www.tebe-trazim.com

..što ti bi..

.pa vidiš da je autobiografski.i generalno--.

.a što si se ti tu našla..nisam ja kriv

Potpuno tocno.I ja sam tu.
I da,hvala Mu pa nas uopce i drzi na zemlji.

....
da..nije se ugodno tu nać...
Fala mu od srca...

I mene je bio strah kada sam bio dijete, strah me bilo naslaganih deka što su se nalazile ispred kreveta naslagane...ali to nikom nisam rekao, bojao se cijelu noć, znojio se, vjerovatno zato i dobio bronhitis...-i danas ga imam.. a zaista kada pogledam danas...bez veze si možemo uništiti život...a i sada ima neki crv u vitrini pa se čuje kako jede drvo, a u noći... užas...grebe, struže..ali to je samo crv..dosta puta sam ga pokušavao izvaditi, naći, uništio sam cijelu policu tražeći za njegovim tragovima...uzalud..ali to je samo crv...a tolike muke..a crv..a sa svim i svačim ga mogu povezati kroz san..ili budan..spavam otvorenog prozora, žabe cvrčci, psi, mačke...sve, ali ja čujem najviše crva...strah je zaista opasan crv...

Ne boj se, strah je ipak crv možeš ga zgazit, samo kada ga nađeš..
Ili ga prihvati, pa živi s njim, imajuć na umu da je samo crv...

P.S. preporučam drugo...inače ode regal...(samo hrabro)

Veliki pozdrav!

ma nek regala...zgazit ću ga!!!!
fala na utjehi..

Držao me u zaštiti svoje ruke.
Ps 49, 2

Koliko puta mislim da su me svi ostavili - pa i Bog. Da je sve protiv. Da sam travka po kojoj svi mogu gaziti, nemoćan. Sam! Bespomoćnost je ona koja ubija. Oduzima optimizam. Prekriva sunce nade. A onda? Onda u nekim malim sitnim detaljima otkrivam da Gospodin dopušta moju bespomoćnost ali nikada ne dopušta da ona postane moj način života. Osjetim da me on štiti, da je uz mene.

Gospodine, ne dopusti da nasu dragu sestru Ane, obuzme osjećaj bespomoćnosti.Neka zna da si sa njom, da je štitiš. Hvala Ti!

Khm - khm.
Da budem iskrena, mislila sam se isključiti odavde - pa što ja tu radim, pa što je to mene tako povezalo sa hrpom stranaca, pa što ja radim na internetu, pa što ja imam za reći, sve je već rečeno i što bi ja još naklapala. Ali eto ipak došla tu, malo prošvrljati.
A sad čitam ovo i ne mogu da se ne javim, jer tako razumijem Anu. Ja sam godinama bila hodajuća gruda straha. Preživjela sam jedan veliki šok sa tenkovskom granatom na početku rata, i onda još četiri godine neprekidnog granatiranja. Sve mi se poremetilo - koncentracija i učenje, a bila sam odlikaš; prehrana - non-stop glad, potpuno izgubila osjećaj za glad i sitost; odnosi s ljudima - jer sam bila toliko u grču da u društvu više nisam normalno funkcionirala. Jela sam u grču, hodala u grču , pričala u grču, slušala u grču... Poslije je bio dugi period kad mi je bilo tako teško živjeti i nositi sve životne obaveze da mi je jedina utjeha bila pomisao da ću jednom doći gore i odmoriti se. Ali eto, čovjek sve izdrži. Obratila sam se, i stremila neprekidno za ozdravljenjem, jer sam bila svjesna da mi treba, i da samo ljubav liječi, ljubav Božja. Pa sam se stalno pitala zašto me već nije ozdravio skroz. A On djeluje polako, na svoj način, ali DJELUJE. Danas se osjećam ZDRAVO, slobodno. Strah je nestao, stvarno, potpuno!!
I milijun puta sam se upitala ZAŠTO? Pa sam mislila da trpim neku vremenitu kaznu za svoje grijehe, pa da je možda nešto iz obiteljskog nasljeđa, ako to ima veze... Pa da je Bog to dopustio iz samo njemu znanog razloga... Ali znam jedno: dopustio je koliko sam MOGLA izdržati. I još jedno sam uvijek imala (i dok se nisam obratila), ni na trenutak nisam izgubila NADU. Znala sam jednostavno da će doći dan kad će biti bolje, ne bolje - dobro, super.
Ne znam da li te ovo tješi imalo, Ane... I ne znam ništa o tebi i tvojoj životnoj situaciji, ni otkud strah... Ali strah je uvijek sličan, bez obzira da li se radi o nekoj bolesti, traumi, životnoj krizi... Vjerujem da će te dragi Bog osloboditi i ozdraviti, i to ti želim. I utješna mi je pomisao da patnja nije uzaludna...

Prekrasno, seko Tinka!!
... i moji su strahovi počeli od rata, otkad sam kao malo dijete spavala na granatama jer je moja kuća bila zadnja crta, i u njoj su bili vojnici... o, Bože, kako je strah razarajuć... al s Isusom nestaju naši strahovi!!

Daria, hvala ti.
Ti si bila mala curica tada... Kako tužno...
Ali Bogu hvala, ti dani mraka su iza nas.
Ako sam dobro razumjela, i tvoji strahovi su nestali s Isusom. Nestat će i Anini, s molitvom i strpljivošću.

Draga Tinka, moji strahovi su još uvijek prisutni, no ja vjerujem da će nestati, jer će ih Isus sve uzeti!!