|
Molim vas molitvu za moju prijateljicu Sandru...za koju su liječnici rekli da se vjerojatno "neće izvući"...
Ima 43 godine. Jako tužan i težak život je do sad iza nje. Odmalena. Cijeli se život borila s teškim bolestima i mukama, a sama je na svijetu. Ni majke, ni oca.... Imala je voljenu baku do svoje mladosti, a onda je i ona umrla.
Ima samo nas nekoliko prijatelja koji nikad nismo imali dovoljno vremena za nju. Koliko sam je samo puta odbila za kavu, tj. za posjet...jer sam bila preumorna...ili sam radije otišla taj vikend kući odmoriti se... Svaki blagdan i svaki dan ona je bila sama....a ja uživala u krugu obitelji. Uvijek je ona ta koja je prva poslala čestitke i dobre želje.
Sva radost koju je imala bila je od njezinog najdražeg benda...ona je prije 20 godina osnovala fan club...Tad to još nije bilo u modi....
Ti glazbenici koje je tako iskreno poštovala nemaju pojma o težini uvjeta u kojima je živjela. Bilo mi je tužno vidjeti da takva osoba čak nema ni Internet da joj barem malo krati duge sate samoće.
Žao mi je što joj nisam posvećivala više vremena..osobito zato jer sam joj bila posebno draga...za mojim je društvom čeznula....a ja sam prečesto rekla NE....umor..posao....ili tek lijenost...Nije mi se dalo slušati jedne te iste priče.
A tako je pametna, dobra i draga!! A kakav tek borac!!!! Vjerujte, u svom tijelu nosi barem 20 teških bolesti...ali to se u njezinom duhu nikad nije vidjelo!
Zadnji put kad sam je vidjela, prije oko mjesec i pol...tako je radosno cvrkutala, iako više nije mogla napraviti ni 3 koraka bez jakog umora i bolova.... I ni tad se nije predavala...svakodnevno odlazila na dijalizu....vukla se do 5. kata više od sat vremena jer njezina zgrada nema lifta....
Bog mi ju je poslao na moj put prije 17 godina. Gdje mi je bila pamet da joj nisam pružila više svog vremena i ljubavi?
Pružala sam joj čak i manje nego ostalim prijateljima, a bila je najpotrebitija. Bila je gladna i žedna mog prijateljstva i općenito druženja.
Jako, jako mi je žao svakog propuštenog dana, a bilo ih je tako puno. Nisam imala strpljenja često je slušati, a sad ona nikad više neće moći govoriti....stradao joj je centar za govor....
Kad sam je jučer vidjela na intenzivnoj njezi...kad sam vidjela to patničko lice....tu borbu za svaki udah....to njezino malo napaćeno tijelo......ostala sam šokirana...skamenjena od tuge....ali i puna vjere....osjetila sam da je Bog zove k sebi...da je dosta njezinih muka i patnji...i da, iako nije praktična vjernica, ona je NJEGOVA....Ona je nosila najteži križ koji znam. I nosila ga je na najbolji i najhrabriji način...a da je nitko nije poučio...Nosila ga je kako ga ne bi nosila ni većina vjernika.
Liječnici su rekli da ona nije ničega svjesna i da vjerojatno neće preživjeti, a ako i nekim čudom preživi, bila bi nepokretna..unutarnji organi su pred otkazivanje....nikad ne bi govorila..a tko zna i kakve sve funkcije je izgubila srčanim i moždanim udarom....
Primila sam je za ruku i rekla: Sandrice, ruke su mi jako hladne..kao i uvijek..i oproti što ću te dotaknuti tim svojim hladnim rukama...molim te, stisni mi ruku ako me čuješ....
I TAD JE ONA GRČEVITO I SNAŽNO, KAO UTOPLJENIK STISNULA MOJU RUKU....
U tom sam stisku prepoznala sve..... Svo njezino prijateljstvo, njezinu ljubav, njezinu bol, njezinu želju za životom, njezinu svjesnost.... Držala je moju ruku kao utopljenik.
Budući da ne znam je li krštena (danas ću pokušati saznati također preko stiska ruke), u sebi sam je krstila... Razgovarala sam s tamošnjim svećenikom...rekao je da ćemo nekako dati joj "uvjetno" bolesničko pomazanje..tako nekako...ali danas ću je ja pitati bi li to ona možda željela..da dobijemo njezin pristanak...
Nisam sigurna hoće li htjeti, ali probat ću...
Tužno je i što se oko njezinog kreveta okupljaju površni znanci i prijatelji i šalju joj pozitivnu energiju i neke mantre....ili su ateisti.... Jedina sam ja vjernica. Nadam se da ću danas ukrasti koju minutu nasamo s njom da joj kažem koliko je Isus voli i da je anđeo čuvar uvijek uz nju....U duhu joj to govorim, u svakom milovanju joj to govorim, ali voljela bih reći i naglas...
Jedna djevojka koja je ateist će pokrenuti postupak da joj postane skrbnica. Ne znam je li to baš dobar način, tj. je li ona najbolji izbor. Pomolimo se i za tu nakanu...
MOLIM VAS, SJETITE SE U MOLITVI PREDIVNE I DRAGE SANDRE ČIJE JE TIJELO IZRANJENO KAO MALO ČIJE! A samo Bog zna u kakvom je stanju duša....vjerujem da će ona uskoro u Kraljevstvo nebesko i da će sve biti u redu...iako bi bilo divno i da se dogodi čudo i da ona ostane na životu i da joj stignem barem malo nadoknaditi sve što sam propustila!!
Voljeni Oče, smiluj se Sandri i neka bude tvoja volja! Ublaži joj sve muke i boli, a svi sveti - isprosite milost njezinog konačnog obraćenja i spasenja!!
|
Login
FAQ
Chat
Traži
