www.tebe-trazim.com

Kojoj se molitvi vi pridruzujete, jer je vec postojala ova lista, krunice Bozanskog milosrda?:
1.Novi
2.Ela Bredi
3.jesen77
4.Mare
5.Ivona
6.Marijan
7.damir707
8.leelaa
9.Kefa
10.Lyna
11.Dorothea
12.vincenta
13.Trn
14.Lacrymosa
15.Rebeka
16.BiTLorD
17.Inćun
18.zorica
19.angelo

Hvala vam kojoj god molitvi da se pridružite...hvala vam na svakom pobožnom uzdahu za Sandru....

Svakim danom, unatoč njezinom silnom umoru i slabosti, ja vidim POMAK NABOLJE....

Preko našeg dragog Trna sam stupila u kontakt s jednom dobrom ženom koja će pokušati da Sandra još neko vrijeme ostane u bolnici u Zagrebu...

Jučer je prvi put otkad je u bolnici pila vodu (nije smjela)....inače sve prima preko infuzije...Koliko je bila zahvalna na tih par kapi vode koje je primila...i tek sam u subotu shvatila što znači kad mi je pokazivala cijelo vrijeme 2 prsta i krug u stilu "sve je OK" oblikovan palcem i kažiprstom...to su zapravo slova V i O, a to je značilo VODA....cijelo je vrijeme tražila vodu...
Nije imala snage jučer proučavati abecedu i slagati mi riječi, ali je cijelo vrijeme nešto "pisala" po zidu prstima..ali nisam uspjela otkriti što je htjela pitati...bila je preumorna da pravilno oblikuje te poteze...No u subotu je imala dovoljno snage da me pita preko abecede sve što je htjela...i nadam se da će opet dobiti tu snagu...

Pokušavala je nešto reći, pokušavale smo da kaže barem slovo A...ali za sad to još nikako ne ide...

Ali ZADIVLJENA sam kako ona sve prihvaća....kako se nosi s tom situacijom...kako se trudi...kako se ne predaje ... i kako mi nam na odlasku mahne...s kakvim poletom digne tu malu izranjenu ručicu u zrak da nas pozdravi....
Kako njoj rane više ne mogu dobro zacjeljivati (zbog dijalize), puna je rana po rukama.


Nakon molitve fra Roze Palića i za sve vrijeme vaše molitve - ja VIDIM da njoj ide nabolje...i fizički...ali i vidim neki mir na njezinom licu...a toga prije nije bilo...nije više očaj...a nije ni ona prepuštenost smrti ili sl....vidi se da se ona bori za život...

Sandra je danas prebačena u Novi Marof.

Prijateljica koja ju je pratila u kolima hitne pomoći kaže da je jako uznemirena....prijateljica jedva čeka otići jer ne može podnijeti tu njezinu uznemirenost..strah...i ne zna kako joj olakšati...

Ja joj sad nakon posla idem u posjet i molim vas, molite za nju...da je ne uhvati strah, panika, osjećaj potpune napuštenosti i blizina smrti.

Nećemo je moći više svakodnevno posjećivati i to je veliki problem.

ela, ako ne možete svi ići u posjete svaki dan, jel se možete organizirati tako da barem netko ode barem svaki drugi dan?
mislim da će joj od svega to najteže pasti, nažalost. vjerujem da joj puno daje snage to što ima nekoga uz sebe.

i dalje ćemo

Posjećivat ću je 4 puta tjedno i nadam se da će barem još netko moći barem jednom tjedno. Jer čim netko ne dođe samo jedan dan, ona je u potpuno bezvoljnom stanju, stanju predaje.


Jučer sam bila u Novom Marofu.
Teško me rasplakati, ali plakala sam cijelim putem natrag od Marofa do Zagreba kad sam vidjela u kakvim sam uvjetima ostavila Sandru.

Nisu joj dali ni infuziju jer nije više bilo liječnika taj dan, stavili je u smrdljivu i užasnu sobu bez ikakvih higijenskih uvjeta i tek sad vidim da je u Vinogradskoj imala VRHUNSKU njegu. Ostavila sam je ležati onako jadnu, uplašenu i preslabu... u sobi s 2 vrlo brbljave bakice koje su gotovo zdrave i jako pokretne i koje iživciralo i samo to što je Sandra malo vikala, tj. plakala od muke i bolova...
Čak sam bila i ljuta na Boga....iako znam da On zna zašto neki ljudi moraju nositi tako težak križ i da je to sigurno itekako najbolje za tu osobu i mnoge druge osobe..da im neće dati više nego što mogu pretrpjeti....ali bila sam pretužna i toliko slomljena da nisam mogla nakon tog užasnog posjeta ni govoriti....
Poželjela sam da ja budem na njezinom mjestu, da ja tamo ležim nepokretna i možda pred smrt i možda je stvarno još gore nemoćno gledati patnju bližnjeg nego sam trpjeti.

Najradije bismo je uzeli iz te bolnice, ali ona živi na 5. katu bez lifta i mislim da je nemoguće tako živjeti i nositi je svaki drugi dan na dijalizu...još bismo i mogli nabaviti joj infuziju i njegovati je, ali kako bismo s tom dijalizom budući da je na 5. katu....i potpuno nepokretna.
Usuđujem se reći da bismo je mi njegovali sto puta bolje nego će to biti u Novom Marofu.

Molim vas, molite da nam Bog providi najbolje rješenje jer mislim da bih ja koja sam zdrava, nakon samo nekoliko dana tamo, potpuno izgubila volju za životom...a kako li je tek njoj....

U Zagrebu k njoj nismo smjeli bez maske, rukavica i prethodno smo se morali totalno dezinficirati, sestre su joj mijenjale položaj svakih sat vremena, redovito čistile rane....a ovdje nemaš gdje ni ruke oprati....leži u nekom jadnom smrdljivom krevetu...

jel ima ona ikakvih primanja? nekretnine?
padaju mi na pamet mali privatni domovi za njegu bolesnih osoba. oni najčešće imaju organiziran prijevoz na dijalizu i kontrolne preglede, i 24 satnu medicinsku njegu (od strane medicinske sestre). koštaju dosta, ali uz redovna primanja većinom naprave kompenzaciju s tom nekretninom, koja se prepiše na njih, s potpisanim doživotnim uživanjem bivšeg vlasnika. vjerujem da bi i tamo bila među starijim osobama, ali imala bi baljem bolje uvjete od ovih koje sada ima.
potražite malo, raspitajte se, možda je moguće nešto izvesti, pronaći neko sretnije rješenje, neki bolji smještaj.
teško mi je i zamisliti kako joj je

Raspitujemo se za domove, ali svi nam liječnici do sad kažu da je ona u preteškom stanju za dom....nitko je ne želi primiti...no tražimo i dalje...

Ima mala primanja, neku invalidsku mirovinicu i svoj stan i nekako o financijama ni ne razmišljamo, za to bismo se nekako snašli, makar prodati njezin stan (ali kome ga i prodati u ovoj krizi), njoj kupiti neki manji u prizemlju i s ostatkom novca joj plaćati njegu. Bojim se da ona ne bi pristala da stan damo toj ustanovi koja bi je njegovala, bojim se da bi je slomilo kad bismo je to pitali jer tad bi znala da više nema povratka DOMA. A mi nju i dalje držimo u nadi da će se jednog dana vratiti kući....

Raspitujemo se i dalje....

Hvala vam svima, hvala tebi, draga Leela, na prijedlozima i ako ikome padne na pamet kakvo rješenje, javite!! Ja sam sad pomalo izvan sebe i ne mogu baš ni razumno razmišljati.

Sandra je od četvrtka u Novom Marofu.

Šokirana sam, užasnuta, ljuta, očajna i tužna kad sam u ovih nekoliko dana koje sam provela tamo njoj u posjetu vidjela kakva je tamo situacija.
Njezina liječnica koja će biti zadužena za nju će je vidjeti tek danas. Dakle, 5 dana je pacijent u najgorem mogućem stanju ostavljen na milost i nemilost sestrama. Od svih sestara tamo, samo jedna ima suosjećanja, ali premalo je ona jedna na 55 bolesnika.

Sandri, koja ima pokretnu samo lijevu ruku (a ruka joj je skroz zavezana, da ne iščupa sondu) i ne može jesti ni piti, oni ne daju ni infuziju.
Leži u ogromnim dvjema ranama koje je užasno peku (to je jedina komunikacija u ova dva dana - moli me preko slova na abecedi da joj sama pogledam i sredim te rane...ali rane su toliko strašne da ja tu ne mogu baš ništa..jedva ih mogu pogledati...)..sestre kažu da ih one uredno previjaju...

Ne mogu vjerovati da joj se uskraćuje infuzija i da je sve što jede samo malo variva kroz sondu, to je oko par žlica...

Jednostavno ne mogu prihvatiti da se ljudi "liječe" u onakvim nehumanim uvjetima.... Ja sam u ova 4 dana izgubila više živaca nego u 32 godine života. Da, predala sam sve Isusu, ali ipak ne mogu mirno čekati da ona tamo umre u neopisivim mukama... Zar zaista ne može bolje? Kakva je to bolnica???
Mislim da bez imalo pretjerivanja mogu reći da bi njoj sto puta bilo bolje bilo gdje, bilo gdje, osobito kod kuće jer ona u toj bolnici nema NIŠTA. Nema odgovarajuću hranu, nema lijekova, nema dobru njegu, jedino što ima je dijaliza, a to može dobiti i bilo gdje u Zagrebu.
I nadam se da joj barem daju par kapi vode na dan.

Danas idem na razgovor s liječnicom koja tek danas dolazi. Pomolite se za mene jer sam u situaciji da pobjesnim tamo.


I molba - ima li itko ikakvu "vezu" u bilo kojoj zagrebačkoj bolnici? Naš je plan hitno, hitno je maknuti otamo i prebaciti je u Zagreb, ako je već Božja volja da umre, neka umre u DOSTOJANSTVENIM uvjetima, uz infuziju i uz ublažavanje bolova...u svom rodnom gradu....a ne ostavljena i bačena bez ikakve odgovarajuće njege u taj užasan Novi Marof.

Znam da Bog sve zna...ali ipak sam jako ogorčena i ljuta na sve te liječnike i sestre...Ono tamo nije humano, ono je mučilište.

Molim vas, javite se ako mislite da poznajete nekoga tko bi je mogao primiti u bolnicu na nekoliko tjedana, dok ne nađemo neki dom koji bi je bio voljan uzeti.

Njoj će biti bolje bilo gdje nego tamo gdje je trenutno.

draga ela jako mi je žao,od supruga djed je umro u Marofu,proveo je tamo deset dana,objekat je vrlo star kao i invetar,no sestre i njega za mene su bile pozitivno iznenađujuće.Od mnogo ljudi sam čula da je tamo najstručnije osoblje od bilo koje bolnice u Zagrebu,što se tiče njege i higijene pacijenta.Žao mi je što se na ovako nedužnom bići,Sandri prelama,pa zašto je tako...

Nažalost, moje iskustvo s njegom tamo nije takvo. Higijena je ravna nuli, nema se gdje ni ruke oprati, a kamoli nešto drugo (rukavice, sredstvo za dezinfekciju...).
Od osoblja mogu izdvojiti samo jednu sestru koja je ok, ostale su zaista nepristojne i nervozne, ali valjda zato jer ih je premalo i prepterećene su. S liječenjem u Vinogradskoj to mogu usporediti samo kao dva suprotna primjera. Koliko je u ZG dobro, toliko je tamo loše.

Jedini melem na ranu je to što je liječnica koja će voditi Sandru (jučer sam je upoznala) zaista dobra i vrlo ugodna i pristojna. No i sama je rekla da joj oni tamo ne mogu pružiti odgovarajuću njegu, da je premalo osoblja i premalo sredstava i da je njoj isto žao zbog toga.

Rekla je da je Sandra pacijent bez budućnosti, bez perspektive. Drago mi je da je tako otvorena, iako su to užasno dramatične "vijesti" kojih sam ionako bila svjesna...No srce mi se i dalje nada čudu....ili da joj se barem omogući da umre u dostojanstvenijim uvjetima. Ono tamo nisu dostojanstveni uvjeti.

Priuštit ćemo joj privatnog fizioterapeuta i ponekad privatnu medicinsku sestru jer liječnica je otvoreno rekla da njoj treba visoka i vrhunska njega (koji joj oni ne mogu pružiti), da je slučaj iznimno dramatičan (izgleda da se proširio i karcinom koji je operirala.... )...i da se svim srcem i ona nada da ćemo za nju pronaći bolje mjesto, ali da je gotovo sigurna da je nitko u takvom stanju neće htjeti primiti.....

Ljudskim očima gledano, spasa očito nema.


Ali Bogu je sve moguće.


Mi ćemo se i dalje ponašati i govoriti joj da joj slijedi oporavak i zaista ćemo tražiti mjesto u kojemu bi joj bilo lakše...negdje u Zagrebu.... Nadamo se da će fizioterapeut uspjeti postići barem da sjedi, da je možemo provozati u kolicima...iako ima takve užasne rane da ne znam kako će sjediti....


Osim te liječnice i jedne sestre tamo, po meni u Novom Marofu ništa ne valja i to je grozno mjesto. Hvala Bogu da netko ima i bolja iskustva, možda zavisi od zgrade do zgrade.



Presveto Trojstvo, molim Te po zagovoru Blažene Djevice Marije i svih svetih - udijeli Sandri POSEBNE MILOSTI.....one najposebnije koje te molimo u iznimnim slučajevima....Udijeli joj ozdravljenje duha, duše i tijela...pošalji joj Duha Svetog Utješitelja koji će ublažiti ili potpuno odagnati duhovne, duševne i tjelesne boli koje trpi...ozdravi svaku njezinu stanicu ako je Tvoja volja..pa da te njezinim životom ona i mi proslavljamo.... Molim Te, pošalji svoje anđele i sve svete da bdiju uz nju jer mi ne možemo biti tamo....Osobito molim sv. Leopolda, blaženog Ivana Pavla II. i sv. malu Tereziju od djeteta Isusa da budu neprestano uz njezino uzglavlje....molim Te da nadahneš i prožmeš svojim duhom medicinske sestre tamo, fizioterapeuta i liječnicu da imaju puno milosrđa prema njoj!!!
Po pregorkoj muci Tvoga ljubljenog Sina, našeg Isusa, budi milosrdan, presveti Oče...Nemoj je ostaviti tamo kao siroče!!!!!!! Hvala Ti!