www.tebe-trazim.com

Božja milost je sa mnom


“Milošću sam Božjom ono što jesam. A milost koju mi je Bog dao nije bila bez uspjeha. Naprotiv, trudio sam se više nego oni svi; ne ja, nego milost Božja sa mnom.” (1. Korinćanima 15,10)

Ima onih koji se pokušavaju uspeti ljestvama kršćanskog napredovanja, ali kad krenu, počnu se uzdati u ljudsku snagu i ubrzo iz vida gube Isusa, Začetnika i Završitelja svoje vjere. Posljedica je neuspjeh — gubitak svega što su postigli. Žalosno je stanje onih koji, umorni od puta, dopuštaju neprijatelju duša da im otme kršćanske kreposti koje su se razvijale u njihovom srcu i životu.

Božja ljubav u duši izvršit će izravan utjecaj na život i pozvati um i osjećaje na aktivnu, zdravu vježbu. Božje dijete neće mirovati dok ne bude obučeno u Kristovu pravednost i ispunjeno Njegovom životodavnom silom. Kada uoči slabosti u svojem karakteru, nije dovoljno da ih samo prizna; mora krenuti s odlučnošću i željom da nadvlada svoje mane izgrađujući pozitivne crte karaktera. On neće izbjegavati ovaj posao zato što je težak. Od kršćanina se zahtijeva neumorna energija; ali on ne mora obavljati posao svojom snagom; božanska sila čeka njegov poziv za pomoć. Svatko tko iskreno teži pobjedi nad samim sobom, prihvatit će obećanje: “Dosta ti je moja milost.”

Duša se izgrađuje zajedničkim djelovanjem osobnog napora i molitve vjere. Dan za danom karakter sve više nalikuje na Kristov. ... Iako svladavanje dugo njegovanih navika može izazvati ozbiljan sukob, milošću Kristovom mi možemo trijumfirati.

Ako se iskreno odazovemo na poticaje Božjeg Duha, rast ćemo iz milosti u milost, iz slave u slavu dok ne primimo konačni dodir besmrtnosti.

Pobožnosti dodaj bratsku dobrotu i milosrđe

“Ali ti, o čovječe Božji ... teži svim silama za pravednošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, blagošću!” (1. Timoteju 6,11)

Naša zajednica s Nebom mora biti bliska i osobna želimo li postići milost pobožnosti. Isus mora postati gost u našim domovima, član našega domaćinstva želimo li odsjajivati Njegov lik i pokazivati da smo sinovi i kćeri Najuzvišenijeg. Vjera je prekrasna pojava u domu. Ako Gospodin prebiva u nama, osjećat ćemo da smo članovi Kristove nebeske obitelji. Shvatit ćemo da nas anđeli promatraju i naše ponašanje će postati ljubazno i snošljivo. Budemo li razvijali pristojnost i pobožnost, bit ćemo pripravni za ulazak u nebeske dvorove.

Henok je hodio s Bogom. Proslavljao je Boga u svakom području svog života. U svojem domu i u poslu stalno je sebi postavljao pitanje: “Hoće li ovo biti ugodno Gospodinu?” Sjećajući se Boga i slijedeći Njegov savjet, preobrazio je svoj karakter i postao pobožan čovjek čiji su putovi bili ugodni Gospodinu. Nama je upućen poziv da pobožnosti dodamo i bratsku dobrotu. O, kako nam je potrebno da učinimo taj korak, da dodamo ovu kvalitetu svojem karakteru! Trebamo posjedovati tu ljubav prema drugima koju je Krist pokazao prema nama. Čovjekovu istinsku vrijednost procjenjuje Gospodar Neba. Ako je tko neljubazan u svojem zemaljskom domu, nije spreman za nebeski dom. Ako sve radi na svoj način, bez obzira na to hoće li koga ožalostiti, ne bi bio zadovoljan na Nebu kad ne bi mogao vladati i tamo. Našim srcima treba upravljati Kristova ljubav. Tražite Boga slomljenog i pokajničkog duha i omekšat će vas suosjećanje prema vašoj braći. Bit ćete spremni pridodati bratsku dobrotu, milosrđe i ljubav.

Ovo nam može približiti Nebo. Obavljanjem ovog djela možemo postići slatki mir i Božju utjehu. Ovi koraci odvest će nas u nebesko

Zahvaljivanje i slavljenje

“Uđite s hvalama na vrata njegova, u dvore njegove s pjesmama; hvalite ga, ime mu slavite!” (Psalam 100,4)

Ako posvetimo srce i um u službi Bogu obavljajući posao koji On ima za nas i hodajući Isusovim stopama, naša srca postat će svete harfe, a svaki akord će proslavljati i hvaliti Janje poslano od Boga što je uzelo na se grijehe svijeta. ...

Krist bi želio da naše misli budu usmjerene na Njega. ... Usmjerite pogled sa sebe na Isusa Krista, izvor svakog blagoslova, svake milosti, izvor svega što je dragocjeno i vrijedno Božjoj djeci. ...

Gospodin Isus je naša snaga i sreća, veliki spremnik iz kojeg ljudi u svakoj prilici mogu dobivati snagu. Dok proučavamo o Njemu, govorimo o Njemu, sve više smo spremni prihvatiti Ga; dok se predajemo Njegovoj milosti i primamo blagoslove koje nam nudi, imamo nešto čime možemo pomoći drugima. Ispunjeni zahvalnošću, prenosimo drugima blagoslove koji su nama besplatno darovani. Dakle, primanjem i davanjem rastemo u milosti; bogata struja hvale i zahvalnosti neprekidno teče s naših usana; ugodan Isusov duh potiče zahvalnost u našem srcu i naše su duše oplemenjene osjećajem sigurnosti. Pouzdana, neiscrpna Kristova pravednost vjerom postaje naša pravednost.

Neka svježi blagoslovi svakog novog dana potaknu hvalu u našim srcima za to znamenje Njegove nježne brige.

Kad ujutro otvoriš oči, zahvali Bogu što te je tijekom noći čuvao. Zahvali Mu za Njegov mir u svojem srcu. Ujutro, u podne i uvečer neka se kao slatki miris podiže tvoja zahvalnost Nebu. ...

Božji anđeli, tisuće i tisuće ... čuvaju nas od zla i odbijaju sile tame koje nas pokušavaju uništiti. Nemamo li razloga da u svakom trenutku budemo zahvalni, čak i onda kad su očite teškoće na našoj stazi?