Bože moj! Bože moj! Zašto si me ostavio?
U našem životu postoje trenutci ispunjeni utjehom, trenutci unutarnjeg mira što najljepši su darovi Božji, trenuci kad nam Njegova ljubav dopire do onih dubina duše koje su jedino Njemu dostupne. A onda ti trenutci prođu i više nemamo ni utjehe ni unutarnjeg mira. Možda ih je otjerala naša bezumnost, uništila naša sebičnost. No to nisu jedini razlozi. Katkad i On hoće da neko vrijeme boravimo u tami ne bismo li kasnije bolje prihvatili veće i snažnije svjetlo. Naša se vjera stavlja na kušnju i pročišćava kako bi samo njegova ljubav i nijedna druga ispunila našu prazninu. A ta praznina, kad Boga nema u našem životu, ili kad se tako čini, strašna je bol. Taj osjećaj da nas je Bog napustio jest bol koja nas najviše raspinje; to je kraj nade, put u očaj, u ništavilo. U takvim trenucima čini se besmislenim govoriti o Božjoj ljubavi prema nama. Jer to nam samo povećava bol. Ako znamo da je Bog s nama, mnogo toga možemo podnijeti, jer bol i patnja će proći, a radost i mir se vratiti. Ali ako Bog nije prisutan ili ako osjećamo da smo odbijeni... to je strašan teret, prevelik da bi ga podnio čovjekov duh. Preostaje nam samo molitva: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« (Ps 22, 1).
U tom je trenu molitva iz psalma bila molitva Kristova, a u njoj se govori o beznadnom doživljaju napuštenosti, što je za njega bila najveća patnja. Kako je on koji je Bog mogao imati takav osjećaj napuštenosti i praznine, to mi ne znamo. Možemo o tome samo razmišljati u tihoj molitvi. A ako budemo pozvani da i mi proživimo to isto, i ako nam se od misli i riječi poveća bol i još više smete duh, onda ćemo svakako biti u jedinstvu s njim. Trenutak njegove i trenutak naše najveće tame, jedna je tama. Tu tamu osvjetljava njegovo svjetlo, ne naše, ali je dano nama da bude naš mir.
iz knjige B. Hume-a: Hodočasnik
***************************************************
Tko još treba Spasitelja?
Došašće je vrijeme kad čovječanstvo iščekuje svog Spasitelja. ima doći Onaj koji će čovjeka spasiti od grijeha.
ali, ako čovjek živi u uvjerenju da u njegovom životu grijeh uopće ne postoji, od čega onda on očekuje spas? i zašto bi onda on uopće čekao nekakvog Spasitelja? za takvog čovjeka iščekivanje "Onoga koji ima doći" je besmisleno, pa prema tome i nepotrebno.
pa ko onda čeka malog Isusa? kome je On uopće važan?
Isusa čekaju oni koji su spremni reći "Isuse, oprosti", oni koji znaju reći "oprosti brate" i "oprosti sestro". čekaju ga oni koji su svjesni da su grešnici, ali grešnici koji se zbog svog grijeha ne zatvaraju u sebe, nego podižu svoje oči i svoje ruke prema Onome koji ih jedini može spasiti.
na kraju... Božić, blagdan dolaska Gospodnjeg, najviše iščekuju oni koji su bili na dnu; oni koji su osjetili patnju, tjeskobu i nevolju života, koji su doživjeli "smrt". oni najbolje znaju što znači "nanovo se roditi", oni najbolje znaju što znači biti Otkupljen, što znači biti Spašen...
i jedino ono vam može i želi pomoći da ostvarite svaki vaš san.
*************************************
Psalam 139
Gospode, proničeš me i poznaješ,
ti znaš kada sjednem i kada ustanem, namisao moju izdaleka prozireš.
Moju stazu i lijeganje moje ispituješ i svi moji putovi tebi su znani.
Riječ mi još nije na jeziku,kad gle, Gospode, svu ju znadeš.
Straga i sprijeda ti me obuhvaćaš i ruku svoju stavljaš na mene.
Ta spoznaja odveć mi je čudesna, previsoka dokučiti ju ne mogu.
Kamo da odem od Duha tvojega i kamo da od lica tvojega pobjegnem?
Ako se popnem na nebo, ti si ondje; ako u Šeolu prostrem, evo tebe.
Uzmem li krila zorina, nastanim li se nakraj mora,
i ondje bi me ruka tvoja vodila, i držala me desnica tvoja.
Reknem li: "Zacijelo će me tmina zastrti i noć biti svjetlo oko mene!",
ni tmina me neće od tebe zakriti, i noć će kao dan sjati;
kako tmina, tako i svjetlo.
Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u utrobi majke moje.
Hvalit ću te što sam strahovito čudesno sazdan;
čudesna su djela tvoja i duša moja dobro to zna
Kosti moje od tebe ne bijahu skrivene dok sam stvaran u tajnosti,
otkan u dubini zemlje.
Zametak moj već gledahu oči tvoje i u knjizi tvojoj svi ovi udovi bijahu zapisani; dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.
Ali za mene, Bože, kako su dragocjene namisli tvoje,
kako im je veliki broj!
Da ih brojim, više ih je nego pijeska; kad se probudim još uvijek sam s tobom.
Kad bi Bože, ubio opakog! Zato, ljudi krvožedni, odstupite od mene!
Jer podmuklo govore o tebi, dušmani tvoji uzimaju ime tvoje uzalud.
Zar da ne mrzim one koji tebe mrze, Gospode, i da se ne gnušam na one koji se dižu na te?
Ja ih mrzim mržnjom savršenom, postali su moji neprijatelji.
Pronikni me, Bože, i upoznaj mi srce, ispitaj me i upoznaj misli moje:
i vidi ima li u meni kakva zla puta, i povedi me putem vječnim!
izvor,
http://www.sveti-juraj.org/put%20srca.html********************************
Isus se nije uklapao u sliku Boga ljudi svoga vremena.
Isusov put na zemlji utabao je stazu kojom nam je krenuti.
Samo je jedna Sloboda, ona uskrsla iz groba.
Iskustvo Ljubljenog Isusa zagrljaj je koji izaziva za svu Vječnost!
Na zagrljaj Ljubljenoga odgovara se na koljenima!
Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo Te, jer si svojim svetim Križem svijet otkupio.
Najteža je tišina nakon krika Majke na grobu svoga Sina.
Aleluja, našoj Raspetoj i Uskrsloj Ljubavi Kristu!
Ne misliti je povlastica onih koji su dopustili Ljubljenom Kristu da za njih misli!
Mjerilo seksualnosti je Krist.
Pozvani smo biti Krist, a ne biti kao Krist.
Ništa ne uskrati Ljubljenome, već "umri i postani".
Samo je jedno sklonište, ono u probodenu Srcu Njegovu.
Samo je jedan život, onaj u Tijelu i Krvi Njegovoj.
Interes može biti tako snažan da i Krista zloupotrijebi.
Misterij Kristova rođenja nadilazi sve što o životu, poniznosti i Ljubavi možemo pojmiti.
Predajem ti svoj život, Isuse.
Ljubite i ne tražite ništa zauzvrat! Ni On na križu nije tražio ništa zauzvrat.
(vlč. Zlatko Sudac)