www.tebe-trazim.com

Slušaj mogu ti ja dat 100 primjera ali nijedan od njih tebi možda neće biti strašan jer su to "tvoji".

Šta mi pade napamet... moja mater je glasovala za Zokija,...ali di su ti hrvati katolici?? Ne razumim. Jel nas to bahatost - taština možda razdilila? Eto na makro planu odraz mikro situacije... ne triba dalje. Uostalom kakav narod takva vlast. Potvrđuje moje riči i sam dragi Bog koji nam je da vlast kakvu smo zaslužili.

Ja neznam nijednog sa Brača i iz Splita (ako ćemo o tom terenu) koji je loš, dapače, imam odlična iskustva. Jedan što sam mu zamjerala trovanje životinja je umro.

Trebala si stati dok je bilo vrijeme.


Kopitar: ignoriraj lista od 19.1.2020. do 19.4.2020.
Tratinčicamala: ignoriraj lista od 6.2.2020. do 6.5.2020.
Catholicus: ignoriraj lista od 30.1.2020. do 30.6.2020.
Filomena: ignoriraj lista od 24.4.2013. do 24.4.2023.
Prancing Commy: ignoriraj lista od 23.1.2013. do 23.1.2063.

_________________
I'll keep the candles burning,
Let your body melt in mine.
I'm livin' in my, livin' in my dreams!

Ja kontam kako cemo mi to i znat sve da neko tako i zivi. Naravno da ce krit ko tako zivi.

Samo da se odmaknem od toga dakle naglasak je na njihovom ukratko kućnom odgoju.

Okorjeli će bludnici i preljubnici morati prezreti i bez ozbiljna čitanja napasti ovo razmatranje, jer robovi Zloga, ovisnici vlastitoga grijeha, moraju vršiti volju svoga gospodara. Đavao duhovnim mlitavcima odvraća srce od Božje ljubavi k lažnim ljubavima, a osobito onoj praznoj spolnoj imitaciji ljubavi, što, poput podlog izdajnika, bez Boga i potomstva tako brzo prolazi pa im iznenada pokazuje pravo lice najpakosnijega zla i najsurovije smrti. Zato takvi i tvrde da su ljubav i smrt jedno te isto; lice i naličje iste stvarnosti. Njihova ljubav i smrt, odnosno njihov život i smrt su zbilja jedno te isto. Ako su im i ljubav i život lažni, onda im je i riječ lažna pa je ne treba slušati, čak joj se ni opirati. Pusti lašca da govori pa će brzo ostati bez daha! A uđeš li s njim u dijalog, izokrenut će i izrugati svaku tvoju riječ.

Ispraznim životima, poput rastaljena olova, Đavao na samo dno duše nalijeva gorko ulje trajne neveselosti, što ih kroz besmislena i tužna lutanja udaljava od duša i baca među sebi slične licemjere.

Ljudi žive u svojim krugovima. U njima se kreću, rade, vesele i plaču, žene i umiru. Neki se u njih sami zatvaraju. Drugi su naslijeđem, voljom svojih predaka, već od samoga začeća u njih zatvoreni. Ako u njima surovost vlada, u oba slučaja, ti su krugovi ograde Božje pravde što ih samo Bog svojim milosrđem može mijenjati. Kraljevstvo je Božje među onima koji vjerno ljube Boga i čovjeka te budno paze da milost ne izgube. Zbog rane istočnoga grijeha, to nikome sasvim ne uspijeva. Zato ni najbolji od svih na zemlji još nisu u zajedništvu svetih, već se nadaju da će iz kruga pravednika koji čeznu za svetim nebesima jednom tamo biti preneseni.

Izvan Ljubavi je čovjek besmislen. U bezbožnom svijetu ništa nema smisla, zato što izvan Božje ljubavi ništa nije stvoreno, pa ne može ni postojati.

Nikakvom se količinom ne može nadomjestiti kvaliteta; tako ni bludničenjem hodanje mladića i djevojke, preljubom brak. Zar Don Juan, poput demona, ne nosi na duši prokletstvo očajnoga samca? U mrtvome mu srcu demon prezire zavedene žene pa ih neočekivanim, surovim ostavljanjem navodi na samoubojstvo? Taj od svjetine toliko obožavani papirnati lik ne uživa ni u jednoj od njih jer mu je srce predano Đavlu koji od iskona mrzi Božju rodilju i želi joj uništiti sav porod – čitav ljudski rod.

U srcu je bludnika ledeni oganj Pakla. Život mu satire gnjev slijepih strasti što ga pretvaraju u podmuklu ljudsku zvijer. Lukav je kao lisica, grabežljiv kao vuk, pohlepan kao lešinar, hladan kao smrt, a umiljat poput pospanoga lava sve dok mu u divlju ćud ne bljesne krvoločna želja da zakolje nečiju suprugu, kćer, sestru, majku, pa je na putu, onako priklanu, još ostavi da iskrvari.

Od svih grješnika, bludnik je svecima najodvratniji, jer je on najokrutniji izazov i prkos njihovu djevičanstvu u kojem se svi odreda posvećuju. Premda se zauzimaju za spas i njegove duše, jer je to duša ljudska za koju je jednako prolivena predragocjena krv njihova Gospodina, Spasitelja, Isusa Krista, klone ga se kao najstrašnije nečisti među ljudima. Ne iz mržnje prema čovjeku, nego stoga što je njegova zaraza pogubna.

Bludnik je kralj grješnika, zato mu se s divljenjem i zavišću jednako klanjaju bogohulitelji, ubojice, mrzitelji, pijanci, žderonje, lašci i vračari. On se pred njima šepuri okićen samoobožavajućim stihovima i melodijama punim svoga pokvarenjačkog ritma, a oni mu skandiraju, plješću, na rukama ga nose, u stanovima mu poput svetinja čuvaju slike, knjige i glazbene zapise. Gdje god mu tko ime spomene, oni danas sladostrasno zažmire i uskliknu kao da su pred najuzvišenijom ljepotom: Mrak! Pri tom je on nepodnošljivo sam na putu samouništenja, kojemu se bezbožnici također dive, pa mu i u tome žele nalikovati.

Prijatelji Božji! U ime Isusovo, neka među nama nestanu sva bludnička zla! Klonimo se i dvosmislica kojima se ovaj otrov služi! Od smijeha do grijeha tek je jedan korak. Snagom Spasiteljeve krvi ognjem Duha Svetoga neka budu spaljeni svi grijesi i grješne sklonosti što nas mame u okrutnost bluda! Tajnom našeg spola te po njemu začinjanim i rađanim ljudskim rodom, neka uvijek vlada Bog! Anđeli njegovi nek' nam na pomoć budu u svakom bračnom i obiteljskom boju!

Rajko Bundalo, Obitelj, 2010. g.

Šta ne vidiš da si na ignor listi?

SPOLNA TJESKOBA

O spolnoj tjeskobi pišu knjige našeg i prošlog stoljeća. Tjeskoba je prastara, jedino oblici u kojima se javlja uvijek su drugačiji i uvijek nas stavljaju pred nova pitanja. Probleme pod tim naslovom nipošto ne mislimo iscrpno obrađivati, buduću da su ti problemi preopsežni, ali unatoč tome ih ne možemo mimoići,jer su ti problemi bez sumnje jedan od glavnih sadržaja današnjeg čovjeka u tjeskobi.

Samotni čini

Toga ima kod mladića više nego kod djevojaka, iako je pogrešno misliti da kod djevojaka ne postoje spolne zablude. Sami u sebi uzbuđuju spolne užitke i tako zadovoljavaju spolnom nagonu. Do toga ih najprije dovede spolna radoznalost u razvojnim godinama u kojima se počne buditi spolni nagon, a djeluje i loše društvo, te riječi i loši primjeri mogu biti povod takvim činima i navikama.
Mnogo mladih djevojaka i mladića to uopće ne pokušavaju, te si zato nikada ne trebaju predbacivati taj grijeh. Dobar odgoj, kao i čista moralna okolina uz sređenu narav, koja ni u jednom smjeru nije stravstvena, ni previše povučena u sebe i u samotarenje, omogućuje brojnim mladim ljudima da sretno zaobiđu taj vrtlog. Ali i mnogi od onih koje je taj vrtlog tu i tamo zahvatio u svoj kovitlac, s razvitkom svoje osobnosti uskoro se uzdignu iznad svoje niže naravi i zagospodare njome.
Neki opet zađu predaleko. Prečesto su se odavali spolnoj strasti, zadovoljavajući kod toga same sebe, tako da im je to prešlo u naviku. Kod takvih započinje ozbiljna spolna tjeskoba iz koje se neki ni cijelog života ne uspiju izvući. Čak i bračni život, u kojem spolni nagon nalazi svoje prirodno i uredno zadovoljavanje, takvim ljudima ne donosi rješenje, jer se nemogu odviknuti od starih navika. Često su takvi ljudi za normalni i sretan bračni život potpuno nesposobni, ili je njihov bračni drug uz njih prikraćen.
„Pomozite mi, molim vas, ja si ne mogu pomoći“, govori mi mladić koji dolazi u savjetovalište. „Svakodnevno ponovno padam u to. Svaka malenkost je povod da se taj mehanizam u meni pokrene. Nemam više nikakve volje i nikakve radosti za život.“
Kao svaka zloupotreba i pretjerivanje s užicima, uskoro se prometne u hladnoću, gnušanje i otpor. Iako se ne može odviknuti od toga, ipak o pravom, prisnom užitku više ne možemo govoriti. Takav čovjek postaje rob nagona. Gubi volju. Ako igdje, onda upravo tu u takvim primjerima imamo posla s djelima koja nisu više slobodna. Volja više ne sudjeluje. Naprotiv, volja se čak i protivi, ali je izgubila svaku djelotvornost. Takav čovjek ne može više ništa protiv te nevolje. Zato i trči na savjetovanje, vapi za pomoći.

Sav je uplašen, nezadovoljan sam sa sobom, živčan, nema volje ni za kakav posao. Ta uplašenost može postati i tjeskoba savjesti, ali ne uvijek, ponekad uopće ne. Ako nije slobodan, tada ne može ni osobno griješiti, iako radi nešto što po normalnom redu ne bi smio. Toga je također svjestan. Plašiti čovjeka grijehom u takvom stanju bilo bi, prema tome, psihološki sasvim promašeno a s pedagoškog stanovišta bezuspješno, jer bojazan u njemu još se i povećava i tako moralna sila još više slabi. (Moja opaska: 1. Svaki ovaj grijeh se mora ispovjedati! Da ne bi neko pomislio da se ne mora ispovjedati, u slučaju da je zapao u ovo stanje. 2. Ne umanjuje se ovdje grijeh, niti se pomiču granice, nego se mora paziti da osoba ne padne u očaj, na tome je naglasak!)

Dužnost je savjetnika vratiti takvom čovjeku njegovo osobno dostojanstvo. Zato treba s njime razgovarati s punim poštovanjem, što će takvog čovjeka uzdići i zato je važan čimbenik u osobnom savjetovanju.

Dr. Anton Trstenjak (katolički teolog i psiholog), Prilozi psihologiji osobnog savjetovanja

...

Prvo i najvažnije što kod takvog čovjeka moramo postići je preusmjeravanje njegove pažnje. Takav je čovjek sav uronjen u taj svoj kompleks. Sam veli: „Kao da sam opsjednut.“ Djevojke za takvo stanje koriste za sebe izraz da žeđaju: „Uhvati me kao suha žeđ.“ Na svim jezicima jedni i drugi se slično izražavaju, što znači da to doista prisno doživljavaju i da je to za njih prava muka. Kao što se takav čovjek do sada nije mogao izvući iz tjeskobe, jer je svojim mislima i činima bio kao opsjednut ili žedan, tako će se i ubuduće iskopati iz toga samo onda kad bude sve svoje misli i osjećaje usredotočio na drugu stranu: ako ih s jednakom snagom preuzme i ispuni neka druga vrednota. Naravno, taj je recept teoretski mnogo lakši nego što je izvediv u praksi. U svakom slučaju recept je ispravan.
Zato moramo čovjeka navesti da iskoristi sva protusredstva.
Prije svega mora se okrenuti prema van: svijetu i društvu. Obično su takvi ljudi koji su navikli griješiti sami sa sobom, već po naravi uronjeni u sebe, samotnici su i nisu društveni. Njihova ih spolna navika još više tjera u tu osamljenost.
Međutim, što je netko više društven i okrenut prema van, što se više okreće prema vlastitom djelovanju a ne samo tihom razmišljanju i sanjarenju, to je manje u opasnosti da se izgubi u lošim navikama. Dakako, to ne vrijedi bez iznimke. Poznajemo mladiće koji su bili vrlo društveni, ali su također zabrazdili u tajno zadovoljavanje. Takav mladić pripovjeda o samom sebi: „Kako li živim dvostruki život! Dok sam u društvu, sav sam u pokretu i zanimam se za sve što me okružuje. Međutim, kad ostanem sam, u trenutku postajem drugi čovjek: obuzmu me misli i osjećaji iz kojih se više ne mogu podići.“
Zato je takvom čovjeku nužno potrebno savjetovati da se bavi vanjskim djelovanjem koje čovjeka s jedne strane toliko tjelesno zaposli i umori, da uvečer što brže zaspi, dok je s druge strane potrebno da mu njegovo vanjsko djelovanje prožme i misli i osjećaje, te da ga te misli i osjećaji prate i u njegovoj sobi i u postelji, ukratko, i u njegovoj samoći.
Samo tako ne postoji neposredna opasnost da se nakon završenog rada ili nakon udaljavanja od društva ponovno preda čarobnoj omaglici nagona.

Ma.. sve mi nešto u glavi... kad san ovde... neću sad tražit citate, ali mislim da je na više mista, Između neba i zemlje pozvala se na ono šta sam rekla Bonifaciju pa iskrivila...kako bih rekla... Znači ja kad sam rekla Bonifaciju rekla sam mu na konto njegove te navezanosti na Valtrotu a ne po pitanju čistoće u čemu se naravno s njim slažem. Znači reć ću to ugrubo ali konkretno da me se shvati... dakle par puta je Između neba i zemlje "zloupotrijebila" (kažem ništa osobno ali moram konkretno reć da me se razumi, a nema druge riči)...to šta sam rekla Bonifaciju. Dakle ponavljam ništa u svezi čistoće (o čistoći smo raspravljali oko nečega što on misli a ja se još uvik mislim) nego u svezi toga da sam se naprosto pitala ko za Dusparu kud je ovaj oša..zbog uzdizanja Valtrote na ravan Gospe meni je to neshvatljivo za katolika da mu je išta sveto osim svetog Pisma..sve drugo je ...dobro došlo... ali samo je sveto pismo preuzvišeno i naduzvišeno i ne znan šta. Znači to, a ne (evo po sedmi put) po pitanju morala i čistoće. Znači u svezi Valtrote a ne čistoće.