na nov način, u obliku pričaonice, pod naslovom «Cura i dečko – zaljubljeni par». Razgovor o duhovnom bogatstvu kršćanskog pogleda na spolnost, na predbarčnu i bračnu čistoću za studente je organizirala zajednica studenata DUHOS pod vodstvom sveučilišnog kapelana osječkog Sveučilišta p. Areka Krasickog. Kako je to sve izgledalo, pročitajte i pogledajte u nastavku...

Na početku je p. Arek zazvao Duha Svetoga na sve prisutne, i objasnio temu duhovne obnove koja je zamišljena kao «pričaonica», razmjena iskustava, mišljenja i razmišljanja, te rekao kako je primijetio da u Osijeku ima mnogo mladića i djevojaka koji su sami, jer je među njima nepovjerenje, mladiće je strah pristupiti djevojkama, a djevojkama je neugodno pristupiti nekom mladiću i tako – mnogi mladi ljudi hodaju jedni pored drugih, umjesto da se druže i u život krenu zajedno, pripremajući se «kao cura i dečko» za budući odgovorni život supružnika u braku. Istaknuo je da je Isus živi Bog, koji ih voli, koji s njima želi ići u susret budućem suprugu i budućoj supruzi, te naglasio da je potrebno moliti se za svoga budućeg supruga i suprugu, osluškivati Duha Svetoga, i s Isusom prihvatiti ogromnu odgovornost – izgradnju buduće obitelji. Zato je rekao mladićima:» U svojoj djevojci, u svojoj ruci ti nosiš buduću suprugu i ogromnu odgovornost za svoju i njezinu budućnost! Zato moli Isusa da ju nosi s Tobom, da bude s tobom i s njom. Dokaz tvoje ljubavi je odgovornost! Spolni nagon je Božji dar koji treba dobro usmjeriti». Pozvao je zato mlade da žive svoju čistoću srca odlučno, cjelovito i trajno. Biblijski čisto srce je jednostavno, drago, plemenito, nesebično, poštuje osobnost drugoga i ne igra se njegovom sudbinom za svoj užitak.

O svom iskustvu djevojke, studentice, supruge i majke govorila je mlada vjeroučiteljica (Adrijana Lovrinčević), koja je sva svoja iskustva sažela u nekoliko bitnih odrednica: kao djevojka je molila za svoga budućeg muža, još u osnovnoj školi se oduševila za čist, djevičanski predbračni život potaknuta svojom vjeroučiteljicom, kao studentica Teologije u toj je odluci sazrela i svjesnije je odlučila živjeti, a kad je upoznala svoga supruga, u zajednici MIR – od početka je znala da je upravo on odgovor na njezine molitve. I on je, i prije nego što ju je upoznao odlučio živjeti predbračno živjeti čista srca i bez kompromisa svoje savjesti na području spolnosti, tako da su odlučili svoje «hodanje» iskoristiti za bolje upoznavanje, mnoge razgovore, studij, druženje s mladićima i djevojkama koji imaju iste ideale, te ozbiljno pripremanje za budući, obiteljski život. Vjenčali su se nakon pet godina, još dok je ona studirala, a ipak je diplomirala na vrijeme, i danas su roditelji dvoje djece. Sad, u braku vide sve blagoslove spolne suzdržanosti prije braka: bolje se poznaju, slobodnije prihvaćaju jedno drugo i prihvaćaju se puninom svojih osobnosti sa svim manama koje imaju, jer «Ako se ne naučiš kontrolirati prije braka – nećeš moći ni u braku», naglasila je mlada gospođa Lovrinčevića, koja i svojim bračnim životom želi svjedočiti bogatstvo i blagoslov kršćanskog pogleda na spolnost i brak.

Svoje iskustvo mladića koji je od dječačkih dana maštao o djevojci koja će ispuniti njegovu čežnju za nježnošću, dobrotom i prihvaćenošću i trenutku kad je to doživio – upoznavši svoju dabnašnju suprugu i majku njihova djeteta vrlo je emotivno i u duhu «Pjesme nad pjesmama» iznio mladi suprug ( Tomislav Vuko)

«Kao mladić, kao dečko težio sam da dobijem ljubav.Htio sam imati djevojku koja je nježna, osjećajna, puna razumijevanja, a onda – u dvadesetoj – doživiš zaljubljenost. Ljudi čeznu da to osjete, a kad osjete – žele da to nikada ne prestane, da to još više dožive! Ja sam to doživio kad sam u zajednici MIR susreo svoju ženu. Mladić uvijek traži nježnost, a kad to doživi – neizmjerno je sretan, i zna to cijeniti. Moja djevojka i ja željeli smo živjeti čisto. Divan je osjećaj naći i doživjeti nešto tako dragocjeno – ne usudiš se ni dodirnuti ju, tako je krhka i nježna, dobra i plemenita, a kamoli ju povrijediti. Kad to čovjek doživi, to pamti cijeli život – tu ljepotu, tu bezbrižnost, to nešto dragocjeno i prelijepo – kad se zagledaš u dubinu duše svoje i tamo sretneš sebi blisku dušu – tako je prelijepo da s tim čovjek želi živjeti cijeli život. Uz to, u zajednici MIR o predbračnoj čistoći se pričalo, za nju se u crkvi molilo, i tu smo se lijepo osjećali. Sa svojom sam djevojkom izbjegavao grešne prilike, jer su mi bili predragocjeni trenuci nebeske blizine u kojoj mi se kod nje sve sviđalo. I kad sam odlučio da je došao trenutak da ju zaprosim, kleknuo sam i zamolio ju da se uda za mene. Jedva sam čekao taj trenutak, i brak. Čistoća u braku počinje od osobne predbračne čistoće. I u nakon vjenčanja – u tjelesnom sjedinjenju nema stida – osjećaš se kao prvi ljudi u raju zemaljskom, koji su bili kao djeca – goli, ali se nisu osjećali posramljeni. Tada shvatiš svu ljepotu i raskoš predbračne čistoće koja te priprema za ljepotu i puninu bračnog života.» I na kraju – Tomislav je naglasio da riječ «djevica» kod svakog mladića, ma kakav on bio – izaziva divljenje!»JER ŽIVIŠ DJEVIČANSKI – TI SI IZAZOV1» zaključio je.

Njegova supruga Jelena je potvrdila riječi svoga supruga i rekla da sad, kao supruga i majka vidi sve prednosti predbračne čistoće. «Imali smo vrlo kreativnu vezu. Uvijek smo nešto radili, mnogo smo razgovarali i nažalost, moram reći, da moje kolegice koje su se davale prije braka nemaju tako kvalitetnu komunikaciju koja zrači iskrenošću, lakoćom i opuštenošću, kakvu imamo moj muž i ja. Meni je u braku ljepše nego što mi je bilo prije braka. Ja se u braku osjećam sigurnom, jer znam da je moj suprug – samo moj! Razlika između mladića i djevojke koji su živjeli kao da su muž i žena i prije braka, i onih koji su poštivali Božji glas u svojim savjestima i živjeli čisto je velika. Ovo što moj muž i ja živimo danas je – sloboda!

Svjedočenja mlade vjeroučiteljice i mladog bračnog para nadopunio je gospodin Tomislav Šperanda, suprug i otac sedmero djece, koji je rekao da su svi izvori sreće i radosti u

Bogu, koji potom vode do onog drugog, bračnog druga koji će s nama poći u susret Bogu kroz vrijeme do vječnosti. I on je kao student u Zagrebu, osamdesetih godina, sudjelovao na vjeronaučnim susretima vlč. Ivančića, i silno je molio Boga da mu da djevojku koja je bogobojazna i molitveno raspoložena. Upravo takvu mu je Bog poslao u život i to – daleko od Zagreba, na njegovom prvom radnom mjestu, ali ponovno – vezano za molitvenu grupu, koju je sad – on vodio po iskustvu stečenom «pod okriljem vlč. Tomislava Ivančića. «Treba biti odgovoran prema Bogu, prema samome sebi i prema drugima», zaključio je gospodin Šperanda, koji je, kao i predhodni svjedoci blagoslova predbračne čistoće – zaslužio topao pljesak mladića i djevojaka koji su sva izlaganja slušala s neskrivenim zanimanjem i oduševljenjem. To je kasnije pokazala i diskusija, koja je pokazala kako je ovim mladim ljudima dosta površnosti, neodgovornog hedonizma i relativizma, koji dušu cijedi, isušuje sve životne sokove, a cijelo biće ostavlja praznim, bezciljnim, beznadnim i sa snažnim osjećajem prevarenosti i ništavila. Bilo je potresno svjedočenje mladića koji je živio svoju mladost u svim zamislivim i nezamislivim «suvremenostima», zapravo – gadostima i prazninom. Njemu život vršnjaka koji su živjeli čisto i prije braka i u braku čini se kao bajka, kao čista ljepota i bogatstvo za koje se isplati živjeti.

Tijekom cijele večeri, u pauzama između izlaganja onih koji su svjedočili svojim životom ljepotu čista srca – svirao je gitaristički trio mladića koji pohađaju tečaj gitare koji organizira DUHOS, uz pratnju studentice flaute, a svi prisutni pjevali su svima dragu, prelijepu božićnu pjesmu «Tiha noć,sveta noć», te neprocjenjivo duhovno blago hrvatskog naroda, božićne pjesme, «Radujte se narodi», «Svim na zemlji» i jednu pjesmu u čast Duhu Svetzome. Duhovna obnova, pričaonica koja je počela dječjom pjesmicom «Cura i dečko, zaljubljeni par», a mlade supruge i majke, predavačice, otpjevale su je po sjećanju, završila je

pozivom sveučilišnog kapelana svih studenata na božićnu ispovijed, koja će biti u srijedu, 22. prosinca nakon mise, i počet će u 20,30 u osječkoj konkatedrali, te pozivom da se uključe u molitvenu zajednicu «ČISTO SRCE» koja se sastaje svake srijede u Studenstkom campusu, te

na doček Nove 2011. u župi Preslavnog Imena Marijina. Svi su dobro došli – čista srca poći Božjim putem Ljubavi.

Nakon «radnog dijela» slijedilo je opušteno, radosno druženje, međusobno upoznavanje i razgovori – do dugo u noć.

Ana Penić

Valentinovo: Ljubav na krščanski način?


Ljubav na kršćanski način daje nam jednu temeljnu odrednicu u ljubavi prema Bogu i bližnjemu tako da nema istinske i čiste ljubavi, od one ljubavi koja je nadahnuta i oplemenjena samim Bogom koji je Ljubav. Ljubav koja je bezuvjetna, uvijek spremna na davanje, žrtvu, odricanje u kojoj se dobiva radost i ispunjenje jer je plod toga iskrena ljubav oplemenjena nesebičnim sebedarjem, nadahnuta na izvorima Božje ljubavi.

U poslanici Korinćanima možemo u hvalospjevu ljubavi vidjeti kakav je uzor svih osobina ljubavi i kreposti: "Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne traži svoje, ne razdražuje se, zaboravlja i prašta zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nigda ne prestaje".(Kor 13,4-8).

Čovjek stvoren na sliku Božju pozvan je ljubiti kako nas o tome poučava Božja riječ. Moguće je imati kreposnu ljubav koja je u uskoj vezi sa nadnaravnom Božjom ljubavi ako smo povezani s Bogom u bliskom odnosu. I što je čovjek više u zajedništvu s Bogom u svome odrastanju i sazrijevanju, srce poprima kreposti i karakterne osobine kreposne ljubavi, čiji je izvor sam Duh Sveti koji stanjuje u našim srcima.

U svijetu kakav je danas čovjek se odaljio od svoga izvora i Stvoritelja. Istinska kreposna ljubav često je neprihvaćena i nerazumljiva, dok ljubav koja se temelji na koristoljublju, sebičnosti, tjelesnosti i zadovoljavanju čovjekovih egoističnih ostvarenja, prikrivena je svjesnom ili nesvjesnom egocentričnošću.

Čovjek koji je spoznao Boga i doživio Božju ljubav, iskreno u čistoj nakani srca, uspostavlja s Njime odnos u svakodnevnoj molitvi i sakramentalnom životu. Tako čovjek ne može, a da ne bude korak po korak preobražavan u stvarnu sliku Božju. To je put koji traje cijeli život. Put koji je uzak i prožet usponima i padovima. No, ustrajnošću čovjek dobiva snagu da u ravnoteži duha, duše i tijela po Duhu Svetom ide prema konačnom cilju - Bogu. Tada naš kršćanski život postaje Kristocentričan.

Mogao bih navoditi brojne citate iz Biblije koje nas uče o pravim odnosima i kreposnoj ljubavi, a najviše od toga, sam Isus nam je ostavio sve u toj Radosnoj vijesti pa i samoga sebe kao oporuku za puninu života.

Ne zaboravi, dragi čitatelju, Biblija u sebi ima nadnaravnu snagu koja može mijenjati čovjekovo otvoreno srce i oplemenjivati njegov život. Jezgra te nadnaravne snage nisu mrtva slova na papiru nego upravo - Ljubav.

Svojstva ljubavi u odnosu prema bližnjemu kada ljubimo Boga iznad svega poprima dah Božje naklonosti i prisutnosti u emocionalnom, duhovnom, pa i tjelesnom odnosu tj. braku. Ljubav između muškarca i žene prije braka prožeta je duhovnom i emocionalnom povezanošću koja u čistoći srca teži duhovnom sjedinjenju. Tada će kršćanki par biti jedno srce upoznavajući međusobno svoje dubine duše gdje nije izražena samo tjelesna naklonost.

Kršćanski brak je Bog osmislio tako da u tjelesnom sjedinjenu kao vrhuncu bračne ljubavi iz duhovnog i emocionalnog sjedinjenja po ljubavi nastaje novi život, nastaje duša, dijete - čovjek.

Mnogi nažalost, kakav je svijet danas ismijavaju i ne razumiju takav sveti Božji dar i sakrament, tako da je seksualna revolucija 20. i 21. stoljeća seksualni odnos obezvrijedila, usmjeravajući ga na tjelesno ispunjenje čovjekovih sebičnih, sjetilnih pobuda.

Ono što je Bog osmislio za odnos tjelesnog sjedinjenja gdje nastaje novi život u kršćanskome braku sada je nažalost redovito postao uobičajen odnos na kojem dvoje ljudi misli da se temelji njihova ljubav. To je djelo Sotone gdje u ovakvome svijetu kakav je, svetost izvrgava ruglu i iskrivljenu sliku ljubavi. Zato je prava kršćanska ljubav između žene i muškarca temeljena na predbračnoj čistoći i duhovno-emocionalnom sjedinjenju.

Čisto 'hodanje' djevojke i mladića oplemenjuje njihovu ljubav, u kojoj se više i kvalitetnije upoznaju. U takvoj vezi nastaju pravi temelji za dobar brak jer na temelju duhovnog i emocionalnog sjedinjenja gradi se građevina braka za cjeli život.
A, kako bi to bilo blagoslovljeno, u središtu svakog odnosa treba biti sam Bog koji je savršena Ljubav. Treba razlučivati i preispitivati svoju ljubav prema bližnjima kako bi uvidjeli gdje i što bi kod sebe trebali promijeniti kako bi taj odnos postao sve bolji. To ne znači da će taj odnos biti savršen, harmoničan i bez ikakve nesuglasica. Ona početna zabluda nastaje kada mi želimo promjeniti druge ili kada želimo da se drugi prilagode našim očekivanjima i željama. To ne znači da nekad u ljubavi ne trebamo reći nešto bližnjemu ako u nečem griješi, pa isto tako biti spreman i prihvatiti kritiku.

U iskrenoj ljubavi nakana srca treba biti čista. Ne da udovoljavam sebi i očekujem stalno primanje, nego da dajem sebe drugome, darujem svoje vrijeme i naklonost. Bezuvjetna ljubav je dakle, ne očekivati ništa zauzvrat ako učinim neko dobro, isto tako ne uvjetovati ničim svoju naklonost. U ljubavi je sloboda jako važna. Tako, da te volim ali te ne obvezujem ničim za to ili prisiljavam na neki odnos ako tu nema pravog temelja i uzvraćene ljubavi.

Duboki mir srca u odnosu koji nam daje radost, pouzdanje, povjerenje, strpljivost, razumijevanje, prihvaćanje, slobodu, požrtvovnost prema drugoj osobi je veoma dobra naznaka da takav odnos počiva na dobrim temeljima.

Ne zaboravimo da se naš odnos s Bogom preslikava se na naš odnos prema bližnjemu. Ljubav nije euforija, neko stanje uznesenja u kojoj idealiziramo drugu osobu i kad dođu prvi stvarni problemi sve se ruši. U ljubavi i mane svoga bližnjega prihvaćamo i u strpljivosti tako više mijenjamo sebe što će onda sigurno pozitivno utjecati da se i bližnji mijenja. Ako želimo da se druga osoba promjeni kako bi ju moglo prihvatiti i održavati s njome odnos, to NIJE ljubav.

U ljubavi uočavam svoje greške i priznajem ih pred bližnjemu i nastojim to popraviti. Treba znati davati, ali isto i primati jer u pravoj ljubavi odnos i osobe se nadopunjuju, međusobno podržavaju i pomažu. Ljubav zahtjeva predanje i odgovornost u davanju potpore prema bližnjemu na njegovom ili zajedničkom životnom putu. Ljubav u srcu svakog čovjeka na Zemlji ocrtava prisutnost Božje naklonosti u ljudskoj savjesti.

"A mi smo upoznali ljubav koju Bog ima u nama i vjerovali u nju. Bog je ljubav: tko je u ljubavi, ostaje u Bogu i Bog u njemu."(I Iv 4,16). Isus nas ući da ljubimo i svoje neprijatelje i molimo za one koji nas progone. To se na kršćanski način može ostvariti samo u Bogu s njime u odnosu jer to je ljubav koja je oplemenjena i nadahnjivana sa nepresušnog vječnog izvora samog Isusa Krista koji nam govori: "Ljubi Gospodina Boga svoga – odgovori – svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameću svojom, a svoga bližnjega kao samoga sebe! Reče mu Isus: 'Pravo si odgovorio! To vrši pa ćeš živjeti.' (Lk 10,27-28)


Pripremio: Danijel Tomičević

ČISTOĆA JE PRAVA LJUBAV ( II. dio )

"Hodati s nekim, a živjeti čistoću" znači provoditi svoje vrijeme u pozitivnu druženju s tom osobom, u druženju bez spolnih odnosa.To znači upoznati tu osobu, provoditi vrijeme pričajući i družeći se. To znači vidjeti kako se ta osoba vlada u različitim situacijama i vidjeti odgovarate li jedno drugome. Čistoća znači nedopuštanje stvaranja emocionalne bliskosti koju stvara spolni odnos. Ona vam dopušta jasno razmišljanje. Čistoća ne znači da vas ta osoba spolno ne privlači. Ona samo znači da vi kontrolirate tu privlačnost i da ne poduzimate ništa u svezi s njom. Ako hodate s nekim, a živite čistoću, dogodit će se jedna od dvije stvari.

Jedna je ta da ćete bistra uma moći pogledati tu osobu i reći joj: "Ideš mi na živce. Zbogom." U drugom slučaju, iz vaše veze, ako je ona doista dobra, počet će se razvijati nešto vrlo lijepo. Možda to nećete primijetiti na samom početku, ali vaše shvaćanje će se s vremenom mijenjati, do trenutka kada ćete pogledati tu osobu u oči i reći joj: "Volim te i znam da si ti prava osoba. Ne postoji spolna bliskost koja utječe na moje osjećaje. Ja jasno razmišljam i znam da te volim."

Vjerujte mi, kada vam se dogodi, to će biti bolje od spolnog odnosa. I to će svakako poboljšati vaš spolni život kada za njega dođe vrijeme.

Walter Trobisch je jednom rekao kako orkestar ne počinje svirku s bubnjevima i trubama. On počinje s flautama i violinama, jer bi u suprotnom slučaju glasne trube i bubnjevi ugušili tiše instrumente. Isto se primjenjuje u spolnosti i ljubavi. Ljubav je vrlo osjetljiva i razvija se vrlo polako, ali prerani spolni odnos bi snagom spolne strasti ugušio tu ljubav. Vrlo je lako željeti predati se spolnim osjećajima. Oni su često najjači kada smo s osobom do koje nam je stalo.

Ali, istinita je stara izreka: "Dopuštanje da nas spolni osjećaji pobijede može samo povrijediti ljubav.

ISPLATI SE ČEKATI..."

FORMACIJA: “Ljubav i odgovornost”

Formacija u Frami

I reče Gospodin Bog: „Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on. (…) i bit će njih dvoje jedno tijelo.

Riječ „ljubav“

Riječ ljubav nije jednoznačna. Svima nam je poznata ona najtajanstvenija ljubav – ljubav prema Bogu. Zatim kao zadatak Isus nam je ostavio i ljubav prema bližnjima, iz koje među ostalima proizlazi i ljubav za dobrobit domovine. Bog koji je stvorio prirodu traži od nas i ljubav prema prirodi. Mnogo je još različitih oblika ljubavi, ali ove navedene i sve druge oblike ljubavi lakše je živjeti i svjedočiti ako čovjek nije usamljen. Adam je živio životom ljubavi, no ipak nije bio ispunjen. Tada mu Bog darova družicu, i eto nastanka prve ljubavi između muškarca i žene o kojoj se ovdje više progovara.

Definirajući ljubav Youcat kaže: Potpuno ljubiti znači nešto tako zavoljeti da se iz sebe iziđe i tomu se posve preda. (…) Najljepši oblik ljubavi na zemlji je ipak ljubav između muškarca i žene, između dvoje ljudi koji se trajno jedno drugome darivaju. Svaka je ljudska ljubav odraz Božje ljubavi, u kojoj su sve ljubavi sadržane. Ljubav je nutrina trojedinog Boga.

Spolnost (i nagon)

Bog je svakog od nas stvorio kao muško ili kao žensko i to nas posve određuje. Reći će neki da su većinom žene osjećajnije, a da su muškarci fizički jači, da će se više žena naći u humanističkim znanostima, dok ćemo više muškaraca pronaći u onim prirodoslovnim. Svakako, radi se o osobitu načinu življenja, drukčijem pozivu u odnosu prema djeci, drukčijem putu vjere. Baš zato što je Bog htio da muškarac i žena budu jedno za drugo te da se dopunjuju u ljubavi stvorio ih je različite.

S obzirom da je čovjek spolno biće posjeduje i spolni nagon koji se očituje u usmjerenosti cijeloga bića drugome, drugoj osobi, postojanju vrste. Reći će neki: Ako je Bog usadio u nas taj nagon, zašto bi tko postavljao zabrane? No, čovjek nije igračka svojih nagona. A upravo tjelesni dio ljubavi pripada samo braku, a ne izvan njega. Biblija to potvrđuje Božjim govorom: “Plodite se…” i “dvoje će biti jedno“ misleći upravo na brak kojeg je Stvoritelj odmah na početku utemeljio govoreći: “Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu, i bit će njih dvoje jedno tijelo.”

Čovjek nije igračka svojih nagona. Nagon je podređen volji, a time i našim slobodnim odlukama. Blaženi Ivan Merz o tome će reći: Kao što vodu nabujale rijeke krotimo nasipima da teče određenim koritom, što više, pomoću čeličnih cijevi je vodimo u elektranu i silimo da goni motore, koji rasvjetljuju daleke krajeve i tjeraju svojom snagom strojeve velikih tvornica, tako je čestit mladić dužan da ogradi divovsku i bijesnu snagu svoga spolnog nagona nasipima kršćanskog ćudoređa i pristojnosti dok slobodno ne odluči, ako je to volja Božja, da spolni nagon bude u zakonitom braku stvarateljem života, sreće, blagoslova.

Spolnost i ljubav ne idu jedno bez drugoga jer tamo gdje se oni odvajaju traži se samo zadovoljenje želja. Ljudi koji traže spolni odnos bez ljubavi, lažu jer blizini tijela ne odgovara blizina njihova srca. Tada spolni čin postaje neljudski – snižen samo do sredstva zadovoljavanja, potrošne robe.

Predbračna čistoća

Čistoća se ne može razumjeti bez krjeposti ljubavi. Često se čistoća poima kao donekle „slijepo“ kočenje osjetilnosti i tijela premda ona to nije. Crkvi je u središtu uvijek čovjek. I kada govori o braku, onda govori o nečemu jako uzvišenom; on je sakrament. I kako ne može biti „sakramenta prije sakramenta“, tako ne može biti niti nečega što bi bilo „imitacija“ braka, „brak prije braka“, pa Crkva ne može odobriti predbračni spolni život dvoje ljudi jer je za nju bračni čin pridržan – samo braku. Blaženi Ivan Pavao II. reći će: Ne može se živjeti na probu, ne može se na probu umrijeti. Ne može se na probu ljubiti, samo na probu i na neko vrijeme uzeti neku osobu.

„Pa svi to čine!“

Upravo to kažu mnogi opravdavajući svoje postupke. A budući da “svi to čine”, znači da nije zabranjeno. Oni kojima je teško uvidjeti da moraju obdržavati predbračnu čistoću do vjenčanja uzimaju za mjerilo svojih postupaka ono što “drugi čine” – no bitno ja zapamtiti da to nije istina – jer ne čine to svi!

“Nužno je utvrditi slažemo li se!”

Često se da čuti da je potrebno prije nego što se uđe u brak provjeriti slažu li se mladić i djevojka u svakom pogledu pa i onom koji se tiče spolnog čina. Gotovo je sigurno da tko predlaže takvo što, pokazuje površnost svojih osjećaja. Niti muškarac, niti žena nisu roba ili stroj kojeg treba iskušati prije konačne kupnje pa tek tada kupiti ili nakon probe ostaviti. Postoji li neki problem, čovjek to zna i prije “probe”. A predbračno iskustvo nije nikakva prednost nego je, naprotiv, korak unatrag.

“Dokaži da me ljubiš!”

Jedna uobičajena, otrcana fraza. Kad jedno od drugog traži da mu dokaže ljubav svojim predanjem u spolnom činu siguran je znak da tu nema one istinske ljubavi, a posljedice mogu biti veoma žalosne.

“Zašto čekati brak?”

Crkva spolno čin smatra isključivo svojstvenim bračnom životu. „Pa mi se volimo“ reći će. No, pitanje je što ta „ljubav“ konkretno znači? Uključuje li ona sve one dimenzije koje su potrebne za zrelu ljubav koja je spremna i na mnoge žrtve? Crkva zato uči da prava ljubav – zna čekati. Upravo u „hodanju“ mladić i djevojka imaju priliku uzajamno se upoznavati da bi sa sigurnošću mogli donijeti iznimno važna životna odluku – stupanje u brak. Predbračni odnosi ponajčešće isključuju porod. Ono što se prikazuje kao bračna ljubav ne može se, kao što bi inače moralo biti, produžiti u očinsku i materinsku ljubav.

U odgovoru na pitanje zašto još nije ni s jednom djevojkom spavao jedan student je odgovorio: Ne znam kada ću se oženiti. Ali ne želim već danas buduću ženu prevariti.

Marta Radoš, Nacionalna voditeljica formacije

Na koncu postavimo sebi najvažnije pitanje, a to je kako je moguće imati takvu ljubav o kojoj govori sv. Pavao? Je li to čovjeku moguće? Isti Pavao nam svjedoči da je to moguće, ali pod ovim uvjetima: treba imati srce koje se kaje za svoje grijehe i koje ima jaku vjeru. Naime, „Ljubav je Božja razlivena u našim srcima po Duhu Svetom koji nam je dan“, a Duh Sveti se daje prema mjeri veličine vjere i čistoće srca. Čisto srce i jaka vjera privlače Duha Svetoga koji onda božansku ljubav razlijeva u naša srca. Samo je tako moguće imati velikodušnu ljubav koja nikad ne prolazi.