www.tebe-trazim.com

Tko sam ja?
"Da li sam ja moja politička uvjerenja ili ideologija? Nisam. Ako sutra promijenim stranku, da li sam promijenio i svoje ja? Ili je ono isto ja sa drugim političkim uvjerenjima? Ja nisam svoja ideologija. Shvati koliko je zla ideologija u svijetu učinila. Ljudi su ginuli za neke gluposti,jer su mislili da će im ta ideologija priskrbiti sreću. Krivo. Da su našli sreću u sebi ne bi bilo toliko zla i ubojstva u svijetu. Ne govorimo samo o političkim uvjerenjima koja su milione ljudi u koncentracionim logorima skratili za glavu, nego o vjerskim uvjerenjima koja su kriva. Sjeti se ratova. Je li može jedan pravoslavac razbijati katoličku crkvu i baciti Presveto, oni koji isto vjeruje u Kristosa i Blaženu Bogorodicu? Ideologija je kriva. Da zna što je, ne bi to činio i da katolici znaju što je, ne bi bilo vjerskih ratova. Zato jer ne znaju, zato se ubijaju. Ljudi su spremni progutati jednu ideju i spremni su umrijeti za nju; a da ne znaju što čine. To je ono protiv čega se je Isus borio. Čovjek na prvo mjestu. Subota je radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Ali kod nas je Crkva radi Crkve, zakon radi zakona, časoslov radi časoslova,misa radi misa, a gdje je čovjek u svemu tome? Gdje je naš mladi čovjek današnjeg, interneta, silnih ponuda i ludnice u kojoj živi, gdje se on nalazi u svemu tome? To su zastrašujuća pitanja koja stavljam pred vas. Ovako se više neće moći živjeti, jer se dogodilo ono što je Isus rekao:ovaj me narod ustima časti, a srce mu je daleko od mene. Ma nećete se spasiti ako govorite Gospode,Gospode, nego ćete se spasiti po onome što jest, a ne po onome što vjerujete.Postati čovjek preobražena srca. Što si nosiš sa sobom. Kad budeš umirao, sa sobom ćeš nositi ni taj križ na prsima oko vrata, ni svoje tijelo…Gol golcat odlaziš pred Boga. Ono što nosiš to si ti. Zato je puno važnije biti, biti kvalitetan, a ne tetošiti sebe sa onim što to dobro činim. A što to dobro činim, ako ne ljubiš? A ko nemaš ljubavi ništa si čovječe! Da razdam čitav svoj imetak. I dadem svoje tijelo da se sažeže,ništa sam, kaže sv.Pavao. S koliko sam se ljudi susreo koji u Caritasu rade, tako ponosni što rade u Caritasu. Drugim riječima,kao da su Boga za bradu uhvatili, jer su žrtvovali svoga vremena za taj rad. To je pretjerana oholost, niste toga svjesni. T o je ono što sam jučer govorio da ljubav nije svjesna da ljubi. Neka mi ne zna ljevica što čini desnica. T o skroz drugačije kad netko učini nekome dobro i onda kaže: zašto me, ljudi radi toga hvale, radi čega bi to bilo silno to što sam učinio. H vala Bobu, idem dalje. To je nešto sasvim drugo, nego kad ti znaš i kad ushićuje tvoje srce i kad još dolaziš u hram Božji kao farizej i kažeš: evo, Bože, to sam učinio i postio sam i krunicu sam izmolio i to sad ti meni moraš dati. To je krivo. Želite kupiti nebo. Ne možete. G riješite. Kupili ste sebe, a ne Boga. Dakle, što sam ja? Činjenica je da nikada nećete shvatiti dokle ne dođete do neba, dok se ne stopite s Bogom.

Znate onu priču o lutki od soli. To je prekrasna priča. Bila je jedna lutka o soli. Isto se pitala:što sam ja? Sretne žirafu ni pita: što sam ja? Pojma nemam. Dođe do lava:što sam ja. Ne znam što si, lutka od soli…I tako u potrazi dođe do oceana,ogromnog i pita more:što sam ja? More se nasmiješi kaže:dođi i vidi. Dođi k meni i zakorači. I dođe i zakorači i što je više koračala to se više topila i ostalo je samo malo glave i u onom ushitu reče: Sad znam što sam ja. Tako ćete i vi jednog dana znati tko ste i što ste, jednog dana kad stopite s Bogom. I neće nam biti važno da to razumijemo glavama, jer glave neće ni biti, nego jedno veliko srce s Bogom, jedno tijelo i jedna duša u onome koji jest. Mi smo krvlju Krista otkupljeni. Shvati da ti ne možeš shvatiti tko si ti. Možeš jedino shvatiti što ti nisi. Da li nož može rezati samoga sebe? Da li zub može gristi samoga sebe? Ne može. Da li oko može vidjeti samoga sebe? Ne može. Tako ni ti ne možeš znati što je ja. To je nemoguće. Možeš samo živjeti to ja, jer to ja je Bog u tebi. " izvor, vlč.Sudac, meditacije

Malo o molitvi..........
"

Dok molimo utječemo da se određene stvari počnu iznenađujuće odvijati ili događati. Iz tog razloga, vrijeme provedeno u molitvi nije nikada uzaludno potrošeno vrijeme.
Charles Spurgeon je znao reći: "Ponekad mislimo kako smo previše zauzeti, da bismo se molili. To je velika zabluda, jer molitva štedi vrijeme." A. J. Gordon je primijetio: "Kada se pomoliš možeš više učiniti, ali dok se ne pomoliš ne možeš više učiniti dok se ne moliš." John Bunyan je jednom izjavio: "Najbolje molitve često sadrže više uzdisaja nego riječi." To sam osjetio na vlastitoj koži, kada se sve prelomilo preko mene. Došao sam do točke od koje više nisam mogao dolaziti Bogu sa svojim potrebama, jer ih je bilo tako mnogo. Jedina molitva koju sam još bio u stanju izgovoriti bila je: "Pomozi!" Sjećam se još da sam je 30 puta žarko ponovio, dok nisam doživio proboj. U psalmima piše: "Gospode, čuj moju molitvu" (Psalam 17,1). To "Pomozi" bila je najbolja molitva koju sam ikada izgovorio. Ako učinite jedan korak ka Bogu, Bog će vam prići i više nego što to možete zamisliti. On je došao i pomogao mi.

Molitva dokazuje da vjerujete Bogu. Oswald Chambers je o molitvi rekao: "Mi promatramo molitvu kao sredstvo pomoću kojeg ćemo nešto za sebe postići; dok Biblija o molitvi govori da kroz nju upoznajemo Boga."

Zato primi k srcu savjet Dwight L. Moodya: "Iznesi svoju molitvu pred Boga i tada reci: ‑Neka bude Tvoja, a ne moja volja.‑ Najbolje što sam naučio u Božjoj školi je da dozvolim Gospodinu da odlučivati umjesto mene." Moli se iz sveg srca, prije nego li padneš u očaj.

Molitve ne mogu biti uslišene prije nego što budu izgovorene. Dok se ne moliš žarko neće se dogoditi ništa naročito. Molitva ima posljedice! F. B. Meyer je rekao: "Velika tragedija jednog života nije neuslišena molitva, već nemoljena molitva."

Byron Edwards je bio uvjeren: "Prava molitva prima uvijek ono za što moli - ili čak nešto bolje." Nažalost, ništa nije tako plitko shvaćeno i tako malo prakticirano kao što je molitva. Usmjeri svoj pogled u molitvi ka Bogu, ne na svoje probleme. Zapisano je kako je Martin Luther rekao: "Što se manje molim tim teže sve postaje; što se više molim, tim bolje mi stvari polaze za rukom."

Tko mnogo kleči je u dobrom položaju pred Bogom. Margaret Gib reče: "Moramo prestati moliti Boga za to da se brine o stvarima koje nama slamaju srce i početi se moliti za stvari koje njemu slamaju srce." Nemoguće je da se molimo i istovremeno budemo pesimistični. E. M. Bounds je konstatirao: "Molitva je naše najmoćnije oružje; sve što radimo ona čini djelotvornim."

Mark Littleton savjetuje: "Promjeni tvoje sumnje u pitanja; promjeni tvoja pitanja. u molitve; uputi tvoje molitve Bogu." Ukoliko se moliš za pobjedu, Bog će ti pokazati i određenu strategiju za to. Philip Brooks je rekao: "Molitva ne svladava Božje oklijevanje, već apelira na Njegovu principijelno prisutnu spremnost da djeluje."

Od O. Hallesbya potiče rečenica: "Potrudi se sve više i više razumjeti da je molitva najvažnije što možeš učiniti. Tvoje vrijeme ne možeš bolje iskoristiti od vremena provedenog u molitvi, kada još za to imaš priliku, ili kada si sam ili zajedno s drugima; na poslu, kada se odmaraš ili dok ideš ulicom. Svuda!"

Dakle, počni moliti, jer molitva ima svoje posljedice..."
********************************
A. M a r i u s

~I JEST BOG~

Navikli smo opsjedati Boga lakrdijaštvom i plačem, secirati Ga oštricom svoga uma, oblačiti u svoje stavove, svlačiti po volji. »U dobroj vjeri« kadri smo Njime dozivati i obarati neba. I ne znam što nam sve treba da i u molitvi sačuvamo pozu.
Rušili smo Boga drastičnije nego bezvjerci. Bez osjećanja mjere. Krojimo Ga, natežemo i rastežemo prema svome rastu. Dodajemo i oduzimamo dekor svoga ukusa — vjerujući da dodirujemo Bit. A izmičemo sebi.
Namećemo se. Istrčavamo. Guramo se i stiskamo u jagmi da budemo prvi. I tako smo smiješno revni upirući svoje kamere na Božji lik...
Sve nas upućuje na bajku, na lov na nas same. Doista, samolov. Goniči gone zvjerku. Vide samo plijen. Želju trofeja. I mistici-mistifikatori u halucinantnom blijesku želje. Slijepi i hromi.
Gospod je tu. Zastrašujući Jahve proroka i izdajničkih izabranika. I Sin Otkupitelj izopćen i prihvaćen poslije pogreba. Tko zna u kakvom spoju i odnosu. Papirnat i okamenjen, u boji umjetničkoj i kiču. Išaran i osakaćen. Važno da bude senzacija. Gospod, čini se, ovdje ne živi od srca.
Uskomešasmo se. Umorni smo od strke. Napokon, treba Bogu dati mjesto. Kad već raspravljamo o vjerovanju.
Nije na odmet tamjan ni izmjena riječi u redoslijedu obreda. Bog ionako nije tvar. A misao smije letjeti.
Pogrešno smo Ga smjestili, neka nam oprosti. U dobroj vjeri možda. Specifičnim pobožnostima napuhali smo po koju evanđeosku riječ istrgnuvši je iz konteksta. Dobro je napokon sve: i cvijeće i svijeće, uzdasi i milovanja kamena. Uvijek je tаkо bilo. Božji narod umije klečati. I čuditi se kao djeca.
Ako je ono, u trenutku gubljenja samokontrole, rasrđeni Krist (danas On bezuvjetno ima blaži izraz) zamahivao bičem izgoneći slučajne trgovce iz Očeva doma, — ne znam da li Mu u ovom povijesnom času smeta beat-muzika uz Bacha i hrpe nabožnih novi¬na. Jer — sve teče. Na svijetu: zakonitost je promjena.
Dosta misli! Ovaj čas nije mi do vjere ni do bezvjerja. Barem ne u smislu traktata. Ovaj čas kad kiša rominja pod prozorima i soba se kupa u sjenama nešto u meni kleči, i viče, i hoće da nadglasa.
Ovaj čas ja bih da se isplačem, da mi suze budu obilnije od kiša. Ovaj čas ja nehotice MOLIM.
I VJERUJEM. I kunem se — ako je dozvoljeno prisizati — da znam da jest Bog oluja i tišine, neuspavan prisutan. Onaj isti, neotuđen i vedar u ne tako davnim samoubilačkim krizama. Onaj — koji se nije nabacivao anatemama na bezumlje pjesnika što u očaju vrijeđa. MOJ BOG. Sveopći i svugdje. Nazočan i neuhvatljiv. Bez pijedestala papirnih i kamenih. Samo ON — i dio neba.
Kiša polako rominja po prozoru. Osluškujem krv: Molitva i prostor Stvoritelja. Možda u grijehu mojemu ON Veličanstven sada hoda. Sapeo mi ruke. Srcu dao krila. To nije pjesma. Pjesma nije bez kletve.
Zaboravio je umor. Dječje nemoćno stiskanje šaka, lude izljeve riječi, sumnje, zazivanja čuda. Bez svetinje. Zaboravio je. Ili se možda prisjeća — i sve liječi. Svejedno. Ne¬ka Mu je ova soba, moje tijelo, moja duša. I kiša pomiješana sa suzama svetište ako ustreba. Imam srce tisuća hodočašća i bakljade procesija. I nije demon koji me nuka da kažem da je tijelo oltar.
MOJ BOG — ljepši od pjesme, najdirljivija ljubav — ruši ograde i usađuje zvijezde. Čini se da sa mnom moli. Ući me ponavljati Njegov glas. Kandilo gori. Tako je toplo. U bezumlju rekoh da Ga nema. I — bio je glad. Strvina od živog tijela. Čežnja da barem smrt bude čista. A zatim — On to zna — gomilala se strepnja. Tjeskobom kvasio je kruh. Piće mutio namirom. U okusu svih stvari bijaše poticaj da se izađe van. Da se bježi. I traži.
Bio je bijeg Kajina. Spoticanje od stupa do stupa. Stabla bijahu suha. Otvori kuća zjapiše kao mrtvačeve oči.
S vremena na vrijeme jedan bi prizor ulice rastvorio vrata. Bio je mrak. Bespuće. U dnu vidokruga nešto je iskrilo. Blago. Časovito. Poput krijesnice.
U likovima prolaznika nazirah lešine — i čudih se da su uspravne. Bilo mi je čudno da hodam.
Jedan je golub oblijetao oko moga čela. Sjećam se: pričinilo mi se da se prisjećam prizora Duhova. Bilo mi je smiješno. Nesvjesno uputih se u smjeru crkve. Vrata su bila zatvorena. Osjetih žaljenje.
Na povratku zaustavila me lađa. Ljudi su se gurali. Poželjeh pučinu i onda se otvorila cesta: beskonačna procesija. U njezinu gibanju bile su moje kretnje. Iznad svega — oči. Čula se pjesma. Razlijevala mi se u krvi. Na ustima bio je psalam. S voljom ili protiv volje, ne znam. Dugo je odzvanjao u sjećanju.
Rominja. Kiša i Božja riječ. Kada bi nekim čudo iščeznuli zidovi, bilo bi isto. Vid ne traži vidjela. Moj Bog zaposjeo je tijelo i dušu — i daje krila.
Bilo bi dobro vječno SADA. Bez teologa-demagoga i laika vikača. Bez sadrenih anđela i krunica što ne potiču molitvenu volju. Ovaj čas, vjere ili nevjere, svejedno — Bog hoda. I raste. Lijep, Bez obličja. Hostija ta¬ko topla. Ne mari da dolazi noć. Šapnuo mi je da voli šutnju. On neka govori. Ja čekam.
***************************

~ŽIVJETI SVE~
„Budite strpljivi prema svemu što je neriješeno u vašem srcu i pokušajte voljeti i sama pitanja. Ne tražite sada odgovore koje ne možete dobiti, jer ne biste mogli živjeti s njima, a bit je u tome da treba sve živjeti. Sada živite pitanja.“
Reiner Maria Rilke
********************************
Ti i ja

Ti, koji mi snagu daješ
Iz noći me u dan vodiš,
Glas mog srca prepoznaješ,
Gdje god pođem za mnom hodiš.

Ti, koji me blago koriš,
Strpljivo mi korak pratiš,
Sa grijehom se mojim boriš,
Kad god padnem me prihvatiš.

Ti i ja, ja i Ti
Izgubljeni u ljubavi,
Moj Bog i sve moje
I ljubljeno dijete tvoje!

Radmila Perić

Lijepa Mateja
In memoriam,
(mojoj supruzi, koju je Gospodin pozvao k sebi, 20. prosinca
2009,
1968 -2009, pokoj vječni daruj joj Gospodine)

Ako te Bog stavio u nešto on će te i provesti kroz to. U sretnim trenucima slavi Boga.
U teškim trenucima traži Boga.
U tihim trenucima obožavaj Boga.
U bolnim trenucima uzdaj se u Boga.


Kad je mala Mateja pošla u školu, bila je jedina u razredu s tim neobičnim imenom.Ali, ne samo po imenu, nego je bila zapažena po ljepoti, neobičnoj za djevojčicu u toj dobi.Osobito su joj bile lijepe velike crne oči, pa su je već u prvom razredu prozvali lijepa Mateja.Taj joj je nadimak ostao do konca osmoljetke.A Mateja je bila i pametna i vrijedna, marljiva lijapog ponašanja.Uz to skromna i malo povučena, ali ipak dobra prijateljica, voljena od svih i diobra sa svima.Doista čudno dijete.I - zagonetna.Posebno je to bila u višoj osmoljetki.Što bliže osmom razredu, to zagonetnija.U toj dobi djevojčice već razmišljaju o mladićima.Neke se već i zaljubljuju pa sad ovog sad onog "ludo" vole.Mateja je susretala mladiće posve ravodušno.Ne samo izvana , nego i u svojoj nutrini.Njezino srce je bilo nekamo drugamo usmjereno.Kamo ? To je svima postalo jasno, kad joj je jedan od školskih drugova nakon nastave ponudio da je preti kući.Ona je shvatila što on misli pa mu je kratko odgovorila. " Traži ti sebi drugu djevojku.Mene pusti na miru.Je ću biti časna setra." To je odjeknulo poput bombe.lijepa Mateja će poći u časne setre!.
I pošla je. Sestre su je rado primile za kandidaticu.Tu je opet sve osvojila svojom dobrotom.Dali su je u medicinsku školu.Ovako dobra, lijepo odgojena, dobrog srca, bit će sigurno dobra i bolesnicima.Pa je i bila.
Prvo mjesto koje je Mateja dobila kao bolničarka bilo je dječje odeljenje na Šalati u Zagrebu.Poglavari su se ipak malo pobojavali.Mateja je i kao časna setra bila vrlo lijepa i privlačna.A morat će dolazit u dodir sa liječnicima, pa eto opsnosti jer - kako kaže narod - vrag ne spava! No, pouzdavali su se u setrinu iskrenu pobožnost prema Isusu u Presvetom Skramentu.Kad bi povečer došla kući , ona bi uvijek našla vremenada se u samostanskoj kapelici s Isusom od srca porazgovori, da mu preporuči svoje male bolesnike, a - priznala je to kasnije - da Ga moli za ustrajnost u zvanju. da On ostane uvijek jedina njezina ljubav.Nije joj to bilo lako.Jedan od mladih doktora počeo je jurišati na njezino srce.Kad je jednog jutra došla u bolnicu, našla je na stolu u svojoj bolničkoj sobi lijepu narandžu.To je bio predznak.A, onda je dolazilo do raznih darova.Doktor je tražio priliku da njih dvoje budu sami, pa bi došao u bolnicu i kad to nije bilo potrebno radi službe, a ona bila dežurna.Kako sestra nije reagirala na njegov postupak, mislio je da ništa ne razumije.A u stvari, ona je odrasla, pametna, pozna život i psihologiju muškaraca.Učili su ih to na duhovnim poukama, kad su nju i njezine drugarice novakinje, pa onda kao mlade sestre pripremali za rad u bolnici.Stoga je brzo prozrela zašto se taj mladi simpatični doktor toliko mota oko nje.No, - bila je odviše duhovna, solidna u svom duhovnom zvanju, puna ljubavi prema velikom Zaručniku svoga srca Isusu,da bi se ama samo i na čas pokolebala.Čekala je samo priliku da se pred mladim doktorom izjasni.. Ta prilika konačno je došla.Kad su opet bili u bolničarskoj sobi sami, doktor se odvaži i upta je" Sestro jeste li vi sretni u svom zvanju kao časna sestra? Niste li mislili na to da biste mogli i drugim putem poći u život?" Nju nije iznenadilo to pitanje.Imala je pripravljen odgovor, a taj je bio." Doktore, ja sam zadala životnu zadaću našem Bogu da ću jedino Njega ljubiti i čitavog života služiti Njemu u braći ljudima.Sad mu služim u ovoj dragoj i toliko jadnoj bolesnoj djeci.Vi nemate pojma koliko me usrećuje svijest takvog mog životnog opredjeljenja, ta moja služba Isusu u njegovoj maloj bolesnoj braći.Ni s kim se na svijetu ne bih zamijanila.A moja je čvrsta odluka da takva ostanem čitav život." Liječnik se veoma smeo.Takav odgovor nije očekivao.Ali,- ujedno je i bio duboko potresen.pred njim stoji jedna veličina o kakvoj dosad u životu nije sanjao da ona može postojati. Pa se, uz divljenje i poštovanje povukao i pustio sestre na miru.
Sestra Mateja,......................................
.......priča je istinita, nastavit će se.............

Sestra Mateja,......................................
.........nije dugo živjela.Svega 43 godine.Ostala je do kraja života dobra, požrtvovana, voljena od svojih bolesnika.Ipak su dvije stvari nekako posebno iskočile u njezinu životu.
Prva je bila: mjesečne duhovne vježbe.Mladi jedan isusovac, koji se vratio iz Rima gdje je posebno studirao duhovnost, i počeo davati duhovne vježbe, nije se zadovoljio samo s tjednim duhovim vježbamakoje redovnici i redovnice obavljaju svake godine.On će početi s mjesečnim duhovnim vježbama, i to sa redovnicama.Ta zašto ne bi i časne sestre, bar koje to žele za to dobiju dozvolu poglavara, obavile jednom u životu i takve duhovne vježbe? Pa je predložio višim glavarima naših sestarskih službi nek pošalju po koju svoju sestru na mjesečne duhovne vježbe.Sestra Mazeja je bila jedna od prvih koja je imala sreću da ih obavi.Kroz mjesec dana ozbiljno je razmatrala o velikim vjerskim istinama, temeljito je pretresla svoj dosadašnji život i - rasvijetljena Duhom Svetim, ojačana milošću Božjom, napravila je za budućnost velike odluke.
Jedna od tih odluka - i to je druga posebna stvar u njezinu životu - bila je ova herojska : da će biti živa svijeća ljubavi prema Njemu i njegovoj bolesnoj djeci koja će iz dana u dan izgarati pred Gospodinom svojom ljubavlju dok potpuno ne izgori...
Odsada je sestra Mateja izgarala djelima ljubavi poput svijeće.Kako dugo? Dok nije izgorila.Kad svijeća izgori, svi znamo dala je sve od sebe za druge.Svijetlila nam je, dok nije potpuno izgorjela.Tako je i sestra Mateja ; kada je dala Bogu svu ljubav, u najvećem za nju mogućem stupnju onda je doslovce izgorjela............
Pisale su o tome novine. Eto, radila je u bolnici kod aparata, zamijenivši jednu drugu sestru.Aparat je pred njom eksplodirao, plamen ju je zahvatio, i dok je stigla pomoć bila je sva u plamenu....Još je tri dana stpljivo i s ljubavlju dogorjevala, dok nije svijeća njezina života potpuno sagorjela i ugasila se.....
Sestra Mateja pošla je k Bogu.K Bogu po nagradu koju On daje herojima ljubavi!
izvor, knjiga Davorinove istinite priče
autor Petar Ribinski
Izdavač
BISKUPSKI ORDINARIJAT
ĐAKOVO
1988. god.
********************************************
noćas na polnoćki sam se sjetio ove priče u momentu zbrajanja godina
koliko već odlazim sam na polnoćku,(doduše donedavno sa djecom)
ali,.....sin je u horu, pjeva, kći je čitač, onako mješavina ponosa i zahvalnosti Ocu što su nastavili i ustrajali na putu vjere, bez moje zasluge (osim molitve), i shvatim koliki je zagovor i molitva njihove biološke majke, nebeskoj Majci, i njezinu Sinu , velik i nemerljiv.....
i koliko sam dugo u svojoj sebičnosti je želio pokraj sebe, jer Bog je njoj namijenio baš to............da nam na zemlji bude svijeća, svetionik, a na nebu zagovornik molitveni, milosni....
i mir je polako smijenio senku tuge u srcu,
a, zahvalnost i ljubav prema Ocu, uljepšala ovu svetu noć.

M E Đ U G O R J E

“Draga djeco, želim da budete cvijet koji će cvjetati na Božić za Isusa. I cvijet koji neće prestati cvjetati kada se završi Božić. Želim da vaša srca budu pastiri Isusu! ”

#blanka_medj

Bože moj! Bože moj! Zašto si me ostavio?

U našem životu postoje trenutci ispunjeni utjehom, trenutci unutarnjeg mira što najljepši su darovi Božji, trenuci kad nam Njegova ljubav dopire do onih dubina duše koje su jedino Njemu dostupne. A onda ti trenutci prođu i više nemamo ni utjehe ni unutarnjeg mira. Možda ih je otjerala naša bezumnost, uništila naša sebičnost. No to nisu jedini razlozi. Katkad i On hoće da neko vrijeme boravimo u tami ne bismo li kasnije bolje prihvatili veće i snažnije svjetlo. Naša se vjera stavlja na kušnju i pročišćava kako bi samo njegova ljubav i nijedna druga ispunila našu prazninu. A ta praznina, kad Boga nema u našem životu, ili kad se tako čini, strašna je bol. Taj osjećaj da nas je Bog napustio jest bol koja nas najviše raspinje; to je kraj nade, put u očaj, u ništavilo. U takvim trenucima čini se besmislenim govoriti o Božjoj ljubavi prema nama. Jer to nam samo povećava bol. Ako znamo da je Bog s nama, mnogo toga možemo podnijeti, jer bol i patnja će proći, a radost i mir se vratiti. Ali ako Bog nije prisutan ili ako osjećamo da smo odbijeni... to je strašan teret, prevelik da bi ga podnio čovjekov duh. Preostaje nam samo molitva: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« (Ps 22, 1).

U tom je trenu molitva iz psalma bila molitva Kristova, a u njoj se govori o beznadnom doživljaju napuštenosti, što je za njega bila najveća patnja. Kako je on koji je Bog mogao imati takav osjećaj napuštenosti i praznine, to mi ne znamo. Možemo o tome samo razmišljati u tihoj molitvi. A ako budemo pozvani da i mi proživimo to isto, i ako nam se od misli i riječi poveća bol i još više smete duh, onda ćemo svakako biti u jedinstvu s njim. Trenutak njegove i trenutak naše najveće tame, jedna je tama. Tu tamu osvjetljava njegovo svjetlo, ne naše, ali je dano nama da bude naš mir.

iz knjige B. Hume-a: Hodočasnik

***************************************************
Tko još treba Spasitelja?

Došašće je vrijeme kad čovječanstvo iščekuje svog Spasitelja. ima doći Onaj koji će čovjeka spasiti od grijeha.
ali, ako čovjek živi u uvjerenju da u njegovom životu grijeh uopće ne postoji, od čega onda on očekuje spas? i zašto bi onda on uopće čekao nekakvog Spasitelja? za takvog čovjeka iščekivanje "Onoga koji ima doći" je besmisleno, pa prema tome i nepotrebno.
pa ko onda čeka malog Isusa? kome je On uopće važan?

Isusa čekaju oni koji su spremni reći "Isuse, oprosti", oni koji znaju reći "oprosti brate" i "oprosti sestro". čekaju ga oni koji su svjesni da su grešnici, ali grešnici koji se zbog svog grijeha ne zatvaraju u sebe, nego podižu svoje oči i svoje ruke prema Onome koji ih jedini može spasiti.
na kraju... Božić, blagdan dolaska Gospodnjeg, najviše iščekuju oni koji su bili na dnu; oni koji su osjetili patnju, tjeskobu i nevolju života, koji su doživjeli "smrt". oni najbolje znaju što znači "nanovo se roditi", oni najbolje znaju što znači biti Otkupljen, što znači biti Spašen...
i jedino ono vam može i želi pomoći da ostvarite svaki vaš san.


*************************************
Psalam 139

Gospode, proničeš me i poznaješ,
ti znaš kada sjednem i kada ustanem, namisao moju izdaleka prozireš.
Moju stazu i lijeganje moje ispituješ i svi moji putovi tebi su znani.
Riječ mi još nije na jeziku,kad gle, Gospode, svu ju znadeš.
Straga i sprijeda ti me obuhvaćaš i ruku svoju stavljaš na mene.
Ta spoznaja odveć mi je čudesna, previsoka dokučiti ju ne mogu.

Kamo da odem od Duha tvojega i kamo da od lica tvojega pobjegnem?
Ako se popnem na nebo, ti si ondje; ako u Šeolu prostrem, evo tebe.
Uzmem li krila zorina, nastanim li se nakraj mora,
i ondje bi me ruka tvoja vodila, i držala me desnica tvoja.
Reknem li: "Zacijelo će me tmina zastrti i noć biti svjetlo oko mene!",
ni tmina me neće od tebe zakriti, i noć će kao dan sjati;
kako tmina, tako i svjetlo.

Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u utrobi majke moje.
Hvalit ću te što sam strahovito čudesno sazdan;
čudesna su djela tvoja i duša moja dobro to zna
Kosti moje od tebe ne bijahu skrivene dok sam stvaran u tajnosti,
otkan u dubini zemlje.
Zametak moj već gledahu oči tvoje i u knjizi tvojoj svi ovi udovi bijahu zapisani; dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.

Ali za mene, Bože, kako su dragocjene namisli tvoje,
kako im je veliki broj!

Da ih brojim, više ih je nego pijeska; kad se probudim još uvijek sam s tobom.

Kad bi Bože, ubio opakog! Zato, ljudi krvožedni, odstupite od mene!
Jer podmuklo govore o tebi, dušmani tvoji uzimaju ime tvoje uzalud.
Zar da ne mrzim one koji tebe mrze, Gospode, i da se ne gnušam na one koji se dižu na te?
Ja ih mrzim mržnjom savršenom, postali su moji neprijatelji.
Pronikni me, Bože, i upoznaj mi srce, ispitaj me i upoznaj misli moje:
i vidi ima li u meni kakva zla puta, i povedi me putem vječnim!
izvor, http://www.sveti-juraj.org/put%20srca.html
********************************


Isus se nije uklapao u sliku Boga ljudi svoga vremena.

Isusov put na zemlji utabao je stazu kojom nam je krenuti.

Samo je jedna Sloboda, ona uskrsla iz groba.

Iskustvo Ljubljenog Isusa zagrljaj je koji izaziva za svu Vječnost!

Na zagrljaj Ljubljenoga odgovara se na koljenima!

Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo Te, jer si svojim svetim Križem svijet otkupio.

Najteža je tišina nakon krika Majke na grobu svoga Sina.

Aleluja, našoj Raspetoj i Uskrsloj Ljubavi Kristu!

Ne misliti je povlastica onih koji su dopustili Ljubljenom Kristu da za njih misli!

Mjerilo seksualnosti je Krist.

Pozvani smo biti Krist, a ne biti kao Krist.

Ništa ne uskrati Ljubljenome, već "umri i postani".

Samo je jedno sklonište, ono u probodenu Srcu Njegovu.

Samo je jedan život, onaj u Tijelu i Krvi Njegovoj.

Interes može biti tako snažan da i Krista zloupotrijebi.

Misterij Kristova rođenja nadilazi sve što o životu, poniznosti i Ljubavi možemo pojmiti.

Predajem ti svoj život, Isuse.

Ljubite i ne tražite ništa zauzvrat! Ni On na križu nije tražio ništa zauzvrat.

(vlč. Zlatko Sudac)

..

moj naklon...odabiru pjesme a i starom dobrom Silviju...

..eto, omaklo se...
onako pred moguće odsustvo...
..sibir me zove,
hvala, "stari" moj prijatelju...

"Čekaj, osluškuj, ne očekuj nikakav čudesan doživljaj. Ne ispražnjuj se optužujući se, ne traži užitak u sebi. Dopusti da ti se samom u šutnji i tišini približi… Iskusit ćeš kako je sve što se u takvoj tišini javlja obuhvaćeno bezimenom daljinom, kako je prožeto nečim što se čini kao praznina. Ne zovi to još Bogom… Jer, to je samo početak, priprema božićne svečanosti u tebi."
Karl Rahner

izvor, https://www.facebook.com/U.tebe.se.Gosp ... am?fref=ts

Naučio sam... da trebamo biti zahvalni što nam Bog ne daje uvijek ono što tražimo

Naučio sam... da uvijek možeš za nekoga moliti, kad nema snage da si može pomoći na drugi način.

Naučio sam... da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš g..pirati.

Naučio sam... da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.

Naučio sam... da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.

Naučio sam... da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.

Naučio sam... da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.

Naučio sam... kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.

Naučio sam... da treba dijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer češ ih sutra možda morati pojesti.

Naučio sam... da je osmjeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.

Naučio sam... da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati što ću napraviti u vezi toga.

Naučio sam... da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.

Naučio sam... da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti.

Naučio sam... kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.

Naučio sam... što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.

Andy Rooney
*****************************************
Naš najdublji strah nije strah od vlastite nesposobnosti.

Naš je najdublji strah taj da smo beskrajno moćni.

Naša nas svjetlost, a ne naša tama plaši najviše od svega.

Pitamo se: „Tko sam ja da bih mogao biti tako sjajan, divan, nadaren i osobit?“

No zapravo biste se trebali upitati: „Tko ste da to ne biste bili?“

Vi ste dijete Božje. To što glumite da ste beznačajni svijetu nije ni od kakve koristi.

Nema nikakve mudrosti u tome što umanjujete vlastitu vrijednost da se drugi oko vas ne bi osjećali nesigurni.

Rođeni smo da bismo očitovali slavu Božju koja je u nama; ne samo u nekima od nas, već u svakome, stoga kad dopuštamo vlastitom svjetlu da zasja u punom sjaju, i drugim ljudima svjesno dajemo dopuštenje da čine to isto.

Kad se oslobodimo vlastita straha, sama naša prisutnost oslobađa druge.

Nelson Mandela
******************************************
Pijateljstvo
Vaš je prijatelj zadovoljenje vaših potreba.
On je vaše polje koje zasijavate s ljubavlju, a žanjete sa zahvalnošću.
On je vaša trpeza i vaše ognjište.
Jer, dolazite k njemu gladni, i ištete od njega spokoja.
Kad vaš prijatelj iznosi svoje mišljenje, ne bojite se reći »ne«, niti se suzdržavate od »da«.
I kad on šuti, vaše srce ne prestaje osluškivati njegovo srce;
Jer, bez riječi, u prijateljstvu, sve se misli, sve čežnje, sva iščekivanja rađaju i dijele s radošću koja se ne izvikuje.
Kad se opraštate s prijateljem, ne žalostite se;
Jer, što najviše volite u njemu, može biti razgovjetnije kad je odsutan, kao što je planina planinaru razgovjetnija iz doline.
I neka u prijateljstvu ne bude druge svrhe osim produbljivanja duha.
Jer, ljubav koja traži išta drugo do očitovanja vlastite tajne nije ljubav nego bačena mreža: hvata samo što je beskorisno.
I neka vaše najbolje bude za prijatelja.
I ako mora upoznati vašu oseku, neka upozna i vašu plimu.
Jer, što vam je prijatelj da biste ga tražili da s vama ubija vrijeme?
Potražite ga uvijek da oživite vrijeme.
Jer, njegovo je da vam ispuni potrebu, a ne prazninu;
I neka u slatkoći prijateljstva bude smijeha, i diobe radosti.
Jer, u svježini sitnica srce nalazi svoje jutro i okrepljuje se.

Halil Džubran