www.tebe-trazim.com

Bit ću gospodar svoga uma

“Zato opašite svoje bokove, to jest svoj um, budite trijezni, potpuno stavite svoju nadu u milost koja će vam se donijeti u času kad se objavi Isus Krist.” (1. Petrova 1,13)

Svatko od nas ima osobit posao koji treba obaviti, opasati svoj um, ostati trijezan, bdjeti i moliti. Um treba čvrsto kontrolirati da se bavi predmetima koji će ojačati njegove moralne snage. ... Misli trebaju biti čiste, razmišljanja srca trebaju biti neokaljana, a riječi koje izlaze iz usta prihvatljive Nebu i od pomoći vašim suradnicima.

Nad umom bi trebalo pozorno bdjeti. U nj ne bi smjelo ući ništa što bi moglo oštetiti ili uništiti njegovu zdravu snagu. Da bismo to spriječili, on treba biti zasijan dobrim sjemenom koje će, donoseći život, rezultirati granama punim plodova. ... Polje koje je ostavljeno neobrađeno ubrzo donosi rod čička i divlje loze, koji iscrpljuje zemljište i potpuno je bezvrijedno vlasniku. Zemljište obiluje sjemenjem koje je vjetar donio sa svih strana; ako ostane neobrađeno, sjemenje spontano nikne gušeći svaku dragocjenu plemenitu biljku koja se bori za opstanak. Kad bi polje bilo poorano i posijano, bezvrijedni korov bi bio uništen i ne bi više cvjetao.

Mladi koji sreću i radost nalaze u čitanju Riječi Božje i trenucima molitve, stalno se osvježavaju na Izvoru života. Oni dostižu visinu moralne uzvišenosti i širinu misli koju drugi i ne naslućuju. Stalno održavanje zajednice s Bogom potiče dobre misli, plemenite namjere, jasnu sliku o istini i uzvišene ciljeve djelovanja. One koji se u duši tako povezuju s Njim, Bog priznaje kao svoje sinove i kćeri. Oni se stalno uzdižu sve više i više stječući sve jasniju predodžbu o Bogu i vječnosti, sve dok ih Gospodin ne učini provodnicima svjetla i mudrosti za ovaj svijet.

Posljednji blagoslov

„Blago progonjenima zbog pravednosti, jer je njihovo kraljevstvo nebesko!“ (Matej 5,10)

Sovim smo tekstom stigli do posljednjeg blaženstva. Obećanje ovog blaženstva je isto obećanju prvog blaženstva „jer je njihovo kraljevstvo nebesko.“ I tako je Isus počeo i završio s istim obećanjem. Obećanje prvog i posljednjeg blaženstva čini cjelinu s dvama narednim tekstovima (Matej 5,11.12), koji ga objašnjavaju.

U ovu je cjelinu Isus upakirao i neke najvažnije savjete koje je dao tijekom svoje službe. U njoj On objašnjava srž karaktera svakog kršćanina.

Vrlo je značajna činjenica da Isus najvažniji dio svoga učenja objavljuje u trenutku kad govori o svom kraljevstvu. Srž je Njegove poruke (Matej 4,17) i poruke Ivana Krstitelja (Matej 3,2) ista: kraljevstvo je Božje pred vratima!

Značaj Propovijedi na Gori je u tome što ona objavljuje načela Kristovog kraljevstva u samom početku Njegove službe. A ta načela, kao što smo zamijetili tijekom protekla dva mjeseca, izrazito se razlikuju od načela svijeta, pa čak i od vjerskih načela Isusovog i našeg vremena.

Hebreji su očekivali kraljevstvo sile i slave, ali je Isus istaknuo da prije dolaska tog kraljevstva Njegovi sljedbenici moraju živjeti u kraljevstvu siromaha u duhu, koji plaču zbog svoga grijeha, koji su krotki, gladni i žedni pravednosti, milosrđa, čistote i mirotvorstva, koji trpe progonstvo i nepravdu.

Kristovo kraljevstvo sile i slave bit će uspostavljeno tek prilikom Njegovog drugog dolaska. U njemu putovi svijeta i svjetovne religije neće imati mjesta, ali će stoga i dalje biti na cijeni krotkost, miroljubivost i milosrđe.

To za mene znači da je sada vrijeme da počnem živjeti po načelima Neba. Moj se karakter neće promijeniti prilikom drugog Kristovog dolaska. Ja ću nastaviti biti ono što jesam. I stoga je sada vrijeme da dopustim Gospodu da promijeni moje srce i moj život kako bih bio spreman za Njegovo kraljevstvo.

Čuvat ću vrata svoga srca

“A svrh svega, čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život.” (Izreke 4,23)

“A svrh svega, čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život” — to savjetuje mudri čovjek. Čovjek je onakav kakve su misli koje njeguje u svojem srcu. Srce mora biti obnovljeno Božjom milošću, inače uzalud tražimo čistoću. Tko pokušava bez Kristove milosti izgraditi plemenit i besprijekoran karakter, zida svoju kuću na pijesku. Ona će sigurno biti porušena u strašnoj oluji kušnje. Svaka duša bi se trebala moliti kao David: “Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!” I pošto smo postali sudionici u Božjoj naravi, sežemo k savršenstvu kako bi nas “sila Božja vjerom sačuvala za spasenje”.

Ali i mi trebamo nešto učiniti da bismo se oduprli kušnji. Oni koji ne žele postati plijen sotonskih prijevara, moraju dobro čuvati sve prilaze koji vode duši. Oni moraju izbjegavati čitati, gledati ili slušati ono što može izazvati nečiste misli. Ne smijemo svom umu dopustiti da luta i da se bavi svim predmetima koje nam neprijatelj stavlja pred oči. ... To zahtijeva ozbiljne molitve i stalnu budnost. Potrebna nam je stalna pomoć Svetoga Duha koji će privlačiti naš um prema gore i naviknuti ga da razmišlja o onome što je čisto i sveto. Moramo marljivo proučavati Riječ Božju. “Kako će mladić čistim sačuvati put svoj? Čuvajući riječi tvoje.” “U srce pohranih riječ tvoju”, kaže psalmist, “da protiv tebe ne sagriješim”. (Poruka mladim kršćanima, str. 200, 1968.)

Ti moraš postati vjerni stražar nad svojim očima, ušima i svojim čulima ako želiš upravljati svojim umom i spriječiti taštinu i pokvarene misli da prljaju tvoju dušu. Ovo se može postići samo silom božanske milosti.

Neću stavljati pred oči svoje ništa pokvareno



“Oči svoje neću nikada upravljati na, zle stvari, jer mrzim na djela bezbožna, neću za njima pristajati.” (Psalam 101,3 )

Svi trebamo paziti na svoja osjetila da Sotona ne bi zagospodario njima, zato što su osjetila prilazi duši. (Testimonies for the Church, sv. 3, str. 507)

Ne čitajte i ne gledajte ono što će izazvati nečiste misli. Razvijajte moralnu i intelektualnu snagu. (Testimonies for the Church, sv. 2, str. 410)

Među najopasnija mjesta uživanja spada kazalište. Umjesto da bude škola morala i vrline, kako se to često tvrdi, ono je pravi rasadnik nemorala. Takvom razonodom jačaju se i utvrđuju poročne navike i grešne sklonosti. Proste pjesme, razuzdane geste, izrazi i pokreti koji potiču porok, izopačuju maštu i srozavaju moral. Svako mlado biće koje po navici prisustvuje takvim predstavama neizbježno će se iskvariti. U našoj zemlji* nema utjecaja koji bi jače mogao zatrovati dušu, uništi vjerske utjecaje i otupiti želju za neuzbudljivim zadovoljstvima i trijeznom stvarnošću života od kazališne zabave.

Ljubav prema ovakvim prizorima jača sa svakom predstavom, kao što uporabom jača i želja za opojnim pićem. Jedini siguran put jest kloniti se kazališta, cirkusa i svakog drugog sumnjivog mjesta za zabavu.

Ima rekreacija koje su doista vrlo korisne i za um i za tijelo. Prosvijetljen um, koji razlikuje dobro i zlo, pronaći će mnoge načine zabave i razonode iz izvora koji su ne samo bezazleni, nego i poučni. ... Veliki Bog, čija slava obasjava nebesa i koji svojom svemoćnom rukom održava milijune svjetova, naš je Otac. Trebamo Ga samo voljeti i oslanjati se na Njega kao mala djeca s vjerom i povjerenjem; i On će nas prigrliti kao svoje sinove i kćeri i učinit će nas baštinicima svekolike neizrecive slave vječnoga svijeta.

*Spisateljica misli na Sjedinjene Američke Države. U to je vrijeme kazalište bilo na lošem glasu zbog toga što su većinom bila smještena u dijelu grada gdje su bile i javne kuće. Kazališta su često bila mjesto susreta prostitutki sa njihovim klijentima.

Tražit ću Boga da bih živio

“Tražite dobro, a ne zlo, da biste živjeli, i da Jahve, Bog nad Vojskama, odista s vama bude kao što velite da jest.” (Amos 5,14)

Sotona koristi sva oruđa da zločin i ponižavajuće poroke učini privlačnima. Mi ne možemo hodati ulicama naših gradova a da se ne suočimo s upadljivim tragovima zločina u novinama ili kazalištu. Um se odgojem privikava na grijeh. U novinama se pred ljude iznosi život zlih i poročnih, i sve što može uzbuditi strasti iznosi se pred njih u obliku uzbudljivih priča. Oni slušaju i čitaju tako mnogo o ponižavajućim zločinima da nekad nježna savjest, koja bi pred takvim prizorima ustuknula u strahu, postaje tvrda i oni s požudnim zanimanjem razmišljaju o tim stvarima.

Mnoge popularne zabave u današnjem svijetu, čak i među onima koji tvrde da su kršćani, teže k istom cilju kao i neznabožačke zabave. Među njima je doista malo onih koje Sotona ne koristi za uništavanje duša. On vjekovima djeluje kroz drame da bi uzbudio strasti i veličao porok. Sotona se služi operom, njenim veličanstvenim prikazom i očaravajućom glazbom, maskaradom, plesom, da sruši zid načela i otvori vrata tjelesnom popuštanju. Na svakom skupu organiziranom zbog zadovoljstva, gdje se potiče ponos i popušta apetitu, a ljudi se navode da zaborave Boga i iz vida izgube vječne interese, Sotona svojim lancima okiva duše.

Bit ćemo sigurni jedino ako Božja milost svakog trenutka bude naša zaštita i ne dopusti našem duhovnom vidu da zlo zovemo dobrom, a dobro zlom. Bez oklijevanja ili raspravljanja moramo zatvoriti i čuvati prilaze duši od svakog zla.

Kontrolirat ću se u prehrani


“ Blago tebi, zemljo, kad ti je kralj plemenit i knezovi ti u svoje vrijeme blaguju da se okrijepe, a ne da se opiju.
” (Propovjednik 10,17)

Umjerenost i redovitost u svemu imaju divnu silu. Više nego okolnosti ili urođena darovitost, one će doprinijeti razvijanju ugodnog i vedrog raspoloženja koje toliko vrijedi u uljepšavanju naše životne staze. Istodobno, tako stečena sposobnost samosvladavanja pokazat će se kao najdragocjenije oruđe za uspješno suočavanje s neugodnim dužnostima i činjenicama na koje nailazi svako ljudsko biće. (Odgoj, str. 185)

Pozivamo vas da načela umjerenosti primjenjujete u svim područjima u svojem domu; svoju djecu trebate učiti samoodricanju i samokontroli i dosljedno ih primjenjivati na njima još od najranijeg djetinjstva. (The Pacific Health Journal, travanj 1890.)

Djecu trebaju naučiti da ne provode svoju volju, već da prihvate volju svojih roditelja kao vodilju. Jedna od najvažnijih pouka u vezi s tim jest vladanje apetitom. Trebaju naučiti objedovati uvijek u isto vrijeme i njihove usne ne smiju ništa taknuti između ovih određenih obroka. ...

Djecom odgajanom na ovaj način lakše je vladati od djece kojoj je udovoljavano da jedu sve što je njihov apetit poželio i u svako doba. Ona su najčešće vesela, zadovoljna i zdrava. Čak su i najtvrdoglavija, gnjevna i ćudljiva djeca postala pokorna, strpljiva i posjeduju samokontrolu ako se dosljedno pridržavaju ovakvog načina prehrane, vođena čvrsto i ljubazno i u ostalim područjima. (The Pacific Health Journal, svibanj 1890.)

Neka svaki mladić u našoj zemlji, kome se pruža prilika da postigne više nego okrunjeni kraljevi, razmišlja o pouci koju kriju riječi mudrog čovjeka: “ Blago tebi, zemljo, kad ti je kralj plemenit i knezovi ti u svoje vrijeme blaguju da se okrijepe, a ne da se opiju.
” (Propovjednik 10,17)

Čuvat ću pjesmu u svom srcu


Razmotrite dakle pomno kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri! Iskupljujte vrijeme jer dani su zli! Zato ne budite nerazumni, nego shvatite što je volja Gospodnja! I ne opijajte se vinom u kojem je razuzdanost, nego - punite se Duhom! Razgovarajte među sobom psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama! Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu! Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu u imenu Gospodina našega Isusa Krista! Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu!
(Efežanima 5,15:20)

Bog se slavi pjesmama zahvalnosti koje potječu iz čista srca ispunjena ljubavlju i odanošću prema Njemu. Zahvalnost koju osjećaju (kršćanini) i mir Božji koji vlada u njima navodi ih da u srcu pjevaju Gospodinu i da odgovarajućim riječima izražavaju svoj dug ljubavi i zahvalnosti dragom Spasitelju, koji ih je toliko ljubio da je umro da bi oni imali život.

Povijest pjesama u Bibliji puna je sugestija o uporabi i prednostima glazbe i pjesme. Glazba je često izopačena da služi namjerama zla, i ona tako postaje jedno od najzavodljvijih sredstava kušnje. Ali pravilno upotrijebljena, ona je dragocjeni dar od Boga određen da uznese misli prema onome što je visoko i plemenito, da nadahne i uzdigne dušu.

Kao što su se djeca Izraelova, putujući pustinjom, hrabrila melodijama svetih pjesama, tako i Božja djeca danas, po Božjem nalogu, svoj kršćanski životni put trebaju učiniti radosnim. Jedan od najboljih načina da se Božje riječi urežu u sjećanje jest njihovo ponavljanje u pjesmi. Takva pjesma ima čudesnu moć. Ona ima silu da obuzda grubu i neotesanu narav; silu da oživi misli i probudi sućut, da potakne na složan rad i da odagna potištenost i zle slutnje koje oduzimaju hrabrost i snagu.

To je jedan od najuspješnijih načina da se duhovne istine utisnu u srce. Koliko se puta duša suočena s opasnošću i gotova da se preda očaju, sjeti neke Božje riječi — dugo zaboravljenog pripjeva pjesme iz djetinjstva — i kušnje gube svoju snagu, život dobiva novo značenje i novu svrhu, a hrabrost i radost prelaze i na druge duše!

Bog ima namjeru sa svakom patnjom


“Prestanite se čuditi, ljubljeni — kao da vam se što neobično događa — požaru koji bjesni među vama da vas iskuša! Naprotiv, radujte se što ste dionici u Kristovim patnjama, da se mognete radovati i veseliti i u čas kad se objavi njegova slava.” (1. Petrova 4,12.13)

Dok je jedne večeri neki gospodin, vrlo utučen zbog svojih ozbiljnih problema, šetao vrtom, ugledao je drvo nara posječeno skoro do debla. Vrlo znatiželjan, upitao je vrtlara zašto je ovo drvo u takvom stanju; dobio je odgovor koji je na njegovo zadovoljstvo objasnio rane njegovog srca koje je krvarilo. “Gospodine,” rekao je vrtlar, “ovo drvo je izraslo s takvom snagom u visinu da na njemu nije raslo ništa osim lišća. Nisam imao izbora pa sam ga okresao na ovaj način; a kad je skoro bilo posječeno, počelo je donositi plodove.”

Naše boli ne niču iz zemlje. Svaku nevolju Bog želi okrenuti u našu korist. Svaki vjetar koji uništi idola, svaki potez providnosti koji oslabi naše čvrste veze sa svijetom, a učvrsti i poveća našu naklonost prema Bogu, jest blagoslov. Kresanje neko vrijeme može biti bolno, ali poslije “donosi miran rod pravde”. Trebamo sa zahvalnošću prihvaćati sve ono što će potaknuti svijest, uzdići misli i oplemeniti život. Nerodne grane se sijeku i bacaju u vatru. Budimo zahvalni što kroz bolno kresanje možemo oživjeti vezu sa živim Trsom; jer ako patimo s Kristom, zajedno ćemo s Njim i kraljevati. Svaka kušnja koja jako crpi našu vjeru i stvara osjećaj kao da nas je Bog napustio, treba nas odvesti bliže k Njemu da možemo odložiti svoj teret pred Kristove noge i iskusiti mir koji nam On u zamjenu daje. ... Bog voli i brine se za svoja najslabija stvorenja, i ne možemo Mu nanijeti veću sramotu nego da posumnjamo u Njegovu ljubav prema nama. O, njegujmo tu živu vjeru koja će imati povjerenja u Njega u vrijeme tame i kušnje.

Bog daje snagu za podnošenje svake kušnje


“Nikakva kušnja veća od ljudske snage nije vas zadesila. Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga, nego će vam zajedno s kušnjom dati sretan ishod, da je možete podnijeti.” (1. Korinćanima 10,13)

Krist nikada neće napustiti dušu za koju je umro. Čovjek može ostaviti Njega i podleći kušnji, ali se Krist nikada ne može okrenuti od onoga za koga je platio otkupninu svojim životom. Kada bi naš duhovni vid bio izoštreniji, vidjeli bismo duše pognute pod teretom tjeskobe, shrvane tugom, opterećene kao kola puna snopova, blizu smrti zbog obeshrabrenja. Vidjeli bismo anđele, kako brzo lete u pomoć onima koji su u kušnji i koji stoje na samom rubu propasti. Nebeski anđeli potiskuju vojske zla koje opkoljavaju ove duše, i pomažu im da svoja stopala stave na siguran temelj. Bitke koje se vode između ove dvije vojske isto su tako stvarne kao i one koje se vode među vojskama ovoga svijeta, i o ishodu ovog duhovnog sukoba ovisi vječna sudbina.

I na nas se odnose riječi upućene Petru: “Sotona je dobio dopuštenje da vas može rešetati kao pšenicu, ali ja sam molio za te da tvoja vjera ne malakše.” (Luka 22,31.32) Bogu hvala, mi nismo ostavljeni sami.

Približavamo se razdoblju krize. Prođimo ispit hrabro, čvrsto držeći ruku Beskonačne Sile. Bog će raditi za nas. Mi samo trebamo živjeti iz dana u dan, i ako upoznamo Boga, dobit ćemo snagu za ono što slijedi sutra, milost dovoljnu za svaki dan, i svaki dan će donositi svoje pobjede, baš kao i kušnje. S nama će biti sila Najvišeg jer ćemo biti opasani oklopom Kristove pravednosti. Imamo istog Boga koji je djelovao za svoj narod u prošlim vremenima. S Isusom koji stoji na našoj strani, hoćemo li se kolebati? — Ne, jer s nadolazećim kušnjama dolazi i sila Božja. Bog će nam pomoći da stojimo u vjeri Njegove Riječi, a nakon što se sjedinimo, On će djelovati s posebnom silom u našu korist.

Moram rasti u milosti



“Štoviše, rastite u milosti i pravoj spoznaji našega Gospodina, Spasitelja Isusa Krista!” (2. Petrova 3,18)

Bog zahtijeva od svakog ljudskog bića da iskoristi milost koju Nebo pruža i postane što uspješnije u radu za Boga. Sve su zalihe kršćaninu stavljene na raspolaganje da može napredovati u pobožnosti, čistoći i ljubavi, da se njegovi talenti umnažaju i njegova sposobnost povećava u službi njegovog božanskog Gospodara. Iako je sve osigurano, mnogi koji ispovijedaju svoju vjeru u Isusa ne pokazuju rast kao posljedicu posvećene sile istine u njihovom životu i karakteru. Kad prvi put primimo Isusa u svoje srce, mi smo kao novorođenčad u vjeri; ali ne trebamo takvi i ostati u stjecanju iskustva. Trebamo rasti u milosti i spoznaji našega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista. Trebamo dostići punu veličinu rasta u Njemu kao muškarci i žene. Trebamo napredovati, stjecati vjerom nova i bogata iskustva napredujući u povjerenju, pouzdanju i ljubavi, upoznajući Boga i Isusa Krista kojeg je On poslao.

Djelo preobrazbe iz nesvetosti u svetost jest trajno. Bog iz dana u dan radi na čovjekovom posvećenju, a čovjek treba surađivati s Njim, ulagati ustrajne napore da njeguje ispravne navike. On treba milosti dodavati milost, i dok tako radi po načelu zbrajanja, Bog za njega djeluje prema načelu množenja. Naš je Spasitelj uvijek spreman čuti i odgovoriti na molitvu skrušenog srca i On svojim vjernima umnožava milost i mir. Rado im jamči blagoslove koji su im potrebni u borbi protiv zla koje ih opsjeda. ... Slavna je nada pred vjernikom koji vjerom napreduje prema visinama kršćanskog savršenstva.