|
Korisnik s više od 100 postova |
|
Pridružen: 11 vel 2008 16:08 Postovi: 969 Podijelio: 0 zahvala Zahvaljeno je: 1 zahvala
|
malo je duze svjedocanstvo pa ako ima netko volje i vremena neka ga ne zastrasi kolicina
Svjedocanstvo jednog ovisnika: ne laćaj se droge!
Gotovo sam 20 godina imao posla s drogom! Bavio sam se proizvodnjom, dilao, i dogodilo se da me je droga uništila; cijeli moj život! Izgubio sam apsolutno sve što sam imao – dom, obitelj, sve što sam ranije zaradio – sve!
Mislio sam kako imam snažnu volju, čvrst karakter i osobnost i da se mogu bez posljedica baviti drogom. Pokazalo se, što se droge tiče, da to uopće nije tako – to je potpuno drugačiji put i mehanizam. Paralelno sam se bavio šoubiznisom, cijeli život – i dan danas se bavim. Susretao sam različite ljude, slavna lica s novinskih naslovnica, slušao mnoga raznovrsna mišljenja o drogi – mudra, manje mudra, glupa i vrlo glupa… I zato sam vam htio pisati upravo o tome, o svim tim stvarima…
Ne želim nikom govoriti što mu je činiti. Svatko u životu donosi odluke sam, svaki se može upitati: kamo smjeram?, i na to pitanje sam odgovoriti. Ljudi svojim izborom grade vlastitu budućnost – i sigurno je, da sami sebi možemo zahvaliti ako si uništimo život. Ako ti je u životu dobro, u pravilu je to posljedica nekih tvojih ranijih dobrih odluka.
U šoubiznisu razni ljudi govore razne stvari. Današnja, primjerice hip-hop kultura promiče pušenje trave, prodaje je kao nešto sjajno – što treba legalizirati. Leroy tvrdi da je potrebno da bude dostupna na policama svih trgovina, blizu soli i šećera – i da bi to bilo najbolje! Moguće, ali nigdje tako nije bilo i ne zna se što bi bilo kad bi bilo… Valja vidjeti što se zbiva u Nizozemskoj.
Znam da svaki čovjek koji se počne drogirati ili se drogira neko kratko vrijeme tako samo priča. Svi tvrde kako im droga ne škodi, da mogu prestati kada to zažele i da to u pravilu ne djeluje na njihov život. Ali poznajem puno ljudi, iz svoje ekipe i onih koji nisu bili u njoj… Primjerice, imao sam prijatelj M. (znate ga, bio je glumac). M. je također tvrdio da droga ne škodi, da je treba legalizirati, i prodavao je posvuda. I? Trebao se obogatiti, trebalo mu je biti sjajno, no M. se vrgnuo kroz prozor… I to je bilo zadnje što su ga vidjeli…. I, što na to?
Takvih je ljudi mnogo, znam ih osobno više. Droge mijenjaju životopise svim ljudima – svima koji se drogiraju. Ne znam čovjeka koji bi počeo pušiti ili koji bi se upetljao u drogu, a da mu to nije promijenilo život.
Takvih je ljudi mnogo. Prijateljica od davnih dana – Karolina. Već je u predškolskoj dobi znala čitati. Cijela je škola za nju govorila – najljepša. Pošla je u gimnaziju – isto tako. U drugom razredu gimnazije upoznala je neku prijateljicu… s egom “do nebesa”, koja je sve najbolje znala?! Za sve je imala recept. I ona je, također, govorila kako droga ne škodi, da je dovoljno “imati malo jaču volju i malo pameti u glavi i da je pušenje trave bezopasno”… I tako bi se njih dvije ušlagirale barem jednom u tjednu. Cijelo vrijeme “potpuna kontrola.” Odjednom se nešto počelo ludo događati s njezinim organizmom. Otišla je liječniku, a on je poslao na pretrage…. Konačno, liječnikjoj reče: “Gospođice, Vi ste propali, u potpunosti ocvali. Vi ste u svojoj 18. godini ostarili?! – Što se događa?” – pitao je… „Nikada nećete moći imati djece!”… Njezin biološki sad je otkucao! A onda se pokazalo da to nije najveći problem u cijeloj toj situaciji. Kasnije je polagala maturu. I nije dala nijedan predmet. Genijalno dijete… Pokazalo se da je oštetila centar za pamćenje u mozgu… Tri je još puta išla na maturu – i nije položila. Totalna promjena životnih planova: oštećenje mozga. Ne zna se što će raditi u budućnosti, hoće li do kraja života jesti iz roditeljskog lonca i biti im na grbači…
Droga uspijeva promijeniti život sredine. Uspijeva promijeniti život ljudima koji te okružuju. Moji su frendovi, jednoć, pronašli „obećanu zemlju” – putovali u Taškent, do Uzbekistana. Tamo trava niče i po ulicama. Njima je trava kao nama kopriva… I letjeli su sovjetskim linijama za sto dolara – na drugi kraj svijeta… A tamo za 300 dolara zabave za cijelu godinu, jer je sve bilo tako jeftino. Votka jeftina, super ljudi, a drač raste posvuda… I bili su tamo – po pola godine, godinu. I, jedan mi se frend otuda vratio. Godinu i pol kasnije rodio mu se sin. Sin ima anomaliju – nema dlanova! O, takve ruke, ah, nešto izrasta tako čudno… Naprosto stravičan prizor! Taj se dječak sigurno svakodnevno pita, zašto nema dlanova; zašto baš on? Skoro svi imaju… Žena tog mog prijatelja medicinska je laborantica. Bavi se ispitivanjem organa koji idu na presađivanje. Napravila je ispitivanja na njemu i užasnula se: „Frajeru, pa ti si si promijenio razinu DNA! Promijenio si genetski kod!” Razumijete?! Njegovo će dijete čitav život hodati s takvim rukama… i ništa se tu ne može promijeniti. Čak ne želim pomisliti što to moj frend nosi na savjesti – cijeli će život živjeti sa sviješću da si je sinu priuštio takvu budućnost. Jednostavno, strašna stvar! Sada nema smisla tražiti krivca, tužiti se i pitati čija je krivnja, jer… To nema smisla… Zar ne? To bi samo dodatno pogoršalo cijelu stvar.
Oštećenja od droge često nisu vidljiva odjednom. Povremeno se javljaju tek za 20tak godina. Današnje droge ne ubijaju kao heroin, samo oštećuju. Oštećuju glavu, mozak, crijeva… Ljudi se u kratkom vremenu pretvaraju u starce… A izgledaju normalno, kao da se ništa nije promijenilo.
U jednom gradu, bio neki sportaš, mlad dečko, 17 ili 18 godina. Lakoatletičar, cijeli život trijezan kao suza. Bila su neka natjecanja kojima se kvalificirao na još veća natjecanja. I pojavio se neki njegov “kolega” koji mu reče: “Šmrkni, stari, preletjet ćeš to kao avion.” Šmrknuo je i preletio… ali do pola… Nije znao da ima srčanu manu. Nije je atletika otkrila. A droga ga je ubila – jedan mali “snif”. A nikada nije konzumirao drogu… Koji peh! I još jedan primjer. Dvije djevojke. Dobre učenice. Netko ih je “poučio” kako se nakon “šuta” bolje uči. Kupile si cure paketić i ušmrkale… Jednu “prekinulo” srce i umrla tog istog dana. Drugoj oštetilo mozak: do danas leži, bulji u strop već nekoliko godina. Potpuno je nepokretna. A nikada nisu bile narkomanke… Nikada ne znaš što je u tim paketićima, što kupuješ… Takvih je ljudi puno, samo što često nemaju prilike i hrabrosti govoriti kako se ne isplati činiti takve stvari, da je rizik prevelik. I tu silna volja ni čvrst karakter nemaju ništa zajedničko. S narkoticima je tako da ih se nikad ne može 100% odstraniti iz organizma. I zato se često oštećenja javljaju nakon nekog duljeg vremena. THC se, npr., veže na masnoću koja je posvuda, u cijelom organizmu. Taloži se u moždanim ovojnicama i kumulira se, sve ga je više… I zato ljudi koji se drogiraju, puše travu, ili su na koki, heroinu… često imaju izmijenjenu percepciju stvarnosti i počinju razmišljati u drugim kategorijama. Vide svijet drugačijim očima. Vlada jedna sasvim druga životna logika.
U jednom mjestu bio jedan mladi bračni par. Imali maleno djetešce, tek 4-5 tjedana starosti. Otišli na tehno parti, totalno se ušlagirali, ekstaza… Vratili se kući – bacili nešto u pećnicu i najeli se… Rano se probudili – pokazalo se da su pojeli vlastito dijete?!!! I što? Ne želite vjerovati u takvu priču, jer zvuči kao… kao neslana šala, zar ne? Kao puka priča. Ali, stvarno se dogodilo. Ima tome dvije godine. I sada su u buksi. Zamislite što im prolazi kroz tintaru kada svakodnevno idu na ručak? Ja s tim teretom ne bih mogao živjeti, prije bih se upucao… Jednostavno, ne bih mogao… A oni nisu znali što rade, bili su totalno ludi! Što im se u glavama dogodilo? I ne žele vjerovati u to što se dogodilo, a istina je…Takvih priča ima posvuda!
Evo još jedne… Sigurno ste je već čuli. Priču o ocu koji je na Hitnu doveo 7-mjesečnog dječačića – isprebijanog!? Jeste čuli za to? Bilo je na Dnevniku. Dječak je umro. Pokazalo se da je, uz sve silne batine, bio i silovan?! Susjedi kažu da je iz stana cijelo vrijeme treštao tehno i da je bilo droge na sve strane. No, recite mi, što mu se u glavi vrtjelo, tom frajeru?!... Što li je vidio, što mu se priviđalo da je do takve tragedije došlo? A sve je to gledala obitelj. Ljudi uokolo sve su vidjeli, i nisu reagirali… Što se motalo u njihovim mislima da su dopustili takvo nešto?! Šok!!! Takve se stvari događaju - nije pusta priča. To je stvarnost! Droga mijenja percepciju stvarnosti – i to je vrlo važno znati. Znam po sebi… Kako je moguće, dragi moji, da tako jedna naizgled bezazlena prašina tjera na takvo ponašanje? O čemu se radi? Reći ću vam. Trava je danas samo stepenica do konzumacije teških droga – o čemu malo tko zna. I svi puše i pri tom se raduju, jer, kao ništa se ne događa… A ta trava zapravo i nije biljka, već umjetna tvorevina. Svaka biljka, da bi rasla, treba sunca – trava ne treba. Toliko je u njoj kemije da je za ne povjerovati…. Zemlje ni ne vidi. Ne znam da li znate da amfetamin, na primjer, od proizvođača dolazi kao mješavina u kojoj ima strihnina. A strihnin je otrov za štakore. Vrlo jak otrov. Ubija na način da uzrokuje kolaps krvožilnog sustava i izaziva unutarnje krvarenje – krv se slijeva u srce. Štakor zna krepavati i po nekoliko dana dok ne crkne. Strihnin je u svakom amfetaminu. A zašto? Strihnin je svojevrstan katalizator, i usprkos višestrukog povećanja količine amfetamina dodavanjem raznih sredstava konzument je uvjeren kako je riječ o “pravoj stvari.” Iako u stvarnosti pravog amfetamina ima 20%, taj koji kupuje svoj paketić živi u iluziji da je riječ o čistoj robi. Ah, tako “bezopasna” zabluda… Govorim o amfetaminu koji dolazi iz labosa, jer on, usto prolazi kroz bezbroj ruku. I svaka ruka još štogod doda, samo da poveća masu tako traženoj robi… I završi u tom raznoraznih supstanci – uglavnom da je bijelo i gorko… To je jedini uvjet koji se mora ispuniti. Susretao sam dilere koji su dodavali razna farmakološka sredstva koja su imala drugačije djelovanje od amfetamina, npr. upokojenje srca. Tip se, tako, ušlagirao i potpuno pozelenio: pjena navalila s ljubičastih usta – i dovezli ga na Hitnu. A liječnici, u panici, samo su ponavljali: “Čovječe, ovaj je potpuno high. 100 na sat, a srce mu se jedva čuje, kao da spava” I, što mu dati? Ovo ili ono, i jedno i drugo, ma što god mu dali, ubit će ga?! Istina, doktori su se totalno pogubili, a pajdo samo kolutao očima! Nisu znali što bi, da, nisu znali!...
A diler… On o tom ne razmišlja, jer on, dragi moj, prodaje, a ne testira! On samo gleda kako će se što prije riješiti robe… Nisu to fini momci kojima je na pameti ugoditi. To su tipovi koji vas žele opaliti po džepu i samo trebaju vaš novac. Njima je na pameti da svaki tko jednom od njih kupi robu, sve do konca života, na koljenima, dolazi prositi još, noseći lovu u zubima. I to je cijela filozofija. Proizvođači imaju samo jedan cilj: da droga u isti mah stvori ovisnost. Točnije da tog jadnika pretvori u dostavljača koji će puniti blagajnu.
Inače, na dilanju se i ne da baš zaraditi. Puno ih misli da se može… Znao sam puno dilera. Svaki od njih mislio je da je na vrhu svijeta… Puni entuzijazma i puni sebe dilali su po 2-3 godine… i… pljas! Zapetljavali su se u takve poslove iz kojih se nisu znali iskobeljati ili su završili iza rešetaka… A u buksi nitko ne pomaže! Takvih je po zatvorima more, 16, 17, 18-godišnjaka koji su mislili da je svijet njihov i da na travi mogu zaraditi. Puste priče! Drogu nitko nikad nije “nadigrao” Droga likvidira, kad-tad, svakog. Likvidira dilere, dobavljače, ulične preprodavače, likvidira velike zvjerke… Sve… Nema “junaka” – “junaci” umiru prvi. Ljudi kad počnu pušit travu, trebaju keš! Droge su sve jeftinije, ali stvaraju potrebu, i na to se svodi cijela priča. Jedni su iz bogatih obitelji, uspijevaju muljati starce kroz dulje vrijeme. Naposljetku se pokaže da upadaju u vlastitu zamku. Drugi, pak, kradu, prodaju sve što imaju. Neke djevojke pokušavaju se iz financijske krize iščupati na ulici… Možda koja od vas u budućnosti ima želju postati prostitutkom? Nitko takvo što ne planira! Droge tako izmijene sklop u glavi i životne okolnosti da vode u nezamislive situacije. I to nije šala, to je prava istina. Znam puno takvih tipova s takvim životopisom. Samo odjedanput završiš negdje na drugom kraju svijeta i radiš ono što ni u najvećoj noćnoj mori ne bi sanjao!
Današnja životna filozofija zagovara da sve u životu treba isprobati. Da je sve za ljude… A ja tvrdim drugačije! Nije sve za ljude! Je li itko od vas ikada probao izmet? Nikada niste jeli izmet?! No, što je? Preko milijardu muha na svijetu ne može odoliti, a vi? I čak kad bi vam ga servirali u kristalnim posudicama, s vaflom i tučenim vrhnjem i ananasom, ne bi baš išlo, zar ne? Ali, kad bi se dogodilo da netko proturi “informaciju” kako je izmet, usprkos lošem “okusu” (tko li ga je probao?) i “mirisu”, vrlo zdrav, kako ima sjajan učinak na lice i na kosu, da se od njega bolje uči i da je super protiv bubuljica, a da je nakon njega zabava osobito luda – znate što bi bilo? Zar ne? Odjednom bi ga bilo u ponudi, u prahu, u smotku cigarete, u kremi…
Upravo je to slučaj s drogom!
Nikome amfetamin ne pomaže u učenju, to je samo podvala onih koji zarađuju na njoj. Kad bi tako bilo, bilo bi ga u svakoj školskoj biblioteci i učionici. Dođeš, uzmeš malo, i – postaneš odmah mudriji. Knjigu proučiš u 15 minuta – zakon! I svi bi na to rekli: Amen! Sjajno, zar ne? Ali, nije tako! To je varka!
Ja vam velim, droga uzrokuje velika oštećenja. Takva kakva se i ne povezuju s drogom: rupe u mozgu, gubitak pamćenja… Ljudi imaju blokade, učenje im ne ide… Zaboravljaju najbanalnije stvari. Ljudi koji puše travu vrlo su netočni, nekonkretni, možeš se s njima dogovarati koliko hoćeš, a oni uvijek nešto zaborave. I to toliko ne utječe samo na njih – to utječe na sve! Debilizam, kako ja to zovem, drugi je čimbenik. Nemotiviranost za društvo. Takav se rano budi i ne zna se ni pokrenuti, ne vidi smisla ni u čemu. Kakva depra! Puno ljudi sjedi u ludarama, jer im je droga zamutila pamet. Šizofrenija…. Takav labirint iz kojeg se za čitavog života ne možeš iščupati. Za sve je to, nažalost, kriva droga… Često se neke pojave i bolesti uopće ne mogu povezati s drogom, jer se pojave tek nakon mnogo godina… Ja sam jedini čovjek iz ekipe koji se iščupao iz pakla droge i vratio u normalan život. Živo ih je možda još četvero iz tog društva s kojima sam dijelio heroin. Izgledaju kao zombiji, kao starci! Imaju po 35 godina, a izgledaju kao da im je 70. Nije se igrati s heroinom! Jedini sam čovjek kojeg znam… Poneki su još uspjeli započeti nov život. Osnovati obitelj… I onda bi se dogodila neobična stvar. Baš u prošloj godini – dvojica su umrla… Liječnici kažu da su umrli prirodnom smrću! Ma, kakva je to prirodna smrt u 35-oj godini života!? Droga napada i kad joj se ne nadaš… Skrati ti život u pola. A ti misliš da je sve u redu…. Ne, nije u redu, sto je svjetlosnih godina od “u redu”! Onaj tko se ikada upetljao u drogu nikada neće biti normalan. Bit će za čitav život kao smežurani kiseli krastavac. Nikad više neće biti svježi, zeleni krastavac… Tako to ide… Želim vam dobre životne odluke.
|
|