www.tebe-trazim.com

Psalmisti i proroci su opjevali Boga kao sklonište, utočište svojim vjernima:

A ja ću opjevati silu tvoju i klicat ću jutrom milosrđu tvome, jer mi Ti postade utočište i sklonište u dan nevolje. (Ps 59,17)

„O Bože, vapaj mi poslušaj, budi pomnjiv na molitvu moju!

S kraja zemlje vapijem k Tebi jer mi srce klonu. Dignut ćeš me na liticu i pokoj mi dati,

jer Ti si moje sklonište, utvrda čvrsta protiv dušmana“ (Ps 61,2-4)

„A meni je milina biti u Božjoj blizini, imati sklonište svoje u Jahvi.“ (Ps 73,28)

Bog vječni tvoje je utočište, a na zemlji drevna njegova mišica pred tobom goni neprijatelja; (Pz 33,27)

„Ali sada, za kratko vrijeme, učinio nam je Jahve, Bog naš, milost i ostavi nam Ostatak i dade nam utočište u svome svetom mjestu: tako nam je Bog naš prosvijetlio oči i dao nam malo života u robovanju našem.“ (Ezra 9,8)

„U Boga je spasenje moje i slava; Bog mi je hridina silna, utočište.“ (Ps 62,8)

„K tebi, Jahve, vapijem; govorim: ti si mi utočište, ti si dio moj u zemlji živih.“ (Ps 142,6)

„Jahve, snago moja i moja utvrdo, utočište moje u danima nevolje!“ (Jer 16,1)


http://youtu.be/QFNcYmd9vKI

Psalam 125

1 Oni koji računaju na GOSPODA
jesu kao brdo *Sion:
ono je neoborivo,
ono ostaje za uvijek.
2 Jeruzalem! planine da okružuju!
Tako GOSPOD okružuje svoj narod
od sada i za uvijek.
3 Ne, jedno nedostojno žezlo1 neće praviti teret
nad imanjem pravednih,
a pravednici neće pružati ruku
k zločinu.
4 Budi dobar, GOSPODE, za onog tko je dobar,
za čovjeka pravog *srca.
5 Ali izgubljeni u spletkama himbenim,
nek' ih GOSPOD progna
sa zločincima!
Mir Izraelu!

Puna je snage samo riječ koja dolazi iz šutnje.

Ona nosi plod, proizlazi iz šutnje i u nju se vraća. Podsjeća nas na šutnju iz koje dolazi i opet nas vodi u tu istu šutnju. Riječ koja nije ukorijenjena u šutnji, slaba je, nemoćna, kao mjed što ječi i cimbal što zveči (1 Kor 13, 1). No, sve to vrijedi samo onda kada šutnja, iz koje proizlazi riječ, nije odsutnost i praznina, nego prisutnost i punina; to nije ljudska šutnja iz neugodnosti, stida ili osjećaja krivice, nego Božja šutnja u kojoj je pohranjena ljubav.

Samo se nakratko možemo osvrnuti na otajstvo kojem postajemo dionici po šutnji i na Riječ, koja je otajstvo samog Božjeg govora. Bog reče Riječ iz svoje vječne šutnje i po Riječi je stvorio i spasio svijet. U početku reče Bog: Zemlja, more i nebo. Reče: Sunce, mjesec i zvijezde. On reče: Biljke, ptice, ribe, divlje i pitome životinje. Konačno reče: Muž i žena.


Zatim se u punini vremena Božja Riječ utjelovila, po njoj je sve stvoreno i svima koji vjeruju dana je moć da postanu djeca Božja. U svemu tome Božja Riječ ne prekida Božju šutnju, štoviše, ona razvija neizmjerno bogatstvo njegove šutnje.

Kad su se monasi povlačili u egipatsku pustinju, htjeli su biti dionici te božanske šutnje. A kad su iz te šutnje govorili o potrebama svijeta, pokušavali su sudjelovati u stvaralačkoj i obnoviteljskoj snazi božanske Riječi.

Riječi mogu samo onda stvarati zajedništvo, a time ujedno i novi život, ako utjelovljuju šutnju iz koje proizlaze. Čim počinjemo svojim riječima druge zarobljavati i koristiti riječi kojima se branimo, odnosno druge napadamo, tada naša riječ više ne dolazi iz šutnje. Ali ako riječ donosi spasonosnu i životvornu smirenost svoje vlastite šutnje, tada je potrebno vrlo malo riječi: može se mnogo kazati, a da se puno ne govori.

Tako je šutnja otajstvo budućeg svijeta. Po šutnji ostajemo hodočasnici i ona će nas sačuvati od zapletenosti u događaje ovoga vremena. Šutnja štiti oganj Duha Svetoga koji u nama gori. Ona nas osposobljava za riječi kojima sudjelujemo u stvaralačkoj i spasonosnoj snazi same Božje Riječi.

Henri J. M. Nouwen, Put srca

Uzašašće Gospodinovo –Spasovo
Četrdeset dana nakon uskrsnuća slavimo blagdan Uzašašća Kristova ili Spasovo. Ta svetkovina označuje svršetak Isusova ukazivanja apostolima, a broj od »četrdeset dana« znači puninu njegova djelovanja na zemlji, ispunjenje svega što je donio za spas čovječanstva. Uzašašće pak znači da je on sada i kao čovjek uzdignut u božanske sfere, da je i kao čovjek postao gospodar neba i zemlje, da je sjeo zdesna Bogu. Sjediti zdesna Bogu biblijski je izraz koji označuje da netko ima Božju vlast u rukama. Krist, dakle, ima vlast nad svima, posebno nad zlom i Zlim. Na njemu je da podloži zlo i Zloga Očevoj volji, da onda konačno bude Bog sve u svima.
Egzegetski i teološki gledano, smatra se da je Isus doista pokazao fenomen uzdizanja prema nebu i da je to bio znak njegova duhovnog uzdizanja u Očev naručaj. Tako je on i kao čovjek, a ne samo kao Sin Božji, jedno s Ocem i Duhom Svetim u istoj slavi. On je postao čovjekom da sve naše ljudsko uzme na sebe, a sve Božje da dadne nama, te nas uzdigne tamo gdje je on. Kristovo uzašašće na nebo usmjeruje naše poglede prema domovini, kamo smo pozvani i kamo idemo, da bismo snagom tog pogleda pobjeđivali zla, nevolje i bitke u našem životu. Isus nije otišao sa zemlje te nas ostavio siročad i same, nego je uzlazeći na nebo još jače ostao u našoj imanenciji, među nama prisutan. Tek sada kad je preuzeo gospodstvo nad svijetom, nad svakim čovjekom, nad svakim detaljem tvog života i ljudske povijesti, tek sada je potpuno među nama i »s nama do svršetka svijeta«. Isusov izraz »ja sam s vama« u Bibliji znači Božju moć, prisutnost i garanciju pobjede. Vjernik je siguran da će pobijediti zlo. On ne vjeruje zlu, ne da se prevariti Zlim, zavarati trenutnim mrakom, nego vjeruje u zoru i već vidi dan koji dolazi.
Vjernik nije otuđen stanovnik ove zemlje koji bi neprestano gledao prema nebu i maštao o njemu, te mislio kako treba podnijeti zla ovdje, jer će tamo uživati. Vjernik je čovjek koji od Isusove vlasti i moći uzima snagu da pobijedi zlo, patnju, ratove i bijedu oko sebe. Apostoli su na dan Uzašašća čuli riječi: »Ljudi Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uzet u nebo, isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi u nebo.« Isus stalno dolazi, on je već među nama, ulazi u svaku situaciju.
Vjernik je čovjek čiji su korijeni u Isusu Kristu, te zato nosi plodove Kristovog života, njegovu milost i spas u svijet. On je pozvan svjedočiti da je Bog s nama, da ne očajavamo zbog poteškoća, problema, nesreća i katastrofa. On je poput dječaka na brodu usred bure i oluje koji se jedini ne boji, jer mu je Otac na kormilu.
Kršćanin treba biti svjestan da mu je Isus dao svu vlast. Isus, naime, kaže: »Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji i zato idite i učinite sve ljude mojim učenicima.« Kršćanin nije bolji od drugih, on nije bez grijeha, slabosti i pogrešaka, pa ipak on u sebi nosi sile kojima može pobijediti zlo u sebi i u svijetu, a to su Božja riječ i prisutnost Kristova duha.
Svetkovina Uzašašća dokaz je spasa za čitavo čovječanstvo, zato se zove Spasovo. Ona je garancija da je dobro biti čovjek. Nesreće i nevolje samo su napasti koje nas žele zaustaviti, ali na nama je da ne posumnjamo nego da sigurno idemo ususret novom svijetu, novom nebu i novoj zemlji.
Moli Boga da te uvede u tu silu i taj svijet.




Dr. Tomislav Ivančić, "Oaze života"

Samo budnošću u molitvi i pokazivanjem žive vjere kršćani mogu sačuvati besprijekornost usred kušnji kojima ih Sotona izlaže. Stalno se obraćajte svojem srcu jezikom vjere: "Isus reče: 'On će me primiti i ja vjerujem Njegovoj riječi. Slavit ću Ga i proslavit ću Njegovo ime!'" Sotona će biti uz vas i šaptati vam da ne osjećate nikakvu radost. Odgovorite mu: "Imam sve što me može obradovati jer sam Božje dijete. Imam povjerenje u Isusa!" (Signs od the Times, 15. svibnja 1884.)

http://youtu.be/cMuw8cNwNdg

Ne boj se !!
‎"Ne boj se jer ja sam te otkupio ,

Imenom sam te zazvao, ti si moj.

Jer dragocjen si u mojim očima.

Vrijedan si i ljubim te ja!

Kad preko vode prelaziš,

neće te preplaviti.

Kad kroz vatru prolaziš,

neće te opeći.

I kada vjetrovi navali na te da te obore,

nećeš se srušiti, jer s tobom sam ja!

Vjeruj, vrijedan si i ljubim te ja!"♥ ♥ ♥…

Ako ste procitali moje svjedocanstvo koje sam pisala, onda znate da nisam krstena u Katolickoj crkvi i evo sada kada sam "presla" u Katolicku crkvu tek sada vidim u kakvim sam ogranicenjima zivjela. To mogu razumijeti samo osobe koje su prosle to sta sam ja prosla.
O Boze u kakavoj sam tami zivjela. Evo sva sam se najezila.
nagomilaju se grijesi u dusi, pokajes se ti, ali ako to neispovijeda sveceniku..ma nije to to. Gusila sam se 18godina!!! Zamislite da se 18 godina gusite u bijedi, zlostavljanju..prepusten sam sebi, prepusten dusevnim patnjama.
Na dan Velike Gospe prosle godine sam bila na Molvama jer tamo je prošćenje..i stala sam na ulaz u crkvu. Na pocetku mise je velecasni ulazio sa ministrantima u crkvu i sjecam se da je netko od njih nosio kadionicu i kadili su kroz crkvu...kaku sam patnju i muku imala tada.. Gusenje nekakvu..srce pocelo nabijati..ruke su mi se tako znojile, da jednostavno sam ih brisala od traperice jer me je svrbio znoj! I onda sam pocela osjecati slabinu. Hvala Bogu da je moj muz stajao karaj mene pa me je zagrlio. Osjecala sam da cu se srusiti, nisam vise noge osjecala. Morala sam izaci van, iako sam stajala na ulaznim vratima od crkve, nisam izdrzala.
To je bilo 5 dana prije mog i muzevog vjencanja i krstenja nase kceri.
Par mjeseci nakon toga, velecasni u nasoj zupi i varazdinski biskup su priredili papirologiju za moj prelazak u Katolicku vjeru. Tada sam obavila sakrament pricesti. Velecasni me ispovijedio.. To je bio divan osjecaj.
Prije sam se molila Bogu..zaista mi je dao snage u teskim trenutcima i pomogao mi milion puta.
Ali nije to bilo to. Tako sam bila ogranicena u vjeri...osjecala sam se prazno, kao da mi nesta fali. I nedavno sam pocela moliti krunicu..e tu su dosle napasti..snovi losi, strahovi..glavobolje.. ali nisam popustala, nastavila sam moliti i trazila sam Bozju pomoc da mi da snage. Svjesna sam svega sta mi se događalo. I odjednom...mir... Takav mir je natupio u mom srcu. Onda molitve litanije... pjevanje..ma sve s lakocom.. Hvala Bogu.
zaista je Bog utvrda svakog covjeka koji ga prihvati. I u fizickim, psihickim, dusevnim..u bilo kojim patnjama treba se Njemu okrenuti. Cvrsto ga drzati za ruku... On nam na nas zivotni put stavi ljude koji ce nam pomoci, bilo to svecenici, biskupi, prijatelji... Samo ga treba cvrsto za ruku drzati i ma koliko tesko u zivotu nam bilo, treba se sjetiti da nas Bog nece napustiti. On hoce svakome pokazati pravi put, samo ako mu otvoris svoje srce i ako ga pustis u svoj zivot.