IVAMARIA napisao:
Ne znam otkud bi počela. Malo sam izgubljena, zapravo nikad nisam bila sretna, nisam mogla biti kao drugi normalni ljudi, od kad znam za sebe. Kao dijete sam uvijek plakala, roditelji me nisu voljeli, nikad me nisu zagrlili, ni poljubili, nikad nisam osjećala ljubav i toplinu doma, stalno nesigurnost i strah. Otac je bio alkoholičar, a majka njegova žrtva koja je usto sve manipulirala. Zanemarivali su me, u školi nisam imala dobre ocjene, djeca su me odbacivala jer djeca ne mogu razumjeti probleme. Nigdje nisam mogla pronaći svoj mir, ljubav, mjesto gdje ću se osjećati sigurnom. Molila sam se Bogu, a on kao da me nije htio čuti. U crkvi je i svećenik radio razlike, uvijek me ostavljao po strani, nikad mi se nije obraćao kao drugoj djeci. Naučila sam živjeti s maskom. Psovke, nasilje, zlostavljanje, vika, urlikanje bile su svakodnevnica. Skrivala sam sve. Moji najveći problemi počeli su prije 15 godina, sa mojim ukućanima, droga, alkohol, krađe, nasilje...To je trajalo predugo, izlaz nisam imala. Nisam mogla pobjeći, ni sama ne znam kako sam to izdržala. Bila sam vezana i nesretna, nisam vidjela izlaz. Stalno sam se molila Bogu, a on kao da me nikad nije čuo. Dopustio je da se sve to dogodi, bilo je gotovo tek kad je dopustio da se sve uništi. Došlo je do toga da sam sama za Božić, za praznike, kad svi idu obitelji, ja ostajem sama. Došlo je do toga da je moje srce postalo kamen, nemam osjećaja za druge, kad se dogodi nešto loše ja to prihvatim kao najnormalniju stvar, mislim se tako mora biti. Rijetko sam nailazila na ljubav i razumijevanje. Kad bi pokušala razgovarati sa svećenicima bilo je bezuspješno. Imala sam Krista. Zahvalna sam Bogu što mi je dao snagu da sve izdržim. Ne mogu naći odgovor što Krist želi od mene, to je moj križ i prihvatila sam ga, ali ne znam što dalje, kakvu mi poruku Krist daje.
Draga Ivamaria,
tvoja životna priča je tužna...priča o tome kakav je život bez ljubavi.Razumijem da si zbog sveg što si prošla postala hladna,i to je normalna reakcija,način na koji se naše biće brani jer ne želi patiti.
Kakvu ti poruku šalje Krist nije teško pronaći,ali mislim da je moraš sama otkriti.Moj savjet ti je da pokušaš najprije sebe zavoljeti iskreno,i oprostiti drugima,a zatim posvjestiti sebi da nisi sama i nevoljena,da je Bog htio da budeš baš takva kakva jesi i da te voli takvu kakva jesi.
Njegova ljubav i dobrota su neizrecivi,zato prepusti se...ne oklijevaj...jer blago mira i ljubavi koje ćeš pronaći je neprocjenjivo.
Btb
Login
FAQ
Chat
Traži
. Sve ovo što si prošla i prolaziš vjeruj mi prošao sam i ja, možda ne u tolikoj mjeri ali slično tako postao sam hladan i povukao se u sebe, uvjeravao se često da tražim Boga a zapravo sam tražio sebe, zar me netko može kriviti zbog toga? Ali činjenica je da Bog od nas traži više, a to je da umremo za ovaj svijet kako bi bili čista srca dostojna Njega, ne brini tjeskobno što će sutra biti, nego moli za vjeru, da se vrši volja Njegova kakva god da bila, u početku će to biti teško zbog sve boli kroz koju prolaziš ali s vremenom kada dovoljno sazriješ u vjeri i Bog te pripremi stavit će ti pred put ljude kakvi ti trebaju, oslobodit će ti srce za sve što ti treba da bi se osjećala potpuno i sretno a to je moguće samo ako mu se prepustiš, vjeruj i bit će ti po vjeri, neka te dragi Bog obilno blagoslovi da osjetiš srcem put kojim moraš ići 
) i neće te napustiti nikad.. ljudi hoće ali Isus i Gospa neće..