www.tebe-trazim.com

U velikoj sam potrebi za molitvom. Sama sam. Imam velike, trenutno nerjesive probleme u mom zivotu, vrtim se u krug, ne nalazim izlaz i nemam snage vise. Od svega sto je, jedan, ako ne i najveci problem je taj sto imam u sebi jako veliki otpor prema predanju u Bozju ljubav. Jedan dio mene Ga obozava, znam da je samo uz Njega moja sreca i sloboda, moja radost, osjetila sam to i osjecam...a onda me nesto zakoci u meni, zgrci i ne mogu si pomoci. Kao da potrcim prema voljenoj osobi i u trku me uhvati grc i zamrzne na mjestu, i ja ne mogu dalje. Ne mogu protiv toga. Moliim se puno, borim se sa time, ali kao da je sve jace, ne da. Ne mogu to sama slomiti, prejako je, i uopce me svaki trud da ostanem na tom putu sve vise umara i iscrpljuje, nemam snage ni za zivot ni za molitvu cesto vise. Vrtim se ukrug neprestano pokusavajuci odgonetnuti odakle to, zasto, kako da to rijesim, negativno me strasno pocne napadati, preko prisilnih misli koje se ne gase i te strasne napetosti i grcenja. Moze li tu molitva uopce pomoci. Molim se jako puno, molila sam se, isla na mise, ispovijedi, pricesti, duh.obnove, klanjanja, bila na polaganju ruku, od koje zadnje sam se nakon nje isto grcila i tresla, ali to nesto ostaje. Moram reci da je dosta zlog, prikrivenog zlog, rana bilo u mom zivotu. U cijeloj obitelji sam jedina koja je krenula ovim putem, od sire i uze obitelji nitko nije u crkvi, neki su jako pod utjecajem negativnog i to se obara i na mene jer sa njima zivim, neki su u Jehovinim svjedocima, sumnjam uz sve to i na obiteljsko neko prokletstvo, bojim se o tome i pricati...ugl, puno je toga, a ja jedina u obitelji i sama samcata u borbi protiv svega toga, bez ijedne tople i Bogu blize duse na mojoj strani koja bi mi mogla biti potpora. Puno je i mojih grijeha, svuda me je bilo prije, ali sada se trudim zivjeti po Bozjem ali nekad mislim da mi nema spasa koliko me napada i koliko sam onesposobljena. Nista u mom zivotu mi ne ide od ruke, imam preko 30 godina. Apsolutno svaki aspekt mog zivota ne valja i u nicemu ne uspijevam, nista se na dobro ne pomice, nego je sve jos teze. Necu dalje. Ima li tko neko slicno iskustvo koje se uspjesno rjesilo? Da li me netko moze shvatiti i po Bozjoj mudrosti savjetovati?
Hvala vam unaprijed!
I preporucam se u vase molitve ili da me samo preporucite Isusu tko ima volje i zelje, jer sam vec dosadna sama sebi sto molim druge da mole za mene kad nisam vise sigurna ni da li bi uopce i trebala vise zamarati Boga svojim molitvama ako u Njegovim ocima radim nesto krivo pa mi se zbog toga ne uslisavaju, jer nekad imam osjecaj kao da mi konstantno pruza ruku a ja ju ne hvatam jer zelim po svom, ili nesto takvo...neposlusnost ili sta vec, tvrdoglavost, otpor, ne znam, ali sto god je, ne znam kako da se toga rijesim. Kako se toga rijesiti? Sebicnost, oholost...kako se covjek moze do kraja toga rijesiti da ne bude nikakva prepreka u odnosu sa Bogom, kako?

Ja kad sam u napasti od crnih misli molim zaziv sv. Mihaelu Arkanđelu

"Sveti Mihaele Arkanđele, brani nas u boju; budi nam zaštita od pakosti i zasjeda đavlovih. Ponizno molimo: neka mu zapovijeda Bog, a ti kneže nebeske vojske, Sotonu i druge zlobne duhove, koji na propast duša lutaju svijetom, božanskom snagom odagnaj u pakao. Amen."

Naravno nijedna molitva ne vrijedi kao molitva koja se moli sa vjerom.

Velika je milost imati dar vjere. Samim tim što te Bog izvukao na pravi put znači da nešto veliko ipak je u redu u tvom životu. Samo što to nešto nije nešto što si ti svojim rukama i trudom postigla već nešto što ti je darovano od Boga. I najveći sveci su imali problema i bili grešnici, ono što je bilo sveto u njihovom životu je bilo upravo dar od Boga koji su oni odlučili prihvatiti.
Bog nas daruje na svakom koraku, i u malim i u velikim stvarima. Ali čovjek često to ne vidi i grčevito se drži neke svoje želje ili nauma. Treba se prepustiti Božjoj providnosti.

Na kraju jedino je Bog taj koji nas može usrećiti i ispuniti. Spoznaja da je Bog tu, prisutan u našem životu i da nas ljubi je veća sreća od bilo kakvih drugih uspjeha. Kad se prepustiš i počneš promatrati kako Bog djeluje u tvom životu bit ćeš sretna bez obzira da li ti nešto ide od ruke ili ne i kakvi su drugi oko tebe.

Btb

BTB
Samo ostani na ovom putu na kojem jesi sada...i pouzdaj se u Boga, bez obzira kolko nema pomaka. Ako se jos ne mozes pouzdati, a ono bar ne razmisljaj o neuspjesima, nego zbrajaj pluseve u zivotu i zahvaljuj Bogu na njima, pa bile to i same sitnice. Bogu su i sitnice vazne. Pretpostavljam da si se i sama mozda bavila nekim alternativnim stvarima, ako jesi, neka te to ne brine. Prosla sam i ja toga pa se pokajala i odrekla svega. Osjecam da me Bog u svemu, osim u jednom uslisava. Al kusnji uvijek ima, neke su dugotrajnije, pitam se zasto, ali nastavljam dalje uz Boga. Jer on je nas stvoritelj koji zna nasu misiju, smisao naseg zivota, a taj smisao nije daleko od Njega, i nigdje drugdje ga neces lakse spoznati. Daleko od njega je propast. Samo s njim tvoj ce se zivot vremenom iskristalizirati. Vjeruj da on vidi sva tvoja nastojanja. Bas sam nedavno cula na jednom predavanju i to mi je tako bilo kao melem...da Isus place s nama kad nam je tesko, da on prozivljava svaki nas osjecaj:)...samo pomisli da je on uz tebe i da osjeca sve sto i ti:).

Ne znam, to me ne tjesi previse niti olaksava. Ne mogu se opustiti vise, jedva da spavam. Prije je bilo lakse kada bi se makla od svojih, sada mi je malo bolje ako odem negdje, ali muka i dalje ostaje. A doma je to toliko jako da... ne mogu vise. Pomolite se za mene molim vas.

Shalom-Pokusaj predati SVE u Bozje ruke...SVE...
1.-Prihvati situaciju ,ovakvu kakva jeste
2.-Zahvali Bogu za SVE ,za tu situaciju ,bas kakva jeste
3.-Moli Boga da se proslavi u toj situaciji KAKO ON ZELI...

Moli i blagoslivljaj SVE , zivotne faze tvoje,i budi strpljiva..

da li si napravila životnu ispovjed,uđi u svoju nutrinu i svoje rane predaj GOSPODINU da ih on izlijeći

.eto više nisi sama...sada si svoju bol podjelila s nama..
..tvojom novom obitelji..

..cijeli život je neprestana borba...za duše..
..čovjek se bori za spas svoje duše..
..borimo se i molimo za spas naših bližnjih..naših majki očeva. djece poznanika...
..BORBA NEPRESTANO TRAJE CIJELI ŽIVOT..
.i to treba Prihvatiti..i onda pokušati ...živjeti zemaljski život...koliko se to može reći..
..radosno...
..za početak je dobro sagledati se na način...
...ŠTO SVE IMAM...i onda se zahvaliti Bogu na tome.,,.

..danas sve više ljudi zapada u siromaštvo..
..nezaposlenost...mladi su bez nade...
..ljudi su nemilosrdni jedni prema drugima..daj ćovjeku vlast..pa ćeš vidjeti kakav je..
..jedni čim se dokopaju nekog položaja..samo grabe za sebe...pohlepa...

..on ipak ima ljudi koji SUOSJEĆAJU sa svojim bližnjima...
..pa eto ime nade za ovaj svijet...

..pa tako i za tebe...
..tebe.a i sve druge....napadaju..poslanici sila tame..
.ne bi li te odvratili od BOGA...
..a ti njima reci...ajmo magla..u IME ISUSA NAZAREĆANINA ZAPOVIJEDAM DA ODETE OD MENE , od mog tijela duše psihe....
..jer JA....(ime) pripadam samo ISUSU...jer ISUS JE MOJ JEDINI GOSPODAR I SPASITELJ..

..i malo se opusti...nemoj sve gledati...katostrofično..
.pa ima i sunčanih dana...

..a ovaj zemaljskI život je ...poput bljeska u beksrajnim eonima vječnosti..
..pa u ime tvog i svakog od nas kršćanina...budučeg vječnog života u Nebeskom kraljevstvu s Kristom..

..ŽIVJELI..NAZDRAVIMO JEDNI DRUGIMA...
.i zapjevajmo..

NE BOJ SE, JER JA SAM S TOBOM,
DA TE ČUVAM OD SVAKOGA ZLA,
NE BOJ SE, JER JA SAM S TOBOM,
DA TI DAJEM MIRAN SAN.

JER, MOJA LJUBAV JE ISTINA,
MOJA LJUBAV LIJEČI SRCA SLOMLJENA.

NE BOJ SE, JER JA SAM S TOBOM,
JA SAM TE OTKUPIO,
NE BOJ SE, JER JA SAM S TOBOM,
IMENOM SAM TE ZAZVAO.

JER, MOJA LJUBAV JE ISTINA,
MOJA LJUBAV LIJEČI SRCA SLOMLJENA.

draga shalom, sestro u potrebi, ja ću molit za tebe svaki dan... nisi sama, Bog je s tobom i Djevica Marija i svi sveci i svi anđeli koji služe Bogu, i pokoji s ovog foruma hahahah

koliko god ti se činilo da je teško, može bit još teže... a kad pomisliš da ti nema spasa, ili nešto vrlo loše i obeshrabrujuće, istina je da je Božja ljubav nad tobom vječna i da uvijek možeš pronalaziti snagu za novi lijepi dan...

BB

Draga shalom
ovo sto si ti napisala u slicnim situacijama sam i sama bila,moj problem je bio kako prici Bogu, jer kako si rekla od mnogih Misa,i Duhovnih obnova,Klanjanja i svega drugog ja bih opet ostala "ista blokirana..zakočena"..neznam ni sta sam ocekivala al bih uvijek ostala razocarana..problem je u tome sto mi ljudi sami sebi postavljamo uvjete da bi bili "blize Bogu"..kako ću..trebala bi..mozda mi je..šta ako..stotinu pitanja a odgovora nigdje...a toliko je jednostavno... Gospodin dolazi u tišini srca..u miru...opuštenosti i jednostavnosti..draga moja Shalom za pocetak idi i ispovjedi se,sjedi pred raspetim Kristom i reci mu sve..plači... i sve ali bas sve mu predaji,sve u tom terenu sto ti dode, pogotovo te prisilne misli koje te tjeraju na negativno razmišljanje i mozda stvaraju određene strahove..predaj i svoju obitelj koja je krenula krivim putem, moli Gospodina da ih blagoslovi...moli za mir u srcu...predaji sve ono sto ti u tom trenutku dode, i ne boj se.. kad ti Gospodin podari mir, shvatit ces koliko ti je bio blizu, Onda će biti vrijeme za zahvaljivanje
Btb bit ćeš u mojim molitvama

Jesam kad sam se pricescivala i krizmala.
Mislim da je to borba mojeg-ja da prezivi, da Bozji duh ne zavlada do kraja. Malo sam u -ja-, malo sam u Duhu, -ja- se ne da, i zato valjda toliko trpljenje i borba. Nemam snage vise. Mozda je trpljenje kriz na kojem se to rjesava. Na kojem otpor mog -ja-prestaje i zapocinje predanje duhu. Kako ste vi pobijedili svoje -ja? Zasto je nekim ljudima to lako i nemaju problema sa time a neki se toliko muce da predaju svoje zivote Gospodinu?
Naggar, lijepo je pjevati i slaviti Gospodina, dugo mi nedostaje prave slobode i radosti za to, i snage. Prije sam tako voljela pjevati...sada mi je tesko jer je previse toga. I ja se borim da ne budem jedna od ovih koje si opisao a kao da je i meni to u krvi.. Ali to sto kazes da borba traje cijeli zivot...borba u zivotu da, ali borba sa samim sobom za predanje Gospodinu, to ne bi trebalo ja mislim, ima ljudi koji zive potpuno predani u duhu..
Dugi,ja sam dosla do toga da samo spas zazivam, ali Gospodin pomaze. Kao da mi svako malo ukazuje na pozitivno, ali ja se ne mogu dugo zadrzati u tome i opet padnem u negativu. Stalno padam. Kad imam pomoc, nekog uz sebe, lakse je, ali eto, nemam bas.
marija-elena, drago mije da me razumijes. Grozno mi ej sto sam zadnje vrijeme tako hladna pred Gospodinom, kao da je nestala sva ona ljubav i odusevljenje sa moje strane a i sa njegove. Kad je to moje -ja-prejako, Bog mi ni ne moze prici, ja bar tako mislim. I znam da ne voli otpor i to nase oholjenje, krutost, neprastanje. U svemu tome je problem. Nekad samo placem. Tesko je kad zelis nekom potpuno pripadati, a nesto ti ne da. Najljepsa su mi bila nocna klanjanja kad sam bila sama pred Njim, to mi fali.
Bit ce bolje. Bb svima.