Evo dragi moji ja sam mislila da ću jednom napisati neko ekstra svjedočanstvo ali našta od toga.....ali evo ovo što ću vam reći je ljudi moji blesavo i šašavo barem to sada trenutno osjećam.Naime u posljednja dva mjeseca imala sam jednu tešku situaciju al cijelo vrijeme sam se molila i vapilasamo sam rekla Bože ti znaš što je najbolje za mene kako god bude i ljudi moji kao nikad do tada nisam osjetila odgovor u sebi samo riječi NE BOJ SE JA SAM S TOBOM i te riječi su mi se stalno vrtile po glavi.Kada god bi me muči moj problem ja ponovo čujem u sebi te riječi i bilo mi je stvarno lakše nositi se sa cijelom situaciom i evo sve se nekako završilo,ali sada dragi moji ja neznam što mi se događa kao nikad ama baš nikad nisam osjećala ovakvu odbojnostprema vjeri,molitvi Bogu i svemu vezanom za njega....neznam šta ću prije ma koliko bila ljuta očajna utjehu sam kako tako nalazila u molitvi a sad mi se uopće nemoli uopće nema smisla i tako se osjećam prazno kao da mi je dosadila svaka veza svaka molitva Bogu...... sve što je povezano s Bogom.
ovo je grozno ali što mogu kada mi takve misli dolaze na moju šašavu pamet i pitam se pa zašto pa zašto....i negdje u dubini duše djelomično čujem odgovor da sam zataila kao Petar
i to u smislu da sam vam htjela već prije napisati ove velike riječi neboj se a nisam ....i evo dragi moji duša mi jeu košmaru ......zlo ne spava i oduzima mi i ovo malo vjere i nade što me nosi kroz moj put života....nemojte se ljutiti ako ovo nisam stavila baš gdje treba al ja jednostavno osjećam potrebu napisati ove moje jadne riječi ovdje...hvala vam na strpljenju jer ovo nigdje ne mogu reći da olakšam dušu kao tu. Eto mili moji sada se osjećam tako neznam ni sama do kada samo se bojim da ne postanem još ateistaaaaaaaaaaaaa.
Login
FAQ
Chat
Traži
