www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 18 stu 2017 11:03

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 44 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 07 tra 2013 20:32 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 20 srp 2009 21:37
Postovi: 1312
Podijelio: 10 zahvala
Zahvaljeno je: 33 zahvala


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 02 svi 2013 21:22 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 20 srp 2009 21:37
Postovi: 1312
Podijelio: 10 zahvala
Zahvaljeno je: 33 zahvala


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 06 svi 2013 19:44 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 20 srp 2009 21:37
Postovi: 1312
Podijelio: 10 zahvala
Zahvaljeno je: 33 zahvala
Jedno divno i dirljivo svjedočanstvo svećenika

Osobna vjera u bolesti, patnji i trpljenju

Tadiću, vi ste inspiracija!
Prije deset godina sve ste učili iz početka od hranjenja, pijenja, sjedenja, hodanja...
Bili ste mrtav čovjek, a sad vidim da ste sa suradnicima uspjeli napisati i knjigu.
Vi ste inspiracija za sve nas!“
(Bolnička sestra na Kardiokirurškom Odjelu KBC Dubrava, Zagreb, 25. travnja 2013.)

Križ obilježio i usmjerio cijeli život
U Godini vjere s odmakom od deset godina promatram ono što mi se počelo događati 28. lipnja 2003. za službe župnog vikara u župi Posušje, a nastavlja se do danas u Tomislavgradu. Nakon pretraga u u Posušju, Mostaru i Zagrebu liječnici su teškom mukom dijagnosticirali uzroke i izolirali tri vrste opasnih bakterija s kojima se na različite načine moglo doći u kontakt. Prouzročile su visoku temperaturu, osjećaj nemoći u organizmu, te izazvale sepsu, endokarditis, mengitis, stanje kome od mjesec i pol dana, pet operacija s nekim od posljedica do današnjega dana.
Stanje je bilo tako teško i beznadno da sam imao malo šanse. I jer sam toga bio svjestan zatražio sam i primio dvaput sakrament bolesničkoga pomazanja u Mostaru i Zagrebu. Na kraju unatoč svim predviđanjima i negativnim prognozama, pobijedio sam uz Božju pomoć potpomognutu velikom vjerom, nadom i molitvama dobrih ljudi, te liječničkom pomoći. U tom gotovo beznadnom stanju već se razmišljalo gdje me pokopati, ali Bog je sa mnom imao druge planove. Borba se međutim i dalje nastavlja, što je obilježilo i usmjerilo cijeli moj život.

Otajstvo križa i škola trpljenja
Netko bi mogao pomisliti da mi je kao svećeniku bilo lako sve to prihvatiti i sa svim se nositi, ali to nije automatski. Uz osobnu vjeru koja je crpila snagu iz pouzdanja u Božju providnost, dobrotu i milosrđe, prisutno je i ono ljudsko. U vrijeme bolesti i nemoći upiti: „Bože, zašto ja?“, „Dokle će ovo potrajati i ima li ovakvom stanju kraja?“, u jako teškim trenutcima molitva riječima psalma: „Bože moj, zašto si me ostavio?“, predanje: „Bože, budi volja Tvoja!“, pa sve do prihvaćanja: „Bože, Ti znaš koji je smisao i sve na Tvoju slavu!“ Iskusio sam da je ovo otajstvo križa i škola trpljenja, jedan proces te treba proći vremena da se u sebi sve to shvati, prihvati i „probavi“.
Liječnici su me nakon svega prozvali medicinskim fenomenom, dok me je jedan od njih istaknuo kao primjer i na liječničkom Simpoziju u Salzburgu. Još se ne može govoriti o mojem potpunom ozdravljenju, iako je svakim danom bivalo novih pomaka i napretka ili barem podržavanja postignutoga. Jer kad se sjetim kako je sve bilo teško, beznadno i krenulo nizbrdo, ne smijem se niti danas previše žaliti. Pored svega loše doživljenoga, sve to međutim, ima svojega smisla i nije bezrazložno. U tim teškim i prijelomnim životnim trenutcima, iskusio sam veliku Božju pomoć i ljudi oko sebe.
Vjerujem da mi je Bog nanovo darovao život, kako bi svoje potpuno pouzdanje stavio u Njega. Stoga sam i za proslavu Mlade mise 2000. godine, uzeo misao psalma 37.: «Prepusti Gospodinu putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi.» I nisam se prevario! Držim kako meni i svima nama, na ovaj ili drugačiji način, Bog želi poručiti: «Nemoj misliti da si potpuni vlasnik svojega i tuđega života. Sve ti je darovano na raspolaganje i upravljanje. Ne oslanjaj se samo na ono što imaš i nije u tome smisao za kojim toliko žudimo. Budi pošteni najamnik, a ne nepošteni vlasnik.»

Iskustvo kršćanske spontane molitve i meditacije
Mogu slobodno reći da mi je pokretačka energija i potrebna snaga, dolazila iz potpunoga pouzdanju u Božju volju i Njegovu providnost. Kad mi je bilo najteže, potpuno sam se predao da se preko mene vrši volja Božja. Neprestano sam živio u nadi da ne mogu tek tako završiti svoj životni hod, već da sam još u mnogo stvari i planova potreban Bogu. Znao sam s malo riječi u predanju govoriti Bogu: „Ako Ti trebam, pobrinut ćeš se za mene i za moje ozdravljenje. A to je možda lakše, nego li da se odgoji drugi, koji će doći na moje mjesto. Iako Bože za Tebe ništa nije problem niti preteško, jer si Svemoguć, neka bude volja Tvoja!“
U tim teškim trenutcima i stanju, teško je i gotovo nemoguće bilo moliti, kako se to čini u svakodnevnom životu ili crkvama. U vremenu prikovanosti za krevet, otkrio sam veliku važnost kršćanske spontane molitve i meditacije bez posebno propisanih molitava. Kad mi se nije mililo čitati niti govoriti, teško je bilo uzeti krunicu i molitvenik pa tako moliti. U teškim trenutcima jednostavno sam svoju patnju, bolest i nemoć, prikazivao Gospodinu kao vapaj i molitvu. Iskusio sam molitvu srca, bez velikih i često suvišnih riječi s predanjem u volju Božju i Njegove planove sa mnom. Nakon svih nevolja bolesti i križeva, doživio sam svoje osobno uskrsnuće. Prisjećam se kako sam slaveći Svetu misu u Krapini nakon gotovo četiri mjeseca stanke, osjetio duboku i iskrenu duhovnu radost i ushit. Nakon povratka iz Krapinskih Toplica u Zagreb, bolnička sestra Katarina u Novoj bolnici mi reče: „Preko vas sam se osvjedočila u Božju opstojnost i pomoć u našemu životu!“ Iz praha i smrti, Bog me ponovno podigao na noge i vratio u život, učeći poniznosti i blagosti.

„Hvala Ti Bože i na ovom danu i šansi!“
Biti svjestan da vam se život neočekivano i najedanput okrenuo naglavačke, ni malo nije lako. Odjedanput se dožive ograničenja na koja se prije nije niti pomišljalo. Postane problem jednostavnoga kretanja i svega, što se do tada na neki način podrazumijevalo samo od sebe. U očima ljudi postaneš promatran preko pojma „bolesnik“ o čemu mnogi nažalost, imaju velike i nepremostive predrasude što na osobit način boli i vrijeđa. Ljudi kao da počnu u tvoje ime sami sebi, postavljati upite i na njih odgovarati: „Posjetio bih ga, ali ne znam kako će reagirati da ga ne uvrijedim!“, „To bi trebao uraditi, ali ti to nećeš moći!“, „Povezao bih te autom, ali ti je previsoko da u njega sjedneš!“, „Primili bih te na boravak, ali nemamo posebne uvjete koji su ti kako smatramo neizbježni!“, „Za tebe bi ovo ili ono sada bilo najbolje raditi, jer si prošao... (to i to)!“
Svaki dan iznova krećem, nastavljajući tamo gdje sam stao. Vlastitom upornošću i trudom, uspio sam ponovno stati na svoje noge. Bog je pronašao načina, da se proslavi među ljudima preko mene. Svako jutro dok sam pred ogledalom, znam se sebi nasmiješiti s riječima: „Dobro ti jutro! Hvala Ti Bože i na ovom danu i šansi!“ Sve se počinje shvaćati i prihvaćati kao dar, a ne ono što se samo po sebi podrazumijeva. Naiđu i teški trenutci, kada se čovjeku baš ništa ne mili do bola i suza. Ali se uza sve nađe snage za podizanje i novi hod naprijed. Osobno se iskusi kako patnja i trpljenje poput vatra kod zlata u velikoj mjeri pročiste, dotadašnje naše želje i planove. Ono što se do tada postiglo, sve znanje i druge vrijednosti, počinju se promatrati drugačijim pogledom i mjerilima. Uvjerio sam se u istinitost izreke, da: „Bog piše pravo i po krivim crtama našega života.“

Sve je u životu Božji dar
Držim da sam s ovim događajima i iskustvom, dobilo novu životnu priliku i šansu. Iskusio sam Božju pažnju i brigu, kao i dobrih ljudi oko sebe. Onih koje nikada prije nisam poznavao niti susreo, nakon što su čuli za mene željeli su i pomoći. Tih i takvih ljudi često se u molitvi i Svetoj misi, sjetim i pomolim za njih. Da im barem na taj način iskažem zahvalnost za molitvu i svaki oblik pomoći, što su mi pružili kad mi je bilo najteže i najpotrebnije. U svemu što jesam, što radim, ljude, stvari, život i sve oko sebe, sad na neki način više doživljavam kao očitu i očitovanu Božju milost – dar. To je nesvakidašnje iskustvo križa, koje se ne može naučiti studiranjem na fakultetu niti iz knjiga. U našem se životu i u drugima, mogućnosti da postojimo, živimo, radimo, dišemo, hodamo – očituju da nas Bog neizmjerno ljubi na što trebamo odgovoriti osobnom vjerom i povjerenjem.

fra Mate Tadić


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 18 ruj 2013 21:52 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 20 srp 2009 21:37
Postovi: 1312
Podijelio: 10 zahvala
Zahvaljeno je: 33 zahvala
Nepoznato nebo


Živio jedan čovjek koji je neizmjerno želio što prije doći u nebo. Konačno umrije i dođe u nebo...

Anđeo ga primi za ruku i pokaza mu prekrasne planine, prelijepo cvijeće, nezaboravan zalazak sunca, dječicu što se igrala na ulici. Čovjek uskliknu: "Zar nebo nije čudesno?!" A anđeo mu reče: "To nije pravo nebo. To je svijet u kojemu si živio, ali ga nikada nisi vidio."

Iščekivanje nove zemlje nipošto ne smije potisnuti, već razbuditi u nama brigu za izgradnju ove zemlje (Gaudium et spes 39, 2; Drugi vatikanski koncil).


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 18 ruj 2013 21:56 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 20 srp 2009 21:37
Postovi: 1312
Podijelio: 10 zahvala
Zahvaljeno je: 33 zahvala
Dar odlučnosti

Prije mnogo godina američki psiholog Walter Mischel proveo je pokus na djeci predškolske dobi. Okupio je skupinu četverogodišnjaka oko stola na kojem su se nalazili kolačići od sljeza. Psiholog im je rekao da na nekoliko minuta mora otići iz prostorije. Ako budu mogli pričekati da se vrati, dat će im po dva kolačića. Ako pak ne budu mogli pričekati, u tom slučaju mogu dobiti samo po jedan kolačić. Jedan kolačić odmah ili dva kolačića malo kasnije. Takav je bio dogovor. Potom je otišao. Što su djeca učinila?

Nekoliko „klinaca“ nije moglo odoljeti pa su pojeli svoj kolačić čim je psiholog otišao iz sobe. Neki su pak izdržali nekoliko minuta i tek tada odustali i pojeli svoj kolačić. Drugi su njuškali svoje kolačiće. Jedno je dijete čak počelo lizati kolačić od sljeza. No, nekoliko je klinaca čvrsto odlučilo odoljeti iskušenju i pričekati. Stoga su prstima prekrivali oči, spuštali glavu, pjevali sami sebi, igrali igrice, skrivali se u kutu ili čak pokušavali zaspati. Kad se psiholog vratio, onima koji su izdržali dao je njihova dva pošteno zarađena kolačića od sljeza.

Zanimljivo je kako je istraživač potom pratio živote svakog od te djece sve do kraja srednje škole. Primijetio je da su oni koji su odoljeli iskušenju pojesti kolačić daleko bolje uspjeli u životu od onih koji nisu mogli čekati. Bolje su se prilagođavali, imali su više samopouzdanja, bili su popularniji i pouzdaniji. Također su imali i mnogo bolji uspjeh u školi.

Što nam govori ovaj zanimljiv pokus? Ono što svi vrlo dobro znamo, ali se ipak toga ne pridržavamo. Važno je ostati odlučan i predan. Ništa se veliko ne događa bez odlučnosti i spremnosti na odricanje. Ponekad se jednostavno prepustimo lošim navikama te se protiv njih ne borimo ili ih jednostavno ne mijenjamo. Npr. svi znamo da jedan sat sna prije ponoći vrijedi kao dva sata iza ponoći. Ipak se sve više ljudi, a osobito mladih, prepuštaju toj lošoj navici i odlaze spavati poslije ponoći. Mogli bismo nastaviti s nabrajanjem drugih sličnih loših navika.

Isus je od svojih učenika tražio odlučnost. Bio je zahtjevan i jasno im je rekao da jednom kada krenu za njim ne gledaju u ono što su ostavili, nego u ono što će dobiti. Potiče ih da gledaju prema naprijed i odlučno prihvate svoj križ, a to je zapravo život od kojeg ne treba bježati nego ga zavoljeti i u dobrim i u lošim trenucima. Užitka i radosti zapravo nema bez odlučnosti i spremnosti za odricanje. Mnogi su ljudi danas postali nesposobni uživati jer se više ničega ne mogu odreći. Žele pojesti sve kolačiće odmah i bez odlaganja.

Neka nam ovog dana milost Božja podari snage da budemo odlučni i već danas se odhrvamo nekoj lošoj navici.

Autor: vlč. Domagoj Matošević


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 09 lis 2013 18:36 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 20 srp 2009 21:37
Postovi: 1312
Podijelio: 10 zahvala
Zahvaljeno je: 33 zahvala
Nitko ali baš nitko nije kao ti.....

Ovih dana očekuj da će ti se nešto dobro dogoditi. Ako očekujemo dobre stvari, onda nam se i dogode dobre stvari. Za sve one stvari za koje misliš kako su loše, pokušaj danas vjerovati kako se sve događa s razlogom. Poslije kiše dolazi sunce. Poslije teških trenutaka dolaze dobri i lijepi trenutci i već sada moramo biti spremni dočekati ih. Što više budemo vjerovali u bolju budućnost, ona će se sve više početi događati već danas. Od jutra očekuj da će ti se danas nešto lijepo dogoditi i vjeruj da će biti tako. Bit će ti kako si vjerovao. Čuda se događaju svaki dan, ako ih očekujemo svaki dan. Otvorimo danas oči za dobre stvari i one će se danas događati...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 25 lis 2013 20:44 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 20 srp 2009 21:37
Postovi: 1312
Podijelio: 10 zahvala
Zahvaljeno je: 33 zahvala
Čovjek i vrijeme - međusobna utrka

Jedan filozof je zapisao kako se čovjek od drugih bića razlikuje po tome što iz rijeke vremena koja teče može izroniti. Sve drugo voda odnese, jedino je čovjek sposoban ispuniti vrijeme i vremenu po Božjem namislu dati smisao. Imajući pred očima ovu mogućnost izranjanja iz vremena moramo se upitati: Izranjamo li iz bujice vremena ili nas ta bujica odnosi, a da ne znamo odakle potječemo i kamo idemo. Čovjek se uistinu može lako izgubiti u svakodnevnim poslovima, brojnim obvezama, potrebama, nevoljama, žureći s termina na termin, s dužnosti na dužnost, pa tako izgubi orijentaciju u vremenu i prostoru i, što je najgore, udaljiti se od Boga i izgubi Božju blizinu.

Zakoračili smo u još jednu godinu života. No, čini nam se kako smo još uvijek u vremenu staroga i prošlosti. Mnoge od nas muči osobna prošlost, nezavršeni poslovi, neispunjena osobna obećanja i planovi, ne izmireni računi, neuspjeli pokušaji. Svijet i potrošačko društvo pritišću nas i nameću nam logiku svoga postupanja i života. U takvom ambijentu teško se snalazimo i kao kršćani gubimo svoj identitet i duhovnu orijentaciju. Bog kao da polako iščezava iz naših srca i gubi na vrijednosti u svijetu i svijesti «modernog» čovjeka.

Duhovni pisac zapisa: «Kad u srcima vlada pustinja, u svijetu je kaos.» Kad tu činjenicu imamo na pameti ne trebamo se čudimo odakle ratovi i zlo. Zašto bračne rastave, nemoral, zlostavljanja u obiteljima, droga, kriminal...? Sve to mi često osjećamo živeći u ovom vremenu i uz to tražimo odgovore na ta pitanja ali, istodobno, kao da ne želimo od Isusa dobiti odgovor. Znamo kako je Isus odmjeren i konkretan, on traži maksimum ljubavi, praštanja i žrtve, kod Isusa nema kompenzacije. On je zahtjevan.

U takvom svijetu i pogledima na život Međugorje je svjetiljka u noći i mjesto otvorenosti za Boga. Tu hodočasnik u Gospinom okrilju spoznaje kako je bez Boga siromah i lutalice na zemlji. Gospa to najbolje osjeća i zato je tu i ne napušta svoje djece. Stoga, kao kršćani i Gospini sinovi pozvani smo podmetnuti svoja leđa za bolji i pravedniji svijet. Pozvani smo drugima biti Krist i glas nade. Pozvani smo svjedočiti i vikati ondje gdje se nastanila šutnja o Bogu. Zadatak nam je vrijeme u kojem živimo ispuniti Božjim vrednotama. Naravno, to nećemo uspjeti bez obnove svog sakramentalnog života jer nam tu Bog daje sredstva spasenja i snagu na životnom putu. Kao Gospini štovatelji odlučimo se na taj korak i ispunimo Božji zadatak u svijetu.

fra Mario Knezović/Glasnik mira

Jedno ti nedostaje

izvor...http://www.fratar.net/23-covjek-i-vrije ... obna-utrka


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 25 lis 2013 20:48 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 20 srp 2009 21:37
Postovi: 1312
Podijelio: 10 zahvala
Zahvaljeno je: 33 zahvala
Jaki i odlučni u vjeri i molitvi

Molitva i vjera idu zajedno. Ne može se biti vjernik bez molitve. Molitva i vjera nisu zasebne stvarnosti, već su vrlo tijesno povezane. Pitanje molitve je presudno pitanje za svakog kršćanina.

Poruka, 25. svibanj 2013.

„Draga djeco! Danas vas pozivam da budete jaki i odlučni u vjeri i molitvi, sve dok vaše molitve ne budu tako jake da otvore srce mog ljubljenog sina Isusa. Molite dječice, molite bez prestanka dok se vaše srce ne otvori Božjoj ljubavi. Ja sam s vama i za sve vas zagovaram i molim za vaše obraćenje. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“

Djevica Marija nas poziva biti jaki i odlučni u vjeri i molitvi. U riječima Gospine poruke čujemo odjek Isusovih riječi i poziva: „Ustrajno molite, i davat će vam se! Tražite, i nalazit ćete! Kucajte, i otvarat će vam se!“ (Lk 11, 9). Isus ohrabruje svoje apostole i učenike do kraja svijeta kako bi se ohrabrili i usudili kucati na vrata Božjeg srca. Ono što je Isus govorio to je i činio. Evanđelist Marko piše: „Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše“ (Mk 1, 35). To je Isusova pouka za nas koji smo zaraženi aktivizmom. Drugima možemo dati samo ono što smo od Boga primili. U molitvi se događa darivanje nas Bogu i primanje od Njega Njegovih darova.

Najbolje se uči moliti moleći. Molitva je zadatak koji neprestano stoji pred nama. Tajna molitve je glad za Bogom, to je ona glad koja dolazi iz veće dubine od one osjećaja i govora. Najbolje učiš moliti u trenucima kad ne možeš moliti, kad osjećaš bezvoljnost i nedostatak želje za molitvom. Može se u molitvi dogoditi da nemamo što ponuditi Bogu. Preostaje nam to svoje „ništa“, svoju potpunu bespomoćnost i siromaštvo predati Bogu. Predati sebe Bogu takvi kakvi jesmo. To može biti najbolja molitva koja nas vodi k ostvarenju žive vjere u Gospodina.

Molitva i vjera idu zajedno. Ne može se biti vjernik bez molitve. Molitva i vjera nisu zasebne stvarnosti, već su vrlo tijesno povezane. Pitanje molitve je presudno pitanje za svakog kršćanina. Molitva je sredstvo, put koji nas vodi k promjeni, obraćenju i u konačnici k Bogu. Sveta Terezija Avilska kaže: „Ako vam netko kaže kako ima neki drugi put do Boga osim molitve, ne vjerujte mu jer vas laže.“ Sv. Nikola iz Flua kaže: "Bog zna u molitvu unijeti takvo raspoloženje kao da se spremaš na ples, ali i takvo kao da ideš u boj."

Svi učitelji duhovnog života se slažu kako nikada nije bilo lako moliti. Molitva je život. Molitva nema smisla, nije stvarnost, ako nije čvrsto usidrena u životu. Postoje ljudi koji kada započinju molitvu oblače kao neki „molitveni ogrtač“. Nakon izvjesnog vremena ga skidaju i vraćaju se stvarnosti života. To je bježanje od života a ne molitva. Takva molitva nije stvarna. Sve životne radosti i nevolje mogu i trebam staviti u molitvu. Teškoća koja se može javiti u molitvi jest kruženje oko samih sebe i gledanje u sebe. Molitva nije gledanje u sebe nego gledanje Boga. Okrećući svoje misli, svoj duh i srce Kristu sve više i više upoznajem samoga sebe.

Početak molitve je spoznaja da smo ljubljeni, voljeni i prihvaćeni od Boga. „U ljubavi nas predodredi da postanemo njegovi sinovi po Isusu Kristu, i d a po odluci njegove volje k njemu dođemo“ (Ef 1, 5). „Ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan“ (Rim 5,5). Dopustiti Bogu da nas ljubi. Ne stvarati u sebi zapreke Njegovoj ljubavi. To je najopušteniji i najplodonosniji stav koji možemo zauzeti. Kao odgovor na Božju ljubav u nama se rađa klanjanje. Klanjati se Bogu znači izručiti se Njemu i Njegovoj volji. Bog može raspolagati sa mnom. To je stav Djevice Marije: „Evo sluškinje Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!“ (Lk 1, 38).

U molitvi nam silno pomaže Božja riječ, Sveto pismo. Sveto pismo je Božji govor koji odjekuje kroz sva vremena i želi odjeknuti i u meni. Po svojoj riječi i danas Gospodin želi meni nešto osobno reći. Važno je u molitvi imati stav dječaka Samuela kako ga je poučio svećenik Eli: „Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša“ (1 Sam 3,9). Gospodin ne prestaje i danas govoriti, pozivati i usmjeravati. Pitanje je ima li onih koji će ga slušati? Gospina poruka ovog mjeseca računa s onima koji će poslušati i u život staviti ove njezine majčinske riječi.

Molitva

Djevice Marijo, Ti si blagoslovljena jer si povjerovala. Evanđelist o Tebi govori: „Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu.“ Ti si pamćenje Crkve, Crkva od tebe, Marijo, uči da biti Majka znači biti živo pamćenje, da znači čuvati i razmatrati u srcu događaje radosne, žalosne i slavne. Ti si, Djevice Marijo, čuvala, pamtila i razmišljala u svom srcu o svim djelima svoga Sina i o svojim djelima, kao djelima Majke koja je uključena u sve što se tiče tvoga Sina. Ti si pamćenje Crkve. U tvome životu zrcali se i naš život. Nauči nas, Majko Marijo, moliti preko događaja u našem životu kao što si ti znala moliti i prikazivati Gospodinu sve što ti se događalo u životu. Nauči nas moliti, vjerovati i ljubiti Gospodina kao što si ti to činila. Amen.


piše: fra Ljubo Kurtović


izvor...http://www.fra3.net/Duhovni-kutak/Jaki- ... litvi.aspx


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 06 svi 2014 21:03 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 20 srp 2009 21:37
Postovi: 1312
Podijelio: 10 zahvala
Zahvaljeno je: 33 zahvala
Bože danas Ti želim zahvaliti na ovom danu,na svim ljudima koje sam danas srela,blagoslovi ih sve.Želim Ti zahvaliti Isuse na svim kušnjama jer su mi one dale snage,učvrstile su me u mojoj odluci,ojačale u mojim molitvama.Isuse toliko u ovom čudnom vremenu svi negdje žurimo,nemamo vremena jedni za druge.Večeras te posebno molim za sve ljude,da nađu vremena za susret s Tobom.Molim te i za duhovna zvanja da budu mudri pastiri stadu svom.Isuse volim te!.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 02 stu 2014 18:04 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 20 srp 2009 21:37
Postovi: 1312
Podijelio: 10 zahvala
Zahvaljeno je: 33 zahvala
Isuse Ti si moje sve

Jedna pjesma kaže „Kako su teške moje suze,kako je velika moja bol...“
Svaka teška životna situacija nas potrese, navade nas na razmišljanje, kroz glavu prolaze razne misli.
U svojoj bijedi i nevolji spoznati ćeš iznova život. Nitko nevolju ne može opisati nego onaj koji ju je i doživio. Tada spoznaš koliko je velika Njegova ljubav. Mnogi u nevolji spoznaju kako su isprazno živjeli i nevolja im je na neki način otvorila oči, otvorila put do Krista kojeg do tada nisu poznavali.
Možda je srž svih današnjih problema i nerazumijevanja unutarnja praznina? U jurnjavi života više ne raspoznajemo što nam je stvarno potrebno, nešto kao da u šuplju vreću sipamo žito. Vreća pušta na sve strane, zatvorimo na jednom mjestu otvori se rupa na drugom mjestu i tako u nedogled. U toj jurnjavi mnogi ne pronalaze unutarnji mir.
Moraš u svom životu pronaći tišinu, u kojoj ćeš pronaći Boga. Potrebno ti je vrijeme za molitvu u kojoj će tvoje opušteno srce Bog ispuniti svojom ljubavlju. U molitvi duša prima milosti, u tebe ponovno ulazi snaga, radost, ispunjenje koje ti samo Bog može dati i koje možeš samo od Njega primiti.
Samo istina će te osloboditi, kada sam sebi priznaš svoje slabosti. Kada u svom životu pokušaš živjeti i slijediti Krista. Zato danas, baš danas okreni novu stranicu u svom životu, otvori vrata svoga srca Kristu i kaži Isuse Ti si moje sve!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 44 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 2 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr