Volila bih vam pocetei svjedociti koliko je dobroga bog ucinio u mome zivotu! Dok sam bila trudna mi je ljecnjik rekao da ce Katarina imati downow sindrom i da bih ju trebala pobaciti, u istom vremenu mi muz zavrsio u bolnici jer su mislili da se zarazio sa tbc. Bila sam sama i nisam znala sto napravit. Meni nije bilo tesko sto ce mi djete biti nesposobno nego sta akose meni i muzu nesto desi ko bi uzeo bolesno djete?? Muz mi je reko da to moram ja sama odluciti i na kraju se odlucim ostaviti pa sta god bude. Zvjetovala sam majci medugorskoj nek se vrsi volja bozija. Ubrzo mi muz izisao i iz bolnice jer je imao samo upalu pluca ljecnik je njega nagovarao da men uvjeri kako bih abortus bio najbolje rjesenje. Hvala dragom bogu da sam bila toliko jako pa nisam pristala 4 mjeseca poslije sam rodila potpuno zdravu curicu bet ikakve mane(OSIM STO PUNO PRICA

)
A kad sam bila trudna s Gabrielom mi je reko 10000000% curica a moj muz mi nako iz zezancije kaze : "Srce ajd se pomoli gospi medjugorskoj danesto naraste bebi medu nogicama tebe ce prije uslist nego mene!" ja sam samo prasnula u smijh to mi se cinilo glupo. Ali on se ipak molio za tu nakanu i kad smo isli u rodiliste sam rodila Decka

on je bio

i samosto se nije srusio u rodilistu! Eto to vam je jedno mallo moje svjedocanstvo