|
NEBESNICI POMAŽU I ODGAJAJU
"MIŠLJU, RIJEČJU, DJELOM I PROPUSTOM..."
Gospodin me je ovako poučio: "Piši, kćeri Moja Julija, što će se moliti da se ljudi, Moji stvorovi, očiste od lakih grijeha i pogrješaka, neznanih njima; u ispovjedaonici neka tako mole; moli i ti tako prije ispovijedi grijeha."
Dragi Isus je rekao da mnogim ljudima i ženama, mladeži i djeci, laki grijesi i pogrješke ostanu na duši jer se za njih ne pokaju niti ih ispovijede. Ili na početku ili pri svršetku Ispovijedi treba uključiti sve grijehe i pogrješke što smo ih počinili, na primjer ovako:
"Ispovijedam sve svoje grijehe i pogrješke što sam ih počinio mišlju, riječju, djelom i propustom. Osobito mi je žao što sam..." - i sad nabroji pojedinačne grijehe. Ako si se najprije optužio za pojedinačne grijehe, onda možeš završiti i ovako:
"Uključujem i sve svoje grijehe i pogrješke što sam ih počinio mišlju, riječju, djelom i propustom."
Ili sve skupa ovako: "Zadnja moja Ispovijed bila je prije... Skrušeno ispovijedam sve svoje grijehe, pogrješke i nedostatke što sam ih otada počinio mišlju, riječju, djelom i propustom. Osobito mi je žao... Uključujem i sve grijehe prijašnjega života a osobito što sam sagriješio protiv... (navesti neku Zapovijed Božju ili crkvenu, ili koji od sedam glavnih grijeha)."
Kad na ovaj način uključimo u svetu Ispovijed sve što smo sagriješili i pogriješiii, dobijemo i oproštenje za sve, osim za teške grijehe. Njih moramo izričito spomenuti.
36
Ovako se ispovijedala i službenica Božja Julijana iz C, kao i sestra Andjela, službenica Božja iz O. I njih je draqi Isus tako poučio.
MRLJICE PO BIJELOJ HALJINI
Kad je u duhovnom životu sve u redu, doživim se kako lebdim u zraku, obučena u lijepe bijele haljine. A kad nešto nije u redu, vidim na donjem dijelu haljine manje ili veće mrljice. Kasnije razmištjam, u čemu sam pogriješila.
"OVO IZ ČAŠE POPIJ OD MENE!"
Dok sam u kuhinji spremala ručak, pristupi mi malen Dječak. Nisam ni primijetila kako je unišao. Moglo mu je biti oko četiri godine. U ručici je držao čašu vina, crvenoga kao krv. Nasmijana lica pruži mi čašu da je ispijem. Milo ga pogledam, ali mu reknem: "Hvala, ne pijem nikakva pića!" Dječak odgovori: "Znam Ja da ti ne uzimaš ništa od pića. Ali ovo iz čaše popij od Mene!"
Sad se tek pobojah! Isprva sam mislila da je dijete negdje zgrabilo čašu i nudi mi da pijem. No kad me je Dječak ponovno nukao da pijem, dodje mi misao da je to, možda, napast u obliku djeteta, pa me nagovara da uzmem ono što mi je zabranjeno. I zato ne htjedoh uzeti. Dječak me milo pogieda, nasmiješi se i nestane.
Poslije mi dragi Isus reče: "Nije to bila napast! To sam bio Ja! Nudio sam ti piti Svoju Svetu Krv. Trebala si uzeti!" Onda rekoh: "Gospodine, oprosti, nisam znala!"
"ODBACI SVE MEKUŠASTO PA TRČIMO U NEBO!"
Na svoj imendan doživi posjet svete Julijane. Ugodno iznenadjena progovori Svetici: "Nikada ne slavim ime svojega tijela, ali kad si već došla, nas dvije ćemo se počastiti!" I stavi pred Nebeskog gosta hranu koju voli, pa se upuste u dublji razgovor. Nakon nekog vremena sveta Julijana rekne: "Dosta smo se nas dvije počastile! A sada da ti nešto kažem. Sve što je
37
u kući mekušasto i ugodno tijelu, odbaci i ostavi, pa trčimo u Nebo!" Na to Julka upita: "A kako ću trčati po zraku kad nemam krila da letim?!" Svetica odgovori: "Gledaj na mene kako ja letim, pa i ti leti za mnom - ravno u Nebo!" Julka časak promisli, a onda će: "Pobacat ću sve jastuke i perine! Čekaj me dok ih smotam." Svetica pričeka, a onda zapita: "Jesi li gotova? Sad baci van, a onda letimo daleko od kuće u kojoj živiš!" Kad je Julka mekušaste stvari pobacala, ostavi sve i, držeći se za Svetičinu ruku, poleti s njom prema Nebu.
"SVE ŠTO IMAŠ PODIJELI SIROMASIMA!"
Kratko vrijeme iza susreta sa svetom Julijanom javi se Gospodin i zatraž! od svoje službenice Julke: "Sve što imaš podijeli siromasima! Slijedi Mene u životu svojemu. Odbaci zlatninu i ukrase za tijelo. Podijeli to ubogima da si kupe kruha i hrane. Ne imaj odjeće više nego ti je potrebno da se presvučeš i opereš. Živi skromno i ponizno. Odjeća tvoja neka je duga, da što više pokrije tijelo." Još Gospodin zapovijedi: "Sjedni pred Crkvu Moju i prosi! Što dobiješ nosi siromasima."
Julka saopći Božju Zapovijed ispovjedniku, a ovaj se posavjetuje s braćom. Starješina samostana bio je tome sklon, ali se braća uzbuniše: "Ako joj dozvolimo prosjačenje pred crkvom, izgledat će da smo je mi nagovorili pa ćemo imati velikih neprilika."
Julka se obrati Gospodinu: "Isuse, ne smijem prositi jer nemam dopuštenje od Tvojih slugu svećenika." Isus je pogleda, slatko se nasmiješi i kaže: "Ne razumijete što Ja tebi govorim! Kazat ću ti što znače ove Moje Riječi. Crkva je Moj narod, a ti radiš u njemu. Iza radnog vremena, gospodari kod kojih radiš običavaju te zadržati, jer im srce traži tvoju blizinu. Ponude ti stolac da sjedneš i da im govoriš. U to vrijeme zatraži od njih za siromahe darova, kojih sam im dao u obilju. A kad dan poodmakne, pa se spusti noć, uzmi primljene darove i odnesi ih u kuće siromaha. Ali ni jednome ne kazuj gdje stanuješ, da se ne bi u radosti svojoj raspričao, pa ti onda imala neprilika zbog svojih dobrih djela."
38
PRESVETA DJEVICA VEĆ ZNA...
Za vrijeme rada nezapaženo mi pristupi Djevojka vitka stasa, obučena u prekrasnu dugačku haljinu. Imala je petnaestak godina, a bila je tako lijepa da takove ljepote na zemlji nema. Zlatna kosa spuštala joj se do pola tijela. Od bosih nogu vidjeli su se malo samo prsti. Prekrasna Djevica gledala je u mene i, sa smiješkom na licu, dugo mi je govorila jezikon koji nisam razumjela. Onda se zaputi prema vratima i, sve onako smiješeći se i govoreći mi - odjednom nestane. Gledala sam za njom očarana, ali je nisam prepoznala, jer je u radnju dolazilo mnogo svijeta razne dobi i različitih narodnosti.
Presveta Djevica Marija govorila je Julki što je čeka u budućnosti. Služila se Svojim materinjim jezikom, jer je bilo prerano da Julka sazna kakove je kušnje i napasti, protivštine i progoni čekaju u životu. Ipak, Svojom svetom Prisutnošću htjela ju je obodriti i dati joj na znanje da Ona sve zna, pa će joj biti u pomoći.
I SVETI JOSIP ĆE POMOĆI...
Došavši s posla, naložim vatru, jer je bilo hladno, i započnem uobičajene molitve. Tek što sam se pravo sabrala, netko pokuca. Odgovorim mu: "Naprijed! Slobodno!" Vrata se tad polako i pažljivo otvore i unidje lijep, ovisok Mladić, vitka tijela i svijetla lica. Iz Njega je zračila blagost, poniznost i svetost. Bilo mu je oko dvadesetipet godina, i bio je obučen u lijepe haljine, kakove su se nosile u Isusovo doba. U ruci je držao visok štap, s nekim ukrasom pri vrhu. Sveti Mladić pristupi štednjaku i počne si grijati ruke. Blago se smiješeći, stidljivo mi progovori jezikom koji nisam razumjela. Dugo je grijao ruke nad štednjakom i mnogo mi je govorio, a pri tom je pogledavao prema meni kao da mu je milo sa mnom u društvu. Onda zadovoljan podje prema vratima, par puta se još okrene, milo me pogleda, učini znak pozdrava - i nestane! I dalje sam osjećala Njegovu čudesnu blagost i svetost.
39
Kasnije upitam Gospodina: "Isuse, a tko je to bio kod mene za vrijeme molitve?" Isus dragi mi rastumači: "Mnogo se moliš Poočimu Mojemu Josipu, pa je došao k tebi i grijao se na vatri tvojega srca. Govorio ti je mnogo, sve što će te snaći u životu, samo što nijesi razumjela. Govorio je svojim materinjim jezikom da do odredjenoga vremena ne saznaš što te još čeka, poradi Mene, na zemlji."
"SIROMASIMA NOSIM!"
Moleći kod kuće, opazim kako mi prilazi mlada žena, gospodska izgleda, ali jako skromna i sveta. U desnoj ruci držala je košaricu i smiješila mi se. Činila mi se nekako poznata, a opet nisam znala tko je. Onda mi reče: "Pogledaj što imam u košari!" Pogledam - a to kruh i različita hrana. "A što će vam te stvari?" - upitam je. "Siromasima nosim!" - odgovori mi. Onda me pogleda i nestane.
Kad sam došla u crkvu, pogledam slučajno prema Oltaru svete Elizabete - i shvatim: Pa to je ista osoba koju sam vidjela jutros pod molitvom! Kasnije mi i dragi Isus reče da je to bila ona. U to sam vrijeme mnogo pomagala siromahe.
SVETI ANTUN U POSJETU SAMOSTANU
Kad sam unišla u samostanski hodnik opazim svetog Antuna gdje silazi s Neba. Bio je obučen kao redovnik, a mlad, rumen u licu, crne kose i crnih očiju. Sveti me Antun pogleda i srdačno se nasmiješi, a onda udje u sobu postarijeg svećenika, kao da mu dolazi u posjet. - Isti svećenik veoma štuje svetog Antuna Padovanskog i često ga zaziva u svojim potrebama.
SVETA BARBARA I PTICA KRSTOKLJUN
Našla sam se u prostoru koji je izgledao kao crkva. Odatle je vodio hodnik u velik Dvorac, sličan Kraljevskoj Palači. Na ulazu Dvorca stajala je mladja ženska koja je izgledala kao Svetica. Bila je u crnome, s crnom maramom na glavi. Kad sam došla do nje prihvati me za ruku i uvede u predvorje, a zatim, kroz
40
čudnovate prostorije još dublje u Dvorac. Svetica me ostavi u velikoj sobi, a sama se vrati na svoje mjesto kao da je čuvarica ulaza u Dvorac.
Jedan čas stajala sam i promatrala. Soba je imala mnogo vrata. Podjem prema jednima i otvorim ih. Nadjem se u velikoj, dugačkoj prostoriji. Naprijed, na zidu, bio je velik Križ i na njemu živi Raspeti Isus, s trnovom krunom na Glavi. Križ se uzdizao do stropa, a Isus dragi je bio velik četiri-pet metara. Do Križa je bila čudna ptica žutozelenkaste boje, pelikan. Savijenim kljunom pokušavala je svom silom izvaditi čavle iz Isusovih svetih Nogu. A Isus dragi ju je promatrao pognute Glave i sa smiješkom. Zatim upre Pogled u mene, kao da me pita da li ja vidim kako mu ta lijepa ptica želi pomoći.
U to doba mnogo sam se molila i preporučivala svetoj Barbari. I kaže Svetica ovako: "Ja sam na zemlji bila čuvarica Presvetoga Tijela, našega raspetoga Gospodina Isusa Krista. Branila sam ga, zaštićivala i cijenila." Zato je i dostojna da bude Počasna straža uz Raspetoga Gospodina i u Vječnosti.
Dragi Isus ovako govori s Križa za pticu Pelikan: "U velikoj zapuštenosti, osamljenosti, tami na zemlji, dok su Me ostavili svi, i zaspali vojnici, ptica, Stvor Moj, pristupila je Mojim Nogama i čavle Mi vadila. I u naporu svojemu, stvor Moj, ptica, kljun je svoj raskrvarila, svoju malenu čeljust, i slomila si kljun."
Što god je Gospodin naš Isus Krist na zemlji doživio i proživio, sačuvano je za vijeke vjekova, i u Nebu ćemo to s velikim udivljenjem, dubokom zahvalnošću i žarkom ljubavlju promatrati.
ANDJEO U SVEČANIM HALJINAMA
Na Blagdan Isusova Rodjenja molila sam u svojoj sobi. Najednom primijetim da netko pokraj mene hoda. Pogledam i opazim prekrasnog Andjela, u svečanim zlatnim haljinama. Prolazio je oko mene i išao k stolu na kojemu je bilo Božićno drvce. Kad Andjeo opazi da ga promatram, sakrije mi se s vida. Andjelova ljepota tako me opojila da sam još dublje uronila u misli o Lijepome Nebu i Dragome Bogu.
41
|
Login
FAQ
Chat
Traži
