www.tebe-trazim.com

..pa onda čista matematika.. :razmisli..

.."ne miriš se sama sa sobom nikako " kažeš..
..dal će te to stanja..nekud odvesti na dobro..?

..dobro..koliko to treba trajati..još 30 godina..???
..ili sve do tvoje propasti ili da završiš na psihijatriji..??

..Pa svak čovjek ima potrebu da izađe i stanje nelagode..
..što prije...da bi mogao ...bolje funkcionirati i da mu bude..
..dobro.- bolje- najbolje..

..zašto da plačeš za onim..koji te je
ostavio....iznevjerio..lagao..i ne želi živjeti s tobom..
..to je njegova bijeda...?

..moraš krenuti dalje Sama..
..samo tako ćeš naći ponovo mir i sreću..

I idem i padam i dižem se i opet padam..i preumorna sam i preslaba..
Uspoređivanje s matematikom je više nego smiješno.
Kao ja to sve ne znam?
Misliš čučim u zapećku i čekam na njegov povratak..
Sama sam dugo vremena i ostala sam na mjestu gdje sam i bila.
Ne plačem za njim i samo zbog njega nego za svojim životom, brakom, obitelji.
O djetetu neću jer je on u biti najviše izgubio.

..a što da ti onda čovjek kaže ..

..htjeli mi ili ne..sve nas čeka "matematika "
..život brzo prolazi..
..unatrag ne možemo..
..ako misliš da je riješenje da se beskonačno plačeš
..i samožaljevaš..
..ja te podržavam..neka bude volja tvoja..

ne misli ona to
nego stvar je u tom da je lako bit logičan kad ne patiš il patiš neš omanje ko svaki čovik
volim logiku, volim razum.. jer su tako činjenični, matematički istiniti
a eto, upravo je i matematika da se tuga osjeća kako se osjeća
treba odbolovat svoje..
samo nek pazi da to neprijeđe u samosažaljenje - put prema psh depresiji...

:
možemo li se oko ičega složiti, osim ove - da se ne možemo oko ničega složiti



..di isi voksice..nema te . vec" to dugo toplo ljeto."..

Pa nije da bi ja to htjela.
Nije da sam odlučila tako živjeti.
Niti se samosažaljevam nego jednostavno mi je teško.
Nisam depresivna ali me malo toga veseli.
I nakon toliko vremena, na žalost.

Draga Tuga,
Čitam te od početka i vjerujem da ti je teško. Mislim da je bol koju si iskusila jedna od težih boli koje čovjek za života može iskusiti. Obitelj je temelj svega i vjerujem da se raspadom obitelji možeš osjećati kao da si izgubila čvrsto tlo pod nogama.
Što sad učiniti? Kako si pomoći?
Moli se, plači, predaj Mu svu svoju bol, razgovaraj s Njim, prepusti Mu se.
Probaj ići dan za danom dok to ne odboluješ. Dan za danom, bez dugoročnih planova. Budi ponosna da si uz Božju pomoć izgurala još jedan dan. Veseli se svome djetetu, zahvali Bogu da ga imaš. S vremenom, bol bi trebala biti sve manja. Ne razmišljaj o bivšem suprugu. Ne znam jesi li mu oprostila. Lako je reći oprosti, ali u srcu je oprostiti jako teško...Dotle, dok ne budeš mogla oprostiti, zaustavi na vrijeme svaku lošu misao o bivšem mužu i o bilo kome tko te povrijedio. Zaustavi je čim se pojavi, odmah, zamoli Isusa da je zaustavi . Reci sama sebi: OK, opet mi dolaze loše misli, ja ne želim loše razmišljati, Isuse pomozi mi...Sasijeci te misli u korijenu, ne dozvoli da se razviju...a kad dođe vrijeme oprostit ćeš sve...Moli Boga za dar opraštanja, ali ne budi previše sigurna da si oprostila jer to ne ide tako lako...Dotle, barem obuzdaj svoje misli. To ide puno lakše. I budi sretna kad si to uspjela...

Jako je teško odbolovati ovakvu bol, ali se može i ti to možeš uz Božju pomoć.
Na sličan način sam sebi pomogla, istina u nekoj drugoj situaciji, ali mislim da se može primijeniti na svaku...
Drži se hrabro, draga Tuga, čuvaj svoje dijete i veseli se što ga imaš.
BTB, imam te u molitvama.

..teško ti je ...draga tugo..
..i dugo to traje..

..evo prvi tvoj post..
..prošlo je već 549 dana..od tog tvog posta..
..to je puno dana borbe i patnje..
..i brige za tvoje dijete i za sebe..
..jer se svijet "idile obitelji" urušio..

.žao mi te...

..
vapim za utjehomPostano: pon lis 26, 2009 1:49 pm

Pridružen/a: pon lis 26, 2009 12:29 pm
Postovi: 355 Molim Vas riječ utjehe za moju obitelj.
Suprug nas je prije tri dana napustio uz napomenu da je kraj, malo dijete i mene. Molim Vas jer sam u rasulu.
kako je netko već nazvao temu,
omekšajte srce kameno, koje pred nama glumi čvrstinu a pred ostalima plače.
Moram napomenuti da ovakvu situaciju nismo nikad imali i ovo je prevelik šok i patnja za nas i svu obitelj.

Draga sestro,donekle razumijem tvoju izdaju.Izdana si od osobe od koje to nisi očekivala na najružniji način.Donekle to ovih dana proživljavam,ne kao izdaju nego kao ravnodušnost od vlastitog roditelja,to stvarno zna boljeti do srži.Osječaji se mjenjaju i mješaju,sad bol,sad mržnja.
Želim voljeti kao Krist što je volio,ali jako mi teško ide,evo sad dođoh s Mise,i ne gine mi bdijenje večeras dok ne izmolim odovor od mog pravog Oca.Donekle shvaćam,ali nemože mi zaživjeti srce u oprostu koji trebam dati.
Nisam prije shvačao kad ljudi nisu mogli oprostiti i kad su bili tužni,jer nisam na pravi način to doživio,ali počinjem shvačati
da je jako,jako teško iskreno oprostiti..
Ovo je tvoj križni put,putuješ sa takvim križem na zoru svoga uskrsnuća,težak je križni put,ali ne čudi se što tako često padaš na tom putu pod svojim križem,nije li Isus Krist tri puta pao!!mi možemo ovdje biti Veronike na tvom križnom putu da ti ponekom riječju ili molitvom "obrišemo lice i damo ti vode",tvoje dijete ti može biti Šimun da ti križ bude malo lakši iako si svjesna da i on na tom putu dobije koji udarac bičem namjenjen tebi.
Ali sjeti se gdje ideš i tko je sve uz tebe puno veči od nas,sjeti se da je kraj nešto najljepše što nas čeka,i za što uopće postojimo,sjeti se dok suza suzu tjera,da je i naš Gospodin krvavim znojem se znojio.
Ništa nije teško kao osiječaj ostavljenosti i izdaje,pokušaj to prihvatiti ,ali samo da si ostavljena i izdana od grešnog koji i sam treba spasenje.

sestro u Kristu puno te VOLIMO i
u mislima i molitvama si.
Kriz i kruh nas svakidasnji
....da li ti je Bog dao zdravo dete, da li je tebi dao zdravlje, posao?
....par prizemnih razloga da ti malo ulepsa dan