www.tebe-trazim.com

Ima li itko od vas ikog poznatog u Vinogradskoj? Da pokušamo Sandru zadržati makar još kojih desetak dana na nekom odjelu tamo....budući da se zaista počela lijepo oporavljati i sigurna sam da bi je Marof unazadio, a ne bismo je mogli ni posjećivati svakodnevno...a naravno da joj puno znači što joj dolazimo svaki dan...

Sandra je sve bolje....

U subotu sam joj pružila papir na kojemu su ispisana slova abecede...i ona je prstom pokazivala slova i slagala riječi i rečenice...itekako smislena pitanja je postavljala....
Mozak joj ipak očito nije jače ozlijeđen i ona je potpuno prisebna i svjesna svega.
Svakim danom izgleda bolje i ima malo više snage.

Trenutno se čeka rješenje hoće li je prihvatiti bolnica u Novom Marofu.
Njezin glavni liječnik u Vinogradskoj nam je otvoreno rekao da će ona u Marofu propasti jer njoj sad treba fizioterapeut koji će s njom raditi od jutra do mraka...pa logoped...a svega toga u Marofu nema...
Preporučio je katoličku bolnicu Sveti Rafael kraj Nove Gradiške, ali danas sam saznala sa tamo nema mogućnosti za dijalizu, tako da ništa od toga...
Liječnici kažu da je ona u terminalnoj fazi (pred smrt), ali se onda opet čude kad vide kako unatoč svim tim užasnim dijagnozama ona ŽIVI....i oporavlja se....

Ja joj neprestano ponavljam da je duh jači od tijela.....kako kaže Tomislav Ivančić...Ako je duh jak...on može nositi i najbolesnije i naranjenije tijelo..kakvo je njezino....


I dalje je preporučam u vaše molitvu, puno hvala!!


Hvala vam, Presveto Trojstvo, Marijo i svi sveti, što čuvate Sandru...što je tješite....što joj dajete posebne milosti.....

pridružujem se molitvi za Sandru. Bog je blagoslovio!

1. novi
2. Ela Bredi
3. jesen77
4. Mare
5. Ivona
6. Marijan
7. damir707
8. leelaa
9. Kefa
10.manuel33
11.bbrigita

Kojoj se molitvi vi pridruzujete, jer je vec postojala ova lista, krunice Bozanskog milosrda?:
1.Novi
2.Ela Bredi
3.jesen77
4.Mare
5.Ivona
6.Marijan
7.damir707
8.leelaa
9.Kefa
10.Lyna
11.Dorothea
12.vincenta
13.Trn
14.Lacrymosa
15.Rebeka
16.BiTLorD
17.Inćun
18.zorica
19.angelo

Hvala vam kojoj god molitvi da se pridružite...hvala vam na svakom pobožnom uzdahu za Sandru....

Svakim danom, unatoč njezinom silnom umoru i slabosti, ja vidim POMAK NABOLJE....

Preko našeg dragog Trna sam stupila u kontakt s jednom dobrom ženom koja će pokušati da Sandra još neko vrijeme ostane u bolnici u Zagrebu...

Jučer je prvi put otkad je u bolnici pila vodu (nije smjela)....inače sve prima preko infuzije...Koliko je bila zahvalna na tih par kapi vode koje je primila...i tek sam u subotu shvatila što znači kad mi je pokazivala cijelo vrijeme 2 prsta i krug u stilu "sve je OK" oblikovan palcem i kažiprstom...to su zapravo slova V i O, a to je značilo VODA....cijelo je vrijeme tražila vodu...
Nije imala snage jučer proučavati abecedu i slagati mi riječi, ali je cijelo vrijeme nešto "pisala" po zidu prstima..ali nisam uspjela otkriti što je htjela pitati...bila je preumorna da pravilno oblikuje te poteze...No u subotu je imala dovoljno snage da me pita preko abecede sve što je htjela...i nadam se da će opet dobiti tu snagu...

Pokušavala je nešto reći, pokušavale smo da kaže barem slovo A...ali za sad to još nikako ne ide...

Ali ZADIVLJENA sam kako ona sve prihvaća....kako se nosi s tom situacijom...kako se trudi...kako se ne predaje ... i kako mi nam na odlasku mahne...s kakvim poletom digne tu malu izranjenu ručicu u zrak da nas pozdravi....
Kako njoj rane više ne mogu dobro zacjeljivati (zbog dijalize), puna je rana po rukama.


Nakon molitve fra Roze Palića i za sve vrijeme vaše molitve - ja VIDIM da njoj ide nabolje...i fizički...ali i vidim neki mir na njezinom licu...a toga prije nije bilo...nije više očaj...a nije ni ona prepuštenost smrti ili sl....vidi se da se ona bori za život...

Sandra je danas prebačena u Novi Marof.

Prijateljica koja ju je pratila u kolima hitne pomoći kaže da je jako uznemirena....prijateljica jedva čeka otići jer ne može podnijeti tu njezinu uznemirenost..strah...i ne zna kako joj olakšati...

Ja joj sad nakon posla idem u posjet i molim vas, molite za nju...da je ne uhvati strah, panika, osjećaj potpune napuštenosti i blizina smrti.

Nećemo je moći više svakodnevno posjećivati i to je veliki problem.

ela, ako ne možete svi ići u posjete svaki dan, jel se možete organizirati tako da barem netko ode barem svaki drugi dan?
mislim da će joj od svega to najteže pasti, nažalost. vjerujem da joj puno daje snage to što ima nekoga uz sebe.

i dalje ćemo

Posjećivat ću je 4 puta tjedno i nadam se da će barem još netko moći barem jednom tjedno. Jer čim netko ne dođe samo jedan dan, ona je u potpuno bezvoljnom stanju, stanju predaje.


Jučer sam bila u Novom Marofu.
Teško me rasplakati, ali plakala sam cijelim putem natrag od Marofa do Zagreba kad sam vidjela u kakvim sam uvjetima ostavila Sandru.

Nisu joj dali ni infuziju jer nije više bilo liječnika taj dan, stavili je u smrdljivu i užasnu sobu bez ikakvih higijenskih uvjeta i tek sad vidim da je u Vinogradskoj imala VRHUNSKU njegu. Ostavila sam je ležati onako jadnu, uplašenu i preslabu... u sobi s 2 vrlo brbljave bakice koje su gotovo zdrave i jako pokretne i koje iživciralo i samo to što je Sandra malo vikala, tj. plakala od muke i bolova...
Čak sam bila i ljuta na Boga....iako znam da On zna zašto neki ljudi moraju nositi tako težak križ i da je to sigurno itekako najbolje za tu osobu i mnoge druge osobe..da im neće dati više nego što mogu pretrpjeti....ali bila sam pretužna i toliko slomljena da nisam mogla nakon tog užasnog posjeta ni govoriti....
Poželjela sam da ja budem na njezinom mjestu, da ja tamo ležim nepokretna i možda pred smrt i možda je stvarno još gore nemoćno gledati patnju bližnjeg nego sam trpjeti.

Najradije bismo je uzeli iz te bolnice, ali ona živi na 5. katu bez lifta i mislim da je nemoguće tako živjeti i nositi je svaki drugi dan na dijalizu...još bismo i mogli nabaviti joj infuziju i njegovati je, ali kako bismo s tom dijalizom budući da je na 5. katu....i potpuno nepokretna.
Usuđujem se reći da bismo je mi njegovali sto puta bolje nego će to biti u Novom Marofu.

Molim vas, molite da nam Bog providi najbolje rješenje jer mislim da bih ja koja sam zdrava, nakon samo nekoliko dana tamo, potpuno izgubila volju za životom...a kako li je tek njoj....

U Zagrebu k njoj nismo smjeli bez maske, rukavica i prethodno smo se morali totalno dezinficirati, sestre su joj mijenjale položaj svakih sat vremena, redovito čistile rane....a ovdje nemaš gdje ni ruke oprati....leži u nekom jadnom smrdljivom krevetu...