www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 24 stu 2017 02:49

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 3355 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 331, 332, 333, 334, 335, 336  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 17 sij 2017 21:56 
Odsutan
Novoregistrirani korisnik

Pridružen: 17 sij 2017 20:17
Postovi: 4
Podijelio: 2 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Vjeroispovjest: katolkinja
Status: U braku
Ismijava Boga, ismijava vjeru, ismijava to što mi, njegovi roditelji, i njegova braća vjerujemo, prihvatio je ideje bluda i nemorala, ruga se nevinosti i čistoći i nagovara braću da prihvate iste ideje (koje naziva slobodom) i ateizam. 22 su mu godine. Pije alkohol redovito, mislim time na opijanje, iako u našoj obitelji nikad nije imao priliku vidjeti nešto tako.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 18 sij 2017 08:05 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 06 sij 2017 11:04
Postovi: 15
Podijelio: 22 zahvala
Zahvaljeno je: 3 zahvala
Vjeroispovjest: rkt
Status: U braku
U molitvi s vama

_________________
"Zar ne znaš da je ludo čuditi se nad činjenicom da među ružama ima trnja? "

Josemaria Escriva


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 18 sij 2017 11:19 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 15 sij 2017 16:07
Postovi: 348
Podijelio: 3 zahvala
Zahvaljeno je: 52 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: Solo
johnny 5 napisao:
jedna tužna mama napisao:
Molim od srca sve koji ovo pročitaju da mole za moga sina koji je skrenuo s Božjeg puta u zlo i ateizam. Srce me boli zbog toga, ta muka naše obitelji traje već nekoliko godina, razgovarali smo s njime bezbroj puta, isplakali more suza, muž i ja užasno trpimo - izgubili smo sina - a jednako tako trpe i njegova braća i sestre koja su izgubila brata. Molim vas da molite za njega, da uvidi svoje pogreške i grijehe i da se vrati Bogu. Toliko mi je teško da se to opisati ne može, gutam suze za dana da ne rastužim dodatno muža i ostalu djecu, a noću ne mogu spavati od tuge i plačem u jastuk. Bože pomozi nam i vrati ga na svoj Put! Bože smiluj se! Kriste probij okov koji je okovao svoje srce, probij led kojim ga je opasao i vrati ga vjeri i nama!

A šta se počeo drogirati ili baviti kriminalom?

jedna tužna mama napisao:
Ismijava Boga, ismijava vjeru, ismijava to što mi, njegovi roditelji, i njegova braća vjerujemo, prihvatio je ideje bluda i nemorala, ruga se nevinosti i čistoći i nagovara braću da prihvate iste ideje (koje naziva slobodom) i ateizam. 22 su mu godine. Pije alkohol redovito, mislim time na opijanje, iako u našoj obitelji nikad nije imao priliku vidjeti nešto tako.


Dobar dan.
Pročitala sam vaše postove i ne mogu ne skrenuti vam pažnju na nekoliko stvari.
Zasigurno je teško iz tri-četiri rečenice iščitati „stvarno stanje“ koje se događa – no kao prvo, možda ne bi bilo loše da promijenite gledište na taj „problem“ koji imate – od suza i očajavanja nema neke koristi.
Naime, s obzirom na to da ste napisali da vam sin ima 22 godine (ne znam radi li, studira li, živi li s vama, živite li u gradu ili u manjoj sredini), prva asocijacija koju sam dobila kada sam pročitala vaš post je da je vaš sin vjerojatno sada u nekakvom kasnom razdoblju negativizma. Kod mladih se u procesu odrastanja (sada, ne znam koliko je vaš sin emocionalno i psihološki zreo, kakav je bio u razdoblju puberteta) javlja (doduše, najčešće nešto prije nego u dobi od vašeg sina - ali napisali ste da to traje već nekoliko godina) prema svemu što ih okružuje svojevrsni negativizam.
U obitelji dolazi do suprotstavljanja autoritetu, najčešće roditeljima, dolazi do izrugivanja i neposlušnosti. I da, sve vrijednosti koje vi u obitelji držite bitnima, on jednostavno ignorira i „inati se“/suprostavlja vam se (kako god da se izrazim, mislim da znate na što mislim). Vaš sin je jednostavno u potrazi za vlastitim identitetom (zato gore ono pitanje – što radi trenutačno, ima li nešto što mu je posebno bitno i sl.). Jer, kada ste dijete, sve životne vrijednosti i stavovi vrlo su slični roditeljskim, i ne propitkujemo ih, uzimamo ih kao istine. Međutim, svakim danom sazrijevamo i naše kognitivno funkcioniranje je drugačije, jače je, snažnije je, dublje je pa svemu tome i težnja za ostvarivanjem dovodi do toga da se napuštaju roditeljski pogledi na svijet, a traže vlastiti.
Temeljna pitanja koja je svatko od nas postavljao – tko sam ja, kamo ja idem, što ja želim – i naravno, ovisno i o obiteljskoj klimi, okružju, pa i stilu vašeg roditeljstva – dijete (kao jedinka sama za sebe) reagira kako reagira.
Morate shvatiti da njemu vjerojatno sada vaši roditeljski odgovori su nedovoljni – pa to što vi u obitelji ne pijete alkohol njemu ništa ne znači – (i naravno, ja ne kažem da oni nisu ispravni, vrijedni – već jednostavno on sam mora doći do tih zaključaka).
On želi promjenu svijeta, on želi nešto drugačije pa se javlja i buntovništvo (kako vi kažete - bez razloga).
Također, ne znam koliko je sin vaš bio prije vezan za vas, kakav vam je bio odnos, ali nemojte zaboraviti da se dijete ne može stalno pokoravati i da se ono „mora buniti“ da bi odraslo. Definitivno, u ovoj sada situaciji (ponavljam, pišem ovo samo na temelju nekoliko vaših rečenica) nemojte raditi grešku i forsirati bilo što jer važno je prihvatiti ga onakvog kakav jest, a ne zahtijevati da se ono ponaša u skladu s roditeljskim idejama (makar mi svi ovdje vjernici znamo o čemu govorite i zašto vas pogađa sinovljevo ponašanje).
Što se tiče konzumiranja alkohola – naravno, nikako to nije poželjno, no opet – postavimo pitanje koliko vaš sin pije, kada pije, je li to konstantno ponašanje pa govorite o ovisnosti jer gledajte, nažalost, to je „sasvim normalna“ pojava. Zašto uopće pijemo alkohol? Poznato je da alkohol usporava središnji živčani sustav te stvara osjećaj dobrog raspoloženja, energije i topline, a ono još fascinantnije je da smanjuje osjećaj tjeskobe i stvara lažni dojam moći, jer ako se ne osjećamo dobro, da bi smanjili stres, da bi zaboravili na tugu i probleme s kojima se suočavaju, da bi pobjegli iz nečeg stvarnog u imaginarno, da bi se osjećali dobro, da bi doživjeli nešto novo, uzbudljivo ali i bili opušteni.
Vjerujem da se osjećate nemoćno i pitate se do kada tako i hoće li se vaš sin „popraviti“, ali probajte u idućim komunikacijama i svađama s njim imati i ovo gore na umu.
Ono za što se osobno zalažem jest, s obzirom na to da vaš sin ipak ima 22 godine i nije više dijete, da s njim postupate po formuli „koliko odgovornosti - toliko i slobode“, a vama kad vam bude posebno teško savjetujem da se sjetite one prispodobe o izgubljenom sinu jer Bog nije zahtjevan i poput oca iz prispodobe strpljivo čeka raširenih ruku.

_________________
Qui fidelis est in minimo et in maiori fidelis est.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 18 sij 2017 12:24 
Odsutan
Novoregistrirani korisnik

Pridružen: 17 sij 2017 20:17
Postovi: 4
Podijelio: 2 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Vjeroispovjest: katolkinja
Status: U braku
Belive napisao:
Dobar dan.
Pročitala sam vaše postove i ne mogu ne skrenuti vam pažnju na nekoliko stvari.
Zasigurno je teško iz tri-četiri rečenice iščitati „stvarno stanje“ koje se događa – no kao prvo, možda ne bi bilo loše da promijenite gledište na taj „problem“ koji imate – od suza i očajavanja nema neke koristi.
Naime, s obzirom na to da ste napisali da vam sin ima 22 godine (ne znam radi li, studira li, živi li s vama, živite li u gradu ili u manjoj sredini), prva asocijacija koju sam dobila kada sam pročitala vaš post je da je vaš sin vjerojatno sada u nekakvom kasnom razdoblju negativizma. Kod mladih se u procesu odrastanja (sada, ne znam koliko je vaš sin emocionalno i psihološki zreo, kakav je bio u razdoblju puberteta) javlja (doduše, najčešće nešto prije nego u dobi od vašeg sina - ali napisali ste da to traje već nekoliko godina) prema svemu što ih okružuje svojevrsni negativizam.
U obitelji dolazi do suprotstavljanja autoritetu, najčešće roditeljima, dolazi do izrugivanja i neposlušnosti. I da, sve vrijednosti koje vi u obitelji držite bitnima, on jednostavno ignorira i „inati se“/suprostavlja vam se (kako god da se izrazim, mislim da znate na što mislim). Vaš sin je jednostavno u potrazi za vlastitim identitetom (zato gore ono pitanje – što radi trenutačno, ima li nešto što mu je posebno bitno i sl.). Jer, kada ste dijete, sve životne vrijednosti i stavovi vrlo su slični roditeljskim, i ne propitkujemo ih, uzimamo ih kao istine. Međutim, svakim danom sazrijevamo i naše kognitivno funkcioniranje je drugačije, jače je, snažnije je, dublje je pa svemu tome i težnja za ostvarivanjem dovodi do toga da se napuštaju roditeljski pogledi na svijet, a traže vlastiti.
Temeljna pitanja koja je svatko od nas postavljao – tko sam ja, kamo ja idem, što ja želim – i naravno, ovisno i o obiteljskoj klimi, okružju, pa i stilu vašeg roditeljstva – dijete (kao jedinka sama za sebe) reagira kako reagira.
Morate shvatiti da njemu vjerojatno sada vaši roditeljski odgovori su nedovoljni – pa to što vi u obitelji ne pijete alkohol njemu ništa ne znači – (i naravno, ja ne kažem da oni nisu ispravni, vrijedni – već jednostavno on sam mora doći do tih zaključaka).
On želi promjenu svijeta, on želi nešto drugačije pa se javlja i buntovništvo (kako vi kažete - bez razloga).
Također, ne znam koliko je sin vaš bio prije vezan za vas, kakav vam je bio odnos, ali nemojte zaboraviti da se dijete ne može stalno pokoravati i da se ono „mora buniti“ da bi odraslo. Definitivno, u ovoj sada situaciji (ponavljam, pišem ovo samo na temelju nekoliko vaših rečenica) nemojte raditi grešku i forsirati bilo što jer važno je prihvatiti ga onakvog kakav jest, a ne zahtijevati da se ono ponaša u skladu s roditeljskim idejama (makar mi svi ovdje vjernici znamo o čemu govorite i zašto vas pogađa sinovljevo ponašanje).
Što se tiče konzumiranja alkohola – naravno, nikako to nije poželjno, no opet – postavimo pitanje koliko vaš sin pije, kada pije, je li to konstantno ponašanje pa govorite o ovisnosti jer gledajte, nažalost, to je „sasvim normalna“ pojava. Zašto uopće pijemo alkohol? Poznato je da alkohol usporava središnji živčani sustav te stvara osjećaj dobrog raspoloženja, energije i topline, a ono još fascinantnije je da smanjuje osjećaj tjeskobe i stvara lažni dojam moći, jer ako se ne osjećamo dobro, da bi smanjili stres, da bi zaboravili na tugu i probleme s kojima se suočavaju, da bi pobjegli iz nečeg stvarnog u imaginarno, da bi se osjećali dobro, da bi doživjeli nešto novo, uzbudljivo ali i bili opušteni.
Vjerujem da se osjećate nemoćno i pitate se do kada tako i hoće li se vaš sin „popraviti“, ali probajte u idućim komunikacijama i svađama s njim imati i ovo gore na umu.
Ono za što se osobno zalažem jest, s obzirom na to da vaš sin ipak ima 22 godine i nije više dijete, da s njim postupate po formuli „koliko odgovornosti - toliko i slobode“, a vama kad vam bude posebno teško savjetujem da se sjetite one prispodobe o izgubljenom sinu jer Bog nije zahtjevan i poput oca iz prispodobe strpljivo čeka raširenih ruku.


Hvala Vam na odgovoru i trudu, Belive. Na žalost, ovo nije faza "buntovništva" kakve su normalne u pubertetu tj. općenito u odrastanju. Sve ovo što ste naveli uzeli smo odavno u obzir. Ne znamo, zapravo, što je na stvari, ali hladnoća koja iz njega upravo isijava upućuje nas na vrlo teške misli. Božja pomoć i zagovor Majke Božje i svih svetaca, a pogotovo sv. Josipa, jedno je u što se uzdam. Molim Vas da molite za njegov spas.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 18 sij 2017 16:45 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 15 sij 2017 16:07
Postovi: 348
Podijelio: 3 zahvala
Zahvaljeno je: 52 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: Solo
jedna tužna mama napisao:
Belive napisao:
Dobar dan.
Pročitala sam vaše postove i ne mogu ne skrenuti vam pažnju na nekoliko stvari.
Zasigurno je teško iz tri-četiri rečenice iščitati „stvarno stanje“ koje se događa – no kao prvo, možda ne bi bilo loše da promijenite gledište na taj „problem“ koji imate – od suza i očajavanja nema neke koristi.
Naime, s obzirom na to da ste napisali da vam sin ima 22 godine (ne znam radi li, studira li, živi li s vama, živite li u gradu ili u manjoj sredini), prva asocijacija koju sam dobila kada sam pročitala vaš post je da je vaš sin vjerojatno sada u nekakvom kasnom razdoblju negativizma. Kod mladih se u procesu odrastanja (sada, ne znam koliko je vaš sin emocionalno i psihološki zreo, kakav je bio u razdoblju puberteta) javlja (doduše, najčešće nešto prije nego u dobi od vašeg sina - ali napisali ste da to traje već nekoliko godina) prema svemu što ih okružuje svojevrsni negativizam.
U obitelji dolazi do suprotstavljanja autoritetu, najčešće roditeljima, dolazi do izrugivanja i neposlušnosti. I da, sve vrijednosti koje vi u obitelji držite bitnima, on jednostavno ignorira i „inati se“/suprostavlja vam se (kako god da se izrazim, mislim da znate na što mislim). Vaš sin je jednostavno u potrazi za vlastitim identitetom (zato gore ono pitanje – što radi trenutačno, ima li nešto što mu je posebno bitno i sl.). Jer, kada ste dijete, sve životne vrijednosti i stavovi vrlo su slični roditeljskim, i ne propitkujemo ih, uzimamo ih kao istine. Međutim, svakim danom sazrijevamo i naše kognitivno funkcioniranje je drugačije, jače je, snažnije je, dublje je pa svemu tome i težnja za ostvarivanjem dovodi do toga da se napuštaju roditeljski pogledi na svijet, a traže vlastiti.
Temeljna pitanja koja je svatko od nas postavljao – tko sam ja, kamo ja idem, što ja želim – i naravno, ovisno i o obiteljskoj klimi, okružju, pa i stilu vašeg roditeljstva – dijete (kao jedinka sama za sebe) reagira kako reagira.
Morate shvatiti da njemu vjerojatno sada vaši roditeljski odgovori su nedovoljni – pa to što vi u obitelji ne pijete alkohol njemu ništa ne znači – (i naravno, ja ne kažem da oni nisu ispravni, vrijedni – već jednostavno on sam mora doći do tih zaključaka).
On želi promjenu svijeta, on želi nešto drugačije pa se javlja i buntovništvo (kako vi kažete - bez razloga).
Također, ne znam koliko je sin vaš bio prije vezan za vas, kakav vam je bio odnos, ali nemojte zaboraviti da se dijete ne može stalno pokoravati i da se ono „mora buniti“ da bi odraslo. Definitivno, u ovoj sada situaciji (ponavljam, pišem ovo samo na temelju nekoliko vaših rečenica) nemojte raditi grešku i forsirati bilo što jer važno je prihvatiti ga onakvog kakav jest, a ne zahtijevati da se ono ponaša u skladu s roditeljskim idejama (makar mi svi ovdje vjernici znamo o čemu govorite i zašto vas pogađa sinovljevo ponašanje).
Što se tiče konzumiranja alkohola – naravno, nikako to nije poželjno, no opet – postavimo pitanje koliko vaš sin pije, kada pije, je li to konstantno ponašanje pa govorite o ovisnosti jer gledajte, nažalost, to je „sasvim normalna“ pojava. Zašto uopće pijemo alkohol? Poznato je da alkohol usporava središnji živčani sustav te stvara osjećaj dobrog raspoloženja, energije i topline, a ono još fascinantnije je da smanjuje osjećaj tjeskobe i stvara lažni dojam moći, jer ako se ne osjećamo dobro, da bi smanjili stres, da bi zaboravili na tugu i probleme s kojima se suočavaju, da bi pobjegli iz nečeg stvarnog u imaginarno, da bi se osjećali dobro, da bi doživjeli nešto novo, uzbudljivo ali i bili opušteni.
Vjerujem da se osjećate nemoćno i pitate se do kada tako i hoće li se vaš sin „popraviti“, ali probajte u idućim komunikacijama i svađama s njim imati i ovo gore na umu.
Ono za što se osobno zalažem jest, s obzirom na to da vaš sin ipak ima 22 godine i nije više dijete, da s njim postupate po formuli „koliko odgovornosti - toliko i slobode“, a vama kad vam bude posebno teško savjetujem da se sjetite one prispodobe o izgubljenom sinu jer Bog nije zahtjevan i poput oca iz prispodobe strpljivo čeka raširenih ruku.


Hvala Vam na odgovoru i trudu, Belive. Na žalost, ovo nije faza "buntovništva" kakve su normalne u pubertetu tj. općenito u odrastanju. Sve ovo što ste naveli uzeli smo odavno u obzir. Ne znamo, zapravo, što je na stvari, ali hladnoća koja iz njega upravo isijava upućuje nas na vrlo teške misli. Božja pomoć i zagovor Majke Božje i svih svetaca, a pogotovo sv. Josipa, jedno je u što se uzdam. Molim Vas da molite za njegov spas.


Ako ste vec prethodne solucije prekrizili i ako ste uvjereni da nije stvar u gore napisanom - pretpostavljam da ni nemate bas neke "opcije djelovanja" (osim molitvi). Sad, kolika je ozbiljnost situacije - niti znam, niti zelim pretpostavljati. Pokusajte ne inzistirati i ocekivati da vas on poslusa ili da ce se neka promjena dogodi preko noci. Trebalo bi nekako prihvatiti situaciju kakva jest. To je vase dijete, ali i odrasli covjek koji ce vazne zivotne lekcije uciti na razne nacine i u razlicitim zivotnim okruzenjima.
Vjerujem da vam nije lako i da je biti roditelj najzahtjevnije zanimanje na svijetu za koje nema uputa ni tocnog recepta, tim vise sto djeca ne dolaze na svijet kao tabula rasa vec s urođenim, bazičnim svojstvima temperamenta.

_________________
Qui fidelis est in minimo et in maiori fidelis est.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 18 sij 2017 20:12 
Odsutan
Novoregistrirani korisnik

Pridružen: 17 sij 2017 20:17
Postovi: 4
Podijelio: 2 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Vjeroispovjest: katolkinja
Status: U braku
Molim i nadam se da će ga dragi Bog i sv. Josip čija devetnica počinje danas vratiti na Božji put. Druge pomoći ne vidim.

Molim Vas, molite za tu nakanu.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 20 sij 2017 12:22 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 15 sij 2017 16:07
Postovi: 348
Podijelio: 3 zahvala
Zahvaljeno je: 52 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: Solo
jedna tužna mama napisao:
Molim i nadam se da će ga dragi Bog i sv. Josip čija devetnica počinje danas vratiti na Božji put. Druge pomoći ne vidim.
Molim Vas, molite za tu nakanu.


Kažete da „druge pomoći ne vidite“ pa ni ne mislim (kao što sam rekla) da možete napraviti tko zna kakvo čudo, ali svakako pokušajte razumjeti.
No, ono što bih vam još jednom ponovila je da svakidašnja briga za slobodom, samostalnošću i životnim ostvarenjem je težnja ljudskoga bića, a za “biti ostvaren” nužno je najprije “postati”.
Postajanje, ima na umu rast osobnosti u svim njezinim dimenzijama, težeći njihovom maksimalnom razvoju, a za ovu priču najbitnije, to podrazumijeva i usklađivanje vlastitog ponašanja i životnog okruženja i, nažalost, tu često dolazi do kratkog spoja. Sin vam ima 22 godine, mislim da ga morate jednostavno „pustiti“ da na taj „njegov način“ pokuša živjeti jer, ponavljam, covjek uci na razne nacine i u razlicitim zivotnim okruzenjima.

Ako se ne varam, Marija Terezija je rekla da je Bog u loncima. Ja to volim interpretirati kao to da Bog nije samo u duhovnim stvarima. Tako da samo pomalo. Za vjeru ne postoji tableta koja će, ako je vaš sin popije, u njemu probuditi vjeru.
A sada, dolazi li do obraćenja jer smo mi rekli Bogu DA, ili zbog ogromne Božje milosti – nisam sigurna da znam odgovor na to pitanje jer mislim da ni nema jednoznačno točnog odgovora.

Pozdrav.

_________________
Qui fidelis est in minimo et in maiori fidelis est.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostOvaj post je obrisan od Micka na 20 sij 2017 16:16.
PostPostano: 03 ožu 2017 06:12 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 01 vel 2015 08:33
Postovi: 17
Podijelio: 4 zahvala
Zahvaljeno je: 7 zahvala
Vjeroispovjest: katolik
Status: U vezi
predragi moji, trpim strašno psihičko zlostavljanje od strane kolegice. molite samnom da joj dragi Bog očisti srce od zla i pokvarenosti

hvala


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 06 ožu 2017 10:12 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 24 tra 2009 21:44
Postovi: 3458
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 9 zahvala
Zahvaljeno je: 29 zahvala
Vjeroispovjest: rkc
Status: U braku
Predragi,

molim hitnu molitvu.Upravo sam u uredu čekam sastanak.Jako mučna situacija.

Neka Gospodin blagoslovi sve koji me se sjete.

:grlim te:

_________________
Ne mogu živjeti u sebi,ako ne živim u Bogu.
Sv. Augustin


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 3355 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 331, 332, 333, 334, 335, 336  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr