Evo, ispratili smo jučer našu Sandru u Vječnost...
Imala je lijepu sahranu.
Nikad nisam mislila da bi mi moglo značiti kakav je nečiji pogreb - skroman, raskošan, dostojanstven ili sl....uvijek mi je to bilo sve svejedno...ali ovaj put mi je posebno drago da je Sandrin pogreb, po mojoj procjeni, bio dostojanstven i jako lijep s obzirom na sve okolnosti...s obzirom na teške uvjete u kojima je živjela i bolovala...s obzirom na to nije imala obitelji ni rodbine...i s obzirom na to da je njezinim prijateljima palo na pamet da je pokopaju bez svećenika ili je kremiraju.
Kiša je lijevala kao iz kabla, kišobrani nisu bili neka zaštita. Svidjela mi se ta jaka kiša...
Kako je ona od najranijeg djetinjstva voljela grupu Parni valjak i to joj je bila jedina i najveća zemaljska radost i utjeha, bila sam presretna kad sam vidjela da je stiglo prekrasno cvijeće kojom je oni ispraćaju...a nakon cvijeća i oni....
Bilo je divno (iako i malo tužno) gledati kako ispred njezinog lijesa prvi koračaju upravo oni...ti glazbenici koje je toliko voljela i poštovala....
Točno znam koliko joj je to značilo ako je imala milost to jučer vidjeti.
Svećenik koji je vodio sprovod i misu bio je PREKRASAN.
Prije početka sprovoda uspjela sam mu samo reći da je Sandra teško i dugo bolovala i da nema nikoga od obitelji. Samp 2-3 rečenice.
No taj je svećenik bio toliko nadahnut Duhom Svetim da je održao takav divan govor da sam ja skoro zaplakala od radosti... što joj se toliko posvetio...Govorio je o Sandri kao da ju je dobro poznavao...s posebnom toplinom i nadahnućem. Poslije su me neki pitali jesam li mu ja pripremila taj govor, a neki su mislili da ju je poznavao.
ZAHVALJUJEM DRAGOM BOGU ŠTO JE POSLAO UPRAVO TOG SVEĆENIKA. I ateisti su ostali jako dirnuti njegovim govorom o vječnosti.
Najviše me dirnulo kad je rekao s velikom toplinom: Draga naša Sandra, vjerujem da te sad naš nebeski Otac miluje u svom zagrljaju!
On nije znao kakvog strašnog zemaljskog oca je imala...oca koji je tukao nju i majku, koji je majci uzeo čak i život.
Misa je također bila jako lijepa, a mene je osobito obradovalo i što je došao klavijaturist Parnog valjka, dragi Bero, koji je praktični vjernik. On je također bio radostan na tom pogrebu...kao pravi vjernik...Svi oko mene su bili ili u suzama ili jako tužni i potreseni...ali ja sam bila radosna...Radosna jer sam znala da u tom lijesu uopće nije Sandra..to su samo njezini ostaci koji čekaju uskrsnuće...a ona je u najgorem slučaju u nekom blagom Čistilištu....što je također dobro.. Radosno sam svima s kojima sam bila u kontaktu za vrijeme pogreba i nakon mise rekla da nema razloga za tugu, da je njoj sad milijun puta bolje...da je ona sad ili u Raju ili u Čistilištu, a to je super...
Neki su vjerojatno bili pomalo začuđeni zbog moje radosti.
Ali na tom pogrebu nije bilo mjesto za plakanje...tj. u tim trenucima...
Ja sam vrijeme plakanja imala u zadnja 2 mjeseca gledajući je u užasnim i ipak meni teško shvatljivim i zamislivim mukama...Puuuno teže bilo je gledati je u toj muci.
Ovo je možda prvi pogreb na kojemu sam osjetila pravu radost.
Možda zato jer sam ipak najviše vidjela i znala koliko trpi, a isto tako - znala sam koliko je molitve upućeno za spas njezine duše...i da je u smrti zapravo njezino oslobođenje.
A nakon mise...koja je također bila divna....i hvala Bogu što su došli i ateisti i što su čuli divne činjenice o Vječnosti, o oproštenju....nakon te mise je zasjalo sunce.....
Cijelo vrijeme bila je jaka kiša..kao zadnja mala žrtvica koju smo s radošću podnijeli, a kad je završila misa i kad smo izašli van...zasjalo je sunce......
Draga Sandrice.....sad sve znaš i sve ti je jasno..... Sad znaš tko je Isus s kojim sam ti ponekad išla na živce....jer nisam ti bila dobar svjedok vjere...Ti si Ga sad upoznala prije mene....
Ti si sad ili s Njim u Vječnoj Radosti, ili možda još malo u Čistilištu....ne brini, molit ćemo i dalje za tebe..ići na mise....
Vjerujem da si čula svaku svećenikovu riječ. Vjerujem da si čula kako je u ime svih nas zahvalio Bogu na tvom životu....usporedivši te s prekrasnim djelićem mozaika koji je bio potreban..bez kojega ovaj svijet ne bi bio isti....Morala si proći sve ove muke...proživjeti svoje 43 godine..ispuniti svoju misiju...a onda te Otac pozvao....i sad si s Njim...
Vidiš kako su došli i tvoji najdraži, tvoj Valjak?
Berica kojeg si toliko voljela je bio i na misi!
Sigurno si primijetila kako sam se nasmijala kad se Vedran poskliznuo i pao u blato kraj tvog groba...nisam se mogla suzdržati....ali ti dobro znaš zašto me to nasmijalo...
Obećajem ti da te se neću samo sjećati, nego ćeš do kraja mog života živjeti sa mnom...u mojoj molitvi i na svakoj misi na kojoj ću biti.
Sandrice draga....zajedno smo u molitvi i mislima....a jednog dana se opet vidimo!!
Čuvaj je, vječni Oče!!
Login
FAQ
Chat
Traži
