www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 29 ožu 2024 00:00

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 210 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6 ... 21  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 27 lis 2012 19:09 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
»Jednom sam sanjao da sam umro i da stojim pred vratima neba. Bog me pita: Zašto bih te trebao pustiti unutra? Ovo mjesto je samo za stručnjake. Bio sam iznenađen, i jednostavno izbacio iz sebe: Igram prilično dobro šah. On odgovori: Ne baš tako dobro. Nisi neki stručnjak u tomu.
Tad rekoh: Pokušao sam biti dobar otac i suprug. On reče: Žao mi je, ali samo je stručnjacima ulaz dozvoljen. Tada rekoh: Svi kažu da sam dobar učitelj. Njegov je odgovor glasio: Ali ne dovoljno dobar. Nisi nikakav stručnjak. U Očaju počeo sam se povlačiti, kad mi iznenada pade na um prekrasna misao. Potrčah natrag k vratima, pozvonih i rekoh Bogu čim se pojavio: Moraš me pustiti unutra, ja sam stručnjak za nešto. Tako, a u čemu si stručnjak? – upita me sumnjičavo. A ja odgovorih: Ja sam stručnjak za grijehe. Pronašao sam tisuću novih, spretnih načina kako griješiti. Uistinu znam što je grijeh. Ali ja sam zbog toga bijedan stručnjak. Dobri Bože, oprosti mi. On odgovori: Već je bilo vrijeme da shvatiš za koga je ovo mjesto pripravljeno! Dobro došao!»
KADA SMO PO DRUGI PUT UMRLI
Ne, prvo smo živeli, doduše isprva kao mali, maleni, poput zrna graha, pa smo se polako razvijali, prsti , ručice , nožice i tako eto nas , sve veći i veći............predivno, u stvari delimično, kako, kad, divno je bilo osećati majčine otkucaje srca, pa misli, ma i reči tepanja i nježnosti, pa očev poljubac u stomak, poput vibracija harfe, sve smo upijali...................jedino neki put smo osećali nelagodu, nismo još znali da je to tuga, jer ......otac i mati....nismo razumeli , al smo osećali, da nešto ne štima, pa opet onda isponova, jedino nismo znali šta nas to tako peče, razdire i u grču čekali da prođe, .......majčine suze, nismo ih vidjeli , ali jesmo osetili.............
Hrana i sve ostalo, pa to nismo ni znali, dođe, ode i tako.......
sve dok nije došao dan, dan za van
osetili smo i majčine bolove i ipak i radost, malo je i nas bolelo, kad su nas fizički odvojili od mame, pa plakali smo, kao da smo bili i živeli u jednom bezbrižnom svetu...........i umrli, valjda smo zato i plakali, a nismo još ni znali šta nas čeka
tada smo prvi put umrli.............
Rasli smo, spoznavali svet oko sebe, ha bilo je svega i svačega..............i lepog i onog drugog, al nekako uvek smo valjda instiktivno osećali nježnost, prisutnosti u duši,
spavali ili budni, neko je bdio nad nama,
shvatili smo šta je to otajstvo, prikrivena (ne proveravajuća, nego iz ljubavi majčinskog srca) prisutnost, kako nježno i nenametljivo , tiho i obazrivo, proniče valjda u sve kutke našeg srca, ne mož ništa sakrit, "pa kako ti to znaš?", pitali smo je.
"ne znam, jednostavno osećam", glasio je odgovor.................
naše biološke majke odavno nema na ovom životu, ali je otajstvo i dalje prisutno.........
ponekad pomislimo da su u stvari njih dve(Marija i mama), jedno...........
možda i jesu, jer svaka žena ima u sebi Mariju, jedino mi deca pa, ne moram ići dalje od sebe....
nije za hvalu, trudimo se popraviti....
e, tu , drugi put umiremo
da, u sebi , za druge, za one oko nas , obitelj, decu, ljude i sebe, sebeljublja.............
borba ja to velika, svakidašnja, sa sobom, svojim željama(koje su nam često zapreka i otrov), intelektom, maštom i željom da materijalizujemo sopstvene imaginacije kako NAMA odgovara, umesto.....................
umirati polako u sebi, umrtviti sve svoje nepotrebne, čežnje (tek kad ih se otarasimo shvatimo besmislenost, mnogih želja koje po svaku cenu pokušavamo projektovati u stvarnost, po cenu, ma ko te pita za cenu, gubimo sebe, a stvaramo si maske, i to ne jednu....)
da, to ja naše drugo umiranje, neko prije , neko kasnije , neko nikada.............
a, Krist nas posmatra kroz ključaonicu našeg srca, raspet i krvav , gotovo da vapi "pusti me malo unutra, za tebe sam tu, otvori mi vrata srca svoga i Ja ću ti otvoriti vrata Nebeska!"
za to vredi po drugi put , ako ne umreti onda barem umirati, iz dana u dan.........
nova borba, nova odluka, svi smo grešni, da, ali borimo se, jer Bog ljubi borce, padni, ali i ustani. križ je težak, ali ga ja nosim, ne on mene, vučem...................
a, za treći put, ne zna nitko doli Otac nebeski

SMISAO


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 28 lis 2012 18:31 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
...............Bartimej, ............što hoćeš......
da progledam, otvori oči, VJERA te je tvoja spasila
i, kad je otvorio oči, otvoreno mu je već bilo srce, jer
srce je vuklo, ka svetlosti, a oči...........instrument potvrde
nas malovernih.............
nije kao ...........jedan sa leva jedan sa desna Isusu, ne ,
ovo je bilo daleko više, a, bliže.........
tako i mi,(ja),
kad postanemo svesni šta imamo, jasno nam je koliko nam malo treba,
samo otvoriti ....oči


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 29 lis 2012 10:09 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Jednog dana probudio sam se rano ujutro kako bih promatrao izlazak sunca. Ah, ljepotu Božjeg stvaranja nemoguće je opisati. Dok sam gledao, veličao sam Boga za Njegovo divno djelo. Sjedio sam tamo i osjetio Božju prisutnost pored sebe. On me upitao: ''Voliš li me?'' Odgovorio sam: ''Naravno, Bože! Ti si moj Gospodin i Spasitelj!''


Zatim je pitao: ''Da si tjelesno hendikepiran, bi li me još uvijek volio?'' Bio sam zbunjen. Pogledao sam dolje na moje ruke, noge i preostale dijelove moga tijela te se iznenadio koliko stvari mogu uraditi, za koje sam jednostavno mislio da mi pripadaju. Pa sam odgovorio: ''To bi bilo teško, ali ja bih te još uvijek volio.''

Tada je Gospodin rekao: ''Kad bi bio slijep, bi li i tada volio ono što sam stvorio?'' Kako bih mogao voljeti nešto ako to ne mogu vidjeti? Tada sam pomislio na sve slijepe ljude u svijetu te kako su mnogi od njih voljeli Boga i Njegovo stvaralaštvo. Pa, odgovorio sam:''Teško je zamisliti, ali ja bih te i tada volio.''

Nadalje me Gospodin pitao: ''Da si gluh, bi li i tada slušao Moju riječ?'' Kako bi mogao bilo što čuti ako bi bio gluh? Tada sam shvatio. Za slušanje Božje riječi ne trebaju nam samo naše uši, nego naša srca. Odgovorio sam: ''To bi bilo teško, ali ja bih i tada slušao Tvoju riječ.''

Zatim je Gospodin ponovno pitao: ''Kada bi bio nijem, bi li i tada slavio moje ime?'' Kako bih mogao slaviti bez glasa? Onda sam shvatio: Bog želi da ga slavimo iz naših srca i duša. Nije važno kako nam glas zvuči. I slavljenje Boga nije uvijek sa pjesmom. Kada smo ustrajni u zahvaljivanju riječima, i u nevoljama mi dajemo Bogu hvalu. Pa sam odgovorio: ''Iako ne bih mogao pjevati, ja bih i tada slavio Tvoje ime.''

No Gospodin je opet pitao: ''Voliš li me zaista?'' S uvjerenjem hrabro i snažno, odgovorio sam odlučno: ''Da Gospodine! Volim te zato što si Ti jedini istiniti Bog!'' Mislio sam kako sam dobro odgovorio, ali... Bog me je upitao: ''ZAŠTO ONDA GRIJEŠIŠ?'' Odgovorio sam: ''Jer sam samo čovjek i nisam savršen.'' "Zašto onda u danima mira odlutaš tako daleko? Zašto samo u danima teškoće moliš najiskrenije?'' Odgovorile su samo suze. Gospodin je nastavio: ''Zašto pjevaš samo na Misi? Zašto me tražiš samo u vrijeme slavljenja? Zašto moliš tako sebično? Zašto moliš tako nevjerno?'' Suze su mi neprekidno i dalje klizile niz obraze. ''Zašto me se stidiš? Zašto ne objavljuješ Radosnu vijest? Zašto za vrijeme progonstva plačeš drugima na ramenu kada ti Ja pružam moje rame da plačeš na njemu? Zašto tražiš izgovor kada ti dajem prilike služiti u moje ime?'' Pokušavao sam odgovoriti, ali odgovora nije bilo.

''Tvoj život je blagoslovljen. Stvorio sam te da ne odbacuješ ovaj poklon. Blagoslovio sam te talentima da mi služiš, a ti se stalno okrećeš u stranu. Otkrio sam ti Moju Riječ, ali ti ne napreduješ u spoznaji. Govorio sam ti, ali tvoje su uši bile gluhe. Pokazivao sam ti svoje blagoslove, ali tvoje oči su bile slijepe. Slao sam ti svoje sluge, ali ti si sjedio lijeno, dok su oni bili otjerani. Čuo sam tvoje molitve i odgovorio na njih.'' ''VOLIŠ LI ME ZAISTA?'' Nisam mogao odgovoriti. Kako bih? Bilo mi je nevjerovatno neprijatno. Nisam imao opravdanje. Što sam mogao reći na sve ovo? Kad mi je srce glasno zaplakalo i suze potekle, rekao sam:

''Molim te, oprosti mi Gospodine. Ja nisam dostojan da budem Tvoje dijete.'' Gospodin je odgovorio: ''To je moja milost, dijete moje.'' Upitao sam: ''Zašto mi neprestano opraštaš? Zašto me toliko voliš?'' Gospodin je odgovorio: ''Zato što si ti moje stvaralaštvo. Ti si moje dijete. Nikada te neću napustiti. Kada plačeš, suosjećam i plačem s tobom. Kad kličeš od radosti, ja ću se smijati s tobom. Kada si u nevolji i kloneš, bit ću s tobom i pomoći ću ti. Kada padneš, ja ću te podići. Kada si umoran, ja te nosim. Bit ću s tobom do kraja, i uvijek ću te voljeti.'' Plakao sam kao nikada prije. Kako sam mogao biti tako ravnodušan? Koliko sam samo povrijedio Boga? Upitao sam Ga: ''Koliko ti mene voliš? Gospodin je ispružio svoje ruke, i vidio sam kako su čavlima bile probodene. Kleknuo sam pred noge mog Spasitelja, Isusa. I po prvi puta, iskreno se molio.
koliko li samo puta moja (naša) molitva, liči na brbljanje...............
pitam sam sebe, ali se i pomalo plašim odgovora......
MOLIM ZA OPROST.......................


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 29 lis 2012 23:15 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Od mnogobrojnih sećanja na moga pok. oca, ponašanje, razmišljanje itd. koje sad tek kod samog sebe prepoznajem, izdvojio bih nekoliko posebno posebno upečatljivih, neke tek sad razumem, neke nikad i neću, a neke poštujem dok sam i ja na ovom životu................
Pa, da krenemo redom.Ne sjećam se oca , (a ko zna možda i je), da je nekada bio na sv. Misi, pričestio se, osim na samrtničkoj postelji, ne usuđujem se sebi dati pravo i da komentarišem, jer je u pozadini isuviše duga priča, ali je navezana na ostatak........................
Drugo, otac , da li je bio vjernik, pa mislim da jeste, kakav ne znam, ali, dokle me sećanje drži, ne znam da je psovao, pogotovo bogopsovke(koje su danas postale, u svakodnevnom životu i među mnogima ljudima u mom okruženju, nešto kao poštapalice u govoru, nije to mali fond reči..........da se ne lažemo),možda sam svega par puta i to tiho od njega čuo da je opsovao, sina božjeg, ali tiho, i za sebe, par puta.
Treće, nikada mi nije bilo jasno(kao malom detetu), jedno, ako mu je ispao kruh iz ruke na pod, to, to, je bilo za njega nešto toliko strašno, gotovo bogohulno delo, nisu to bile traume iz detinjstva, pa da se je nadobijao batina, to bi bilo kontraproduktivno, ne, 1933 god. kada je rođen, bilo je više dece nego kruha, i zato se je valjda toliko i poštovao kruh.
Ono što me je fasciniralo i kao detetu činilo se nerazumljivim, a kasnije kao nadobudnom pubertetliji
predmetom ismijavanja, način..............
U tom momentu, nije postojalo vreme, nismo postojali mi kao okolina...........nešto kao usporen film,
otac bi se sagnuo, polako i u očima i pokretima, dok je uzimao kruh, je bilo nečeg toliko pobožnog, pa valjda i nas kao malu decu nije uzimao u ruke na takav nači, usudio bih se reći, uzimao ga je gotovo kao hostiju koju si greškom ispustio na pod,.....
U očima mu je bila mešavina i stida i srama i strahopoštovanja, nisam to duuuuuugo vremena , sve dok nisam i sam došao u neke godine, razumeo..................jer kruh je život, ne spominje ga uzalud Isus"Ja , sam kruh života..."
I, vraćam se u današnje vreme, i promišljam, o kruhu(često se setim oca, neka valjda asocijacija na kruh, šta li je.ne znam) kako i na koji način se odnosim prema kruhu............
Otac , bi ga podigavši, otresao nevidljivu prašinu i nježno poljubio, kao dete, možda i nežnije, a ja
bolje da ćutim, jedino što više zanovetam deci o hrani, i kruhu i tu se završava sve, moje
roditeljsko "mudrovanje".........
Dragi moj, tata..........molim te , oprosti sinu svom, na svemu onom, što sam , mišlju, rečju, delom i propustom povredio i ranio tvoje očinsko, roditeljsko srce.............
kao sin tvoj i kao otac svojoj deci, koju mi je Bog poverio i poklonio
Oče, nebeski, i tebe sam povredio kao i biološkog oca, i zato VAS
MOLIM ZA OPROST
http://www.youtube.com/watch?v=uSOc6ciw ... ure=relmfu


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 30 lis 2012 14:14 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Tomislav Ivančić: Kako moliti za druge i oprostiti?
Članak u kategoriji: Na putu ka svetosti
molitva

Prvo i osnovno pravilo je da se mi moramo promijeniti u odnosu na osobu koju molimo. Sebe promijeniti, znači očistiti se od svega negativnog što vidimo na toj drugoj osobi.Odlučiti se oprostiti toj osobi.Za to je potrebna sućut. Oprostiti je puno lakše kada smo svjesni vlastitih slabosti , da i nama Bog treba puno toga oprostiti i da nam je već oprostio....



Trebamo se sjetiti činjenice da je druga osoba u svojoj biti dobra, jer ju je Bog stvorio, to je dijete Božje. Ta osoba reagira negativno jer je i sama izranjena, zato jer je prošla kroz negativna iskustva. Ljudi nam mogu pružiti samo ono što su sami doživljavali i iskusili na sebi. Tako osoba koja je rasla u obitelji punoj ljubavi ona će biti ispunjena ljubavi i to joj neće biti problem da to i drugima pokaže i daje. No osoba koja je doživljavala grubosti, osoba koju su tukli, kojoj su govorili da ništa ne vrijedi, koju su zlostavljali i omalovažavali je , moći će jedino takvo ponašanje i riječi prenositi dalje jer je jedino to što je ona naučila i za bolje ni ne zna.

Oprostiti drugima ne možemo sami , nego je za to potrebna Božja milost.

Bog čeka na našu odluku za praštanje, da kažemo , Bože , hoću oprostiti. Ja želim ne vezati se za to.Želim biti slobodna. Ne želim se vezati za ono negativno u toj drugoj osobi i želim biti slobodna i sretna bez obzira što se to među nama dogodilo.To puštam prošlosti i želim da me Bog ozdravi.I tada Bog ima slobodu da promjeni tu osobu kojoj smo oprostili jer naš grijeh i negativnost prema toj osobi nije više zapreka , i onda on može slobodno doći do te osobe da bi i nju obratio, da ona više nije vezana za to zlo , jer je puno gore činiti zlo nego biti žrtva zla.

Po našem oproštenju u nas teče Božja milost i ozdravlja i nas i tu osobu.

Kako moliti za osobu koju želimo promijeniti?

Prvo, u duhu toj osobi prilazimo, zajedno s Isusom, i molimo je da nam oprosti što je ne razumijemo, što o njoj mislimo negativno, što smo je ogovarali i što se vežemo za sitnice kod nje.To se često događa u braku. Drugo, toj osobi oprostimo sve što imamo protiv nje. Možemo u duhu reći da joj opraštamo sve one grube riječi između nas, predbacivanja, tvrdoglavost, nestrpljivost, oholost. Isus traži u Oče našu da mi oprostimo i ako ne opraštamo, mi tu molitvu ne možemo iskreno moliti i Bog ne može nama oprostiti. Ako prineseš dar u žrtvenik, pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom i onda dođi i prinesi dar. Naše srce treba biti slobodno i čisto za Boga, on tada može djelovati u nama.Ako nije tako , onda je to zapreka za Boga

Kad smo oprostili, onda Bog nadoknađuje štetu i nama i toj osobi.
Sada trebamo odlučiti da se više nikada nećemo izražavati negativno o toj osobi, nećemo o njoj ni misliti negativno, a kamoli govoriti i da ćemo je zavoljeti poput malog djeteta. Istio je tako korisno da za tu osobu zahvaljujemo, da molimo Božji blagoslov za nju, molimo Isusa da tu osobu izliječi i da je oslobodi svih tih navezanosti, grijeha, ovisnosti. Molimo Boga da je ispuni svojim duhom, jer je to Božja snaga da ona ne mora činiti to zlo, tada Duh Sveti u njoj omogućuje da je slobodna i da je krepost Božja nosi , da nije rob grijeha. Možemo moliti Oca nebeskog da bude njegova volja u životu te osobe , da se dogodi za nju ono najbolje što je Bog za nju zamislio. Još se možemo za drugoga zauzeti putem Svete mise.

Svetu misu možemo prikazati ne samo za svoje vlastite slabosti nego i za grijehe i slabosti drugih ljudi, osobito ako su oni iz obitelje , među prijateljima. Tako možemo prikazati i za ovisnosti, ako je neko alkoholičar, uzima drogu, agresivan je, da psuje, mrzi , da ne može oprostiti, da je pun strahova itd.

Bilo koji problem možemo donijeti Bogu u Svetoj misi.Kako?

Kad idemo na Svetu misu s tom nakanom, za nekoga drugoga, onda je važno da na početku Svete mise prvo priznamo svoju krivicu i za nju se pokajemo, i da zamolimo Gospodina da oprosti toj osobi. Drugi korak je na prikazanju, kad svećenik prinosi darove, je da taj porok stavimo na oltar, i da ga predamo pod Isusovu vlast. Isus je jači od bilo kakvog grijeha i zla. Na svetoj pričesti se pričešćujemo s nakanom da Bog tu osobu oslobodi poroka i slabosti. Iza svete pričesti izmolimo slijedeće. Isuse, u tvoje ime i u snazi Duha Svetoga molim neka od te osobe odstupi duh alkoholizma i duh psovke, svađe. Na kraju svete mise zahvalimo Isusu što je potpuno oslobodio tu osobu.Zamolimo Duha Svetoga da joj da suprotnu krepost, da dođe do te preobrazbe.Ako se radi o ovisnosti, da tu osobu ispuni duh slobode. Ako je agresivnost , molimo da se na nju spusti mir, dobrota i nježnjost.

Ako je bila u pitanju mržnja da ta osoba postane puna ljubavi. Vjerujem u dobro u tom čovjeku.Ako je Bog stvorio tu osobu, onda je sigurno da je ona u svojo biti dobra. Ja vjerujem u dobro u tom čovjeku.Ne želim gledati ono negativno. Bog je jači od svakog grijeha i slabosti u toj osobi. Preostaje nam post i odricanje, da činimo za tu osobu nešto što nam je po naravi teško. Post, molitva i djela ljubavi Isus preporuča kao izvor milosti koja može svaku situaciju preokrenuti na dobro. Važno je da molimo ustrajno, da ne pitamo do kad treba moliti, nego da molimo dok se god sa tom osobom ne dogodi. Moliti treba nastaviti čak i onda kad se ništa ne mjenja ili nam se čini da je situacija još gora.

http://www.medjugorje-info.com


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 31 lis 2012 07:10 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
Moja pok. majka, (u starom bunjevačkom, bunjevci, hrvatska grana u Bačkoj i Vojvodini), se majka smatrala za baku , a majci koja nas je rodila se najčešće obrćalo sa , nana, ili mama.
Ona je sa nepunih 16 god. doživela prvu "nezgodu ", u životu, naime mašina za krunjenje, kukuruza, skidanje zrna sa oklaska, klipa joj je smrvila 3 prsta.Kako je to podnela to samo ona zna, uglavnom nastavila je život normalno..........
Tako je i upoznala moga oca, i udala se.Iz ljubavi i iz želje da ne ostane "matora divojka", citiram njene reči.
Napatila se, tih nazovi"zlatnih 70-tih, god. otac kao građevinar je mnooogo radio, ali i pio, para svugde i kod svih jedino kod nas tanko, puno je zima bilo provedenih u jelovniku na krumpiru, mučila se je, sa jednom platom i za hranu, ogrev, vodu nismo imali, nego neki bunar koji se zimi obavezno smrzavao, a, ona je sa takvim rukama ručno prala veš, kuvala i sve ostale domaće poslove obavljala......
Sve dok.................70 i neke nisu ustanovili da ima rak....ajd da kažemo na "ženskim instalacijama", sve kada su joj odstranili, ustanovili su da je beningni, tj. dobroćudni.Strašan udarac za ženu u ranim 30-tim, godinama.Sledio je period i depresije i hormonalnih poremećaja, što smo mi deca osetili (otac pa, čini se da baš nije imao previše razumevanja, ljubavnica, preko puta ulice)ali nam nije bilo jasno odakle te nagle promene raspoloženja, sirota borila se sa samom sobom, mužem, a tu su i dvoje male dece...................i još neke stvari za drugu priču, koje su je sprečavale da se okrene Bogu, uticaj sredine, neznanje itd. dovoljno je i ovo.
Pamtim da je sa tom rukom (na mestu srednja tri prsta su bili žuljevi, ) znala nježno da pomiluje, da je mnogo suza prolila , ajoš više progutala, ali ja sam joj bio miljenik, "mamina maza", nije mi bilo sve dozvoljeno, ali nježnosti je bilo kad god je bilo prilike...
Upoznao sam buduću suprugu, započeo gradnju stana u blizini oronule porodične kuće, u želji da im budem blizu, s tim da svako ima svoj život........
Navezanost, produžena, verovatno...............
Supruga se složila, ma samo da smo zajedno i da se volimo.......međutim posesivna roditeljska ljubav, sa obe strane...................je godinama nagrizala, doduše bezuspešno, ali je nagrizala.
Bili smo daleko od Boga(žena i ja), sve dok se deca i ona nisu počeli razboljevati, pa i onda smo tražili spas na pogrešnim putevima..........
Stanje se privremeno stabilizovalo, kad se mama razboljela, dijagnoza , rak pankreasa,
Sećam se da sa nosio iz laboratorije rezultate, kao "zombi", mehanički, dao doktoru, koji je potrvrdio, i do detalaj mi opisao koliko je vremena ostalo života i način na koji će umreti, moja MAMA, zgromljen je blaga reč.
Otišao sam mami i rekao joj onog čega se pribojavala, zaplakala je, i onda sam je pitao "a, zamisli da smo zamenjenih mesta, da ja ležim, joj ne daj Bože, odgovorila je"............i tu je počelo..........
Pozvao sam svećenika, ispovijed, pomazanje, svakodnevno odlazio, tešio je , govorio joj o veri, Bogu, Isusu i Mariji, tešio je i hrabrio, sa puno ljubavi, pažnje(sestra je u to vreme radila od ujutro do navečer, ali smo bili svakodnevno u kontaktu)................
I, na opšte lekarsko iznenađenje, tumor je nestao........
Mama je došla kući, ja sam se zaposlio, sa ženom i decom je opet bilo komplikacija, mami sam mnogo manje pažnje posvećivao...............................posesivnost...........je porasla do granice snošljivosti.
Molili smo obiteljsku molitvu svi, ali je uvek bila neka napetost u vazduhu, molio sam i nad njom, i prikazivao mise, i žena i ja, ali...........
Shvatio sam, da se roditeljska posesivnost ne meri kilometrima, nego intenzitetom podsvesnog osećanja, svojine, vlasništva nad ljubavlju, koja pripada samo Bogu, ne detetu, koje već ima svoju porodicu.............i da se to ne može izmešati, ne valja....
Ogorčenje, ljubomora, glad za ljubavlju ljudskom, ne božanskom, je bujalo.............
Trebao sam više moliti, razovor više nije pomagao...........postiti, a ja sam bio zauzet, raspet (svojom krivicom) između posla porodice i majke, i SEBE.
Pozlilo joj je, odneli su je u bolnicu..............
dolazio sam posle posla , gotovo kao stranac, pouzainteresovano, i ugasila se u Gospodinu.
Mučilo me je posle sahrane to moje ponašanje, i kada je bilo 40 dana, prije sv. mise se ispovedim, istresem sav svoj gnev i bes na samog sebe, ne sećam se reči svećenika, ni zadane pokore, bilo mi je bitno kleknit pred Isusa u tabernakulu i ................
pitam , kako, pa zašto sam bio takav, pa to je moja mama, pa moje je srce devet meseci kucalo pod njenim itd., još mnogo pitanja, u samooptuživanju, i ...........onda čujem glas.
"ja sam ti srce otvrdnuo, da ne bi gledala u tebe , kao u Boga, nego u mene".............
šok , je blaga reč
svećenik me je samo pitao šta si osetio.........(hteo je da kaže od koga su te reči...)
mir u srcu, toplinu u duši i radost (ne zbog osećaja krivice, nego zbog moje mame , što se potpuno predala Gospodinu, i prhvatila njegovu nebesku ljubav nemerljivu sa zemaljskom.
Mama, moja, tvoj sin, Te moli za OPROST, za sve ono što sam , mišlju, rečju , djelom i propustom , pa i krivo osudom , povredio tvoje napaćeno majčinsko srce..............
Majko, Marijo, zajeno sa svojom mamom i tebe sam povredio, jer si Ti bila svo vreme prisutna, ali gluvoća i tvrdoća moga srca, te je još više ranjavala.................MOLIM TE ZA OPROST


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 31 lis 2012 10:41 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala

Ne, pogrešili ste, ne radi se o mojoj majci.................
pesma jeste svetovna, mada mi se refren ne sviđa, ali tekst.....
radi se o mojoj pok. ženi...................
Ona 16god., ja 19, gotovo deca...............
kažu da je ljubav slepa, mislim da je to daleko od istine, itekako pronađe srca, lutajuća i spoji ih, a mi ljudi ko ljudi.................svašta posle napravimo.....
upoznali se, "slučajno", zavoljeli namerno, živeli prvo u sebičnoj , egoističnoj ljubavi, čuvajući je za sebe,a onda.............smo stavili u centar, života, Isusa i hvalili Boga što nas je spojio
škola, zaposlenje, zajednički snovi, ja gradio, ti ispunjavala enterijer, ali..............
svo vreme smo bili svesni da jedno drugoga ne smemo slagati , prevariti, izgubiti, da smo dragoceni jedno drugome, kao kap vode na dlanu u pustinjskoj vrelini...................do zadnjega dana
Držala si ma ne tri ugla nego sva četiri, od doma našega, dok sam danonoćno radio, vaspitavala decu, "borila " se sa svekrvom, bila kao igla umotana u pamuk, nesuglasice, to je ostajalo među nama, .......................i nikako se nismo mogli navići da nekome smeta , od najbližih, što se volimo 5, 10, 15, godina, to je nenormalno..............to treba ...........ne znam, i da svaki dan kažemo jedno drugome, volim te..................
Dugo smo vremena sakrivali lica od Boga, dok nisu došle nevolje, problemi bolesti, pa i onda smo tražili spas na krivim putevima, ali dobri Bog je bio strpljiv sa nama, sačekao nas je i primio u svoj zagrljaj, iz kojeg nikada nismo izašli...........
nikad i nismo obraćali pažnju na razlike među nama, a bile su ogromne, gledali smo u ono što nas spaja, aono što nas razdvaja , pa to je ljubav pokrila (uvek kad kažem ljubav, mislim na BOGA)....
Ne bih ulazio u hronologiju, i detalje bolesti i nevolja, još je malo , poput ožiljka na promenu vremena...."ako pšenično zrno pavši u zemlju ne donese rod..."...tvoje zrno je donelo mnogo , mnogo rodova, vidim ih po našoj deci....
prebolio sam , doduše isto kao deca tvoj ovozemaljski odlazak,
milošću , molitvom polako nestaje i navezanost, ipak.............jedan deo srca je otišao sa tobom,
što ne znači da u njemu ima mesta za još možda neku drugu, dobru dušu, ako je to i volja Očeva.

Ženo moja, OPROSTI MI, što sam mnogo puta bio tvrdoglav i svojeglav, ohol i prepun sebe, što sam te mnogo puta slučajno ili namerno povredio‚, tvoje nježno osećajno srce koje je više kucalo za decu i mene nego za sebe.
Oče, OPROSTI MI, jer sam kroz sakrament braka, povredio i tebe............
postelja jeste ostala svo vreme braka čista , ali ne i moja savest, i hvala Ti što si mi je darovao, a za
dalji moj životni put neka se Tvoja sveta volja vrši.
Amen


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 31 lis 2012 11:57 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
I, da završim..
Iz, neznanja, oholosti, željom za komforom..
Boga nismo hteli upoznati, pomodarski smo taj čin zvali "čišćenje", sad ga se gadim, ne to je ubistvo nedužnih.
Krv njihova je dugo vremena bila na mojoj duši, dok je Isus nije oprao, mada se i danas
stari tužibaba zna javiti, kroz maštu, neprijatno bockanje, e da su još dvoje .....
Čovek kada hoće nešto da učini nađe način, a kada neće nađe izgovor, kaže neka izreka
Ja , sam taj odgovoran koji je Bogu rekao Ne, koliko svesno ne znam, njegovom planu za novi
život, ne samo kroz abortus, nego i kroz abortativna sredstva....
i zato
OPROSTITE MI NEROĐENI
Vaš nesuđeni biološki otac.
Oprosti mi Oče, jer ti okrenuh leđa, otkazah na momenat poslušnost i rekoh ne.
Isuse, Sine Boga živoga smiluj se meni grešniku, za sve dosada navedeno.
Amen


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 31 lis 2012 14:30 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
i konačno Smisao
da remiziramo
Priča istinita, ne traži mnogo razmišljanja i nema puno tačkica
Za vreme Sovjetskog Saveza u zloglasnim logorima u Sibiru, Gulag(Karl Štajner je to jako dobro opisao)
našao se svećenik, (a svećenike su boljševici, tj. sovjetski komunisti, posebno mrzili)
i pita on Boga, "što ću ovde, od kakve Ti koristi mogu biti?"
Tražili su radnike i prijavio se.Kao svećeniku su mu dali da održava higijenu oko klozeta,(čučavci)
svega samo ne higijene, ali poniženja u izobilju.
Radeći , čuo je kako vojnici , stražari pevaju borbene pesme, pa je i on zapevao na , maternjem, mađarskom.
U samoj blizini su bili zatvori i javio mu se jedan kroz pesmu, mađar, svećenik je objasnio opet kroz pesmu ko je, i ponudio ispoved, još kako, pa i ostali koji nisu znali jezik prevođeno im je, istresali su
duše svoje, je ko zna, možda im je sutra streljanje.
Na desetine , možda i stotine ispovedi i odrešenja je taj svećenik podelio, kroz pesmu.
I bio je neizmerno sretan i dugo godina kasnije, sa isti žarom je ispovedao ljude, u slobodi, sretan što ga je Bog upotrebio, pa makar i na takvom mestu, za početak.
Zato budimo uporni u pitanjima Bogu, "gde želiš da me upotrebiš, da se proslaviš?"
Nikad se ne zna, možda smo već tamo , vodič nam je Duh Sveti.
Amen


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 31 lis 2012 21:32 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 15 ožu 2011 16:49
Postovi: 1617
Lokacija: severna Bačka
Podijelio: 48 zahvala
Zahvaljeno je: 31 zahvala
http://www.youtube.com/watch?v=7RHHC23l ... re=related
http://www.youtube.com/watch?v=oKSh3680 ... re=related
http://www.youtube.com/watch?v=WS5Or4jM ... re=related


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 210 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6 ... 21  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 5 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr