www.tebe-trazim.com

http://www.skac.hr/dopisivanja.php?Zast ... ije&ID=238

Ponovno udata: kako zatražiti i primiti Božji oprost?5.8.2009.

Poštovani, ja sam Vas već kontaktirala, ali imam još jedno pitanje. Znam da odlazak na ispovijed čovjeka čini mirnijim i povezanijim s Bogom, ali što je s nama koji nemamo mogućnost odlaska na sv. ispovijed, a imamo potrebu za tim da nam Bog oprosti grijehe. Kako mi bez mogućnosti odlaska na sv. ispovijed i sv. pričest možemo zatražiti oprost od naših grijeha, propusta i grešaka? Puno Vam hvala.

--------------------

Draga Ivana,

Možete zatražiti i dobiti oprost. Ovim osjetljivim pitanjem bavili su se mnogi od samih početaka kršćanstva (već sv. Augustin, sv. Bazilije), a na sreću, u današnje vrijeme, neki su si dali truda te su ovu temu, uspoređujući sveukupan nauk Crkve, „stavili na papir“, tj. prikazali na svima shvatljiv način. Poslao sam ti u cijelosti taj dokument: „Pastoral rastavljenih i ponovno vjenčanih” (Temeljne upute za dušobrižničku pratnju osoba iz razrušenih brakova i razvedenih pa ponovno oženjenih vjernika u Gornjorajnskoj crkvenoj pokrajini).

http://hrcak.srce.hr/file/49977

Ovdje ću navesti samo onaj dio koji daje odgovor na tvoje pitanje.

Pod: IV. „Posebna briga za razvedene i ponovno oženjene osobe“, stoji:

„Crkva može upravo za ovu veliku skupinu mnogo učiniti i ako drugo bračno zajedništvo nije od Crkve priznato kao valjano, te i kada ne može biti generalne dozvole za primanje sakramenata. Ovdje treba razbijati vrlo raširene krive informacije i predrasude. Razvedene i opet oženjene osobe nisu isključene iz Crkve. One nisu ni ekskomunicirane, tj. nisu sasvim i načelno isključeni iz Božje službe i zajedništva sakramenata. Budući da ovi ljudi prema uvjerenju Crkve ipak stoje u objektivnoj suprotnosti s riječju Gospodina, oni ne mogu bez daljnjega biti pripušteni sakramentima, a prije svega ne pričesti. Ovo zvuči, i sigurno jest, za mnoge osobe razočaravajuće. Ipak ostaje se pri tome: razvedene i ponovno oženjene osobe imaju mjesto u Crkvi i nalaze se u zajedništvu Crkve, premda su im neka prava, koja inače pripadaju svim članovima Crkve, djelomično uskraćena. Oni pripadaju nama. Ovim ljudima se ni u kom slučaju ne smije zanijekati realna mogućnost spasenja.

Zatim, pod:

Položaj razvedenih i ponovno oženjenih osoba u Crkvi i župnoj zajednici:
„I ovdje apostolska pobudnica »Familiaris consortio« postavlja nekoliko bitnih, do sada vrlo malo u obzir uzimanih naglasaka: razvedene i ponovno oženjene osobe ne smiju jednostavno biti prepuštene same sebi; Crkva će ih, ukoliko je to moguće, uvijek ponovno pozivati, da sudjeluju u njezinu zajedništvu. Papa (Ivan Pavao II., 22.11.1981.) kaže: »Zajedno sa Sinodom toplo potičem pastire i cijelu zajednicu vjernika da pruže pomoć rastavljenima koji su se ponovno oženili. Neka velikom ljubavlju sve učine da se ne osjećaju odijeljenima od Crkve, jer oni mogu, dapače i moraju, kao krštenici sudjelovati u njezinom životu. Valja ih poticati da slušaju Božju riječ, da prisustvuju misnoj žrtvi, da ustraju u molitvi, da dadu svoj prilog djelima ljubavi i pothvatima zajednice za pravednost, da odgajaju svoju djecu u kršćanskoj vjeri, da gaje duh pokore, i to pokažu svojim djelima, konačno da svednevice mole milost Božju" (Familiaris consortio, br. 84).

Ovdje se radi prvenstveno o djelotvornom svjedočanstvu biti kršćanin u svagdašnjici. To se traži i od razvedenih i ponovno oženjenih osoba. Tko se, naprotiv, na ovu dimenziju aktivnog kršćanskog življenja ne bi obazirao i tko bi je zanemarivao a tim više izolirano inzistirao samo na »pripuštanju sakramentima« bio bi na krivom putu. Razvedene i ponovno oženjene osobe mogu kao članovi Crkve davati također jedno važno svjedočenje, unatoč tome što im je uskraćeno primanje sv. sakramenata, ako u zajednici surađuju i ako npr. iskustva svojega, često puta neuspjelog prvog i nerijetko ljudski bolje uspjelog drugog braka, unose u razgovor Crkve o braku i obitelji. Može ih se npr. pozivati na suradnju u krugovima obitelji, na sudjelovanje na duhovnoj obnovi župne zajednice itd. Pogođene osobe bi pri svladanju svojih teškoća trebale naći potporu. Sjene prošlosti moraju se prebroditi u iskrenim razgovorima. Crkva treba upravo ove ljude uključiti u svoju molitvu vjernika. Ona »neka moli za njih, neka ih hrabri i prema njima se pokazuje kao milosrdna majka i tako ih jača u vjeri i nadi!« (Familiaris consortio, br »4). Ovo sve mora jače doći do izražaja i u službama Božjim.
…… kasnije u tekstu:

(kod pojedinih slučajeva kod kojih se IPAK razmatra mogućnost pristupanja sakramentima (v. u kontekstu dokumenta, podnaslov: „O mogućnosti da se pojedine osobe u savjesti odluče za sudjelovanje u euharistiji“) - „Ako nakon ispita savjesti primanje pričesti ne dolazi u obzir, to ne znači, - kao što je već rečeno - da je s tim samim bilo tko isključen iz zajedništva Crkve ili da mu je dapače uskraćeno spasenje. Takvi ljudi nisu izuzeti od zazivanja milosti i od vjere, nade i ljubavi, a posebice ne od molitava drugih (usp. Familiaris consortio, br. 84). Za njih postoje još uvijek drugi putovi za angažirano sudjelovanje u životu Crkve.”

Ovo su izjave koje se tiču tvojih pitanja. Sve ostalo stavimo u Božje ruke,
i naravno, učinimo ono što s Božjom pomoću i milošću u konkretnoj situaciji možemo činiti.

Sretno ti i blagoslovljeno,

P. Zdravko Knežević

Pozdrav ranjeno srce.mogu reći da je teška situacija,ali ne toliko da se nebi mogla riješiti.Već sto mi ljudi se neželimo ničega svog odreći.Mi svoj život kreiramo po našoj volji,i onda dođemo u bezizlaznu situaciju,tada molimo Boga da nam pomogne,ali da se mi ničeg ne odreknemo što smo zacrtali da nam to ostane.I svi drugi su nam krivi samo ja nisam kriv.Ali ti nam Bože pomozi u tebe se uzdamo.Mislim da od takve molitve nema koristi to je gubljenje vremena.Uđemo u prvi Brak nesvidi nam se niti se obraćamo Bogu za pomoć,da sačuvamo Brak,uđemo u drugi Brak,a to je preljub,bludnost,i molimo Boga da nas sačuva u bludnosti,i u ne Blagoslovljenom Braku.Kao da bi molili Boga da nas sačuva u zagrljaju sotone.Kad ulazino u drugi ili u prvom živimo bez Božiji Blagoslova i Sakramenata,Vjenčanja,ispovjedi Sv.Pričesti.To znači da živimo nezakonito.Bez Boga,i njegovog Blagoslova,i Njegove Milosti.Ako se ne odreknemo požuda svoga tjela,i ne vratimo se u Božij zakon bojim se da nema izlaza.Višebi volio ostati u ljubavi Božijoj nego ulaziti u drugi Brak,ali za prvi Brak bi se borio do kraja,i vjerujem da bi ga uz Božiju pomoć sačuvao.Nije bitno ako u ovom životu malo i pretrpimo,ali je bitno ući u vječni život...

Nekate Gospodin licem svojim obasja svoj put,i otvori ti Duhovne oči.
Da vidiš vršiti njegovu volju.Živjeti u zakonu Božijem to je život u svjetlu.
Živjeti u zakonu tjela to je život u tami.ili život u paklu.

PRED CIM BJEZE DJAVOLI

SVETI FRANJO ASISKI JEDNOM JE REKAO:
KAD SE IZGOVORI ZDRAVO MARIJO TADA SE TRESE PAKAO I TADA BJEZE DJAVOLI.
ON JE TO OSOBNO CESTO ISKUSIO.
I MI BI SMO TREBALI TE DVIJE RIJECI POUZDANO IZGOVARATI KAD SMO GOD U TJELESNOJ I DUSEVNOJ NEVOLJI.
ZDRAVO MARIJO ! POZDRAVLJAM TE , MARIJO !
TA MOLITVA PUNA JE POBJEDONOSNE SNAGE, I TREBALO BI JE STO CESCE MOLITI.
_________________________
VJERU IMAJTE VJERU.
BOG JE LIJEK I LIJECNIK.

Draga sestro Marice.Bilo bi dobro da se svi molimo za one u najvećoj potrebi,ili da usvoje molitve preporučimo sve one koji su u velikoj potrebi.Jer Bog svako zlo može okrenuti u dobro.Moramo biti spremni i na promjene.Moramo se željeti promjeniti,Nikad se nismo dovoljno dobro promjenili,da se ne bi trebali još vise mjenjati na bolje.
Trebali bi čitati Bibliju i živjeti po riječiBožijoj i zapovjedima Božijim,i poštovati Sv.Crkvu Kristovu,onda ćemo biti u molosti Božijoj i u Blagoslovu Božijem,to je naj veća zaštita od svakog zla i prokletstva.Predati se potpuno volji Božijoj.