|
Što nam je teško?
Bolest, patnja, nedostatak razumijevanja, manjak ljubavi, zanemarenost, neimaština, odbacivanje, prezir, sramota, izrugivanje i još toliko nas toga muči i smeta.
Ni izbliza nisam nabrojio sve patnje i trpljenja čovjeka.
Razmišljam.
O sebi, o drugima.
Što mi je najteže?
Možda osuda, prezir i sramota? Ili nemogućnost osiguranja sigurnog života svojoj obitelji? Ili kad me netko mrzi?
Ne, ne...
Nešto drugo je najteže, nešto u čemu su psihičke i emocionalne posljedice najteže...
To je saznanje u kojem svojim umom, srcem i dušom znadeš da će se u bliskoj budućnosti, možda već sutra dogoditi nešto neugodno i strašno, na što nemaš utjecaja i mogućnosti da to spriječiš, nešto gdje ćeš biti povrijeđen u svome dostojanstvu, u svojoj ljubavi, u svemu što te čini čovjekom.
Kako odgovoriti na tako nešto?
Može li se oduprijeti tome?
Spriječiti ne možeš jer su budući događaji koje u strahu čekaš određeni nekim tvojim ili tuđim postupcima već prije.
Pobjeći nemaš kamo.
Kako se spremiti na takvu strahotu?
Ljudskog rješenja nema! Zaboravite na to!
Nitko ne može prebaciti takvu situaciju na drugoga, bijeg i skrivanje je samo odgoda neizbježnog, tvoje te boli čekaju!
Rješenje nam je jedino u Velikom četvrtku našeg Spasitelja i Otkupitelja!
Kako?
Netko će upitati kako čovjek može naći rješenje u Božjem djelu, neki će reći da smo glupi i primitivni kad se uzdamo u nešto što ne vidimo i ne možemo dodirnuti.
Moj je odgovor u ljudskoj, a istovremeno i Božanskoj naravi našeg brata istovremeno i Boga našega Isusa Krista.
Mogao je, kao što je dao gluhima da čuju i slijepima da vide, hromima da hodaju, mrtvima da uskrsnu, bolesnima da ozdrave, svoje suce i krvnike pobijediti bez ikakve muke, ta Isus je Pravi Bog!
Nije!
Rekao je svome i našem Ocu Nebeskom:"Neka bude volja Tvoja!"
Nije pobjegao, nije prebacio odgovornost na druge, nije porazio neprijatelje!
Prihvatio je prezir osude, tjelesnu muku križa, sramotu razgolićenja, prihvatio je smrt.
Bio je nevin i drag,mnogi su ga voljeli.
A mogao je bez te muke, bez tog križa, mogao je sve...
Znao je Isus u velikom četvrtku što će biti sutra!
Patio je kao što i mi patimo kad znamo što će nam se sutra dogoditi.
Pa Isus je bio isti kao mi, čovjek od krvi i mesa, mladić za koga je mama jako brinula, dobar prijatelj mnogih, zanimljiv sugovornik i učitelj što se voli družiti s ljudima. Sve je bilo jednako kao kod nas osim što smo mi grešni, a On nije.
Isus je u taj četvrtak razmišljao o budućnosti. Kako je prihvatiti, što učiniti?
Razmišljam o prirodi odluke. Kakva je to odluka bila? Ljudska ili Božanska?
Ne znam i baš me briga, neću tražiti po katekizmu ili po drugim izvorima na internetu.
Za mene je ta odluka bila istovremeno ljudska i Božanska.
Ljudska zbog muke u kojoj je donesena, Božanska zbog žrtve za nas podnesene u muci Velikog petka.
Isus, čovjek i Bog!
Moj brat!
Moj Gospodin!
Danas je četvrtak.
Možda moj veliki četvrtak.
Znam da me čeka teška, gorka, mučna i bolna budućnost.
Ne znam kako ću to podnijeti, ne znam kako će se sve to odraziti na moje bližnje.
Bojim se petka!
Bojim se što je moj veliki petak možda sutra, možda za još koji dan...
Ne znam vrijeme, no znam što se sprema i što me čeka.
Baš kao što je to znao moj brat i moj Gospodin.
Da nisi, Brate moj i Gospodine, onako odlučio tog četvrtka, ne bih znao mi je činiti danas, kad je moj četvrtak! Odabrao bih krivo jer ne bih znao.
Sada znam, no i dalje se bojim.
Molim Te za pomoć!
Budi sa mnom kad dođe moj veliki petak, kad me svi ostave, prezru i osramote, kad se budu naslađivali mojim padom, mukom i boli.
Ne ostavljaj me Isuse!
U Tvoje se Božanske Ruke predajem moj Isuse!
Da Te nema ne bih znao reći:
Neka bude volja Božja, ne moja!
|
Login
FAQ
Chat
Traži
