www.tebe-trazim.com

Kad je to moje -ja-prejako, Bog mi ni ne moze prici, ja bar tako mislim. I znam da ne voli otpor i to nase oholjenje, krutost, neprastanje. U svemu tome je problem. Nekad samo placem. Tesko je kad zelis nekom potpuno pripadati, a nesto ti ne da.

Kako ste vi pobijedili svoje -ja? Zasto je nekim ljudima to lako i nemaju problema sa time a neki se toliko muce da predaju svoje zivote Gospodinu?

Jesam kad sam se pricescivala i krizmala.
Mislim da je to borba mojeg-ja da prezivi, da Bozji duh ne zavlada do kraja. Malo sam u -ja-, malo sam u Duhu, -ja- se ne da, i zato valjda toliko trpljenje i borba. Nemam snage vise. Mozda je trpljenje kriz na kojem se to rjesava. Na kojem otpor mog -ja-prestaje i zapocinje predanje duhu. Kako ste vi pobijedili svoje -ja? Zasto je nekim ljudima to lako i nemaju problema sa time a neki se toliko muce da predaju svoje zivote Gospodinu?
Naggar, lijepo je pjevati i slaviti Gospodina, dugo mi nedostaje prave slobode i radosti za to, i snage. Prije sam tako voljela pjevati...sada mi je tesko jer je previse toga. I ja se borim da ne budem jedna od ovih koje si opisao a kao da je i meni to u krvi.. Ali to sto kazes da borba traje cijeli zivot...borba u zivotu da, ali borba sa samim sobom za predanje Gospodinu, to ne bi trebalo ja mislim, ima ljudi koji zive potpuno predani u duhu..
Dugi,ja sam dosla do toga da samo spas zazivam, ali Gospodin pomaze. Kao da mi svako malo ukazuje na pozitivno, ali ja se ne mogu dugo zadrzati u tome i opet padnem u negativu. Stalno padam. Kad imam pomoc, nekog uz sebe, lakse je, ali eto, nemam bas.
marija-elena, drago mije da me razumijes. Grozno mi ej sto sam zadnje vrijeme tako hladna pred Gospodinom, kao da je nestala sva ona ljubav i odusevljenje sa moje strane a i sa njegove. Kad je to moje -ja-prejako, Bog mi ni ne moze prici, ja bar tako mislim. I znam da ne voli otpor i to nase oholjenje, krutost, neprastanje. U svemu tome je problem. Nekad samo placem. Tesko je kad zelis nekom potpuno pripadati, a nesto ti ne da. Najljepsa su mi bila nocna klanjanja kad sam bila sama pred Njim, to mi fali.
Bit ce bolje. Bb svima.

U velikoj sam potrebi za molitvom. Sama sam. Imam velike, trenutno nerjesive probleme u mom zivotu, vrtim se u krug, ne nalazim izlaz i nemam snage vise. Od svega sto je, jedan, ako ne i najveci problem je taj sto imam u sebi jako veliki otpor prema predanju u Bozju ljubav. Jedan dio mene Ga obozava, znam da je samo uz Njega moja sreca i sloboda, moja radost, osjetila sam to i osjecam...a onda me nesto zakoci u meni, zgrci i ne mogu si pomoci. Kao da potrcim prema voljenoj osobi i u trku me uhvati grc i zamrzne na mjestu, i ja ne mogu dalje. Ne mogu protiv toga. Moliim se puno, borim se sa time, ali kao da je sve jace, ne da. Ne mogu to sama slomiti, prejako je, i uopce me svaki trud da ostanem na tom putu sve vise umara i iscrpljuje, nemam snage ni za zivot ni za molitvu cesto vise. Vrtim se ukrug neprestano pokusavajuci odgonetnuti odakle to, zasto, kako da to rijesim, negativno me strasno pocne napadati, preko prisilnih misli koje se ne gase i te strasne napetosti i grcenja. Moze li tu molitva uopce pomoci. Molim se jako puno, molila sam se, isla na mise, ispovijedi, pricesti, duh.obnove, klanjanja, bila na polaganju ruku, od koje zadnje sam se nakon nje isto grcila i tresla, ali to nesto ostaje. Moram reci da je dosta zlog, prikrivenog zlog, rana bilo u mom zivotu. U cijeloj obitelji sam jedina koja je krenula ovim putem, od sire i uze obitelji nitko nije u crkvi, neki su jako pod utjecajem negativnog i to se obara i na mene jer sa njima zivim, neki su u Jehovinim svjedocima, sumnjam uz sve to i na obiteljsko neko prokletstvo, bojim se o tome i pricati...ugl, puno je toga, a ja jedina u obitelji i sama samcata u borbi protiv svega toga, bez ijedne tople i Bogu blize duse na mojoj strani koja bi mi mogla biti potpora. Puno je i mojih grijeha, svuda me je bilo prije, ali sada se trudim zivjeti po Bozjem ali nekad mislim da mi nema spasa koliko me napada i koliko sam onesposobljena. Nista u mom zivotu mi ne ide od ruke, imam preko 30 godina. Apsolutno svaki aspekt mog zivota ne valja i u nicemu ne uspijevam, nista se na dobro ne pomice, nego je sve jos teze. Necu dalje. Ima li tko neko slicno iskustvo koje se uspjesno rjesilo? Da li me netko moze shvatiti i po Bozjoj mudrosti savjetovati?
Hvala vam unaprijed!
I preporucam se u vase molitve ili da me samo preporucite Isusu tko ima volje i zelje, jer sam vec dosadna sama sebi sto molim druge da mole za mene kad nisam vise sigurna ni da li bi uopce i trebala vise zamarati Boga svojim molitvama ako u Njegovim ocima radim nesto krivo pa mi se zbog toga ne uslisavaju, jer nekad imam osjecaj kao da mi konstantno pruza ruku a ja ju ne hvatam jer zelim po svom, ili nesto takvo...neposlusnost ili sta vec, tvrdoglavost, otpor, ne znam, ali sto god je, ne znam kako da se toga rijesim. Kako se toga rijesiti? Sebicnost, oholost...kako se covjek moze do kraja toga rijesiti da ne bude nikakva prepreka u odnosu sa Bogom, kako?