www.tebe-trazim.com

"Srednjevjejkovna imaginacija [koja je totalno biblijska imaginacija] svjetla, dragulja, zvijezda, svijeca, truba i andjela vise ne pase stilu suvremenog "supermarket" svijeta.Dirljivi i svecani pahuljasti oblaci,kerubi, harfe i metalni oreoli zamijenjeni su modernom zagusljivom slikom Boga predocenog kao bozanskog starca.
Predsjedavajuceg nad onima koji se dosadjuju i to izgleda vise kao sala a ne slava.Moderna je slika koja je zamijenila prethodnu ova-Nebo je udobni osjecaj mira i ljbaznosti, slatkoce i svjetla i Bog je kao neodredjeni dobronamjerni djed ili senilni dobrotvor - nezamjenljiv.
Nase perdstave o Nebu jednostavno nas ne pokrecu, one nisu poticajne slike. Ovo je esteski neuspjeh vise nego intelektualni ili moralni u nasem predocavanju Neba i Boga i to danas prijeti vjri najsnaznije.Nasa je predodzba o Nebu dosadna, nlitava, tiha, plitka i banalna, usecerena poput sirupa i zbog toga su takve i nasa vjera, nasa nada i nasa ljubav prema Nebu....
Nije bitno je li ova slika laz ili tupa istina.Ona je tupa.Tupost bez sumnje je najjaci neprijatelj vjere, bas kao sto je indiferentnost a ne mrznja najjaci neprijatelj ljubavi.

Ulomak iz "Sve sto ste htjeli da znate o Nebu"
Peter Kreeft, katolicki filozof


..........nastavice se......

...u kontekstu navedene teme mali podnaslov
tražitelji istine
Isus je rekao da moramo biti svjedoci, ali da ćemo tako navući na sebe odbijanje pa čak iprogonstvo.Za nas, u naše vrijeme, nije bitno ds bi nas izbacili iz židovske Sinagoge ali biti odbijen i ismijavan u svjetovnom životu i te kako znači. Ovo je evidentno po mnogim našim vidovima zabava i po gubitku sveg religioznog života među mladim ljudima, kao i po vrednotama po kojima mnogi stariji ljudi žive, pokazujući kako malo utjecaja Bog ima u njihovom životu.
U ovim okolnostima kakav znak mi kršćani možemo biti da privučemo pažnju svijeta i da ga obasjamo svjetlom, nemožemo biti arogantni i osuđivati svijet , zabranjivati i dijeliti pravdu, niti možemo jednostavno širiti Radosnu Vijest samo riječima, svijet će znati da imamo ono za čim žudi ako vidi našu ljubav i način na koji tu ljubav upotrebljavamo u praksi.
Moramo biti ponizni i nježni tražitelji istine, što će
reći,svjedoci, da smo mi već našli pravi izvor života i da samo tražimo da rastemo u Gospodinu i da imamo udio u Njemu.
Voditelj i snaga u ovom bit će nam Duh Sveti.

......nastavak slijedi......

podnaslov istina o betonu

Beton je mješavina vode, cementa, pijeska i šljunka.Tako su voda i cement vrijedni , sastavni dijelovi, pijesak i šljunak su neophodni za sve građevine, putove i strukture koje koristimo svaki dan.
Ljudska bića su mješavina drugačije vrste.Naši sastavni dijelovi su ljubav, briga i pažnja, no mi također imamo neki šljunak i oštre ivice naših ličnosti.........


.........nastavit će se........

Osvjetliti Svijet,Vjerom,da sviđa mi se!
Postoji piramida Svijeta,vrh(voditelji globalizacije),neka sredina(političari,i slično),dno (svijet u milijardama).
Oh Jedini Bog zna koliko ih, Svjetlo :- iskrivljuje (vrh),odbacuje (sredina Piramide),nevidi(milijarde),; Nečuju, nevide,srca i od kamena tvrđa,sljepi sljepoga vodi."E a vidi ovi sve nabrojeno su -Vjernici"
Dobri ljudi .Sad uzmimo u obzir "Loše ,svjesnih svoga lošeg" da ih ne nabrajam.
Sad sve ove skupa vrste osoba i , itd.porazbacaj po cijeloj piramidi svijeta, koja se temelji na principu "Moči" od vrha do dna rangirajuči isključivo se po novcu,...
Kome donijeti svjetlo?
Tkime se mjerimo da sudimo?
Naša sva snaga i napori da učinimo nešto????(ništa) da svojim primjerom,bližnjima.
Ta imamo biti strpljivi ,Otac naš brine o svemu,ta i vlasi na glavi su nam izbrojene.
Hodajmo ponizno s svojim Bogom,i prihvačajmo u traženju,pogledajmo kroz pokucano,Hodajmo ponizno s Svojim OCEM.

....naravno ova je mješavina naše ličnosti jedna cjelina koja nam je potrebna da bi mogli produktivno živjeti naš život. Možda mi imamo neku vlastitu sliku, idealnu,da smo baš ljubazni i da volimo u svemu, činimo i govorimo.Ipak, istina je ova, mi smo u nekim odnosima oštri, grubi isto onako kako smo unekim drugim blagi.
Jednoj osobi mi možemo biti najdraži prijatelj.Drugom nekom mi možemo biti izvor neprilika i nelagodnosti.U jednom momentu možemo biti blizu herojstva koliko smo strpljivi, u drugo neko vrijeme jedva da možemo izdržati riječi druge osobe.Iako smo svi ljudska bića, nitko od nas nema identična ..zrna pijeska i komadiće šljunka...u svojim ličnostima.Mi se duboko razlikujemo na mnoge načine i mi smo također vaoma različiti.Tako naprimjer dok naša oštra ivica može biti snaga koja će privući neke ljude u isto vrijeme ona može biti moć da odbije druge ljude.
I kako to može biti da Bog voli baš sve nas i traži da volimo jedni druge...prijatelje isto kao i neprijatelje.Bog vidi iza sličnosti, slaganja i neslaganja među nama, i vidi i dobro i zlo koje činimo i još uvijek nas voli.A za nas može biti prilično teško čak i da molimo za one s kojima se ne slažemo.Bog vidi u svakoj osobi nešto vrijedno što zasužuje vjernost i ljubav.Mi ne možemo čitati ljudska srca onako kako to Bog može.No, možemo vjerovati Bogu da ne čini greške.
Svatko od nas ima neke dobre kvalitete, navike, vrijednosti i također oštrice koje ne zadovoljevaju druge.Bog nas ne voli zato što smo savršeni.Svaka osoba, čak i ona za koju smatramo da je najgora, ima pozitivnih strana.Jedino mi možda nismo u mogućnosti da ih vidimo.BOG JESTE.I Onaj koji nas je stvorio je Onaj koji ima pravo i odgovornost da sudi po krajnjoj vrijednosti.....ljubavi za svako ljudsko biće. I zato kada uistinu budemo sebe same vidjeli kakvi jesmo, onda ćemo lakše i druge vidjeti kakvi stvarno jesu.............

.....nastavit će se.......

Možda mi imamo zadatke unutar nekih zajednica da napravimo sud o tome kakva je neka osoba...da li ga pripustiti ili ne, već prema odgovarajućim propisanim kriterijumima.No, mi nismo u poziciji da sudimo da sudimo te ljude kao vrijedne ili nevrijedne ljudske ljubavi ili božanske.Od nas se traži da volimo sebe kakvi jesmo, ne kako bi trebali postati što se mi nadamo.I od nas se traži da volimo naše bližnje takvi kakvi jesu, upravo sada.
Primjer takve ljubavi, kao znak Božje posvećenostiovome je u osobi Isusa Krista.U Njemu mi ne nalazimo samo najbolje učenje o ljubavi nego totalno prianjanje da se živi ta odluka i da se umre za taj izbor.
Bog nam se pridružio u našoj ljudskosti.
Mi smo stvoreni kao mješavina kvaliteta, neke od njih ...bez razloga uznemiruju druge.Mi smo, ipak, stvoreni i sa srcima koja vole druge onako kako volimo sebe same.Eto, to je istina o betonu.

Randall Roche, SJ
Centar za duhovnost naLoyola Marymont Univerzitetu,
Kalifornija

BLAGA NAPOMENA
Od svega do sada napisanoga pa nadam se i ubuduće moje su samo pravopisne greške sve ostalo je ajmo tako reć koncentrat inspiracije, sjećanja sa mnogih propovijedi, duhovnih nagovora, seminara i pročitanih knjiga sukladno tome doslovne citate ću izdvojiti .Jedna mudra misao kaže.....Sve u mome životu je učinio Bog, a ja sam ga samo ometao sa svojim planovima.
......nastavit će se.....

podnaslov Isusov pogled

Na jednom davnom seminaru duhovne obnove fra Y je u na Svetoj Misnoj žrtvi u svojoj propovijedi.......

...u misnom čitanju, sa toplim,riječma i velikim žarom srca u duhovnom nadahnuću govorio o Isusovom pogledu(davno je bilo pa je već zaboravila kome je taj pogled bio upućen, a i nije toliko bilo važno).Te dvije riječi su joj ostale pohranjene u nekoj od ladica duše.Bilo je predivno, već kako to biva na duhovnim obnovama, srca su se otvorila za Isusa, Duh Sveti je tako snažno otopljavao , jednom riječju PREKRASNO.
I nažalost, kako to već biva, vatra koja je zapaljena silom i snagom, Ruah....sve se manje,redje i slabije negovala u matičnoj župi gotovo je zamrla,samo pokoja iskrica tu i tamo....sve dok...

Osvanuo je jedan od onih dana(more od olova nebo od borova) a tijelo od bolova, a treba liječniku u bolnicu na redovnu kontrolu.U malenoj čekaonici gužva, u hodniku isto tako plus uske i malene klupe i uzani prolaz između njih.
Poslije 3 sata čekanja gotovo opipljiva u zraku količina nervoze, napetosti,uz komentare......
Iz ordinacije je izašla osoba koja je gurala invalidska kolica u kojima je sjedio stari bespomoćan starac.Vodeći računa o širini prolaza osoba nije primjetila da je starcu palo stopalo sa papučice kolica i počelo da koči i otežava guranje.
Pomerivši sa klupe svoje bolne udove i ortopedsko pomagalo primjetila je što se desilo da osoba koja gura nema pregled dovoljan, i jednostavno je podigla stopalo toga starca i vratila ga na mjesto,.....i onda su im se pogledi susreli samo na djelić sekunde.Ugledala je sva krupna tamno smeđa oka, starački umorna, kao da govore ...tužno mi je i zbog onih koji se muče oko mene a i meni je već dosta.....(čudno kako sekunde mogu potrajati duuugo), jer je u njihovim dubinama vidjela zahvalnost, gotovo spokojnu radost zbog tog naoko sitnog gesta.On ju je očima pomilovao toplinom Božjeg blagoslova.
Par trenutaka je ostala zamišljena , a onda joj je iz ladice izašla riječ ...Isusov pogled...Naježila,uz neobjašnjivu toplinu koja ju je obuzela.Srce joj je shvatilo , svatko od nas nosi Isusa u sebi, ali malo njih ga daje drugome čuvajući ga ljubomorno kao u zlatnom kavezu i kad se sjetimo pogledati srce prazno u kavezu samo naša sebičnost, i paučina nebrige za ljude oko sebe.Bože kako i koliko dugo sam bila slijepa, pomislila je, ali ne više tužno,naprotiv, čak ni bolovi više nisu bili tako jaki......

Čekala je još 3 sata, mirna i opuštena čak i kada su joj rekli da je ne mogu primiti jer papiri nisu ........
Polako izlazeći iz bolnice pomislila je kako bi dobro bilo da ne mora dugo čekati autobus, kad je autobus prošao ispred nje (i opet čekanje), ma briga me što je autobus prošao(pomislila je), važno je da nije i Isus......

Svatko može da bude veliki čovjek...zato što svatko može da bude koristan.Ne morate da imate diplomu da biste bili od koristi.Da biste bili korisni nije neophodno da se pravilno izražavate.Jedino je potrebno da imate dobro srce i dušu punu ljubavi.

Martin Luter King
.....nastavit će se.....
podnaslov Dar

Jedan postariji rasčupani, čovjek sjedio je u autobusu držeći u ruci buket sježeg cvijeća.Na sjedištu sa druge strane, sjedela je djevojka koja je svaki čas bacala pogled na to cvijeće.Približavala se stanica na kojoj je čovjek trebalo da siđe.
On je sasvim spontano spustio cvieće djevojci u krilo.Primjeti sam da volite cvijeće...objasnio joj je..a mislim da bi se i moja supruga radovala da ga dobijete.Reći ću joj da sm Vam ga dao.
Djevojka je primila buket, a zatim posmatrala postarijeg čovjeka kako izlazi iz autobusa i prolazi kroz kapiju malog groblja..

....nastavit će se...
podnaslov Dar i denominacija ljubavi

Najčeće kada se spomenu riječi poput, inflacija, devalvacija naš mentalni sklop ih automatski svrstava u monetarnu oblast, čisto racionalno ovozemaljsko razmišljanje, ali dali smo si ikada postavili pitanje da li je korijen tih izraza ipak u današnje relativizirano i sofisticirano vrijeme u duhovnoj dimenziji našeg bića.
Inflacija riječi, obećanja, isprazne ljubaznosti, toliko toga i tako prazno zvuči poput šupljeg odjeka kojeg najmanji povetarac odnese u nepovrat.Zašto, jer smo usmjereni u sebeljublju, na sami sebe, svatko samo sebe želi čuti, svatko samo sebe stavlja u centar zbivanja.
Toliko smo podcijenili RIJEČ (po njoj postade sve i bez nje ne postade ništa).Zašto poput Marije ne bi malo više ćutali i pohranjivali mnogo toga neizgovorenog u svom srcu .
Denominacija je znate i sami postupak brisanja ništica sa neke valute da bi joj se bar nakratko povećala vrijednost, sada zamislite novčanicu na kojoj piše LJUBAV, koliko je danas ništica iza nje, što su one.
Navezanosti , predrasude, grijesi,malovjernost, sumnje,strahovi(ajoj koliko smo ih nagomilali ne da ih se nabrojati), i tako smo i ljubav obezvrijedili, gurnuli je negdje u sjenovit kut, i pokazujemo je samo u rijetkim situacijama i rijetkim ljudima jer nas je STRAH otvoriti se priznati da smo slabi, ranjivi toliko da čak i u obiteljskom životu ne skidamo masku poput Dorijana Greja i zar je onda čudan kraj takve priče.
Zvuči sumorno, ali je istinita stvarnost današnjeg svijeta u kojem živimo na proputovanju i zato bježite od svega ovoga što je napisano.....gdje......U ISUSOVO PROBODENO SRCE.......
a evo i dara

Vlasnik jedne prodavnice držao je iznad vrata natpis na kome je pisalo....Psići na prodaju..Natpisi na neki način privlače djecu, pa je savim prirodno što je jedan mali dječak stao ispred toga znaka i vlasnika zapitao..Za koliko para namjeravate da prodate te psiće...
Vlasnik radnje je odgovorio ....Za nekih 20 do 30 eura
Dječak se mašio za džep i izvadio novčanicu od 5 eura i rekao ...Da li smijem da uđem da ih vidim...
Vlasnik se nasmijao i zviždukom pozvao pse, pa se pojavila prekrasna ženka i pet nježnih, sitnih loptica od krzna.Jedan psić je prilično zaostajao za njima šepajući pa je dječak pitao....Što nije u redu sa ovim psićem...
Vlasnik je objasnio da je veterinar pogledao tog psića i utvrdio da ima iščašen kuk, uvijek će šepati, uvijek će biti ..invalid.Dječak se uzbudio....Želim da kupim baš ovog psića...
Vlasnik radnje mu je rekao..Ne,ti ne želiš da kupiš baš tog psića .Ako ga stvarno želiš poklonit ću ti ga..
Dječak se veoma uznemirio.Pogledao je vlasnika pravo u oči, i preteći prstom rekao...Ne želim da mi ga poklonite.Taj mali pas vrijedi isto koliko i ostali psići, pa ću vam zato platiti njegovu punu cijenu.Zapravo, sada ću vam dati 5 eura a ostatak svakog mjeseca dok ga ne isplatim...
Vlasnik ga je ubeđivao...Ti, u stvari , ne želiš da kupiš tog psića, on nikada neće moći da trči, skače i igra se sa tobom kao ostali psi...

Tada je mali dječak sjeo, pdvrnuo nogavicu pantalona da bi pokazao svoju uvrnutu, povrijeđenu lijevu nogu u velikoj metalnoj protezi.Pogledao je u vlasnika radnje i nježno odgovorio..
Vidite, ni ja ne mogu dobro da trčim, a tom psiću je potreban netko tko će ga razumjeti...

nastavit će se ....podnaslov...vidjet ćemo sutra....

podnaslov da li me bolest može rastaviti od ljubavi Kristove
U bolesti možemo se zatvoriti u gorčinu ili ponuditi svoje tijelo kao dar Kristu za patnje koje je On podnio za mene.Ili za naše najbliže i njihovo dobro ili za one koji se ne mogu suočiti s bolešću u miru i strpljivosti.Položimo duh svoj u ruke Boga...U tvoje ruke polažem duh svoj...,možemo slaviti u srcu svome kao trijumf, jer je i Isus, naš dragi prijatelj to izrekao na križu.
Živimo u nadi.U radosti.Naš krajni cilj putovanja kada će sve biti svršeno bit će Bog. Isus je uskrsnuo i pripravio nam put....
Je li Isus susreo bolesnike u svom životu..
Čitajmo Radosnu Vijest svaki dan i uvidimo njegovu brigu i osjećaj za bolesne.Možemo li vjerovati Isusu iscjelitelju....
I Isus nikada prije nije molio onako kako je molio u Getsemanskom vrtu.On suosjeća s nama u našoj agoniji.Tu je, pored nas,prošao je isto to.

Moramo moliti za ozdravljenje kao da sve ovisi o Bogu, ali isto tako moramo živjeti naše bolesti kao da sve ovisi o nama.Ako ignoriramo put bolesti i duhovno bogatstvo koje on donosi, propustit ćemo susresti Isusa iscjelitelja i Njegov poziv za nas.Isus želi hodati s nama na našem putu bolesti, on želi da nas susretne i pozdravi i zagrli i to u vrijeme koje mi ne znamo.

dodir
Bila je prašnjava i ružna, i aukcionar
Je mislio da prosto ne vrijedi
Gubiti vrijeme na staru violinu.
Ali ju je ipak podigao sa smiješkom
Koliko nudite, dobri ljudi
Tko će početi da licitira...
Jedan euro ,pa dva ,pa tri...ide za tri Ali ne
Iz neke prostorije došao je
Sjedokosi čovjek i naklonio se.
Onda je obrisao prašinu i zategao strune,
Zasvirao jednostavnu i prijatnu melodiju
Kao kad anđeo zapjeva Božićnu pjesmu.

Muzika je prestala, a aukcionar je
Tihim i mirnim glasom
Pitao ..Koliko nudite...
I držao ju je sa naklonom.
Tisuću, dvije , tri
Prodato
Ljudi su se zapitali, ne shvatamo baš najbolje
Što je promijenilo njenu vrijednost..
Odgovor je bio ...
Dodir maestrove ruke...

I čovjek neuredna života
Uprljan grijehom,
Jeftino se nudi gomili koja ne razmišlja,
Isto kao i ta stara violina
Tanjur juhe ,časa vina,
Jedna igra ..i on nastavlja put.
...Odlazi jednom, i odlazi drugi put
Odlazi i zamalo da ode.
Ali , dolazi Gospodin i gomila
Nikada ne može da shvati
Vrijednost duše i promjenu koju je izazvao
Dodir Božje ruke.

...nastavit će se.....

podnaslov imaginacija ljubavi
Iz sedamdesetih godina prošloga stoljeća potiče jedna svjetovna pjesma više šlager otprilike ovako.....ljubav je samo riječ i ništa više, ljubav se uvijek isto čita i piše...bila popularna, prilično...
A da li je to tako , danas, izgleda još uvijek aktualno bar kao način života,način mišljenja i gledanja u stvarnost?
I jeste ako je samo riječ na papiru, ako nije pretvorena u djela , ako nije milosrđe, ako nije utjeha, ako nije praštanje, križ, sebičnost.....onda jeste i onda smo samo ''papirnati kršćani''.
I nije stoji da smo u ljubavi,često preslabi i premali, ali nam je Bog darovao uzajamnu ljubav i mnogo snage za ljubav, suosjećanje ,strpljenje u trpljenju, u ovom vremenu prezira , gaženja po svim što je sveto, toliko da čak i Bogu postavljamo uslove ...ako mi se ostvari to ..onda ću učiniti to...
pa postavimo si pitanje što mi to u stvari ''tražimo u vjeri, što nas okuplja da li je to iskrena i čista ljubav prema Bogu ne, samo zato što nas Bog voli i kada nas kroz patnju pročišćava''
Pa ipak, ljubav nije samo riječ, BOG je ljubav, a riječ tijelom postade...


Mome prijatelju po imenu x brat je poklonio auto za Božić.Na Badnje veče kada je izašao na ulicu, oko njegovih novih kola obilazio je jedan dječak.
Da li su to Vaša kola?
X je klimnuo glavom.Dobio sam ih od brata za Božić.Dječak je bio zapanjen,znate želio bih...
X je bio siguran da zna što bi on želio, želio bi da ima takvog brata, ali to što je dječak rekao potreslo je X do srži
Želio bih, da mogu da budem takav brat....
X je iznenađeno pogledao dječaka i upitao ga...


....nastavit će se...

..Da li bi voleo da se provozaš u mom automobilu?
Kako da ne bih.
Posle kraće vožnje , dječak se okrenuo i užarena pogleda zamolio..Da li biste bili dobri da vozite do moje kuće?
Prijatelj se smeškao,mislio je da zna što dječak želi,da pokaže susjedima da može doma da se doveze u velikom automobilu.
Molim Vas stanite ispred stepenica.. rekao je dječak
Žurno se popeo,ubrzo zatim,čuo je da se vraća, ali nije išao brzo,nosio je svog malog brata koji je bio bez obje noge.
Vidiš , brate, i njemu je brat poklonio kola za Božić, jednoga dana ja ću ti pokloniti baš takva...i onda ćeš i sam moći da vidiš sve te lijepe stvari koje se za Božić stavljaju u izloge, a koje sam pokušavao da ti opišem.
Prijatelj je izišao i stavio dječaka na prednje sjedište u kolima.Stariji brat,blistavih očiju popeo se pored njega pa su njih trojica krenuli u nezaboravnu blagdansku vožnju.
Te Badnje večeri ..... On je shvatio što je Isus mislio kad je rekao ....sretniji je onaj koji daje...
podnaslov ljubav bez imaginacije
....iz predgovora jedne knjige
Prema jednoj legendi,postoji ptica, koja pjeva samo jedanput u svom životu,ljepše nego bilo koji stvor na zemlji.Od trenutka kada napusti gnijezdo, ta ptica traži

trnovito drvo i nema mira dok ga ne nađe.Uvuče se među njegove divlje isprepletene grane i pjevajući nabode svoje tijelo na najduži i najoštriji trn.Dok umire njen bol prerasta u pjesmu,daleko ljepšu od pjesme slavuja ili ševe. Cijena te pjesme je život, ali , čitav svijet zastaje da sluša, a Bog na nebu se osmjehuje.

JER ONO NAJBOLJE ŠTO POSTOJI MOŽE SE DOBITI SAMO PO CIJENU VELIKE BOLI.......
Ni jedan čovjek nije ostrvo, sam po sebi cjelina, svaki je čovjek dio kontinenta, dio zemlje, ako busen zemlje odnese more Europe je manje, kao da je odnijelo neki rt ,kao da je odnijelo posjed tvojih prijatelje ili tvoj.Smrt ma kog čovjeka smanjuje i mene, jer sam obuhvaćen čovječanstvom.
I stoga nikada ne pitaj ...za kim zvono zvoni, ono zvoni za tobom....
(Džon Don)
....nadam se da će se nastaviti....