lilly2 napisao:
Dragi moji trebam veliku pomoc i savjet od svih Vas ovdje.....
Imam 37 god i neznam kako dalje....udala sam se,bivsi suprug je straiji 6 god. od mene, voljeli smo se,razumjeli ali nakon par mjeseci braka su poceli i problemi. Njegova majka se u sve mjesala i dalje je zeljela biti sinu centar paznje, otkrila sam da je ovisnik i uz mukotrpnu borbu uspjela ga izvući iz tog sivila i zla, promijenili smo sredinu zbog novog pocetka ali problem je ostao jedan, majka i posao...... u 7 god. braka uspio je raditi cijelu jednu godinu,vrlo brzo bi mu dosadio posao i dao bi otkaz, kako su vremena sve teza i biti podstanar s jednom plaćom meni je bilo svega dosta, i zamolila sam ga da ode svojoj majci koja je cijelo vrijeme navijala da joj se sin vrati. Nakon 3 god.razdvojenosi odluciula sam prekinuti brak s njim i pristao je, ali.....kada sam ga vidjela ponovno shvatila sam da ga jos uvijek jako volim....ne znam da li bi ga molila da se vrati, ne znam da li da pokusam ga zaboraviti, sada znam da svaki dan placem za njim....pomozite mi
Teško je breme nas forumaša na ovom forumu, jer mnogi misle da dijelimo savjete i da se pravimo sveci pa i boljima od drugih. Ali drago mi je da se ovdje najviše preporučuje molitva i drago mi je da se ovdje svjedoči o sličnim problemima, pa je nekako lakše onom koji traži pomoć.
Iako je nezahvalno tražiti i dijeliti savjete, niti se može konkretno pomoči jer smo mi od krvi i mesa, možemo dati samo svoje skromno mišljenje i jednu malu uputu, bar da se proba nekud krenuti s mjesta.
Niti smo svećenici, a kamoli duhovne vođe, jednostavno možemo samo razumjeti tvoje probleme jer smo svakodnevno dio sličnih, ako ne i istih.
Vidim da imaš problem u braku, kao i većina danas, ali osobno mislim da je i kod većine ovo samo posljedica onog što se događalo prije. Ili kako to već ide, zaljubljenost, pa preko mana se olako prelazi jer zaljubljenost to sve nekako krpa, pa dođe brak (za kojeg se često misli da je cilj, a ne start), pa dolazi zajedničko dijeljenje obveza , žrtve i trenutci kada zaljubljenost nestaje i treba prijeći u ljubav koja misli na drugog, i kako usrećiti supružnika.
Ali mi se danas jako teško odričemo svojih mana i navika, svojih ovisnosti i navezanosti, i uvijek za njih imamo izgovor, kao ja sam takav i prihvati me, neću se mijenjati jer to onda ne bih bio ja i slične gluposti, a ustvari to govori samoljublje i egoizam, koji ne može smisliti ni najmanju žrtvicu na korist braka i bračnog druga.
Dolazi do razvoda, svi žele ostati ponosni i pokazati kako mu je svejedno, a ustvari se duša kida iznutra gdje ostaju posljedice.
U tvom slučaju draga sestro, je teško, jer tko od samog početka ne starta dobro kasnije se teško vadi, ali eto Bogu hvala nije i nemoguće, jer ipak je brak pod Božjim sakramentom, pa će On to i braniti i obnavljati ako mu predaš u ruke, i sebe i muža svim srcem.
Sad ne znam kako stojiš s vjerom i molitvom, ali predpostavljam kad si već ovdje da ti je uistinu stalo.
Razvedena nisi, brak još vrijedi i moli za njega, moli za oproštenje grijeha i za muža i sebe neka vam duše spasi, obrati se i neka ti to bude prioritet.
Jer pisano je da prvo tražimo Kraljevstvo nebesko, a sve ostalo će nam se nadodati. Dakle evo ide korizma, i svake godine nam se govori „OBRATI SE I VJERUJ EVANĐELJU“, tako i ti sestro, teži Gospodinu i njegovoj ljubavi, traži Mir Gospodnji i moli da se nanovo rodiš u Kristu Isusu Gospodinu našem.
Jer što bi ti i vrijedilo sada da ti se muž i vrati, i da imate dvije prekrasne plače, kada to nije rješenje za ovaj život.
I ja sam u braku, i pokušavam plovit prema vječnoj pobjedi s onim što mi je povjereno, sa ženom, s kojom želim vršiti volju Božju, da predajemo brak i djecu u Njegove ruke, nije nam cilj samo bračna sreća i idila, već na prvom mjestu život vječni. A to možemo postići jedino ako nam se smiluje, i ako vršimo volju Njegovu. A pomoć ne izostaje, kao niti kušnji, s kojima nas više nagrađuje nego kuša!!
Mir Kristov ti želim!!