Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje.
Ljubavi bezgranična, dobrostiva, velikodušna, Kriste, Gospodine naš! Korak po korak, riječ po riječ, želimo te slijediti na putu našega spasenja. Želimo od tebe učiti što je ljubav.
Prva postaja
Ljubav se ne raduje nepravdi, a raduje se istini
Donosi se presuda. Čovjeku, zvanom Nazarećanin. Presuda je to za koju su svi bili uvjereni da će biti pobjeda Zakona nad nekim tko se pravio Sinom Božjim. I donesena je; izgovorena jasno i glasno: kriv je. Kriv je jer se pravio Mesijom, jer je bio rušitelj dobrog subotnjeg običaja, donosio nekakav zakon ljubavi prema neprijateljima. I naizgled su pobijedili. Promatrajući sa strane i mi često pomislimo kako je presuda ove prve postaje tvog puta bila pobjeda nepravde. A ti, tebe šutnja ocrtava. Prihvaćaš osudu u ime bezgranične ljubavi. Ljubiš čak i čovjeka koji viće: raspni ga, raspni. Kao prijatelj istine za koju si uvjeren da će ipak na koncu imati posljednju riječ i vjerujući u proslavu kod Oca, ponizan polaziš na put kojemu je križ glavna oznaka. Križ je to koji će nam pokazati da ljubav nema granice. Tvoje raspeće koje se već sada, kod ove postaje nazire, simbol nam je ljubavi i primjer što sve ponekad valja pretrpiti za istinu.
Ti, koji nam obećaješ Duha Svetoga na nas uputi u svu istinu, pomozi nam u duhovskom išćekivanju istine.
Druga postaja
Ljubav ne traži svoje
Svaki je čovjek ljubomoran na svoja prava. Spreman je boriti se za njih bez obzira na druge. Zato nam je, Gospodine pomalo neshvatljiv tvoj unutarnji i vanjski – vidljivi mir dok ti se nepravedno nameće križ. I tom nam gestom pokazuješ što je ljubav. Ona ne traži svoje, svoja prava, nego prihvaća čak i nepravdu, ovaj put označenu kroz drvo križa. U tome se kao ljubav ponovno očituješ. Priznajemo ti danas da je uistinu velik čin ljubavi koju nam prezentira ova postaja, ali, znaš, nama ljudima i nije baš jednostavno nositi svoje životne križeve, i najčešće se bunimo kad nam se nametne bilo što protiv naših želja, prohtjeva i očekivanja. Čak teško prihvaćamo i osobe oko sebe koje često shvaćamo opterećenjem i križem u životu.
Ti, ljubavi Očeva, oplemeni naše životne križeve iskrom ljubavi sa svoga križa.
Treća postaja
Ljubav se ne hvasta
Kao ljudi tek smo prolaznici koji promatraju što se sve to zbiva oko čovjeka za kojega su svi govorili da se umišljeno pravi Sinom Božjim. A kao vjernici sa strahopoštovanjem pristupamo pojedinoj sceni Isusova križnog puta. I zato smo, Gospodine i u ovom trenutku ovdje dok se događa nešto neshvatljivo – ti padaš. Ti, koji si uzdizao. Sve i svakoga. Čini nam se da je tvoja božanska moć mogla križ prenijeti bez poteškoća, ali, zar ne, ljubav se ne hvasta – nosiš križ kao čovjek – i padaš. Ah, da hvastanje. Ako je doista u tome ljubav, onda slabo ljubimo, jer skloni smo hvastanju. I nažalost, ne toliko drugih kao što bi ti od nas očekivao, nego ponajprije samih sebe, svojih djela, uspjeha i ostvarenja. A ljubav, na koju nas pozivaš, ona se ne hvasta. Udjeljuj nam trajno takve ljubavi.
Ti, koji ljubav po tebi ostvarenu prikazuješ na slavu Oca, i nas uči takvoj ljubavi.
Četvrta postaja
Ljubav sve podnosi
Da, ljubav sve podnosi, jer kako drugačije objasniti ovo što se događa. Kojom bi drugom silnicom Marija - majka izdržala ovaj susret. Njezin majčinski duh i ovaj put spremno prihvaća vršiti Očev plan spasenja unatoč bolnom susretu. Možemo samo pomisliti koje sve slike Mariji u ovom trenutku prolaze u mislima. Previše je važnih događaja obilježilo njezin život od onoga trenutka kad je rekla: Evo službenice Gospodnje. No, ljubav sve podnosi. Ljubav majčinska i sinovska stopljene u ovom trenutku mole za ovaj naš svijet da prepoznamo svoje poslanje i vjerno ga vršimo. Zagovaraj nas, Majko kod svoga Sina da uvijek možemo podnositi sve što nam se nepravedno nameće. Uči nas takvoj ljubavi.
Ti, koji iz poslušnosti do konca nastavljaš vršiti volju Očevu, pomozi nam kad malakšemo.
Peta postaja
Ljubav se ne nadima
Dok promatra scenu ove postaje, čovjek nestabilne vjere lako može posumnjati u tvoje božanstvo. Tek si ustao i već opet malakšeš. Da nije u pomoć pritekao Šimun, možda bi ponovno pao. Šimun je bio tek promatrač svega što se događa. Vjerojatno nije ni razmišljao da bi ova smaknuća u petak bila nešto drugo, osim uobičajenih rimskih običaja. I tko zna o čemu je razmišljao, vjerojatno o uspjehu svoga truda na polju, kad ga prisiliše da uhvati gredu tvoga križa. Šimun ima čast olakšati težinu tvoga križa. Baš u toj njegovoj gesti tražimo ljubav koja se ne nadima – ne nameće, ali je itekako djelotvorna. Upravo pod tvojim križem događa se ono što si sam naviještao dok si govorio o ljubavi koja mora biti svojstvena tvojem učeniku, pa makar iskazana i samo čašom hladne vode darovane nekome. Šimun čini i više od toga. Uči nas o Šimunovoj nenametljivoj ljubavi.
Ti, koji prihvaćaš ruku pomoćnicu, učini nas spremnima na djelotvornu ljubav.
Šesta postaja
Ljubav je velikodušna
Glasovi ruganja sve su glasniji. Još i nama odzvanja u ušima ona galama; raspni ga, raspni. Pa zar je moguće, Gospodine, da među ovom svjetinom koja promatra tvoj hod do Golgote nema nikoga od onih koje si ozdravio, vratio u život, kojima si pomogao svojom velikodušnom ljubavlju. Da, velikodušna ljubav jasno ocrtava svaki tvoj korak i čin koji si učinio hodajući zemljom. Evo, ipak postoji netko tko je shvatio što si govorio. Evo žene, Veronike čija je velikodušna ljubav jasno vidljiva na licu i njezinom gestu. Nije mogla mirno promatrati grč na licu izranjeno šamarima, krvlju i suzama. Njezin rubac simbol nam je velikodušne ljubavi na koju si oduševljeno pozivao cijeli svoj život. Ona je shvatila, što mi tek moramo; u svakom izranjenom, krvavom licu prepoznati tvoj lik. Pomozi nam dok u Veronikinom činu ljubavi učimo biti velikodušni. Veronika je pokazala kako ljubav može biti domišljata, uči nas takvoj ljubavi.
Ti, koji se raduješ kad olakšavamo život drugima, učini od nas još velikodušnije apostole tvoje ljubavi.
Sedma postaja
Ljubav sve pokriva
Je li istina ovo što se događa. Opet padaš. Ti, postavljen na uzdignuće mnogima u Izraelu, klecaš pod gredama nemilosrdnog drveta. Mučilo križa ponovno te slomilo. No, ljubav, koaj sve pokriva, i ovoga trenutka i novi pad prekriti će plaštem hrabrosti te ponovno ustati. Zanimljiva je ustrajnost koja te vodi, nama pomalo nemoguća. U našem životu toliko je toga za što želimo da se izvede pravda. Ljutimo se na nepravdu, tjeramo mak na konac i kao da uopće ne posjedujemo ove tvoje ljubavi koja će i zlo prekriti dobrotom. Kao da uopće nemamo hrabrosti oprostiti i loše odnose prekriti svojom ljubaznošću, nego na uvredom uzvračamo uvredom, na psovku psovkom, a na udarac makar sa dva više. Nema ove tvoje ustrajne ljubavi koja će i pad u prašinu pokriti još jačom željom i nastojanjem da ustaneš. Molimo te stoga, kod ovog tvog pada da nas poučiš ljubavi koja će sve pokriti dobrotom.
Ti, koji od cilja ne odustaješ do konca, uči i nas toj ustrajnosti.
Osma postaja
Ljubav nije nepristojna
Ah, evo nekoga tko te razumije. Žene grada Jeruzalema, one koje su te slušale i upijale što si govorio ne mogu svojim očima vjerovati da se ovo doista događa. Onaj u kojega su polagale svoje nade, umire ne izvršivši misiju Kraljevstva o kojemu je govorio. Tvoja ljubav, Gospodine, nije nepristojna prema ovim ženama. Prihvaćaš njihove suze i ovu priliku koristiš da ih poučiš. Znaš dobro, one će te i ovom prilikom, kao i uvijek do sada, poslušati. Nisu one, istini za volju imale neke mogućnosti da im se čuje glas u društvu, ovo im je jedina prilika da ih se primijeti. Njihova ljubav nije nepristojna. To su pokazale ovom prilikom. One su one koje jedine primijete bol tvoje majke dok sina prati na stratište. Stoga, prihvaćaš njihove suze i oplemenjuješ ih upučujući ih da plaču i mole za oproštenje svojih grijeha. Taj čin nada im je u njihovo spasenje, koje si propovijedio, a one ga žele. Daj nam da gledajući suze ovih žena, i mi postanemo osjetljiviji na patnju drugih.
Ti, koji ljubiš sve koji pate, pomozi i svakome od nas u našim patnjama.
Deveta postaja
Ljubav sve vjeruje
Ako je išta prisutno na ovom križnom putu onda je to slabost, malaksalost, bol, i sve to uobličeno u jedan novi pad. Da, opet pad. No, tvoja očita ustrajnost ne da nam ni posumnjati da nećeš i kod ovog pada opet ustati. Evo, napokon prilike da i mi izrazimo svoju ljubav koja sve vjeruje. Naša ljubav prema tebi uvjerena je i vjeruje da nećeš ostati ležati nego da ćeš ustati. Još kad bi samo mogli vjerovati i u sami sebe da smo sposobni ustati iz toliko loših navika i loših odnosa sa drugima. Umnoži nam dar vjere u sami sebe, da možemo pobijediti napast, oduprijeti se lukavom zavodniku koji nam govori da je lagodan i bezbrižan put zapravo put do uspjeha. Tvoj križ znak nam je da se preko trnja, dolazi do zvijezda. Stoga nas učini čvrstima u životnim teškoćama da mognemo dospjeti slavi života s tobom.
Ti, čija ljubav prema ljudima sve vjeruje, učini našu ljubav sigurnijom te nam ne dopusti da ikad posumnjamo da dobro uvijek pobjeđuje.
Deseta postaja
Ljubav nije razdražljiva
Apostol naroda, Pavao, nabrajajući osobine ljubavi kaže kako ljubav nije razdražljiva. Nije teško shvatiti što je htio istaknuti, no, ipak postoje trenutci kada nam je takva ljubav neshvatljiva. Uvijek kad se radi o našem dostojanstvu, haljini našega srama, ne samo da se bunimo, nego smo itekako razdražljivi. Svoga dostojanstva ne damo. No, tvoje smo lako prodali. Tvoje dostojanstvo žele svući, a ne znaju za njegovu unutarnju dimenziju, kojoj si ti sam smisao i ostvarenje. U prilikama kad nas blate i rugaju se našem ljudskom dostojanstvu, uči nas ljubavi koja nije razdražljiva. Uči nas ljubavi strpljivoj da ne uzvraćamo istom mjerom. Ne dupusti da od onih koji se ponose kršćanskim dostojanstvom, bude onih koji će drugima njihovo dostojanstvo ugroziti.
Ti, koji ljubiš i u trenucima kad ti svlače odijelo, obuci i nas odijelom takve ljubavi.
Jedanaesta postaja
Dobrostiva je ljubav
Silno je dobrostiva tvoja ljubav, jer kako inače opisati ovaj tvoj mir dok ti, došavši na Golgutu razapinju ruke i noge na mučilo križa. Naše se biće uglavnom pobuni kad mu se čini nepravda, a ti, ti opraštaš i u ovom trenutku najveće nepravde čovječanstva. Promatramo svaki odjek udaraca od križ i pokušavamo dokučiti veličinu te dobrostive ljubavi. U trenutcima kada je bolno i promatrati ti izgovaraš riječi molitve. Oče, molio si, oprosti im. Svaki čovjek, promatrajući ovaj čin morao bi primijetiti to božansko u tebi – božansko koje oprašta ubojicama ubojstvo i sve zlo koje ti učiniše. Svi ćemo ti danas priznati kako je doista dobrostiva ta tvoja ljubav, ali kad nešto slično od nas zatražiš, znaj da smo slabi i da lako posustanemo. Ipak, uči nas dobrostivoj ljubavi koja će znati činiti dobro svima bez iznimke.
Ti, koji svijet grliš dobrostivom ljubavlju, učini i naša nastojanja da uvijek činimo samo dobro.
Dvanaesta postaja
Ljubav ne pamti zlo
Gotovo je. Zakon je izvršen. Buka i galama je utihnula i svi se povukoše da bi slavili Pashu. Žele slaviti ne znajući da ubiše pashalno janje. Promatrajući tu nepravdu, nema riječi koje bi ti znali, Gospodine, upraviti u ovom trenutku. Želimo šutjeti. Primi našu šutnju kao molitveni vapaj … Doista, istinska ljubav ne pamti zlo, nego i u ovakvim trenutcima oprašta. Takve ljubavi svi potrebujemo. Dopusti da tvoja smrt, prodere, kao nekoć nebesa i hramski zastor i naše zle čine i djela.
Ti, koji umireš za spas svijeta, udijeli nam da i naš svršetak života bude prožet ufanjem u dobrog Oca.
Trinaesta postaja
Ljubav ne zavidi
Što može reći čovjek dok promatra raspetog Boga. Da li potpasti pod utjecaj onih koji nam se rugaju govoreći: to li je vaš Bog? Ili je potrebno nadati se da ćeš ipak učiniti nešto i pokazati da je ljubav ipak uzvišenija od ljudske zavisti. Tvoja ljubav, koja ne zavidi, neka nam bude u sumnjama pouzdanje, u lutanjima sigurna luka, a u stanju kada mržnja nadvlada sve naše darivanje ljubavi neka nam bude utjeha u pobjedu dobra. Ovdje pod tvojim križem, molimo te Gospodine, da nas darivaš ljubavlju koja neće zavidjeti. Molimo te za sve koji sumnjaju u spasenjski dar tvoje ljubavi koja nas kod ovog križa zadivljuje i umnaža nam vjeru. Daj da nam i osnaži ufanje, usavrši ljubav te ponajviše ohrabri u navještanju Radosne vijesti.
Ti, čija nam je smrt zalog vječnoga života, učvršćuj nas u molitvi i djelima za vlastito spasenje.
Četrnaesta postaja
Ljubav se svemu nada
Smije li uopće postojati druga dimenzija ljubavi u čovjeku – vjerniku kod ove postaje osim ljubavi koja se nada. Nada se u uzdignuće palih, uzvišenje zgaženih, upokojenje nemilosrdno ponižavanih, uskrsnuće mrtvih. Takve nade ulijevaj nam u duh, da ne posustanemo kod svakodnevnih padova. Neka tvoja smrt preobrazi naše sebične pothvate, naše darivanje ljubavi oplemeni, a naš život učini boljim. Potrebna nam je tvoja pomoć dok god malakšemo u vjeri, dok god nemamo povjerenja u tvoje riječi. Sam si do ovoga trenutka koracao našim putovima, našim si cestama naviještao Evanđelje života i poruku nade. Ne dopusti da ikada zamukne radosni navještaj Evanđelja iz naših vjerničkih zajednica.
Ti, nado naša, usavršuj nam ljubav i pomozi da budemo dosljedni apostoli tvoje ljubavi, ovdje i sada.
Završetak
Mnogi govore o ljubavi. Daju joj raznolika tumačenja i šaroliko je opisuju. Ali, dok joj žele oristati istinski smisao, svi ostaju nedorečeni. Stoga, ti hvala, Kriste, što si životom posvjedočio da je istinska ljubav ona koja ne pozna granice u darivanju. Hvala ti za dar ljubavi, kojom unatoć svoje nedorečenosti uspijevamo čovjeku do sebe izgovoriti da ga volimo. Uči nas pravoj ljubavi, ti koji si sama ljubav. Bili ti ovi naši koraci za tvojim križem znakom ljubavi. Ti ih primi, preobrazi i naše osobe učini ljubavlju za druge, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.
|