www.tebe-trazim.com

Hajde budi posten dragi brate KKISMM..pa nam kazi kojoj grani krscanstva pripadas...Vidi se da nisi katolik...
Budemo svjedoci vjere ,bez obzira na razlicitost koja nas djeli...Svi radimo na tome na ekomenskom putu,da postanemo svi jedno...Ove tete su nase drage sestre u Kristu...Ispricavam se ako nisi znao,onda su te " tete" ipak trebale to objasniti..

Tako nesto reci javno...osuditi..klevetati??????Nitko ne moze reci tko je bolji od koga..U KC,su zaduzeni vjernici,i svecenici da prijave ako nije nesto dobro i uredu...A Biskup onda to na sasvim jedan -svoj- drugi nacin,iskljucuje takvu osobu iz zajednistva...
Ali ,da je netko bolji gori....to nije vrlina vjernika..ni nase Crkve..
..
Nije moranje da pises cuda ,ako ne zelis..ipak ovdje nesto ne mirise..Ili svjedocis ili sutis...Onaj tko je obracen,koji je primio milost Bozju ,i dar vjere odozgo..nema potrebe da se vise boji...
I mislim da je cak i dobro da se sava ta cuda ( koja su uzas) ne pisu javno..???

Meni osobno ti ljudi ne smetaju ...Voljela bi da iskreno pisu...Mrzim,kada se netko lazno predstavlja i ne zeli reci kojoj krscanskoj dominaciji pripada...Nismo mi vukovi da ujedamo..Budi posten ,iskren i biti cu i ja..A,da li je ovo od Davora , vec sekta ili ne, ne mogu reci jer se premalo zna o tome...A,ja prvi puta ovdje cujem za njega...za Davora..Vrijeme ce pokazati svoje.Najvecu odgovornost snose njegovi zupljani i svecenici koji s njim suradjuju...Ali i to ce Crkva resiti...

Hm,hmmmmm...O ovome moram da zaista razmislim...????

Hajde da pokusamo jednostavno ,kao djeca i sa malo poniznosti uci u pravi dijalog ovdje na temi,da uspijemo napraviti ,prvi-pravi korak , da svojim pisanjem i svojom ljubavi pokazemo da sluzimo Bogu..i to poslje prenesemo u svijet..

ja ne želim zachat.
nego samo želim komentirat da ja niš niš niš nisam razumila u postu od KKISMM
ni tko su tete, Nives i druge... niš
osim da, mislim, nisam ni u to sigurna, autor posta govori negativno svjedočanstvo o dotičnom DD

Hvaljen Isus i Marija!

Braćo i sestre, ne griješite duše svoje i dva puta razmislite prije nego nešto kažete, a više puta razmislite prije nego nešto napišete.

A sada vas molim da pročitate moj životni put..

Otkako znam za sebe sam bila vesela, otkačena, smješna, komična, i nadasve šašava mala osobica koja je nasmijavala druge svojom pojavom, izjavama, ponašanjem....
Kako sam krenula nekim svojim samostalnim putevima, i samostalno počela donositi odluke ( a bilo je to već od ranog djetinjstva ) - sa tim odlukama sam počela i griješiti te polako, jednu po jednu Božiju zapovijed počela mijenjati u svojoj glavi na način kako to meni odgovara..
Najednom se radost, veselje, MIR - počelo u meni gasiti. Postajala sam nemirna, nesretna, u ljubavi posesivna, rekla bih čak bolesna, depresivna, druženje sa prijateljima je prestalo imati nekog smisla, jednostavno sam se počela gasiti.

Nekako uvijek volim reći da mi žene imamo pravo na određeni dio mjeseca kada nastupa veoma dobro poznati PMS - da u tom periodu možda i imamo pravo na malene promjene raspoloženja - radi silne izmjene hormona (i Bogu hvala na tome)! No u mom slučaju imala sam osjećaj da sam 'takva', luda i nepodnošljiva samoj sebi - sve više i više i više i više dana u mjesecu pa čak i u godini! I to više nije bilo logično opravdanje!

Nisam znala ono što sada dobro znam - uživajući u malim i velikim grijesima, ja sam 'kupovala u dućanu Sotone', u trgovini onoga koji nema milosti oprostiti, u trgovini onoga koji mrzi nas, Božiju djecu i koji nas navodi na grijeh tako slatkim i neprimjetnim zamkama, samo i jedino zato da bi mu ostali DUŽNI! Na osnovu tog duga, Sotona dolazi na naplatu. A kako Sotona naplaćuje - nemirom, depresijom, bolestima, strahovima, neobjašnjivom tugom, gubitcima, financijskim krahovima, izdajama, prevarama....svime onime čega se mi ljudi jako bojimo i ne volimo priznati da sve od toga osjećamo, imamo ili smo proživljavali, tako je došao na naplatu i u mom životu.

Ako se već sada odmah pitate - a što je onda sa dječicom koja su nevina i nisu 'uživali grijeha' - a rađaju se bolesna, sa strahovima, sa depresijama .... - što s njima?
E pa draga moja braćo i sestre i na to imam odgovor - GRIJESI SE PRENOSE, sa predaka na potomke. I to, vi pravi vjernici, koji blatite i osuđujete na ovaj način osobe koje ni ne poznajete, bi trebali znati, jer to stoji i u Svetom Pismu. Prenose se jer se zlo toliko uvuklo u ovaj svijet i točno je onako kako je Isus rekao, da će nažalost biti Knezom ovoga doba, i ljudi za života toliko griješe da se to prenosi na buduće naraštaje!

Radi istih razloga sam i ja 'dotaknula svoje malo dno'. BOGU HVALA na tome jer je bilo 'malo dno', i BOGU HVALA na svakoj patnji, tugi i bolu koje sam osjetila a tada nisam znala razloga, jer se Bog proslavio i u meni nakon molitve otklinjanja svih grijeha sa moje duše!!!

Kod mene je Sotona došao nekako veoma brzo na naplatu mojih grijeha.
Moja tuga, bol, depresija, bezvoljnost za životom, nemir, tuga, pa opet tuga, ta neobjašnjiva tuga.... - sve to je bilo plaćanje za svaki grijeh na mojoj duši, za svaki grijeh lažnog svjedočanstva, za svaki grijeh bluda, krađe, za svako prekršenje Božijih zapovijedi!!!

Prije mene je moja seka čudesnim Božijim putevima došla kod Davora Denca na molitvu otklinjanja.
Uz sva čuda koja je Gospodin učinio u njenom životu, a bilo ih je vjerujte mi dosta (od čudesnog začeća bebe koja danas ima BOGU HVALA 6 mjeseci do najljepšeg sestrinskog odnosa na svijetu dok smo se prije veoma malo poštivale...) trebalo mi je godinu dana da shvatim da trebam nešto promijeniti u svom životu i da (tada sam mislila) - "ma možda ima nešto u tome"....

Dotaknula sam svoje dno u travnju ove godine, došavši doma sa posla i pogledavši se u ogledalo shvatila - da ona vesela Andreja - da nje više nema. Da je nestala. Da je propala. Kao da je nije ni bilo. Vidjela sam samo tugu, neobjašnjivu bol i tada misleći - bezrazložnu tugu (jer me Bog naš Otac dragi obdario velikim darovima - zdravlje, ljepota, mladost, najbolji dečko na svijetu, zdravi i živi roditelji, sestra, brat, posao iz snova, plaća još bolja - sve sam imala a kao da ništa nisam imala jer nisam imala MIR).

Došla sam na molitvu kod Davora Denca, prije toga čvrsto odlučivši da počinjem sa Bogom na prvom mjestu, da više moja posesivna ljubav prema dečku nema smisla, da ću mu reći da mjenjam svoj život iz korijena i da ŽELIM SLIJEDITI 10 BOŽJIH ZAPOVIJEDI, i da sam spremna nastaviti svoj put sama, jer grijeh bluda NIKADA više, do dana kada ću dobiti Božiji blagoslov pred Oltarom, NIKADA više neću činiti, kao niti kršiti ostale Božije zapovijedi.

Otišla sam na molitvu. BOGA STAVILA NA PRVO mjesto i MOJ SE ŽIVOT PROMIJENIO NA NAJBOLJE!!!!!!

Glasno i jasno mogu reći da sam najsretnija osoba na svijetu jer od tog dana moja duša je oćišćena. BOG je preko svog 'poštara', Davora Denca, u mom životu učinio čudo!

Toliko ljubavi i sreće na ovoj zemlji nisam nikada osjetila jer je to Božija ljubav! Ljubav onoga koji me je stvorio. Ljubav onoga koji me bezuvjetno voli i kojeg ja volim svim srcem svojim.

A što je zaista Davor Denac u cijeloj priči? Naš BRAT preko kojeg Bog ZAISTA čini čuda. Apostol ovoga doba preko kojeg Bog šalje Duha Svetoga da mijenja naše živote ALI SAMO AKO NAsTAVIMO ŽIVJETI PO DESET ZAPOVIJEDI.

Ako upoznate nekoga tko je bio da toj molitvi kod nekoga od apostola laika a NIJE mu dobro - onda odmah možete znati da se ta osoba vratila grijehu. Jer kada je naša duša jednom očišćena - i ako se polakomimo u toj sreći pa opet sagriješimo (MIŠLJU, RJEČJU; DJELOM ILI PROPUSTOM) a ne pokajemo se za to - SOTONA SE VRAĆA 77 puta jači, sa vojskom svojih zloduha, ljut jer je duša koja je bila na njegovom teritoriju bila očišćena, i u trenutku grijeha, odlučno, puno puta jači dolazi - odvesti tu dušu ravno u pakao.

Pater Smiljan nije nažalost svjestan što govori kada govori protiv Davora, jer Davor ne govori protiv njega! Jer Davor nakon molitve otklinjanja ljude ŠALJE da odu na ispovijed, on ljude šalje da odu na misu, on ljudima govori da primaju Tijelo Kristovo klečeći jer - TKO SMO MI DA TIJELO KRISTOVO PRIMAMO STOJEĆI I NA RUKE ( sam Papa traži i objavljuje da se Hostija prima klečeći, proguglajte malo!!!), tako da, braćo i sestre, razmislite malo o tome o čemu pišete i govorite.

Mislim da je potrebno SVIMA da se zapitaju - zašto se Bog objavljuje laicima, zašto Bog čini čuda preko 'ludih da ponize mudre'( Čitajte Novi Zavjet!!!)??!?!?!?!?!?


I s time završavam svoj post.

Blagoslovio vas Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti!

Draga moja braćo i sestre u Isusu Kristu!

S obzirom da fra Smiljana znam osobno, kao i Davora Denca, imam želju napisati vam svoje svjedočanstvo.

Vi forumaši niste mi jasni. Vidim da se ponašate kao pismoznanci današnjih dana.

Da! I ja sam bio sa suprugom na otklinjanju kod D. Denca u Ime Gospodina Isusa Krista.
Davor Denac ispovijeda Trojedinog i Apsolutnog Boga, Boga Oca, Boga Sina i Boga Duha Svetoga, Isusa Krista koji je došao u Tijelu i Riječ je Tijelom postala i prebivala među nama; 1. Ivanova,4 (2-4) Sveto i Bezgrešno Začeće Blažene Djevice Marije i ništa ne radi sam od sebe nego od Oca Nebeskoga koji mu je darovao milosti Duha Svetoga.

Osobe koje dolaze na otklinjanje kod D.D. dolaze zato što su čule i vidjele svoju braću, sestre, rodbinu, prijatelje kako su im se životi promijenili.
Osobe koje dodju na otklinjanje kod D.D. dolaze samo jedanput.
Sve što dobiju u trenutku molitve dobiju od Svetoga Trojstva.

Davor Denac ne okuplja ljude oko sebe. Naprotiv, šalje ih ponovno pod okrilje Crkve (mističnog Tijela Kristovog)!

Ljudi nakon otklinjanja idu na životne ispovijedi.

A sada se zapitajmo zašto ljudi idu kod Davora?
ZAPITAJMO SE ZAISTA.

Pa evo, u mom slučaju, kada smo supruga i ja LETJELI u spavaćoj sobi od zida do zida, u nemogućnosti da pustimo ni glas,riječima se ne da opisati, to je bilo stanje naše duše. (Imali smo izravan napad zloduha), tko nam je mogao pomoći u tom trenutku? Samo dragi Bog.

Prvo gdje smo otišli bila je Crkva. Tamo nam je tada bilo rečeno da se molimo Bogu. Bogu hvala da je tako! Ali u tom trenutku nama je bila potrebna konkretna pomoć. Bogu hvala, po svjedočanstvu koje smo čuli, supruga i ja, došli smo do Davora Denca, nakon dva tjedna strahovitih noći i smrtnoga straha.

Čim je izmoljena molitva otklinjanja nad nama osjetili smo oslobođenje. I od tada je mir u našem životu i duši. Iz dana u dan živimo sa Bogom.
Nedjeljna misa je neizostavna kao i redovitija ispovijed.
Nakon otklinjanja tek sam tada spoznao koju milost nam je Isus Krist ostavio po svojoj Svetoj Misnoj žrtvi.
(Pročitajte Katalina 'Misna žrtva', ima na Kaptolu).

Svakim danom zahvaljujem Bogu dragome i Svemogućem što sam doživio oslobođenje putem ruku laika.

Zamislite sada koliko je ljudi trenutno u potrebi a da ni sami nisu svjesni.Zato što sotona i zlodusi zaista postoje! Nije on neka metafora.
Prva đavolja varka je da uvjeri ljude da on ne postoji.

Dok god mi tako mislimo, svoje probleme ćemo pripisivati svemu i svačemu. Neobjašnjive bolesti, nemiri, alkoholizam, droga, nemiri, nesanice, smrtni strah itd.. sve su to posljedice a glavni uzrok je sam sotona i grijeh.

Pisano je, TRAŽITE I DAT ĆE VAM SE, KUCAJTE i OTVORITI ĆE VAM SE.

Takve osobe u potrazi za oslobođenjem i Božijim blagoslovom dolaze na otklinjanje.
Premali je otpor nas katolika prema zlomu.
Tješimo se i skrivamo pogled dok đavo ima odrješene ruke.

Netko se može slagati s poslanjem kojeg vrši Davor Denac ili ne, ali ovo svjedočanstvo je stvarno i nitko mi ga ne može oduzeti.

Ovo svjedočanstvo ponajprije pišem zbog onih skromnih duša koje su zaista u potrebi i misle da su u bezizlaznoj situaciji.

BOG SVEMOGUĆI JE ODGOVOR NA SVE.

Samo je u Bogu mir, dušo moja,
Samo je u njemu Spasenje.

Psalam 9:

Slavim te, Jahve, svim srcem svojim,
Ispovjedam sva čudesna djela tvoja.
Radujem se i kličem tebi,
Pjevam imenu tvome, Svevišnji!

Hvaljen Isus i Marija! Evo ja želim napisati svoje svjedočanstvo vezano za vašu temu o Davoru. Da se konačno sazna istina o tom tako predivnom i požrtvovnom obiteljskom čovjeku koji je potpuno predan Bogu i njegovim zapovijedima. Ja i moja obitelj, moji kumovi, prijatelji i prijateljice smo dobro upoznali i doživjeli preobraćenje po ovom velikom preobraćeniku koji je dobio isto preobraćenje od samog Gospodina Isusa Krista, što o tome i sam svjedoči, ne samo svojim životom nego i o plodovima koji ljudi preko njega dobijaju od Gospodina. Sam Gospodin mu je udijelio darove da u Ime Isusovo pomaže ljudima i vrši Božje poslanje koje je jako potrebno u ovom našem vremenu. Neki svećenici su prepoznali njegov rad, a neki nažalost ne. Zato mi je žao da se na ovakav način blati ime jednog čovjeka preko koga je Gospodin toliko djelovao na različite načine od ozdravljenja duše i tijela do rješavanja financijskih problema, brakova koji su bili pred samim raspadom, osoba koje su bile druge vjeroispovijesti koje su prešle na našu vjeru, brakova koji nisu mogli dugo godina imati djece....Ja sam kod njega došla 2010. god. kad sam bila u velikoj potrebi. Moja obitelj je vjeru prakticirala reda radi, više radi svijeta, nismo poznavali ništa, a dičilo smo se da smo veliki vjernici. Od grijeha bluda, kriminala, krađa, da ne nabrajam čega sve nije bilo, bili smo zarobljenici svega onoga što dolazi od zloga. 2008. god. sam bila na seminaru kod Suca gdje sam shvatila da živimo u grijehu i da trebamo sve promijeniti u svom životu, i nakon toga je počela moja duhovna borba sa zlom. Jedno vrijeme nakon seminara mi je bilo dobro, iako sam molila po neznam koliko krunica dnevno, svakodnevno odlaženje na seminare kod Smiljana u Siget, jedanput tjedno na razgovor kod Ramosa u katedralu, klanjanje pred Presvetim Oltarskim sakramentom jedanput tjedno na Kaptolu, razgovori sa svećenikom fra Zdravkom, itd . Ništa mi se nije promijenilo iako sam ja silno željela promjenu u sebi da Isus zagospodari mojom dušom i tijelom. Dobro mi bude dok sam tamo, ali kad se vratim kući to je bilo prestrašno. Onda sam saznala za Davora, kod kojeg sam bez razmišljanja otišla. Odmah mi je rekao gdje je izvor mojih problema, izmolio molitvu otklinjanja u Ime Isusovo i rekao da se pomirim s Gospodinom, da odem na životnu ispovijed kod svećenika koji ispovijedaju životnu ispovijed, i da će meni Gospodin pokazati put kod kojeg ću ići, da se molim svaki dan, da živim po 10 Božjih zapovijedi, da redovito čitam Bibliju da svjedočim svojim životom svoje preobraćenje, znači širiti Božje evanđelje na što pozivaju svi svećenici na svetim misama. Od tada svakodnevno idem na svete mise, konačno mogu razumjeti čitanje Biblije i moj život i moje obitelji se u potpunosti promijenio, a da ne pričam o drugim ljudima oko sebe. Jako sam puno svjedočila svećenicima koji su prihvatili njegovo poslanje jer sam im ispričala kako sam prije živila a kako sada živim.Svi moji zdravstveni problemi su se riješili, znači potpuno duhovno i tjelesno izlječenje, kao i financijski problemi, zaposlenja i ostalo što mi je falilo. Moj život je potpuno promijenjen, znači stavila sam Gospodina na prvo mjesto u svom životu, kad stavite Gospodina na prvo mjesto sve će vam On onda posložiti u životu. To je geslo Davora-staviti Gospodina na prvo mjesto u životu, pomiriti se s Gospodinom i svjedočiti živog Isusa koji je i danas živ, a ne kao da je to bilo prije 2000 god. Isus i danas ozdravlja, (a ne Davor što i sam toliko puta kaže i ne veliča sebe i ne eksponira se nigdje) kao i prije ako ga upoznamo i ako mu dozvolimo pristup u svoje srce. To što neko piše protiv Davora nije istina jer ga oni nisu upoznali i očito nisu upoznali ni htjeli upoznati Gospodina preko njega-znači nisu se htjeli promijeniti. Svima je dobro koji su god išli kod njega koje ja znam,ako obnašaju ono što im je rečeno, ako se čovjek ne želi promijeniti onda mu nemože pomoći niko. Slava i hvala Isusu na ovakvim ljudima koje nam je Gospodin poslao i daj Bože da ih još ima ovakvih kao Davor. Mir i dobro vam svima želim!

Poštovani forumaši,

s obzirom da moja supruga pod nickom Kapljica čeka već duže vremena iz nama neznanih razloga (moguće da su i razlozi tehničke prirode) te kao nekolicina moje braće i sestara u Isusu Kristu iz raznih krajeva Hrvatske, koji isto čekaju na ulazak na forum, objaviti ću osim svoga, i njeno svjedočanstvo pod svojim nickom Apostolus.

Zahvaljujem na razumijevanju!

Hvaljen Isus i Marija!
Sve Vas od srca pozdravljam i sve Vas Ljubim Ljubavlju Gospodnjom. Neka vas sve blagoslovi Milosrdni Isus koji je spasio mene, Svoje izgubljeno dijete.
Ljubljena djeco Oca Nebeskog, kako nas naš Otac ljubi!!!! I čeka da mu se u potpunosti s ljubavlju vratimo u zagrljaj!
Svakoga od nas Isus je posebno urezao u Svoje Rane.
Naš Bog je patio, umro za nas i stalno je prisutan u našim životima. Želi s nama podijeliti baš svaki trenutak našega Puta. Bog nama veli - "Svom sam dušom čeznuo ovu Pashu blagovati s vama!", eto takav je naš Prekrasni, Neumorni Bog! A najtužniji je roditelj jer sve bi nam dao, a često to ne može.
Dragi moji, Bog nije ograničen u ničemu, samo smo ga mi ljudi u svemu stavili u neke okvire. Pa iz tog razloga - što nije ograničen - u ova milosna vremena dao je Darove laicima jer vidi Bog da Njegov narod gine, vidi da Njegov narod grca u suzama i bolima.
Oče Nebeski, zahvaljujem Ti svom svojom dušom što si podario tako veliku Milost svome poniznom slugi Davoru koji je samo oruđe u Tvojim Božijim rukama.
Mili moji, mene danas ne bi bilo da ne bi upravo te Milosti! A ja vam to sada svjedočim svojim životom!
Moja duša je bila tako izranjavana. Samo me je Božije Milosrđe sačuvalo da ne naudim samoj sebi.
Otkako znam za sebe, u mome srcu vlada tuga. Tjeskoba. Nemiri. Nezadovoljstvo u svemu. Srdžba. Agresija. Depresija. Sa svakim bih dolazila u konflikt.
Zar je normalno da prvo što pamtim jest neobjašnjiva, golema tuga?? Kako sam odrastala, ja jednostavno nisam imala blagoslova baš u ničemu. Škola, prijateljstva, posao, ljubavi... Ja bih toliko truda i napora ulagala u sve, ali mi ništa nije išlo!
Mogla bih to porediti sa blagim primjerom kada trčite kroz vodu do onoga što ti je bitno, ali dok dotrčiš, već je netko drugi stigao na tvoj cilj i ti na to nemaš nikakva prava.
Cijela moja obitelj je u kršćanskoj vjeri. Svete Mise su bile i ostale neizostavni dio naših života.
Molitva, post - uvijek je bilo prisutno u našoj kući. Ali ja Živoga Boga nisam poznavala. Nisam osjećala Njegovo prisustvo. Nisam ni mogla doživjeti od toliko lanaca oko sebe. Pod misom bih bila tako odsutna a silno sam se trudila da prisustvujem dušom i umom, a ja kao da bih sve prespavala.
Iz godine u godinu sve manje je sve imalo smisla u mom životu. Kakvo crnilo u mojoj glavi! Crne misli, nigdje nisam pripadala! Uvijek bih stajala po strani. Ja se jednostavno nisam mogla uklopiti među ljude nikako, i uvijek sam znala da nešto nije u redu. Bog mi je sve dao - mladost, zdravlje, ljepotu, zdravu obiteljsku sredinu, toliko darova mi je Bog dao a kao da je sve bilo duboko zakopano!!!! Ja to tada nisam znala! Nisam mogla voditi normalan život. Svaki moj razgovor bi završavao svađom. Tako su moje riječi znale povrijediti sugovornika da bih samu sebe prestravila. I boljelo me što vrijeđam druge, nisam to željela, ali to je jednostavno izlazilo iz mojih usta. Jednog po jednog prijatelja bih gubila, bila sam svjesna da nešto nije u redu, pa bih to, da si olakšam - lukavo pripisivala svome karakteru. Nije mi bilo jasno ako tražim Boga, molim se, nastojim biti dobra prema ljudima, a to ne uspijevam, imam sve sakramente, idem na Svetu Misu redovito, ispovijedam se, pa kako onda mogu biti toliko tužna??? Pa Bog je Radost!
Kako mogu toliko brinuti za svjetovne stvari??
Ja sam cio život provela u magli, opijena, zaleđena, blokirana. Ja svojom glavom nisam mogla razmišljati.
Po prvi puta, doživljavam Silu Duha Svetoga u Međugorju. Na tom sam se hodočašću našla "slučajno" (tako sam tada mislila). Sigurna sam da nas Majka Božija, mila naša Majka Marija, okuplja oko sebe i dovodi svome Sinu. Grešne, ranjenje, pogubljene.
Od Međugorja kreće moja borba. Ali ničega ja tada nisam bila svjesna.
Krećem na duhovne obnove kod patera Smiljana, Linića, i drugih, nama svima poznatih svećenika. Moja duša je tako bila žedna Boga! Tako sam jako žeđala za Živim Bogom!!
Iz Međugorja i sa Duhovnih obnova donesem mir, ali on ne traje dugo. Ubrzo se sve vraća na staro. Bude i gore. Nemiri, tjeskobe, svađe, srdžbe. Kao da mi netko hoće naplatiti dobivene milosti. Više nisam mogla nanizati 5 dana da sam dobro.
Radila sam dva, tri posla tako da sam cio dan bila zauzeta da ne bih razmišljala, da ne ostanem sama sa sobom. To je bilo najgore. Bilo je sve gore iz godine u godinu moga života. Počela sam se i buditi po noći. Nesanice, lupanje srca, tablete za spavanje koje nikada inače ne bih uzela, sada sam i njih počela piti. Ali Bog je dao da u svemu tome shvatim da nedjeljom kada se pričestim, da sam malo bolje. Sveta pričest nekako je dobro djelovala na moju dušu. Počinjem češće odlaziti na misu. Pa onda svaki dan. Ali tada se počinje događati nešto drugo - kada je Pretvorba, i kada primim Isusa, javlja mi se strašna bol u duši. Počinjem moliti pod misom: " Isuse, tako me duša boli, kao da tisuće oštrica probada moju dušu. Osjećam da mi krvari u prsima, kao da ću naći otvorenu ranu, ali izvana se ništa ne vidi. Najgore su te rane koje se izvana ne vide. Tada nisam ništa razumjela što se događa.
Svakodnevne mise postale su dio moga života. Ali opet se javlja jedan novi simptom - pred pričest mi je mučno. Vrti mi se, nije mi dobro. Molim Isusa da mi da snage, samo da dođem do Oltara, da Ga primim u dušu, pa će onda biti bolje. Osjećam da me Isus čisti, kao snažan antibiotik na jakog virusa za bolesno tijelo. Samo što je Isus mnogo više za bolesnu dušu!
Ali što se događa - ne pušta sotona tako lako!
Problemi prije pričesti su blagi početak pravog problema. Počinjem osjećati prisustvo nečega pokraj sebe. Kao da više nisam sama. Ma gdje se nalazila, ma što radila. Sve mislim da umišljam.. 'ma samo mi se čini'!
Sve do jedne noći, kada se potpuno razotkrilo. Budim se tijekom noći, nisam dobro. Srce mi jako lupa. Trnem od straha. Čujem neprirodne korake po kući. Čujem glasove. Odjednom osjećam strašnu silu na sebi. Baca me po krevetu, pod vratom osjećam nečiju ruku koja me guši. Te noći ja sam prvi puta pomislila da ću umrijeti. Ne mogu otvoriti oči, uši su mi odjednom začepljene. Kao da me netko drži u ledenoj vodi, a duša mi tako krvari.
Fizički ne vidim nikoga, jedva izustim ime Isus, napad prestaje a moje srce lupa kao da sam trčala maraton. Taj vam strah riječima ne mogu opisati. Nešto je bilo pokraj mene. Ali čini mi se na meni i u meni. Od tog dana kao da me netko bacio u najstrašniji horor film. Ma ne može se to usporediti sa nikakvim filmom. Viđam sjene po kući, osjećam čak i dodire na svojoj kosi. Dva tjedna traje agonija u mome životu. U par dana sam izgubila 5-6 kilograma. Sve što bih pojela, osjećala bih strašnu mučninu.
Prvo kamo odlazim je svećenik. Poznati i cjenjen među ljudima, pričam mu ukratko sve. Kaže mi da se molim, sve će biti u redu. Jednostavno, diskretno - bivam odbijena. Daje mi blagoslovljene soli, posvećenog ulja, svete vode. Molim se, posipam svete soli po kući, stavljam križeve sa posvećenim uljem, čak pijem svetu vodu, jer mi je tako pater rekao. Ali ljudi moji, ništa mi ne pomaže.
Ne želim osuđivati nikoga,ali tako je bilo - sada znam da je to bio moj put. Neka dragi Bog blagoslovi naše svećenike i neka nam podari pravih svećenika koji će sa žarkom ljubavlju prema Božijoj djeci raditi za našega Boga.
Svećenici su nam produžena Božija ruka, bez njih ne možemo. Bez njih nema Sakramenata, nema Svete Mise. A svijet bi mogao biti baš bez svega, ali ne bi mogao biti bez Svete Mise!
Noći su sve gore, svake noći neka me sila zakucava na krevet. I tako paralizirana ostajem neko vrijeme. Neznam kome da se požalim. Ako odem doktoru - poslat će me na psihijatriju. Po danu molim, na klupici ispred crkve, jer moja je crkva po danu zatvorena. Nemam kamo. Molim: Isuse vidiš li me? Čuješ li glas moga vapaja? Molim Te, pomozi mi, neznam kamo da idem! Isuse, ja sam Tvoje dijete! Molim te, ne daj me!!!
Odlazim u Palmotićevu, u Baziliku Presvetog Srca Isusovog. Tu mogu biti cijelo jutro. Šest misa za redom. Molim i vapim. Ne želim nikome da spozna kako je kada misliš da te ni Bog više ne čuje. Kada se sjetim tih dana, protrnem. Nakupilo se mnogo toga u mom životu. Grijeh je dug. Sotona na taj dug ima pravo. Oprostiti ne može, a Bog je pravedan, i to dopusti, ali ako mu zavapimo srcem i potpuno mu se predamo - čini čuda! Kod Boga ništa nije slučajno, pa tako ni posjet jedne moje poznanice koja mi dolazi baš u to vrijeme u kuću. Jako se rijetko viđamo ali ja baš njoj imam potrebu ispričati samo dio toga što mi se događa, nikako ne sve, da ju ne bih preplašila. Ona, baš ona, je mjesec dana prije bila na molitvi kod jednog laika, i njen život se u tih mjesec dana mnogo promijenio. Na bolje.
Priča ona meni da je položio ruke na nju, pomolio se u Ime Presvetog Trojstva. Trebaš napraviti životnu ispovijed, kaže mi, da se u potpunosti izmiriš sa Bogom. Tu su ispovijed sastavili Misionari Krvi Kristove na Mlinovima i ostavi mi skriptu. Još mi kaže - živi po 10 Božjih zapovijedi. Nedjeljna Sveta Misa neka ti bude kao kruh. Ako imaš potrebu, odi i češće na Svetu Misu. Moli svaki dan, a srce će ti samo kazati što je tvoja pobožnost.
Ja je slušam i mislim " Isuse moj, zar da idem laiku??? Isuse mili, nemoj dopustiti da odem na krivo mjesto. Bolje da me sada ovog trenutka više nema, nego da odem nekome tko ne djeluje u Ime Trojedinog Boga, u Ime Isusa, kojeg je rodila Majka Božija Marija!!??!!"
Uvijek mi je Isus bio centar, i kada sam bila u blatu moga života. Ali u meni se tada lomilo sve što sam znala. Svećenici, karizmatici, duhovne obnove, zajednice, uzastopna upozorenja svećenika na lažne proroke....
E, kakve su borbe tada bile u mojoj glavi! Te noći sam plakala od straha. Svi smo plakali zbog nečega što nas je rastužilo, povrijedilo, ali kada plačeš od straha, i tako si sam, to su ledene suze. Buđenje te noći u tri sata je bilo strašno, iako se ponavljalo svake noći ta dva tjedna. Tada mu nisam znala značenja. Kao da je zlo koje me je tlačilo osjećalo da mu je otići pod Isusov Križ!
Te noći nečije kandže su razdirale i parale već ionako izranjavanu dušu a ja ništa nisam mogla učiniti.
Odlučujem otići, upoznajem Davora. Dok je on pričao svjedočanstvo svoga života u meni je snažno lupalo srce za koje sam znala da nije bilo moje. Sve se u meni treslo od straha. Nisam se ja plašila, nego se nešto u meni plašilo. Toliko sam tada bila blokirana ali mi je Bog dao da osjetim i znam da se zloduh koji je tada tlačio moju dušu, tako plaši Boga, koji djeluje kroz njegovog slugu. Ja sam samo čekala da počne moliti jer nisam više mogla disati.
Mislila sam ugušiti će me, koliko se uznemirilo u meni. Znala sam u tom trenutku, čvrsto sam znala da je Bog tu. I evo, sada je moj trenutak, sad će me osloboditi od svega zla kojeg nosim, na sebi, u sebi, oko sebe. Od moga djetinjstva, pa do tada.
Davor diže ruke, diže pogled ka nebu, čujem riječi : Abba, Oče..... Zna srce moje da se obraća Presvetom Trojstvu, i da Isus kroz slugu svoga polaže ruke na glavu moju i oslobađa dušu moja, koja je cijeli život to čekala!
Srce mi jeca od nepoznatih emocija, čuo me je Otac moj Ljubljeni, nije zaboravio na mene, mada sam ja tako rijetko mislila na Oca! U mislima mi samo jedno - Oče hvala Ti što sam Tvoje dijete!!!!!!
Hvala ti što si moj Bog!!!!!!
Odjednom olakšanje, kao da teški teret pada s mene. Gušenje prestaje. Srce je mirno. Nešto se dobro dogodilo. Znam, osjećam. Ja, bijedni stvor, tako sam bila svjesna Isusove prisutnosti. Takva toplina mi je preplavila dušu i dok Božji sluga moli : O dođi, Stvorče, Duše Sveti, pohodi duše vjernika, poteci višnjom milosti, u grudi štono stvori ih. Ti nazivaš se Tješitelj, blagodat Boga Svevišnjeg, studenac živi, ljubav, plam i pomazanje duhovno! Darova sedam razdaješ, Ti, prste desne Očeve, od vječnog Oca obećan, Ti puniš usta besjedom! Zapali svjetlo u srcu, zadahni dušu ljubavlju, u nemoćima tjelesnim potkrepljuj nas bez prestanka! Dušmana od nas otjeraj i postojani mir nam daj, ispred nas idi, vodi nas, da svakog zla se klonimo! Daj Oca da upoznamo, i Krista, Sina njegova, i u Te Duha njihova, da vjerujemo sveudilj! Sva slava Ocu vječnomu, i uskrslome Sinu mu, sa Tješiteljem presvetim nek bude sada i uvijeke. Amen
Toliki mir, ljubav i radost ispunja moje srce i dušu. Ti su osjećaju meni bili nepoznati. Oslobođena sam u Ime Isusa Krista, Sina Boga Živoga, koji je u Tijelu došao i Riječ je Tijelom postala i prebivala među nama. To su bile riječi koje sam čula.
Te se rečenice sotona plaši. Zašto? Zato što je Bog u toj rečenici objavio Spasenje svemu svijetu.
Prošlo je već godinu i pol od molitve. Ja od tada imam mir. U mom srcu, duši i u mom domu prebiva Duh Sveti. Bog me blagoslovio na svim područjima gdje blagoslova nisam imala.
Znate kada sam bila na molitvi?
13.05. - Gospa Fatimska.
Hvala ti Majko Marijo što si me uvijek zagovarala i trčala si Našem Ocu moleći za me da me pogleda.
Isusa primam klečeći jer to silno želim. Primiti Živog Isusa, klečeći, Boga koji liječi moju dušu, jer On me je otkupio, On je za mene svoj Život dao!
Za mene to dolikuje mome Bogu. Našem Bogu.
Misa, Sveta Misa! Kako moja duša sada slavi Boga pod Svetom Misom!!!
Ljubav prema Presvetom Trojstvu je neusporediva sa onom prije. U svakom čovjeku sada vidim Isusa jer za svakog je Isus umro! Nema više tuge, tjeskobe, nikakvih crnih misli.
Samo za jedno Boga molim, da se mnome služi za Spasenje moje braće i sestara.
Sve nas Isuse dovedi Svome Ocu!
Ja sam svoje obraćenje i oslobođenje doživjela preko ruku laika.
Moja obitelj napokon ima kćerku, sestru, unuku. Moj suprug napokon ima suprugu. Moji prijatelji napokon imaju prijateljicu. Baš onakvu kakvu me Bog stvorio.
Moj suprug i ja dobili smo sina. Do tada nismo mogli imati djece. U trenutku kada sam zatrudnjela, apsolutno je bilo nemoguće da se trudnoća dogodi, za što imam i sačuvane nalaze. Tako je rekao svijet ali Bog je namjenio meni nešto drugo!
I dok gledam naše dijete, zahvaljujem Bogu gdje sam sada. I što mi je sve dao. A gdje sam mogla biti... Nigdje!
Bog je tako milosrdan!
VELIČA DUŠA MOJA GOSPODINA,
KLIKĆE DUH MOJ BOGU MOM SPASITELJU,
JER VELIKA MI DJELA UČINI SVESILNI.
SVETO JE IME NJEGOVO...
Ma ne treba Bog činiti čuda! Ozdravljenja od neizlječivih bolesti, dizati djecu iz kolica koja su od rođenja bila paralizirana i oduzeta od kojekakvih bolesti!! Ali Bogu su čuda samo potrebno sredstvo a cilj mu je Spasenje duše.
Ali ako Bog mora učiniti takvo čudo preko ruku jednog preobraćenog laika, da bi spasio svoje izgubljeno dijete, On će to učiniti. Jer Bog čovjeka beskrajno ljubi!
Kakvo čudo u očima našim! Pa to samo Bog može! Zar ne?
Po plodovima ćete me prepoznati - rekao je Isus. A plodova je mnogo u mom životu i životima moje obitelji. Ne samo da se proslavio u mome životu nego je preko mene vratio svoju djecu u okrilje Crkve, na životne ispovijedi, da se izmire sa Živim Bogom, da svetkuju nedjelju i blagdane, i da svi shvate koliko ih ljubi njihov Otac!!
A ja sam mislila da ja nikada neću moći nikome donijeti ništa dobro.
Ja sam svoju životnu ispovijed napravila kod patera Galaunera u Palmotićevoj, u Bazilici Presvetog Srca Isusovog. On je upoznat sa svime.
Ulazimo samo na Vrata Milosrđa. Nema tih dobrih djela, molitvi, postova, i drugih žrtvi koje nas mogu spasiti. Ničim mi to nismo zaslužili. Samo Božje Milosrđe našeg Dobrog, Prekrasnog Boga.
Kad pomislim na svoj život koji je iza mene, jeza me prođe. Toliko izgubljenog vremena u ispraznim, bezličnim razgovorima, izlascima, tražeći ljubav i prihvaćanje na krivim mjestima, u krivim stvarima i na krive načine.
A more beskrajne ljubavi je neumorno tražilo mene. I vapilo za mnom.
A svo to vrijeme ja sam mogla 'raditi' za mog Isusa.
Ali eto, to je bio moj put.
I kako bi rekao jedan naš prijatelj - Kad pogledaš u voćnjak, nisu sve jabuke zrele i spremne za branje.
Isuse molim Te za one koji su u agoniji svoga života, koji se nalaze pred ponorom i više ne vide smisla u ničemu, koji misle da bi sve bilo mnogo bolje da ih nema, Ti ih Isuse, u zadnji čas ulovi za ruku, pogledaj ih, mnogo ih je. Ja to znam i osjećam. Kada bi samo znali kako je divno voljeti Tebe, potpuno Ti pripadati, slobodni od svakoga zla koje ih tlači. Isuse pogledaj na nas, jadne grešnike ovoga svijeta. Zbog grešnika Si došao. Gospodine Isuse Kriste, Sine Boga Živoga, smiluj se meni, grešniku.
Zadnja su vremena. Borba za duše bit će sve strašnija. Ali tko je uz Tebe, Isuse, ničeg se ne boji. Osim grijeha, da ne povrijedi Tebe i isprlja dušu svoju. Ja znam da griješim svaki dan. Ali mi nismo anđeli. Bogu hvala, imamo ispovijed. Svaki dan. Pa kada duša osjeti potrebu, Bog čeka čovjeka.
Kušnje su svaki dan. Ali Bogu hvala i na kušnjama. Jer one nas jačaju i oblikuju, da bi se Bog što bolje mogao služiti s nama. Moj život je Tvoj, moj Ljubljeni Isuse. Ti si Kralj moje duše. Vjerujem u Te. Ufam se u Te. Ljubim Te. Klanjam Ti se. Cijelim svojim bićem, divni Trojedini Bože.
Kriste Kralju, hvala Ti što si me otkupio Krvlju Svojom.
Neka Vas sve blagoslovi Svemogući Dobri Bog, Otac, Sin i Duh Sveti.
Neka Vam Mir Svoj podari, i sve ono što je potrebno dušama Vašim.
Ljubim Vas sve Ljubavlju Gospodnjom.
Hvala Vam što ste pročitali moj život.

[b]Samo je đavao ovako nasrtljiv i vuče za rukav!
Isus Krist sigurno nije nikog vukao za rukav niti je išao za kime! A ovo što ste dosadni s tim svjedočanstvima je isto ko i sa bracom sa srebrnjaka, samo još da Davoru cvijeće ne nosite da vas liječi pogledom.
Kažem još jednom, da su ovako nasrtljivi jedino sam đavao, jehovini svjedoci i razne sekte!!
A taj vaš Davor, ako valja nek se podvrgne poslušnosti svetoj Crkvi i njezinim biskupima i svečenicima. a mi smo išli na Mise, Ipovvijedi, Klanjanaj i Pričesti još dok je Davor imao mliječne zube, a ići ćemo i poslije, bez da nam Davor to mora govoriti preko nekih molitava otklinjanja![/b]

Ne uzdajte su u knezove,
u čovjeka od kog nema spasenja!
Iziđe li duh iz njega, u zemlju svoju on se vraća
i propadaju sve misli njegove. Psalam 146, 3-4

Hvaljen Isus i Marija!
Davora Denca upoznala sam 2010. god. Tada sam imala 19 godina i već sam dosta toga proživjela kroz svoje djetinjstvo i ružnih i lijepih stvari. Jedna od predivnih stvari koja mi se dogodila jest pojava dara viđenja u 7. razredu čije veličine sam postala svjesna tek puno kasnije. Kao dijete sam to potisnula zbog straha od izrugivanja koje sam doživjela, nakon par godina svijest o tome se vratila zbog toga što se to ponovilo. Smatram da sam nitko i ništa i svaki dan Mu se zahvaljujem što me posjetio kao jedno od svoje djece. Bilo je još puno toga i mogu vam reći da "blago onom tko ne vidi, a vjeruje" jer njegova vjera je sigurno snažna, ja sam vidjela i počela vjerovat više nego ikad.
Oduvijek sam bila odgajana u vjeri, a na poziv majke, odlučila sam otići i vidjeti tko je taj čovjek. Moram vam priznat da ne znam bi li otišla da mi je to netko drugi predložio, ali Bogu hvala na našim roditeljima.
Na prvi pogled mislila sam da sam upoznala nekoga koga ću brzo zaboravit, kao što sam brzo zaboravila neke naše svećenike po duhovnim obnovama u koje sam najviše nade polagala, ali sam uvijek nekako zbunjena i s osjećajem nepotpunosti odlazila s tih obnova, jer moj duh nije bio obnovljen. No, kada je on počeo svjedočiti, draga moja braćo i sestre ma kako da ne vjerujem, kada sam osjetila Istinu, ljubav onakvu kakvu nam samo Gospodin može podariti. Osjetila sam to znajuć da je takvo što moguće samo kad je sam Bog prisutan i to mi je bilo dovoljno. Nisam neki intelektualac, mudrac kojeg je trebalo nagovarati i sve mu racionalizirati, ja sam bila ranjena duša koja je tražila Isusa da ju izliječi, a Davor je bio taj poštar, sluga Božji, koji mi je samo predao ono što je dragi Isus meni namijenio.
Tresla sam se kao šibica od zlih duhova koji mi prljaše dušu, tresla sam se jer su oni znali ko je pred njima. Nisu htjeli izać iz mene, ali nema toga zla koje se ne boji Isusa i Njegove ruke. Po zapovijedi Boga Oca Davorove ruke postale su Kristove, njegove laičke ruke, kako ga nazivate, njegove jadne i bijedne ruke. Moja duša je bila čista i napokon sma sjedila sam za jednim stolom, za Božjim. Ma ljudi moji Gospodin izabra lude ovoga svijeta da posrame mudre, a slabe da posrame jake, tako je i Davora izabrao, buntovnika, griješnika koji je dotakao dno, a onda ugledao svijetlost koja mu je bila već odavna upisana u knjigu života, kako bi izgonio zle duhove u Njegovo ime. Znaš da je to istina kad mu ne treba 5, 10 redara da drže zaposjednutu osobu već samo snaga Kristova.
Ono što mi je Davor rekao da obnašam nakon našega susreta bilo je da se molim, da idem na sv. misu kad kod mogu, što više mogu, da ne griješim, ako sagriješim, odma na ispovijed, obavezno obavit životnu ispovijed koju sam ja obavila kod našega predivnog svećenika u Palmotićevoj i naravno držat se 10 Božjih zapovijedi. Vjerujte mi da se ne držim toga ne bi mi bilo pomoći ni od Davora ni od nekoga drugog, sve moje muke bi se vrlo brzo vratile. Dana nam je riječ u Bibliji pa je mi opet zanemarujemo, zato je Gospodin poslao lude ovoga svijeta da nam otvore oči i zar nije najvažnijekoga Bog izabra za svojeg slugu, a ne čovjek, po zakonima zemaljskim.

Ono što bih istaknula, a vidim da mnoge zanima, jest klečanje pred Presvetim.
Ja sam sa ruku prešla na to i nije mi bilo lako, ali kad sam shvatila šta je to preda mnom odnosno tko, moj Isus i ja ga primam u svoje prljave ruke i još stojećki tako uzvišene glave, ma može me bit sram. Padnite na koljena od poniznost svoje, pognite glavu jer Isus je pred vama, Njegovo Presveto Tijelo. Znam da nije lako, ali kad si zamislite da je to stvarno On koji sada stoji pred vama, bi li ste zaista stajali pred njim ili bi pali na koljena i ljubili mu noge? Ma neće Bog kazniti one koji ne znaju da se treba klečati pa ne kleče, ali ako sad znate nemojte se oglušiti jer i sam poglavar Crkve na tome inzistira. Ako ćete slušat ikoga onda valjda njega.

Drugo što bi htjela naglasit jest prenošenje grijeha od naših predaka.
Mislite li da je jedno nevino dijete, rođeno bolesno, nešto uspjelo sagriješiti čim se rodilo ili da je to Božja kazna, NE.
Ono nosi križ, križ svojih predaka koje se pojavilo u obliku bolesti. Sotona uvijek dolazi po svoje, a grijeh je njegov i kad tad on dolazi na naplatu. Zato toliko nevine djece i mladih gine, jer se ne moli za grijehe svojih predaka, ne čisti se svoje stablo i onda najneviniji stradaju. Tako je sa svima nama, sigurna sam da ste čuli kako je bilo obitelji u kojima je djed alkoholičar, otac pa sin i tako u nedogled. Baka pobacila, majka pobacila, kćer isto tako, nije to ništa slučajno. Nemojte se bojati toga, znam da su vam sasvim dovoljni vaši grijesi, ali ako ima lijeka, zašto to ne bi izliječili molitvom i svetim misama za naše pretke. Molim vas da se ne oglušite jer sigurno nije loš savjet koji vam govori da budete više predani spasenju svoje i duše drugih po Isusu Kristu našem Gospodinu.

Nadam se da sam bar malo približila djelovanje ovoga obiteljskog čovjeka s kojim djelim samo ljubav prema Gospodinu i to je na kraju i ona najjača veza koja nas drži na okupu. Mislim da mogu reć da sam sada toliko radosna srca i mirne duše dokle god sam s Gospodinom, dok mu služim, a kada sagriješim, danas to odmah osjetim i ne treba mi puno da se pokajem i zatražim oprost. Nemojte suditi ako nekoga ne znate, pater Kožul isto je samo čovjek koji griješi, molite se za njega i za sve one koje Bog izabra da ga predstavljaju jer njima je najteže, njih zlo prve napada. Još samo da naglasim da u potpunosti živim po nauku katoličke vjere koja ima tako divnih svećenika s kojima se uvijek radujem popričat i da mi ne prođe niti jedna nedjelja bez svete mise.
Oprostite mi ako sam zvučala kao da pametujem ili ne znam što, nije mi bila namjera.
Bog vas sve čuvao

" Ne može dobro stablo roditi zlim rodom, ni zlo stablo dobrim rodom. Svako se stablo, ako ne rađa dobrim rodom, siječe i baca u oganj. Tako dakle: PREPOZNAT ĆETE IH PO NJIHOVIM RODOVIMA."