www.tebe-trazim.com

Znam draga Rebeka da ga ne mogu promjeniti.Ja sam ga takvog prihvatila i takvog ga volim.on isto kaze za mene,ali ja to ne vidim nigdje,tj.kad bi trebao pokazati suosjecanje i razumjevanje on radi suprotno.u svakoj situaciji i problemu gleda samo sebe,samo ja,ja i opet ja.pun je gnjeva,nekekve ljutnje,poslala sam ga na zivotnu ispovjed kod don Stepana JA SAM BILA I NAKON TOGA POSTALA SAM DRUGA OSOBA.a on kao i da nije bio,nista ga se nije dojmilo.najteze mi je kad kaze DA SAM JA BOG JA TO NE BI DOZVOLIO.Procitao je i svjedocanstvo Glorie Polo,nista.Nekako na takve nacine mu pokusavam pomoci ali vidim da on to ne dozivljava kao ja,a nemogu mu ja promjeniti nacvin razmisljanja a vidim da mu je tesko.isto tako me boli kada idemo na misu to se mora obuci odjelo,bijela kosulja,i komentari kako je tko dosao obucen.kao da je to vazno.vjernik je,ali kao da mu fali ono nesto a ja neznam kako da mu pomognem da shvati.

Bogu hvala..i to je dobro...


Ne znam,da li si kada razmisljala zasto je on takav..? Da li je imao sretno djetinjstvo,da li je dobio dosta ljubavi u roditeljskoj kuci..?To,sto on suprotno radi..da li ga to cini sretnim ,ili?
To,sto on gleda sebe..mozda ne zna drugacije...Pokusaj ti ,da ga preduhitris..pa ha pohvali unaprijed,prije nogo on sam sebe vidi takvog...Gnjev,je jako los..i treba zivti s njegovim stavom..a pokusaj saznati,odakle dolazi taj gnjev..?

Vidis,ovdje se ja nebih slozila...Iz iskustva znam,da ono sto je meni dobro i sto meni odgovara-da ne odgovara mojem muzu,i da za njega nije dobro...Ja mu mogu zeljeti dobro, i dati prijedlog,ali on svojom slobodim mora sam odluciti sta je za njega njabolje,da on bude sretan..jer,covjek moze zivjeti u braku sretno,ako smo oboje sretni...ma ne znam kolika razlicitost bila velika,i koliko problemi bili veliki...Jer,problemi su da ih rjesavamo,a to upravo je samo moguce kroz ljubav i prihvacanje,bez ultimatuma i nametanja svojega.....a kada ima nesto sto je nemoguce rijesiti,i to ima smisao..ako to predamo Bogu u ruke Njegove..onda se lakse nosimo s tim.


Duso draga..ja vec 4 desetljeca s tim zivim...samo prihvati,i ne polazi veliku paznju na to..ako vec znas,da tako gleda na to..pusti mu..Nasmij se...
Mi ljudi cesto to krivo shvacamo,da odjelo cini covjeka...a ne dusa i srce...pa i kada ide u crkvu,ljudi cesto grijese...Ali,ipak sam i ja da se u crkvu ide..u cistoj i citavoj odjeci..ono sto imamo najbolje..jer,gdje inace obuci tako nesto..Koje je mjesto vaznije od crkve..?odnosno od susreta s Isusom...



Sta,mislis da li i Isus tako vidi...? Ja vjerujem da Isus vidi drugacije...jer ON ljubi svakog covjeka jednako..i svi smo u Njegovim cima jednako vrijedni...tako i tvoj muz...
Budi bez brige,kada dodje vrijeme za to Bog ce biti tako mislostiv ,i biti uz njega..a mozda vec i jeste...

draga sejo st, postoji li kakva mogućnost da se zaposliš? da ikakvu kunu zaradiš, čisteć, pomažzš .. il nešto u struci ...
ima šli koga u obitelkji, prijatelje koji bi ti mogli ponuditi kakav, makar, sitni posao?
jer, mislim, dalje nema smisla . ak tvoj muž više neće biti dio zajedničkog kućanstva .. nema druge nego raditi van kuće ..

baš mi je drago da si na hagioterapiji
sve u svemu .. ko da je Bog ovo sve dopustio .. da te dovede k sebi!!

drž se i svako dobro

Draga Vox
Prihvatila bi prvo što se nudi. Imam preko 50 g. Znaš kako svi na to gledaju. Školovana sam VSS pa me neće u rad gdje ne treba škola. Uvijek nešto. Roditelji stari i jako dobri. Dali bi sve ali nemaju. Hvata me paranoja od grižnje savjesti da me pomažu skromni roditelji i panika za budućnost. Znam da to nije dobro. Valjda u glavi imam program koji očekuje samo sigurnost. Znam da nisam više tako mlada i da ne mogu priskrbiti penziju ili sredstva za starost.Koje li ironije. Suprug je postigao sve za sebe. Stekli nismo ništa osim njegovih titula i njegovih visokih primanja. Kako to dobro privlači mlađu žensku osobu koja je sada centar njegovog života. Zbog nje je i sina jedinca zanemario. Povremeno dolazi i psihički me zlostavlja tražeći sporazumni razvod braka, prijeti da me nije dužan uzdržavati. Ne nudi ništa za uzvrat, osim školovanje sina, ali i to može jednog dana smanjiti. Adresa na kojoj sada sama živim je privremenog karaktera jer je taj prostor dobio za život obitelji, kako ga već dulje vrijeme nema, svašta se može lošega dogoditi. Sve u svemu zemaljska bezizlazna situacija.
Dragi Bog zna da bih toliko toga željela ostvariti, ali kako???
Vrlo poduzetno razmišljam ,ali nailazim na ogromne prepreke i nerazumijevanje.
Dakle,
Molite se drage sestre i braćo da me moji roditelji i moj brat u potpunosti podržavaju u mojoj nakani da svi skupa ne potonemo.Blagoslovio ih dragi Bog, darovao im Duha Svetoga za razboritost i snagu ostvarenja plana na zajedničku korist.
Vezao nas dragi Isus u obitelj punu ljubavi, povjerenja, zdravlja, blagostanja. Ostali smo samo mi ti koji suosjećamo i brinemo jedni za druge. Moj otac, mati ,brat,moj sin i ja.
Blagoslivljajte Gospodina jer nam samo on to može ostvariti.
Aleluja,

BVB

Draga naša st,
drago nam je da se javljaš i da pišeš.
Nisi sama u našim si mislima i u svakoj molitvi.
Neka te Gospodin obilno blagoslovi i čuva.

Hvaljen i slavljen budi Isus,
u Presvetom Oltarskom Sakrementu
sa Djetetom svojim svaki čas
nek Marija Djeva blagoslovi sve nas amen

Draga sestro st neka te Isus blagoslovi i snage ti da,nadam se i molim da će te izbaviti iz te situacije na način na koji samo ON zna

Drage sestre,
Kako mi je drago kad se koja od vas javi.
Bog vas blagoslovio. Snada duha i vjere je u vama, a to mi itekako pomaže.
Najgore su mi jutarnje situacije kada se budim i panično osjećam. Znam da se ne mogu prepustiti tom osjećaju, ali šta ću to je valjda ljudski.
Sama sebi ponavljam da će sve biti u redu, i prisjećam se one "ženo, vjera te tvoja spasila"
Nakon mise nedjeljom postajem zahvalnija jer ima toliko toga što mi je dragi Bog u životu podario (zdravog sina, predivne roditelje, nadu u bolje,....) Shvaćam da moj križ je samo moj i da ga ne mogu dati drugoj osobi. Mogu samo molitvom predanja Isusu ostati i nadati da će sve biti dobro.
Posjećujem svoju hagioasistenticu. Bože moj kako nakon kratkog vremena ne osjećam više mržnju prema mužu. Samo mi ga je strašno žao. Pa čak i ovih 30-tak godina što sam s njim ne smatram izgubljenim, već proživljenim za neko dobro. Polako me drugi uvjeravaju da je on uvijek bio egocentrik i sebičan, nesklon žrtvovanju za ženu i brak. Ali šta ja tu mogu, ja sam ljubila i voljela i trpila i davala i na kraju sam izvisila. Neka!!!
Bog valjda vidi moju nakanu koja je bila cijelo vrijeme prisuta. Pa nismo za jedan dan. Ljudima se dešavaju padovi.
Moram se priviknuti na samoću i borbu sa svijetom koji nije baš ljubazan.
Neka mi dragi Bog stavi na životni put ljude koji će mi moći pomoći. Ne želim ništa dobiti besplatno. Ali živim za trenutak kada ću svojim rukama zaraditi kruh svagdanji.
Teška vremena su svima, tako ćemo valjda biti prisniji i bolji. Lakše ćemo rušiti barijere lažnog odnosa među ljudima.
Važno je samo da se ne pogubim u teškoj situaciji. Želim osjetiti Božji mir i onda znam da će sve biti u redu.
puse svima dragi moji forumaši pogotovo vi tople duše koje me krijepite