Marica L napisao:
.Na zivotnoj ispovijedi sam bila prije tri godine i ubrzo tocnije 3 dana iza su me strikovi vezali.To je ovaj prvi veliki urok.Nedaj Boze nikome da to dozivi.poneki ljudi su jako zlobni i samo gledaju kako da napakoste.
Do svecenika nisam opet mogla doci,ima jako puno obaveza i sastanaka.sutra je duhovna obnova i najvjerojatnije cu otici.
Nemogu ici na ispovijed jer nemogu dobiti odrijesenje grijeha-tako mi je rekao svecenik.
Mogu otici i ispovijediti se ali da nekazem da sam u drugom braku,a kakva je to onda ispovijed?
http://www.skac.hr/dopisivanja.php?Zast ... ije&ID=238
Ponovno udata: kako zatražiti i primiti Božji oprost?5.8.2009.
Poštovani, ja sam Vas već kontaktirala, ali imam još jedno pitanje.
Znam da odlazak na ispovijed čovjeka čini mirnijim i povezanijim s Bogom, ali što je s nama koji nemamo mogućnost odlaska na sv. ispovijed, a imamo potrebu za tim da nam Bog oprosti grijehe. Kako mi bez mogućnosti odlaska na sv. ispovijed i sv. pričest možemo zatražiti oprost od naših grijeha, propusta i grešaka? Puno Vam hvala.
--------------------
Draga Ivana,
Možete zatražiti i dobiti oprost. Ovim osjetljivim pitanjem bavili su se mnogi od samih početaka kršćanstva (već sv. Augustin, sv. Bazilije), a na sreću, u današnje vrijeme, neki su si dali truda te su ovu temu, uspoređujući sveukupan nauk Crkve, „stavili na papir“, tj. prikazali na svima shvatljiv način. Poslao sam ti u cijelosti taj dokument: „Pastoral rastavljenih i ponovno vjenčanih” (Temeljne upute za dušobrižničku pratnju osoba iz razrušenih brakova i razvedenih pa ponovno oženjenih vjernika u Gornjorajnskoj crkvenoj pokrajini).
http://hrcak.srce.hr/file/49977
Ovdje ću navesti samo onaj dio koji daje odgovor na tvoje pitanje.
Pod: IV. „Posebna briga za razvedene i ponovno oženjene osobe“, stoji:
„Crkva može upravo za ovu veliku skupinu mnogo učiniti i ako drugo bračno zajedništvo nije od Crkve priznato kao valjano, te i kada ne može biti generalne dozvole za primanje sakramenata. Ovdje treba razbijati vrlo raširene krive informacije i predrasude.
Razvedene i opet oženjene osobe nisu isključene iz Crkve. One nisu ni ekskomunicirane, tj. nisu sasvim i načelno isključeni iz Božje službe i zajedništva sakramenata. Budući da ovi ljudi prema uvjerenju Crkve ipak stoje u objektivnoj suprotnosti s riječju Gospodina, oni ne mogu bez daljnjega biti pripušteni sakramentima, a prije svega ne pričesti. Ovo zvuči, i sigurno jest, za mnoge osobe razočaravajuće. Ipak ostaje se pri tome: razvedene i ponovno oženjene osobe imaju mjesto u Crkvi i nalaze se u zajedništvu Crkve, premda su im neka prava, koja inače pripadaju svim članovima Crkve, djelomično uskraćena. Oni pripadaju nama. Ovim ljudima se ni u kom slučaju ne smije zanijekati realna mogućnost spasenja.
Zatim, pod:
Položaj razvedenih i ponovno oženjenih osoba u Crkvi i župnoj zajednici:
„I ovdje apostolska pobudnica »Familiaris consortio« postavlja nekoliko bitnih, do sada vrlo malo u obzir uzimanih naglasaka: razvedene i ponovno oženjene osobe ne smiju jednostavno biti prepuštene same sebi; Crkva će ih, ukoliko je to moguće, uvijek ponovno pozivati, da sudjeluju u njezinu zajedništvu. Papa (Ivan Pavao II., 22.11.1981.) kaže: »Zajedno sa Sinodom toplo potičem pastire i cijelu zajednicu vjernika da pruže pomoć rastavljenima koji su se ponovno oženili. Neka velikom ljubavlju sve učine da se ne osjećaju odijeljenima od Crkve, jer oni mogu, dapače i moraju, kao krštenici sudjelovati u njezinom životu. Valja ih poticati da slušaju Božju riječ, da prisustvuju misnoj žrtvi, da ustraju u molitvi, da dadu svoj prilog djelima ljubavi i pothvatima zajednice za pravednost, da odgajaju svoju djecu u kršćanskoj vjeri, da gaje duh pokore, i to pokažu svojim djelima, konačno da svednevice mole milost Božju" (Familiaris consortio, br. 84).
Ovdje se radi prvenstveno o djelotvornom svjedočanstvu biti kršćanin u svagdašnjici. To se traži i od razvedenih i ponovno oženjenih osoba. Tko se, naprotiv, na ovu dimenziju aktivnog kršćanskog življenja ne bi obazirao i tko bi je zanemarivao a tim više izolirano inzistirao samo na »pripuštanju sakramentima« bio bi na krivom putu. Razvedene i ponovno oženjene osobe mogu kao članovi Crkve davati također jedno važno svjedočenje, unatoč tome što im je uskraćeno primanje sv. sakramenata, ako u zajednici surađuju i ako npr. iskustva svojega, često puta neuspjelog prvog i nerijetko ljudski bolje uspjelog drugog braka, unose u razgovor Crkve o braku i obitelji. Može ih se npr. pozivati na suradnju u krugovima obitelji, na sudjelovanje na duhovnoj obnovi župne zajednice itd. Pogođene osobe bi pri svladanju svojih teškoća trebale naći potporu. Sjene prošlosti moraju se prebroditi u iskrenim razgovorima. Crkva treba upravo ove ljude uključiti u svoju molitvu vjernika. Ona »neka moli za njih, neka ih hrabri i prema njima se pokazuje kao milosrdna majka i tako ih jača u vjeri i nadi!« (Familiaris consortio, br »4). Ovo sve mora jače doći do izražaja i u službama Božjim.
…… kasnije u tekstu:
(kod pojedinih slučajeva kod kojih se IPAK razmatra mogućnost pristupanja sakramentima (v. u kontekstu dokumenta, podnaslov: „O mogućnosti da se pojedine osobe u savjesti odluče za sudjelovanje u euharistiji“) - „Ako nakon ispita savjesti primanje pričesti ne dolazi u obzir, to ne znači, - kao što je već rečeno - da je s tim samim bilo tko isključen iz zajedništva Crkve ili da mu je dapače uskraćeno spasenje. Takvi ljudi nisu izuzeti od zazivanja milosti i od vjere, nade i ljubavi, a posebice ne od molitava drugih (usp. Familiaris consortio, br. 84). Za njih postoje još uvijek drugi putovi za angažirano sudjelovanje u životu Crkve.”
Ovo su izjave koje se tiču tvojih pitanja. Sve ostalo stavimo u Božje ruke,
i naravno, učinimo ono što s Božjom pomoću i milošću u konkretnoj situaciji možemo činiti.
Sretno ti i blagoslovljeno,
P. Zdravko Knežević