www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 09:17

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 13 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 07 vel 2014 00:33 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 16 sij 2014 21:10
Postovi: 182
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 118 zahvala
Zahvaljeno je: 12 zahvala
Panki

Od svih knjiga u kući imala je samo Bibliju i stari Molitvenik.
U svojoj sobi nije dozvolila druge,samo vi čitajte znala bi reći,meni sve ovdje piše.
Na tom je i ostalo.Imala je Vjeru !Imala je srce prepuno ljubavi.
Bog od nas i ne traži više,ponavljala nam je bezbroj puta.
Nakon jednog neuspješnog minivala kosa joj je stršala na sve strane,pa smo ju od milja prozvali Panki.
O panku (punku) nije znala ni da postoji,ali nama djeci to ionako nije bilo važno.
Važan je bio osmjeh na njezinom licu kad bi je zazvali tim imenom pokušavajući joj objasniti uz salve smjeha od kud nam ta "izvedenica".
Voli Bog tebe,čekaj da ti pročitam..Otvorila bi Bibliju gledala nas u oči i pričala,na taj način je čitala.
Napamet je znala valjda svaku rečenicu i uvijek je imala primjer baš za situaciju koja me je mučila ili nekog od nas.
Znali smo što sljedi nakon kiflica,uvijek je imala svečani izraz lica prije tog svog "apostolskog" djelovanja,da smo ju brzo prokužili...
Sakrili bi joj Bibliju očekujući propovjed za nešto ili tek onako da ju malo zezamo..
Nikad nije pogriješila,dok smo mi jedva pronalazili apostole,Evanđelja i spoticali se o oznake da dokažemo da je ovaj put "zeznula"..Tako smo se igrali skrivača s bakom sve dok nam nije jednom rekla..ja se ne ljutim,samo mi nije jasno kako vi toliko tražite i ne nađete ni ono o čemu vam pričam,ali ako treba napraviti nešto loše brže bolje nađete društvo..
Pravdali smo se kao i svi mali muljatori ,ali joj više nismo sakrivali Bibliju.
Rado sam slušala njezine priče,bila mi je i baka i majka.Voljela sam je puno,puno i sad je se s ljubavlju sjetim malo malo, i tako mi puno nedostaje.
Voljela je i ona mene, jer sam to ja,njezina posebna,najpametnija,naj,naj..njeno prvo unuče.
Anđele čuvaru je prva molitva koju me je naučila..i sad se mogu s ljubavlju vratiti u te dane ..ona sjedi kraj mog kreveta,ja se uvijek umiljavam da legne i započne ...
Anđele čuvaru mili,
svojom snagom me zakrili,
prema Božjem obećanju,
čuvaj mene noću danju,
osobito pak me brani da mi dušu grijeh ne rani,
a kad s ovog svijeta pođem sretno da u nebo dođem,
da se ondje vjekom mogu,
s tobom klanjat dragom Bogu.

Slijedila bi po jedna dvije priče kojih nema u knjigama,ali ih je ona slušala od svoje majke,bake,strine..i ja sam sretna zaspala.
Preselila je u drugi gradić,nedaleko i to je bio moj "azil" kad god bih poželjla zbrisati od doma,od brata,sestre,nepoloženog ispita ..ja k baki :)
Nije bilo tog problema o kojem s njom nisam mogla pričati i nečega što ona nije razumjela i znala ako ne objasniti,onda zagrliti i reći proći će,sve je to volja Božja.
Ne brini providit će Gospodin.
Nije Bog mačka da 'vata za oči,polako,svi će svoje dobiti još u istim "opancima",nema više do devet koljena..bila je njena omiljena izreka za sve nepravde,za sve što se ružno događalo.
Tako je uvijek i bilo.
Znam da si molila i molila da se zabludjela ovca vrati svom stadu,svom Pastiru i ovdje,i nakon što si otišla Nebeskom Ocu.Hvala ti Panki!Puno ti hvala!
Bez molitve ostala bih samo zgažena travka pokraj puta.

Naučila sam od tada puno molitvi ali Anđele čuvaru me uvijek vrati na početak:
čvrsto Vjeruj i voli Bog od tebe i ne traži više.
Molitva je samo način da Mu kažem,evo me volim Te više od svega,ali opet "ponavljam razred" pomozi mi ..ili hvala Ti na svemu i za sve što razumijem i ne razumijem,neka bude volja Tvoja,a ne moja.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 07 vel 2014 00:37 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 16 sij 2014 21:10
Postovi: 182
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 118 zahvala
Zahvaljeno je: 12 zahvala
Njuštar

Moram otići u Njuštar,govorila je Panki već u poodmakloj dobi..
Nikad nije rekla Nuštar,a mi smo ju prestali ispravljati.
Znaš tamo je od mog brata sin svećenik.Mi smo ..
Znam baka,pa bila sam mu tu na Mladoj Misi..Ma da ali ja bi išla u Njuštar ..ići ćemo sad ne mogu zbog ovog ili onog razloga,a i za tamo i natrag mi treba cijeli dan ..budemo drugi puta,evo možda u Korizmi jel može..? Nismo otišle...:(
Otišla sam prošlog ljeta u Nuštar i posjetila njenog nećaka,svećenika o kojem je govorila.
Divan čovjek,svećenik,umjetnik kipar,slikar,pisac..ali nema nje da to sve vidi.
Razgovarali smo prisjećali se,smijali njenoj vječitoj volji za putovanjima i ljubavi kojom je išla kroz život Vjerujući.Život je nije mazio.
Odlazak u Nuštar je posjet,a da smo otišle u Njuštar bila bi to gozba i za srce i dušu.
Žao mi je što nisam našla vremena da ju za života odvedem u Njuštar,sve mi je bilo važnije.
Ona je za mene uvijek imala vremena,a i za moju djecu.
A ja ?
Okrenuta svojoj obitelji,životu koji je nekad tekao pored mene a nekad samnom,nisam našla vremena.
Tužno i žalosno.
Platim misu za njenu dušu,molim za nju ali Njuštar me peče još uvijek.
Voljela me je i kad sam bila dobra i kad sam griješila,znam da mi je oprostila,
treba vremena da i ja oprostim sebi.
Trebale smo u te godine u Korizmi otići u Njuštar.

Panki je uvijek je u Korizmi govorila Gospin plač,tu pjesmu tuge i boli
o Isusovoj muci i boli pretužne Njegove i naše Majke Marije dok gleda nevino osuđenog i raspetog joj Sina.
U sjećanje na jednu predivnu ženu,majku,baku i prabaku,a na čast i slavu Gospodinove Muke i plač i tugu Njegove i Naše Majke Marije.

Gospin plač


Muka gorka Gospodina,
Isukrsta Božjeg Sina,
Po Ivanu evanđelisti,
Koji Gospi plač navijesti.
Plačnim glasom sve vas molju
Čujte Majke sad nevolju
Koja' no vas na plač zove,
Jer u gorkim mukam' plove.
Zove duše Bogu mile
Da zajedno s njom procvile.
Sve vas molim, pravovjerni
Poslušajte srcem smjernim.
Slatke pjesme ostavite,
Plačne glase sad počnite,
Te plačite Božjeg Sina,
Isukrsta Gospodina,
Koji za nas muku prima
I na križu umrijet' ima.
Sve stvorenje sad se združi,
S Marijom u teškoj tuzi.
Cvileć Gospa pogledaše,
Odkuda će čuti glase.
Kad Ivana zgleda plačna,
Obori je rana mačna.
Popanu je teške boli
I tu pade nice doli.
Tad priteče Magdalena,
Primi Gospu na koljena.
Gospi sestre pritekoše,
Nad njom kose raspletoše.
Udri u plač s Magdalenom,
Za Isusom Gospodinom.
Kad se Gospi svijest povrati,
Poče Ivu zagrljati:
»Ivo, dragi, ti m' utaži
Te mi tužnoj majci kaži:
Gdje je Isus, moja dika?
To je, Ivo zla prilika
Da ti tako k meni tečeš,
Hoću da mi to sad rečeš.«
Tada Ivan pade nice
Sakriv skutom suzno lice.
Vele gorko uzdisaše
Te on Gospi govoraše:
»Crno ruho uzmi na se
Jer ti nosim tužne glase.
Juda izda meštra svoga,
Zlim Židovim' Sinka tvoga.
Od starijih iska pomoć
Da Isusa izda obnoć.
Oni vojsku pripraviše
Te je s Judom otpraviše.
Na molitvi Isus staše,
Vas se krvlju on znojaše.
Anđel s neba doletio,
U muci ga pokrijepio.
Kada Juda s vojskom dođe,
Suprot vojsci Isus pođe,
Pa im reče: »Kog ištete?«
Udariše svi na pete.
Tad ga Juda cjelivao.
Cjelivom ga izdavao.
Čim se Juda s njim pozdravi,
Podbiše ga kao lavi,
Podbiše ga oružnici,
Pobjegoše učenici.
Izmučiše, njega jako,
Vežuć' ruke naopako.
Sve ga biše palicama,
Ispriječaše modricama!
Da mu vidiš tužno lice,
Drhtala bi od groznice.
Od zemlje ga podigoše
I s njim Ani potekoše.
Već sad brzo da idemo
Da ga živa zatečemo«
Kad to Ivan Majci reče,
Kao mrtva Gospa kleče.
Strašna groza na nju dođe,
Britki mač joj srce prođe.
Opet k zemlji pade nice,
Potamni joj suzno lice
I zavapi »Sad hodimo
Da ga živa zatečemo!«
Poče hodit jadna Mati,
Gorke suze prolijevati.
Kad dođoše pred dvor k Ani,
Ali bjehu tu dvorani,
Pristupiti ne smjedoše,
Jer u dvoru Isus bješe.
Izdaleka tu slušahu,
Gdje Židovi vapijahu.
Jedan dignu tad desnicu
Dav' Isusu zaušnicu.
Kad to začu tužna Mati,
Poče suze prolijevati:
»Eto, Sinko, željo moja,
Jadna ti je Majka tvoja!
Ajme, Sinko, ti li primi
Zaušnicu među njimi!
Nemilo te, Sinko, tvore,
Dokle mi te ne umore.«
Netom Gospa riječ izusti,
Iz dvora se narod pusti.
Prije nego u dvor dođe,
Hitro Isus svezan prođe,
Ništa Majci ne zboreći,
Osta Gospa tu cvileći.
»Obazri se, zlato moje,
Eto tužne Majke tvoje.«
S njim Kaifi potekoše,
Odahnut mu ne dadoše.
Tu stadoše na nj vapiti
I još krivo svjedočiti:
»On iznosi zakon novi
Po svim zemljam' cesarovim,
Te puk mami naglim činom,
Praveći se Božjim Sinom.
Ja ću i hram razoriti
I u tri dni sagraditi.«
Sav puk na njeg vapijaše,
Ali Isus šuteć staše.
Tad mu Kajfa zaprijetio:
»Zar Sin Božji ti si bio?«
Na nj se Isus ne ispriječi,
Neg' mu reče ove riječi:
»Dobro jesi rek' o i sam,
Ja Sin Božji pravi jesam.«
Kad Kaifa to razumi,
Zlo namisli i naumi,
Razdre skute svoje ljuto
I zavapi glasom kruto:
»Ne ištite već svjedoke,
Ne čuste li ove psovke?«
Kad Židovi razumiše,
Svi iz glasa zavapiše:
»Na smrt njega da vodimo,
da već vrijeme ne gubimo.
K Pilatu ga!« svi rekoše
Pa s njim opet potekoše.
Na obraz mu svi pljuvahu,
Pred Pilatom govorahu:
»Sudi da ga umorimo,
Jer ga kriva nahodimo;
Jer puk mami naglim činom,
Praveći se Božjim Sinom.«
Al i Pilat to znađaše
Da kriv ništa ne bijaše;
Iz zavisti ga predadoše
Te ga sudit ne htijaše.
Tad u gradu Irud stao,
S Pilatom se zlo gledao.
K Irudu ga Pilat šalje
Da mu Irud sudi dalje.
Kad dođoše pred Iruda,
Poče Irud tražit čuda:
»Eto vino, eto voda,
Čini čudo kod naroda;
Ko si prije ti činio,
I narode začudio.«
Mnoge riječi govoraše,
Ali Isus šuteć' staše.
Tad se Irud rugat' stade,
Luđačku mu halju dade,
K Pilatu ga opet vrati,
U taj dan se s njim pobrati.
Kad dođoše pred Pilata,
Navališe svi na vrata:
»O Pilate, sad ga sudi
Te nas više ti ne trudi.«
Poče Pilat tad misliti
Kako će im ugoditi.
Pa ga dade bičem biti,
Neće li ih umiriti.
Tu ga biše mnogo ljuto,
Privezaše k stupu kruto;
Krv ga svega oblijevaše
I po zemlji tecijaše.
Tad pred dvorom Majka staše
Te žalosno uzdisaše:
»Ajme, Sinko, dušo moja,
Jadna ti je Majka tvoja.
Kad te tako udaraju,
Svu mi dušu razdiraju.«
Kad ga ljuto bičevaše,
Od stupa ga odvezaše.
Trnovu mu krunu sviše
I na glavu postaviše.
Nabiše je sa svih strana
Da mu dođe do moždana.
Koje srce da ne plače,
Gledajući oštre drače?
Držeći ga sam za ruku,
Pokaza ga Pilat puku.
Da ga vide okrunjena,
Po svem tijelu izranjena,
Ne bi li se ukrotili
Te mu smrt ne tražili.
Oni većma vapijahu:
»Propni njega!«, govorahu.
Opet Pilat govoreći,
Umirit ih hotijaše:
»Nahodim ga bez krivine,
Nije pravo da pogine.
Pustit ću ga rad blagdana,
A dat ću vam Barabana.«
Tad Barabu svi prošahu,
A Isusu smrt željahu,
»Propni njega«, vapijahu.
Još Pilatu govorahu:
»Ako ovog ne pogubiš,
Cezarovu milost gubiš.
Jer tko sebe kraljem kruni,
Na Cezara narod buni.«
Kad mu carem zaprijetiše,
Pilat ne htje ništa više.
Već se umi tude vodom,
Opra ruke pred narodom:
»Čist od krvi hoću biti,
Koju ćete vi proliti.
Kad na moju sada ne bi,
Propnite ga vi po sebi.«
To svi željno dočekaše
I Pilatu povikaše:
»Krv njegovu mi primamo.
I na djecu prizivamo.«
Kad osudu Pilat stavi,
Podbiše ga kao lavi.
Konopom ga pak vezaše
I križ teški nosit daše.
Sav puk za njim tecijaše,
Vidjeti mu smrt željaše.
Mnoge žene tu bijahu,
Za njim plačne sve iđahu.
Obazre se Isus na nje
Te im reče tužno stanje:
»Ne plačite, žene, mene,
Već plačite same sebe,
I plačite sinke vaše
Koji mene na smrt daše,
Jer će vrijeme brzo biti,
Tužno ćete govoriti:
Planine se oborite,
Pa nas žive pomorite.«
Tada Isus govoreći,
Pođe putem križ noseći.
Za njim Majka gredijaše,
Sva se suzam' oblivaše.
Prignu Isus glavu dračnu
Da ne vidi Majku plačnu.
Priteče mu tužna Mati,
Al ' ne može njeg' poznati,
Jer nagrđen vele biše,
Nemilo ga izmučiše.
Kad ga tako ona zgleda,
Studenija bi od leda.
Padne pred njim tu cvileći,
I ovako govoreći:
»Postoj, Sinko, dušo moja,
Žalosna je Majka tvoja,
Da te vidi tvoja Majka,
Na čas ovi od rastanka.«
Isus Majku tad gledeći,
Pade k zemlji križ noseći.
Tu na zemlji Isus staše,
Već križ nosit' ne mogaše.
Tad Židovi pritekoše
I Šimuna privedoše.
Daše njemu križ nositi,
A Isusa zlo voditi.
Majku s njime razdiliše
I još više rascviliše.
Tu Isusa povedoše
I na mjesto dovedoše,
Kalvarija što se zvaše,
Gdje puk skupljen vas bijaše.
Tude na križ s njim udriše
I sve rane povrijediše:
Probodoše ruke, noge,
Zadaše mu tuge mnoge.
Ponoviše njemu rane,
Krv poteče na sve strane.
Kada Gospa blizu dođe,
Već na križu Sinka nađe.
Sva od tuge tu drhtaše,
Uz križ ruke uzdizaše:
»Primi Sinko, na križ mene
Nek' i moje lice vene,
Ti umireš dušo moja,
Što će tužna Majka tvoja?«
Isus Majku kad slušaše,
Veću muku sam imaše.
Pa kad vidje gdje se muči,
Ovako je preporuči
»Evo t' Ivan, moj predragi,
Nek ti bude sinak blagi.«
Ivanu se pak obrati:
»Evo t', Ivo, moja Mati.«
Gospa Ivu cjelivaše,
Suzama se oblijevaše.
Tada Isus zavapio,
Da je žedan govorio.
Tu Židovi pritekoše,
I žući mu prinesoše.
Kad okusi, ne htje piti,
Nego Ocu govoriti:
»Svršio sam muku svoju
Primi Oče, dušu moju.«
Kada riječ tu izusti,
Prignu glavu, duh ispusti.
Kad on Ocu dušu dade,
Na svu zemlju tama pade.
Sva se zemlja trese kruto,
A Marija cvili ljuto.
I grobovi raspukoše,
Mrtvi iz njih iziđoše.
Prestrašeni svi tu stahu:
»Sin je Božji«, govorahu.
A i stotnik to videći,
On zavapi govoreći:
»Prav doista ovaj biše
I prava ga pogubiše.«
Longin s vojskom tu bijaše,
S jednim okom ne viđaše.
Premda Isus mrtav bio,
Kopljem bok mu otvorio.
Tad poteče krv i voda
Na spasenje sveg naroda.
Na Longina kaplja pade,
Odmah okom zdrav ostade.
Kad Židovi sve svršiše,
Odjeću mu razdijeliše,
Pa se u grad povratiše,
Jerbo i noć blizu biše.
Tu pravedni Josip biše
I Nikodem još odviše,
Isusovi sljedbenici
I skroviti učenici
Te Pilata tad moliše,
Mrtvo tijelo isprosiše.
Kad metnuše uz križ skale,
Tad ne biše suze male.
Kad mu čavle izdirahu,
Majci srce razdirahu.
Uz križ ruke podizaše:
»Dajte mi ga«, vapijaše.
Kad se mrtvo tijelo snimi,
Na krilo ga Majka primi.
Mrtva sina cjelivaše,
I ovako govoraše:
»Ajme, Sinko, to sad što je,
Da ne pukne srce moje.
Eto, tvoje lice bijelo,
Vele ti je poblijedjelo.
Oči tvoje potamnile,
Svu su svjetlost izgubile.
Tvoja usta, zatvorena,
Gorke žuči napojena,
Tvoje ruke premilene,
Ljutim čavlim probodene.
I vi noge izranjene,
Bolne grudi otvorene.
O moj Sinko, rano moja,
Tužna li je Majka tvoja.«
Kad ga Gospa oplakaše,
Mirisom ga pomazaše,
Pa ga u grob položiše;
Plača, tuge mnogo biše.
Od groba se odijeliše,
Pa sa Gospom svi cviliše,
I ti puče, sad se smili
Te sa tužnom Majkom cvili,
Na koljena svoja pani,
Gospodinu tvom uzdahni:
Slava tebi, Svemogući,
Koj' nas spasi umirući.
Tebi slava i poštenje,
Nam' grješnicima daj proštenje,
Sine Božji, budi hvaljen
Po sve vijeke vjekov'.
Amen.

Iz molitvenika fra Anđela Nujića


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 07 vel 2014 00:39 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 16 sij 2014 21:10
Postovi: 182
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 118 zahvala
Zahvaljeno je: 12 zahvala
Naš Denis

Čitam posthumno objavljenu prvu i jedinu Zbirku pjesama našeg pokojnog patera Denisa S. "Zahvala".
U meni se miješa radost i tuga,a sjećanja se nižu..
Puno toga lijepog,ljudskog,ljubavlju ispunjenog u vođenju malene Crkve u okviru samostana časnih sestara K..vežu me za patera Denisa.
Izdvojit ću jedan za mene poseban događaj:

"..Tmurno i oblačno nebo vani,a ja kao žalosna vrba.
Ne ide ovo,ne mogu ono,ne znam kako...Vrtim se u krugu ,rješenje ne vidim.
Sama doma i rasplačem se "na najjače"..
Pozovem Boga na red..zašto me ne iskušaš s jednim glavnim zgoditkom na lotu,da ti pokažem kako znam trošiti,vjeruj da znam i to kako ..šmrc,plač..a Ti meni njih za vrat,ja ne mogu više,samo sam obična mala žena nisam ti ja svetica itd.
Netko zvoni na vratima..ma ne otvaram ,baš me briga tko zvoni..ali zvonitelj ne odustaje..
Proderem se kroz interfon,odlazi ne kupujem ništa,ne zanima me Kula stražara i poneka psovka..
Naš veliki prijatelj,pokojni pater Denis kojeg je Bog prerano uzeo k sebi,na vratima:"..došao sam na partiju Remija.."
Nikad nije dolazio radnim danom,uvijek je to bilo Nedjeljno popodne a i remi u dvoje je dosadan,mislim si dosadnjaković sad je našao doći..
Oči k'o krafne,otvorim nekako..
A on kao da ne vidi moju neljubaznost,nevoljkost u otvaranju vrata..ravno u dnevnu sobu..
Pogleda me i reče:
"Dobro sad ćemo lijepo prvo se umiti,pa onda reći hvala Ti Bože na današnjem danu,bilo mi je potrebno pročistiti suzne kanale,ali sam u svojoj nezahvalnosti zaboravila na svoju malenost a Tvoju veličinu.
Premili moj Isuse! Prosvijetli me svojom milošću da spoznam kolika je
vrijednost tvoga križa i daj mi milost da križ od tebe meni poslani zagrlim i nosim drage
volje dokle god ti želiš. Amen."

U sekundi sam se zbrojala i posramila svog ponašanja,nabrajanja dreke i vike ..
Nikad nisam zaboravila te riječi,taj događaj ni taj dan.
S ljubavlju te se sjećam dragi Pater Denis!
Hvala je malo reći za sve što si činio i učinio kako za mene,moju obitelj tako i ostale,koji su željeli čuti što im govoriš.Znam da i sad moliš za sve nas,jer ne da padamo nego malo malo "pledica",pa opet ispočetka.
Bilo je situacija kojekakvih,obitelj je musaka u kojoj ima svega,ali taj dan je promjenio moje gledanje mene same i jadikovanje ..zašto meni,zašto baš ja..
Nikad nisam saznala odtkud moj pater baš taj dan u mom kvartu,u mojoj ulici ,na mojim vratima..
nije želio pričati o tome,a ja sam poštovala njegovu šutnju..
Hvala Ti Oče Naš,Svemogući Bože,Milosrđe je tvoje veće od svih mojih grijeha.

Obolio je i u 39. godini otišao je Isusu kojeg je volio iznad svega.
Pokoj vječni daruj mu Gospodine,vječna svjetlost svjetlila njemu.

Dolazili su i odlazili svećenici...
Ni jedan nije imao ono nešto što je patera Denisa činilo posebnim i ne samo u mojim očima.
Voljeli su ga župljani svih uzrasta.
Crkva uvijek puna i radnim danom,zornicama,Nedjeljom..a sad je mala Crkva postala je prevelika.
Mjesta kolko voliš.
Nedostaješ nam,Pater Denis!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 11 vel 2014 15:31 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 16 sij 2014 21:10
Postovi: 182
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 118 zahvala
Zahvaljeno je: 12 zahvala
Mršavko

Neki dan sam se čula s prijateljem kojeg dugo nisam čula,pa smo se prisjetili događaja iz vremena Prohujalo i bez vihora..:)
Viđali smo se gotovo svaki dan.Stanovali smo u istoj ulici kao djeca,išli zajedno u Osnovnu školu,Gimnaziju..a onda smo odbarali svatko svoj faks i jedno vrijeme nisam sretala čovjeka iz moje pričice,kojeg ću nazvati Dečec.
Putevi su nam se razišli,oni su odselili iz naše ulice i rijetko smo se sretali.
Nedjeljno popodne,obiteljska šetnja Maksimirskim parkom,lovimo djecu da ne upadnu u jezero hraneći labudove i čujem negdje u pozadini salvu psovki..
Okrenem se i vidim svog starog frenda.Dečec psuje li ga psuje,pored njega dječačić od pet šest godina za kosu vuče malenu djevojčicu,on psuje ..košulja umrljana čokoladom..lamaće rukama ..
Suze su mi od smjeha potekle ..Hejjj jesi li to ti Dečec.. izgrlili smo se,izljubili..suprug je "raspetljavao" djecu jer su se sad "moja" djeca bacila u obranu malene pa navalili na malog Svadljivca..opća dreka,plač i vika.
Ubrzo se oko nas nakupilo znatiželjnika,da vide "ko tu koga tuče i tko se s kim svađa..".
Kako smo Dečec i ja odrastali zajedno,tako je i moja kćer Mršavica imala svog malog prijatelja Mršavka kojeg smo poveli s nama.
U to vrijeme bili su nerazdvojni i obadvoje toliko mršavi,kao da su što se narodski kaže "iz gladi pobjegli..:)
Jedva smo ih nekao primirili,kad se Mršavko zaleti u prijateljevog sina i pljusnu ga iz sve snage vičući:"..žemske se ne tučeju,one se voliju i braniju"..opet plač dreka.
Ljudi komentiraju.."Ovo treba zvati socijalnu službu,kakvi su to roditelji ..ne paze na djecu..Sram vas bilo.."svašta su nam govorili.
Jedva smo se izvukli od "linča" zahvaljujući djeci koja su se iz stanja "nakostrješenosti" za tren prešaltala u stanje "žuborenje plačnih potočića" svih četvero su odjednom i počeli plakat na sav glas optužujući ..tko je prvi počeo i zašto..,a Dečec se u pozi Chuck Norrisa obratio okupljenima:"..hajde razlaz,predstava je završena.." :D
Pola sata nam je trebalo da ih smirimo,operemo i nekako pomirimo..a još pola da se mi smirimo.
Jer nam je na koncu sve postalo toliko smješno,da nismo mogli prestati sa smjehom.
Djeca kao djeca,ubrzo su sukob zaboravila.. i zaredale su narudžbe koji sladoled da im kupimo..jel može i onaj balon i ono..mogu li se mjenjati za sličice...
Svadljivko i Mršavko su izrasli u divne dečke,prijatelje ,koji zajedno studiraju ,Mršavica nije više mršavica,završila je faks i puno prije roka,a Malena oko koje je sukob započeo je srednjoškolka,pjeva u jednom crkvenom zboru i još puno dodatnih aktivnosti.
Kad sam ju jednom upitala:"..kako stigneš sve to..'Stignem,jer sve to volim",nasmijala se i odjurila dalje.
Posebna ljubav i povezanost vlada između "tučljive" četvorke sa početka priče,koja se je hvala dragom Bogu zadržala do danas.

Mi,odrastanjem kao da oko sebe navučemo štit "nitko mi ne može ništa",a tako smo ranjivi.
Sve nam smeta,ne volimo toplinu-pretoplo je,hladnoću-prehladno je,ne volimo dovoljno ni sebe ni druge,za lijenost imamo tisuću opravdanja,ne rješavamo bitno ali se raspamećujemo oko nebitnih stvari...
Oko sebe gradimo zidove,praštamo teško,ljubav pokazujemo još teže,lažemo ciljano i smišljeno,ruku pružamo rijetko ako ne vidimo neku korist,ne volimo balone ali nam je ego zato napuhan kao balon...
Volim ljude koji su dio djetinje radosti i dobrote sačuvali ,pa su sposobni i odljutiti se brzo,a i odgovoriti praštanjem,vole i dozvole da ih se voli.
Bespametni ih nazivaju naivcima ili Hlebincima,oni ne vide ljubav kojom takve osobe idu kroz život.
Njihova ljubav nije opipljiva,ne možemo ju izvagati,zamjeniti za nešto materijalno ili unovčiti ali se osjeća.
Hvala Bogu da nekoliko takvih znam i da smo prijatelji.


"Kad bih sve ljudske i anđeoske jezike govorio
a ljubavi ne bih imao
bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.
Kad bih imao dar proricanja
i znao sva otajstva
i sve spoznaje
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao
a ljubavi ne bih imao - ništa sam!
Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvalisa,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje. "

Sveti Pavao


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 22 vel 2014 22:33 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 16 sij 2014 21:10
Postovi: 182
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 118 zahvala
Zahvaljeno je: 12 zahvala
Moli za svoje neprijatelje

Moli za neprijatelje..tu sam lekciju najteže savladavala i još učim.
Svake godine ponavljam "razred",obećavajući i moleći..:Oprosti mi Bože,nije mi uspjelo i u srcu samo na riječima,bit ću bolja,pomoziii mi
Vukovarsko groblje ..tu uvijek padnem.Molim srcem,riječi molitve ubrzo zaboravljam a onda se uključi "zašto"..
i opet pljus.
Znam da ih znaš Oče moj kao i moju lažnu hrabrost i obećanje ovaj puta ću se ponašati dostojanstveno.

Pet križeva,pet nasilno prekinutih života...
Obitelji ili ono što je od njih ostalo razbacane svijetom,kojekuda..
Uspomene u srcu,slike su za neke sretnije,preživjeli su iznjeli sebe,bol i sjećanja..

A.-te još uvijek te tražimo,čekamo...S vremenom se ugasila nada da ćeš nazvati,doći,pozvoniti...
Nada da ćemo te naći živi i dalje.
Gdje da stavimo šesti križ križ..moj brat nije samo broj.Nisam odmah odgovorila,a što da odgovorim?
Svake godine I. šuti cijelim putem,samo ponovi istu rečenicu.
Molim,oprosti nisam te čula..i ja ponovim istu laž.
I tako završimo taj razgovor i tako godinama.Čula sam ga a što da mu odgovorim?
Bože što znači biti dostojanstven? Ne psovati ,ne mrziti ,moliti za koljače?
Nisam ti ja Bože dostojanstvena ,oprosti mi,samo obična žena.Što bi moj A.-e rekao: "..ma vidi te, ni metar i žilet,a pametuješ li pametuješ i s vezom i bez veze.."

Molim,nastojim ali kad dođem do "njih"..umjesto oprosti im Bože i ja im opraštam,izgovorim to kao automat nikad iz srca.Uvijek te zapitam vrijedi li to oprosti moj Bože i za gamad sotonsku?
Bože pomozi mi da sve to vidim tvojim očima,da to vidimo tvojim očima.

Obećala sam ti A.-e da ću ih čuvati dok se ne vratiš...
Kako da održim obećanje?
Više ti se lica jasno ne mogu sjetiti ..
Pokušavala sam puno puta..dodavala zamišljene bore i godine ,ali to nisi bio ti..onaj ti.
Bliži se tvoj rođendan,I. je javio da dolazi i opet se spremamo u tvoj grad,a mene već sad strah od pitanja gdje da stavimo križi,vijenac ,cvijeće ,svijeće..moj brat nije samo broj.
Ovaj puta ću mu reći ...i odvući ga od mjesta gdje si zadnji puta živ viđen.

Imamo svoje živote ,obitelji,kredite...
Naoko je sve u redu,ali nas dvoje još te čekamo ..bar neki znak,san,glas..jedinci to ne razumiju.
Oni ne znaju što znači dijeliti,smišljati psine,svađati se i miriti brzinom munje,lagati jedni za druge kad se kasni doma..i još puno puno predivnih sjećanja zapljusne me kad god se sjetim našeg odrastanja.
Naučio si me puno toga,nešto sam zadržala,nešto zaboravila,nešto promijenila,ali nema te da to vidiš,bio bi ponosan na mene.Znam da bi.

Kad bi te barem sanjala samo jednom,samo malo,malkice, najmanje ..kad bi te mogla oplakati.
Ne mogu,a zvao si me plačljivica.
Ne mogu ,bol je kao teniska loptica negdje unutar mene i guši,ali suze ne idu.
Bože pomozi mi da oprostim,bez tvoje milosti to ne mogu.
Ne mrzim,nisu toga vrijedni ali i ne praštam i uvijek ispočetka ranjavam sebe,a I.-n isto tako,mada se pravi da jeste,znam ga.
Napredujem duhovno "pužobrzinom",možda ove godine uspijem oprostiti i moliti iz srca,možda obadvoje uspijemo.

"...Ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje..."
Luka6,32,33

Obećala sam ti Isuse moj dragi da ću oprostiti,nisam još.
Daj mi snage Isuse moj dragi,bez tebe sam kao list na vjetru.
Samo Milošću Tvojom mogu uspjeti.
Znam da me čuješ,znam da me nećeš ostaviti samu.Molim za mir,mir u srcu i duši da i ja tebe čujem.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 01 ožu 2014 00:32 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 16 sij 2014 21:10
Postovi: 182
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 118 zahvala
Zahvaljeno je: 12 zahvala
Malo sam bolesna pa ću neko vrijeme odmarati od pisanja.
Ima toliko toga lijepog što su drugi rekli i napisali...

*

"...Nemoj se bojati ni tuge ni melankolije, ni neke duševne opterećenosti, koja Te je napala. To je neka vrsta kušnje, da živo osjetiš kako je čovjeku teško i najteže s grešnom savješću pred Gospodinom. On Te hoće poučiti kako je sve maleno pred Njim. Kad se duši ukaže, napunja je tamom, gdje ništa ne vidi niti može. Tada je vrijeme trpljenja i ponižavanja i priznanja svoje griješnosti i velike slabosti. Dok u duševnoj tami sačuvamo mir, pouzdanje, poniznost i strpljivu podložnost sv. volji Božjoj, Gospodin u nutrini naše duše najviše radi. Prosvjetljuje je, ocijepljuje je i diže je sve više k Sebi. Tu se najviše duša oslobađa sebe i samoljublja, uviđa ništavilo svih stvorova i napunja se nebeskom mudrošću.
Takve kušnje su nam potrebite, da se duša počne intimno poznavati i prosvjetljivati u putovima Božjim. Ne smeta da Te neka tama obavije i zaokuplja. Vjerno slijedi svoj duhovni put. Obavljaj redovito sve svoje dužnosti i čuvaj vjernost svu Zaručniku Tvoje duše. Kad je srce ucviljeno i ranjeno, tada je i jako osjetljivo. Sve osjeća, sve prima i sve dira. Mudrost Duha Svetoga poučit će dušu da zna dobro razlikovati gdje se narav ispoljuje, a gdje milost radi. Potpunije i pouzdanije izruči se Božanskom Srcu. Njemu povjeri sve svoje duhovne bijede, kušnje i nemoći. U Njemu sve gledaj i sve postavi..."

fra Ante Antić


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostOvaj post je obrisan od cirenac na 01 ožu 2014 20:33.
PostPostano: 18 ožu 2014 17:10 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 16 sij 2014 21:10
Postovi: 182
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 118 zahvala
Zahvaljeno je: 12 zahvala
Kroz život sam srela i upoznala razne osobe dobre,loše,mlake,hrabre,neoodlučne,vjernike,ateiste,fanatike ..
Kraj nekih sam se zadržala silom prilika,prihvaćajući ih onako kako sam najbolje znala i mogla nastojeći da ih ne srećem više nego što se to moralo,koristeći slobodno vrijeme za one s kojima sam dijelila iste ili slične poglede na život ili se povlačila u molitvu govoreći Isuse neka bude volja tvoja,a ne moja.
Neke sam željela u svojoj blizini,ali je Bog imao drugačije planove,poštovala sam to.
Osobu koji ću u ovoj pričici nazvati Buba marac,se nije moglo izbjeći a ne osjetiti se izdajicom,
s obzirom n životnu traumu koju je ta osoba proživjela i kako se i danas teško nosi sa svakodnevnim problemima..
Žao mi je bilo i njega i i njegove djece.Teško je kroz život ići i sa obadva roditelja i dvije plaće,a još teže samcu..
Nisam vidjela da on samo želi biti jadan i da ga se žali ,pa opet žali..
Od ateiste do vjerskog fanatika,uvijek prazna filozofija,citiranje tuđeg znanja...ali Bože moj,tko sam ja da sudim.
Tražeći uvijek opravdanja za njega, nisam to smatrala nedostatkom,samo načinom na koji se izražava,na koji nastoji nastaviti sa životom,živjeti i odgajati djecu.
Nakon dužeg perioda u kojem je Buba marac,jadikovao i plakao nad svojom sudbinom,pružih mu sestrinsko rame za plakanje..misleći bit će mu lakše je kad se izjada nekome u "komadu",posavjetuje,razmjeni koju prijateljsku riječ..

Nisam od čuđenja stigla ni taštinu "nahraniti",naime Buba marac je to shvatio na "svoj način"..
Tad sam razumjela što u praksi znači :" ne bacaj,bisere pred svinje".
Čovjek uči dok je živ i umre blesav,ali zato Gibran predivno govori o prijeteljstvu :D

"..Vaš je prijatelj odgovor na potrebe vaše.
On je njiva koju zasijavate s ljubavlju,
i koju žanjete s zahvalnošću.
On je vaše kućisše i ognjište vaše.
jer vi mu dolazite gladni,
a i da potražite od njega umirenje.
Kad vam prijatelj kaže otvoreno što misli,
ne bojte se njegovog "ne" u svome duhu,
i ne zazirite od njegovog "da".
A kada šuti,
nek vaše srce ne prestane osluškivati njegovo,
jer i bez riječi, među prijateljima, sve misli,
sve želje, sva iščekivanja, rađaju se i dalje,
s radošću koja ne traži povlađivanje.
Kad se rastajete od nekog prijatelja,
ne tugujte zbog toga.
Jer ono što u njemu ponajviše volite,
može za njegovog odsustva biti još jasnije,
kao što putnik planinu s podnožja jasnije vidi.
I nek u prijateljstvu ne bude drugog cilja
sem produbljivanja duha.
Jer ljubav što traži išta osim razjašnjenja
osobne tajne,
i nije ljubav nego bačena mreža.
Hvata se samo ono što je nekorisno.
Nek ono što je u vama ponajbolje
bude za prijatelja vašeg;
ako zna dokle doseže vaša oseka,
nek zna dokle doseže i vaša plima.
Jer što je za vas prijatelj
kog tražite samo da ubijete vrijeme?
Tražite ga samo da biste
to vrijeme odista proživjeli.
Jer njegovo je da vam ispuni želje i potrebe,
a ne vašu prazninu.
i nek u dragosti prijateljstva bude i smijeha,
i zajedničkih radosti.
Jer u rosi sitnica, srce nalazi svoja jutra,
i biva okrijepljeno."

Kahlil Gibran


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 22 ožu 2014 23:00 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 16 sij 2014 21:10
Postovi: 182
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 118 zahvala
Zahvaljeno je: 12 zahvala
Maske


Na trenutak uđoh na forum i osupnuta "niskim udarcem" prema članu koji je iskreno napisao svoje svjedočanstvo a neki dan svoju odluku na istom mjestu da ode nekim drugim putem.
Slobodna volja je i veliki Božji dar i prokletstvo,ovisi kako se njome koristimo da li za sebe uz Boga ili bez Boga i protiv sebe,ali je naš izbor.
I kolega koji je odlučio otići u "suprootni tabor",tu odluku je donio sam.
Samo dragi Bog zna zašto i do kada..
I radi čega takav postupak prema njemu od strane neimenovanog ,zbog taštine,malo špeka..?
Čije će se svjedočanstvo sutra izvući,i uperiti prst..ahah vidiš ti nju-(njega ) ona je u "mladom kamenom dobu" znala pisati vidiš tad je o sebi rekla da je ...a sad me uvrijedila primjedbom o ..
U filmu Đavolji odvjetnik,gledatelj "taman sretan"..glavni lik se konačno spasio i pobijedio zloga i paffff, oklizne se na taštinu..
Poruka i više nego jasna,kao i otškrinuta vrata ekipi da snimi nastavak istog..Kako god tu scenu doživjeli
film je film,a ovo je forum,katolički forum.
Nema tu dodjele Zlatne maline a ni Oskara,ali možda bi i mi trebali bi započeti sa dodjelom nekih nagrada.. :D
Ovdje,gdje se i diskusija s tri rečenice viška brzinom munje briše..pa i ono što jeste i nije je spam ili kako se voli reći začatavanje..mada spam oživljava forum,ako je s s mjerom.
Samo "Nunu usisao"..popapala maca a mi kao Teletabisi ..plešemo i dalje a ni zacrvenili se nismo?

Odakle pravo da se bilo čije svjedočanstvo koristi da bi se "pljusnuo" tu osobu...i nema bana???
A onda ćemo citirati :"vidiš trun u oku brata svog,ali ne i brvno u vlastitom.." ,možemo to reći i drugačije :
"Kad u drugoga uperiš prst,tri su okrenuta prema tebi".
Pljusnuti nekoga uopće mi je neshvatljivo,a još kad vidiš da je do grla u "živom pijesku",nehumano čak.
Očito me vrijeme pregazilo ili je moja naivnost ravna gluposti i ne kužim onu "Ljubi bližnjeg svoga kao samoga sebe".
Nisam sveta ,a takođe nisam u stanju sve osobe koje znam ljubiti na taj način,ali nastojim ih podnositi najbolje što znam,
ili kako bi kolega rekao "ignoraj lista" iz mog života i život i ja uz Božju pomoć idemo dalje.
Volim što nisam "vlast" jer bi "uvređeni" otišao taj tren na brzo "hlađenje".

Žao mi je svakog čovjeka,koji okrene leđa Bogu,jako žao.
U početku možda i bude sve naizgled dobro ali račun vrlo brzo dođe na naplatu.
Svi smo nestrpljivi pogotovo kad udarci pljušte sa svih strana i preteško je u nekim trenutcima shvatiti
da je i to dio Božje ljubavi.
Napasti su velike a mi nismo svi jednako snažni da im se odupremo.
Ne volim boks,ultimatfajtove i sve te snagatorske sportove ..jedan grogi jedva stoji a drugi ga još tuče jer nije gotovo ,nije bilo knock dauna.Tako mi je to jučer izgledalo.Tužno.
Vjerujem da će na kraju pobjeda ipak biti u Isusovim rukama ,a da je zli samo na kratko zadobio tu osobu i da će se naš kolega koji se odlučio živjeti bez Boga,vratiti Bogu.
Bolje da prestanem pametovati, iako je na osobnom forumu i vratim se onome što isto jako volim,a to je poezija.

Opomena

Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!

Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!

Antun Branko Šimić


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostOvaj post je obrisan od MarinaM na 10 tra 2014 13:42.
Razlog: nije kako volim :)
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 13 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 4 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr