SVJEDOČANSTVO O LJUBAVI
Draga braćo i sestre u Kristu evo prvi put pišem na ovom forumu,pišem jer mi je teško,kušnje me svladavaju.Za početak da kažem nešto o sebi; nosim tek 20 i nešto godina i jako težak život na sebi.
Nisam uvijek bila u vjeri,postojali su periodi moje velike udaljenosti od Gospodina ali jednom ogromnom patnjom me Krist ipak doveo k sebi,bilo je to prije skoro 2 godine kada mi je život u potpunosti izgubio smisao,tada je sam našla onaj najveći- Krista.Od dana kada sam Ga upoznala zaljubila sam se u Njega,nisam mu se mogla prestati moliti,kroz molitvu Gospodin me ispunio mnogim milostima i darovima Duha.U to periodu kada mi je bilo najteže Isus mi je poslao jednog dečka za kojeg sam odmah znala da je pravi.
Naravno to sam Isusa i pitala i on mi je to stalno potvrđivao i govorio da mi ga je On poslao,međutim ja sam tada bila u vezi koja se zasnivala na bludnosti,što sam znala da moram prekiniti,i jesam.Slijedila sam Isusovu riječ I srce mi se sve više ispunjalo ljubavlju za tim momkom.Taj momak je također u vjeri i možda živi vjeru više nego ja ali naš cijeli odnos je bio tako težak.On je pokazivao osjećaje i naklonost prema meni od početka, i Njemu je to Gospodin pokazao,čak samo jednom razgovarali o tome kada sam shvatila da on osjeća što i ja.Međutim nakon toga sve je krenilo nizbrdo.on je porekao kasnije svoje osjećaje i meni i drugima,(mene je ponizio tim činom) kasnije sam saznala mnoga zla koja su nam zajednički prijatelji napravili (na koja me Isus upozoravao),ali tu je ponos kasnije bio jači od osjećaja,nastale su velike rane i zbrka koju Je teško bilo ispraviti.sada ga već dugo nisam vidila,zapravo bježim od njega jer sam dobila velike rane od njega.i dalje ga volim i uvijek je u mojim molitvama ali nemam se snage suočiti s njim jer se bojim njegove reakcije,toga što je sada u njegovom srcu.
Meni Gospodin kaže da mi ga čuva i ja mu vjerujem i ni jedan dan mi ne prođe a da ne pomislim na njega,kako je .prije nisam znala što znači voljeti,bila sam zaljubljena puno puta ali nikada voljela.mislim da ga volim više od sebe,više od svoje sreće.dovoljno mi je da znam da je dobro i moj se Duh raduje.imam velika svjedočanstva vezana za tog momka i Gospodinu zahvaljujem na tome.također ono što Gospodin spaja tu se svakako i zli uplete.meni su dolazile razne kušnje i momci koji nisu u vjeri a na koje je sotona računao da ću pasti jer je jako inteligentan i zna na koju će kartu igrati.ja sam se borila i još se čuvam za tog momka a znam da i on za mene.ali nekad je ta borba tako teška,treba mi puno vjere i snage da vjerujem u nas dvoje.sotona nas je očito na sve moguće načine pokušao maknuti jedno od drugoga jer mu je toliko smetala ta ljubav koju on ne može razumjeti a jedino je Gospodin daje.ja se sada pitam jesam li ja njemu uopće oprostila te rane koje mi je nanio pa zato bježim ili nemam dovoljno vjere da mu pogledam u oči i vidim istinu.
Bog vas blagoslovio sve i ispunio Duhom Svojim!!!!Pomozite braćo!
Login
FAQ
Chat
Traži
