www.tebe-trazim.com

Biblija govori o djetetovom životu prije rodenja

"Izak se obrati Jahvi za svoju ženu, jer je bila nerotkinja. Jahve ga usliša, te njegova žena Rebeka zače. No djeca su se u njenoj utrobi tako sudarala te ona uzviknu: ‘Ako je tako, zašto ću živjeti!’" (Postanak 25,21.22) A psalmist kaže: "Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu ... Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga." (Psalam 139,13-16) Bog bira čovjeka još prije njegovog rođenja: "Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije no što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te." (Jeremija 1,4.5)

Poznat je slučaj djevojčice koja je, čim se rodila, počela neobično vikati čim bi čula očev glas. Prestala bi plakati kad se otac nije više čuo, ali čim je progovorio, nastavila je plakati.
Ispitivali su roditelje. Priznali su da su se tijekom trudnoće često svađali, pri čemu je muž glasno vikao. Ta mala, jadna djevojčica došla je na svijet već sa strahom u svojem malom srcu jer se bojala i strahovala od glasa rođenog oca dok je bila još u majčinoj utrobi.

Dok očekuju dijete, roditelji bi trebali gajiti odnose pune ljubavi. To ne koristi samo majci da se što bolje pripremi za porođaj, već i nerođenom djetetu. Budući da dijete još u majčinoj utrobi može razlikovati visinu i dubinu tonova, svakako može razlikovati i glasove svoje majke i oca. Nerođeno dijete koje tako sluša ljubazne tonove i razgovor svojih roditelja već je, na neki način, "programirano" da zauzme pozitivna gledišta prema drugima.

J.N. Slankamenac

Tajna ljubavi i predanja na križu

Križ je najosnovniji znak kršćanstva. Križ je prikriven, a prisutan u mnogim stvarnostima: u četiri strane svijeta koji je prekrižen istokom, zapadom, sjeverom i jugom; križ prepoznajemo na ljudskom tijelu kada raširimo ruke; križeve vidimo često na raskršćima puteva i cesta; raspela imamo i u vjerničkim stanovima, a u crkvama nema oltara bez križa.

Nekada je križ bio znak prokletstva. To je mučilište što su ga u antičko doba koristili vlastodršci da ostvare smrtnu kaznu nad zločincima društva i neprijateljima države. Ljudi su u mukama na križu završavali svoj život. Očito je onda da to mučilište nije bilo privlačno ni drago; bilo je to mjesto proklinjanja i mržnje. Križ je ostavljao duboke rane na čovjeku i čovječanstvu, u ljudskom društvu i u srcima svih koji su na bilo koji način ranjeni ili zahvaćeni razapinjanjem: bilo da su sami u strašnim mukama satima, katkada i danima trpjeli raspeti na križu dok ih nije smrt izbavila tog trpljenja, bilo da su nad tim prizorom duševno patili oni koji su bili pogođeni kaznom nekoga koji im je bio drag.

Otkako je Isus prihvatio križ sve se mijenja. Najprije, Isus nam govori o tajni svoga križa, odnosno o svojoj smrti: “Nitko mi ne oduzima život, ja ga sam od sebe predajem!” Ponciju Pilatu tvrdi da ne bi imao vlasti da mu nije dano odozgo. Isus nije u času suđenja i razapinjanja pasivni lik rezigniranog i slomljenog čovjeka, puke igračke u rukama moćnika, nego je aktivan u prihvaćanju trpljenja i u predanju života iz ljubavi. Isus prihvaća križ i time njegova smrt postaje žrtva ljubavi. Do časa Isusove smrti na križu, križ je sramota, prokletstvo, očaj i mržnja. Od časa Isusova raspeća, križ je blagoslov, otkupljenje, ljubav.

Čovjek je smrtno biće. Podvrgnut je bolesti i bolima, osjeća patnju i može drugome nanijeti bol. U ljudskom je životu patnja duboko prisutna. Ipak, razlikujemo dimenzije ljudskih boli i patnji. Netko trpi u očaju svoje bespomoćnosti, a netko može trpjeti iz ljubavi za drugoga. Majka u ljubavi bdije noćima uz krevet bolesnog djeteta dok netko drugi može smatrati prokletstvom svoju besanu noć. U svemu tome krije se tajna ljubavi i predanja.

Kršćanima je Isus uzor i poticaj. Svaka patnja može postati izvor blagoslova. Postoje boli koje ne možemo izbjeći. One se mogu preobraziti i time omogućuju očišćenje ljudskoga srca. Postoje patnje koje možemo ublažiti ili ih otkloniti. Tu smo pozvani da služimo dobru svijeta, dobru ljudi oko nas.

Isus ne zove svoje učenike na besmisleno, mazohističko trpljenje, ali poziva svoje da svako trpljenje prepoznaju kao što je on prepoznao svoj križ. To postaje sredstvo posvećenja, plodna zemlja ljubavi.

Isus je darovao sebe za spasenje čitavoga svijeta. Međutim, da bi plod njegove muke i smrti na križu uskrsnuo u svima nama, da bismo uživali plodove njegove ljubavi, potrebno je sjediniti se s njime. Isus zove svoje učenike da znaju svakog dana uzeti križ svoj i krenuti za njim. U tom sjedinjenju s Kristom svaki križ dobiva onaj smisao koji je Isusov križ razotkrio: žrtva iz ljubavi prema drugima.

Duhovna obnova
piše: fra Zvjezdan Linić


http://youtu.be/zHWXOTfs94g

http://youtu.be/b8Ef0uTpqow

Moj prijatelj, zauvijek bit ces Ti....

Bog sve vidi

Kako je lijepo vidjeti dijete kako pokušava učiniti prve korake. Uz njega su roditelji koji budno paze da ne padne, da mu se što ne dogodi. Okom ljubavi predviđaju svaki posrtaj i redovito su spremni prihvatiti dijete kada svojom nogom zapne. Divim se tada i brižljivom pogledu roditelja koji prate svoje dijete.

Brižno je i oko majke koja se nadvija nad bolesno dijete. Svojim pogledom ona obično najprije otkriva znakove bolesti i prepoznaje svaku promjenu na licu i ponašanju djeteta. Premda s pravom tražimo pomoć liječnika, njihove preglede i njihova gledanja u tajne ljudskoga organizma, ipak nitko ne može nadmašiti temeljitost pogleda majke koja ljubi.

Prijatelj također mnogo vidi na licu svoga prijatelja. Stečeno povjerenje kao da omogućuje dublji pogled u dušu drugoga. Nitko to ne smatra nasilnim zadiranjem u tajne drugoga, već radosnim zajedništvom povjerenja. Pogledom ljubavi može se otkriti zabrinutost i nemir, tjeskoba i strah. Pogledom ljubavi primjećuje se radost i žalost. To su pogledi koji griju ovaj svijet, koji nas ohrabruju za život. Osjećamo da nismo sami. Takva bismo prijatelja rado i trajno imali uza se. Želimo njegovu blizinu i njegov pogled.

Stari nas je katekizam učio da i Bog sve vidi. On je sveznajuć, ništa mu ne može izmaći.

Nažalost, bilo je to sročeno u rečenicu koja se lako mogla zapamtiti: "Jedno oko uvijek gleda, sakrit mu se ništa ne da!" Međutim, u toj je rečenici bila stanovita prijetnja. Kao da je to upozorenje da ne bismo činili zlo, budući da Bog sve vidi. Budio se time stanoviti strah da ne bismo nešto sagriješili, budući da će nas Bog kazniti.

Upravo je takva pomisao kriva. A počiva na krivoj slici o Bogu. Bog nije onaj koji kažnjava, nego onaj koji spašava. Temelj naše vjere jest istina da nam je Bog Otac, tj. da nam je roditelj. To znači da nas Bog očinski i božanski ljubi, nježno i neizrecivo. Prema tome, ne može biti istina da Bog, na neki način, jedva čeka da negdje pogriješimo kako bi nam rekao da je to vidio i kako bi nas kaznio.

Nipošto. Bog kao Otac je slika dobrote i nježnosti. Ne moramo se bojati činjenice da Bog sve vidi. Poželimo hodati pred njegovim licem, zahvaćeni njegovim pogledom. To je kao majka koja bdije nad svojim djetetom ili pazi na njegove prve korake. To je pogled prijatelja koji je prijateljstvom uronio u dubine bližnjega i vidi sve što može čovjeka zabrinuti ili uznemiriti. To je pogled mira.

Da, Bog uvijek gleda, sve vidi. Bog nas neprestano prati. Kamo sreće da i mi Boga u svemu vidimo, da ga neprestano primjećujemo. Bio bi to život u ozračju uzajamne sreće i ljubavi. Radovali bismo se činjenici da nas netko tako dobar neprestano prati svojim pogledom. To je kao kad se izlažemo suncu i njegovoj toplini.

Fra Zvjezdan Linić

http://youtu.be/yXVuzSrczjk

Vjeruj Gospodinu, Njemu prepusti sve svoje patnje, probleme...cijeli svoj zivot posveti Njemu!!!
Procitaj pismo ljubavi od Boga!

http://youtu.be/RNYB378DDRg

http://youtu.be/R8tWYRvZ6fo

" Uistinu, ja se ne stidim Evanđelja, jer je ono sila Božja za spasenje svakomu vjerniku, kako, u prvom redu, Židovu tako Grku. Jer u njemu se očituje pravednost Božja, iz vjere u vjeru, kao što stoji pisano: 'Pravednik će živjeti od vjere." (Rimlj.1: 16-17).

" A nada koja se vidi nije nada, jer kako se onda tko može nadati onomu što vidi? Ali ako se nadamo onomu čega ne vidimo, postojano ga čekamo." (Rimlj. 8:24-25).

Riječi ohrabrenja i istine...

Ti kažeš: « Nemoguće je !»
Bog kaže: « Sve je moguće!» (Luka 18:27)

Ti kažeš: «Preumoran sam ! «
Bog kaže: « Ja ću te odmoriti !» (Matej 11:28-30)

Ti kažeš: « Nitko me ne voli !»
Bog kaže: « Ja te volim (Ivan 3:116,13:34)

Ti kažeš: « Ne mogu dalje!»
Bog kaže: « Moja je milost dovoljna (II Korinćanima 12:9, Psalm 91:15)

Ti kažeš: « Ne razumijem ! «
Bog kaže: « Ja ću te voditi ! (Izreke 3:5-6)

Ti kažeš: « Ne mogu to napraviti !»
Bog kaže: « Ti možeš sve !» (Filipljanima 4: 13)

Ti kažeš: « To nije vrijedno «
Bog kaže: « To će biti vrijedno « (Rimljanima 8:28)

Ti kažeš: « Ne mogu si oprostiti!»
Bog kaže: « Ja ti opraštam!» (Ivan 1:9, Rimljanima 8:1)

Ti kažeš: « Neću uspjeti!»
Bog kaže: « Ja ću ti dati sve što trebaš!»(Filipljanima 4:19)

Ti kažeš: « Bojim se!»
Bog kaže: « Nisam te ispunio duhom straha!» (Timotej 1:7)

Ti kažeš: « Uvijek sam razočaran i zabrinut !»
Bog kaže: « Predaj mi sve svoje brige!» (Petar 5:7)

Ti kažeš: « Nemam dovoljno vjere!»
Bog kaže: « Svima sam dao mjeru vjere!» (Rimljanima 12:3)

Ti kažeš: «Nisam dovoljno pametan!»
Bog kaže: « Dajem ti mudrost (I Korinćanima 1:30)

Ti kažeš: « Sam sam! »
Bog kaže: « Nikada te neću napustiti! » (Hebrejima 13:5)

*******

Prisjetimo li se ikada kolika je snaga Božje ljubavi za nas?

http://youtu.be/9ZrRBbYSqT0

Upozmah Te...Gospode...
Velika djela si ucinio...cinis...i cinit ces dok je svijeta i vijeka. Hvala Ti.

Molitva abecede

Neki siromašan seljak, vraćajući se kasno navečer iz tržnice, primijeti da nema kod sebe svoj molitvenik. Usred šume njegovim kolima otpadne kotač i on se uznemiri pomislivši da bi mu dan mogao završiti a da se nije pomolio.

Onda se pomoli ovako: „Učinio sam veliku glupost, Gospodine. Otišao sam jutros od kuće bez svoga molitvenika, a tako mi je slabo pamćenje da bez njega ne uspijevam izreći ni jednu molitvu.

Ali evo što ću učiniti: recitirat ću skroz polako cijelu abecedu pet puta, a ti, koji poznaješ svaku molitvu, možeš složiti od slova moje abecede molitve kojih se ne mogu sjetiti“.

Onda reče Gospodin svojim anđelima: „Od svih molitava koje sam danas čuo, ova je bez sumnje najljepša, jer je izišla iz jednostavnog i iskrenog srca“.