www.tebe-trazim.com

Ova mističarka iz 8 stoljeća kaže da se ne treba bojati pakla.

Molitva Rabie al-Adawiyye bila je: "O Bože, ako te obožavam iz straha od pakla, tada daj neka u paklu izgorim, ako te obožavam radi nade u raj, onda mi ga ne daj. No ako te obožavam zarad tebe samoga, ne ustegni od mene svoju vječnu krasotu!" [3]

U današnjem članku usredotočit ću se na grijeh razvrata (bluda) i predstaviti jasno biblijsko učenje protiv bludnosti. Nažalost, mnogi katolici izvještavaju da se s propovjedaonice u Crkvi ili na školskom vjeronauku ne čuje puno o ovom pitanju. Nadam se u ovom članku predstaviti biblijski poziv na čistoću koji ne ostavlja sumnju u grešnost seksa prije braka. Pismo je po tom pitanju jasno: bludnici neće naslijediti Kraljevstvo Božje. To će reći, blud je smrtni grijeh i oni koji se zbog toga ne pokaju, otići će u Pakao.

Uobičajeni kriteriju koji vrijede za smrtni grijeh su težina čina, promišljenost i potpuni pristanak volje. U većini slučajeva ti su uvjeti ispunjeni. Tijekom godina upoznao sam se s mnogo seksualno aktivnih parova koji se pripremaju za brak i nikada se zapravo ne iznenade kada ih ukorim zbog toga. Znaju da je to pogrešno; zapravo u njihovim savjestima odjekuje Božji glas. Što se tiče pristanka volje, iako neki povremeno padnu u slabom trenutku, dosljedno razvratništvo bez poduzimanja mjera za sprječavanje (npr. kada par živi nevjenčano) grešnog stanja je zanemarivanje razboritosti i zdravog razuma.

https://www.quovadiscroatia.com/podsjet ... i-iz-neba/

Mislim da je nečistoća i ljubav prema ovome svitu uzrok duhovne sljepoće svećenika. I laika ali bolnija činjenica svećenika.

"Moderni redovnici, sjemeništarci i svećenici su toliko izvan katoličke zbilje da ćete ih pronaći kako slušaju sekularne ili čak
seksualno nabijene pjesme... ili plešući s drugima na plesnom podiju."

"Nije problem celibat... već svećenici koji se ne drže svog celibata."


https://www.youtube.com/watch?v=0Q1rSv2TZis

Citati iz knjige "Kršćansko značenje ljudske spolnosti" 1985. Paul M. Quhy
Izdao filozofsko - teološki instiut družbe Isusove u Zagrebu 2008.
Ima u Verbuma

...
Kad je, dakle, taj nauk preko apostola i prvih kršćana ušao u poganski svijet, pogrješno su ga shvaćali, poricali i često mu gorko zamjerali.
Posljedica je mnogo puta bila mučeništvo onih koji su ustrajavali na očuvanju svojega djevičanstva ili čistoće. To je bilo toliko prisutno da su djevičanstvo, odnosno čistoću pogani smatrali mjerilom za prepoznavanje kršćana. One koji nisu željeli sudjelovati u nečistim radnjama svojih drugova ili koji su više držali do djevičanstva nego do braka odmah se obilježavalo kao kršćane i bacalo ih se lavovima.
S druge strane, mučenici nikada nisu smatrali da umiru za čistoću. Čistoća, sama po sebi, bila je sitnica u njihovim očima. Njihova ljubav za Krista,
koji je želio da budu čisti, davala im je odlučnosti da budu čisti. Njihova je čistoća bila dio njihova svjedočenja za Gospodina.

...
Kao katolici, morali bismo biti svjetlost koja jarko svijetli u tami okolnoga seksualnog nemorala. Primjerom naše čistoće, tom zagonetkom
i paradoksom koje čist život znači u očima onih koji ne vjeruju, na nama je da vodimo ljude Kristu, koji je izvor te čistoće.

...
Vrlo je malo vjerojatno, stoga, da ćemo se u pitanjima spolnosti ikada moću uklopiti u svijet oko sebe ako uistinu znamo što znači biti kršćanin -
iako i prečesto imamo razloga stidjeti se što ne živimo tako čisto kako žive neki pogani.


No, kada kršćani dvoje, kolebaju se i nedostaje im uvjerenja(...)nastupaju oni koji nemaju dvojbi i donose odluke za društvo.

... „Nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora.“ Te tri stvari: snaga, ljubav i samokontrola, vjerojatno su tri najbolje značajke za opisivanje kršćanske čistoće.
Takva čistoća naš je ideal. Ne želimo upadanje u stanje potiskivanja, tjeskobe, straha ili ograničavanja koje osakaćuje. ...

https://www.youtube.com/watch?v=znF6YoBPHgg

Fra Goran Azinović - Krepost Čistoće

Tratinčica,
ti dosta pišeš o ovoj temi. Zašto te pitanje "čistoće" toliko muči?
Može li čovjek u današnjem vremenu biti "čist" posebno u smislu kojeg Krist navodi kada spominje pogled sa požudom koji u srcu stvara preljub?
Za takav ideal trebalo bi provoditi stroge asketske vježbe ili jednostavno pobjeći iz svijeta - ali tko si to od nas može priuštiti?

Ja sam se osobno dugo mučila sa tim grijehom i svim posljedicama koje je on nosio – osjećaj krivnje, strah.. jedna sveopća muka.
Pa sam dosta na internetu tražila o toj temi.. nisam imala hrabrosti s nikim pričati o tome..
I jednostavno sve što ne vidim na internetu stavim na forum. To su tekstovi svetaca i razmatranja pobožnih svetih ljudi i mislim da je to prevrijedno i iskrena da budem jedino relevantno. Ne podržavam današnji govor svećenika o čistoći – liberalan je, kompromisan (često i nečist) i sve ono suprotno mom nekom mentalnom sklopu.

Mi sami od sebe nikako ne možemo postići krepost čistoće – to je milost. Ispovid, misa, krunica. Čak ni post, barem ne u mom slučaju. Niti ikakva dodatna žrtva. Čovik je preslab u tom stanju za išta. Ako se mučim sa samim duhom bludnosti i ne mogu malu pobjedu izvojevati na tom području kako da obavljam ikakve vježbe ili nešto teže. Recimo ja kad bih napravila ikakav drugi grijeh, znam da moram na ispovid brzo, i idemo dalje i gotovo, ali kad bih učinila grijeh protiv čistoće, kao da bih trenutno upala u crrrnuu depresiju. Ovaj grijeh mi je specifičan. Mislim da po ovim troma jednostavnim stvarima svatko sebi može „osigurati“ tu milost. Govorim iz svog iskustva. U ovoj stvari najvažnije je biti jednostavan i NE OSLANJATI SE NA SEBE. Milion puta bih to ponovila. Reka je sveti Augustin „ludog li mene kad sam mislio da sam od sebe mogu biti čist“. Rekla bih... tko je prošao ovu muku sa ovih grijehom zna da je NIŠTA TEŽE, a tko je shvatio da on sam po sebi ne može biti čist NIŠTA LAKŠE.

BEZGRJEŠNO ZAČEĆE I ČISTOĆA SRCA

Pomislimo da nam Prečista Djevica Marija neprestano upravlja ove riječi: Sinko moj, kćeri moja, daj mi srce svoje! Da, Marija s pravom traži od nas srce i to čisto srce, poput njezina presvetoga Srca, Marija je naša Majka, a svaka majka ima pravo da je njezino dijete ljubi, časti i vrši njezine zapovijedi i njezine želje! Stoga i Marija, naša nebeska Majka, ima pravo na ljubav našu: dužnu smo da joj posvetimo ljubav srca svoga. No kako bismo mi mogli ljubiti Mariju, kad bi naše srce bilo nečisto? ... Mi bismo se teško prevarili, kad bismo mislili, da možemo ljubiti prečistu Djevicu svim srcem koje traži prije svega drugo, nego li da bude čisto! Ako promislimo, što je ljubav, lako ćemo se uvjeriti o toj istini. Ljubiti koga, znači nastojati da se što više združi srce naše, volja naša sa srcem i voljom osobe koju ljubimo. Kad bismo mi tvrdili da ljubimo jednu osobu, a uz to bi se uvijek protivili njezinim željama, njezinoj volji, njezinim zapovijedima, tko bi nam to vjerovao? ... Dakle, ako mi ljubimo Mariju, ako hoćemo da joj posvetimo srce svoje, ono mora biti čisto! Kako bismo mi mogli ljubiti svoju nebesku Majku, njezino Prečisto Srce, a imati okaljano srce svoje? ...
Ne možemo ljubiti Bezgrješne Djevice, dok istodobno ljubimo grijeh, koji ona prezire i mrzi još od prvog časa svoga Začeća! Ljubiti dakle Neoskvrnjenu Djevicu, znači, težiti za tim da bude čisto naše srce, naša pamet i tijelo naše, tako da ugodimo svojoj miloj Majci Mariji! Mi smo dužni ljubiti Mariju, ako želimo da nam se ona u svakoj prigodi iskaže pravom Majkom i Zagovornicom pred Bogom; ali ta ljubav mora proizlaziti iz čista srca! Bezgrješna Djevica jest Majka lijepe ljubavi; stoga ona traži od nas čistu i svetu ljubav.
Svevišnji se udostojao da stvori Mariju bezgrješnu i prečistu, da se mi uzmognemo u nju ugledati, i da tako, slijedeći njezine svete kreposti, uznastojimo oko toga, da i naše srce postane čisto i sveto, poput njezina prečistog Srca! – Kako se ja vladam u tom pogledu? ...
Nažalost, namjesto da posvetim ljubav svoju nebeskoj Majci svojoj, ljubio sam neuredne strasti svoje, ljubio sam druge stvorove, koji su me sve više odalečivali od čiste i svete ljubavi, koju Prečista Djevica od mene traži. Odlučujem da ću odsada poduzimati sve potrebito da se odazovem želji Majke nebeske, da postane čisto srce moje, pamet moja i tijelo moje, i da na tom putu nigdje ne posustanem.

A Ti, mila moja Majko, vidiš moju duševnu nevolju, stoga pomozi mi, pridigni me, pokaži mi se pravom majkom, te da s Tvojom svetom pomoću, počnem čistiti dušu svoju i srce svoje od svega onoga, što bi me moglo odalečiti od Tebe i od Tvoga Božanskoga Sina! Podijeli mi milost, da Te od sada moje srce počne ljubiti pravom, svetom i čistom ljubavlju. Isprosi mi tu milost, te da postanem pravi i vjerni Tvoj sin, i da Te uvijek slijedim za života i u vječnosti. Amen.

Iz knjižice "Pobožnost dvanaest subota na čast Bezgrješnoj"