www.tebe-trazim.com

Hvala ti na svjedocanstvu,
Bogu hvala sto ti je omoogucio normalan zivot ,i ako mozes prosiri malo svoje svjedocanstvo

Hvaljen Isus!

Neki dan sam bila u Međugorju i željela bih s vama podijeliti ovo moje iskustvo
Student sam, upisala sam fax s tolikim entuzijazmom i željom, srednja nije bila najbolje razdoblje moga života, i u početku su stvari bile dobre upoznala sam dosta ljudi, položila prve ispite i onda je zapelo...sve je pošlo krivo, pala sam naredne ispite uz učenje i muku opet sam padala ispite, kad bih svoje kolege pitala za pomoć ili savjet svi su nekako okrenuli glavu, ''spala'' sam na 2 kolegice koje su zaista divne osobe, nakon toga mi je umro tata, jednostavno me sve nokautiralo. Ljudi su me savjetovali o svemu i svačemu što trebam, kako trebam...a ja sam nekako otupila na sve, prije sam bila naivna, draga, suosjećajna osoba i postala sam drugačija ništa me nije zanimalo, sve je bilo dosadno, ispite sam nastavila padati, postila sam, molila i opet ništa, došla sam do točke kad mi je bilo svejedno hoću li pasti ispit ili što će mi ljudi reći, neki su tražili utjehu u meni, a ja sam bila kao santa leda. Nisam bila sretna, zaboravila sam kako je biti sretan, ništa mi nije išlo, molila sam Boga da mi pomogne, al ništa se nije događalo, nije mi bilo jasno što se desilo. Sve je postala rutina...neki dan sam osjetila potrebu da se ''vratim'' Bogu, htjela sam da Ga osjetim, da znam da je On tu. I sinulo mi je da odem u Međugorje, tu su rijeke vjernika tu On mora biti red za ispovijed je bio prosječan, stala sam u onaj najduži i čekala, na vratima je pisalo da je to ispovjedaonica od fra Tomislava Pervana, iskreno nije me to previše zanimalo ne znam ni sama zašto sam stala u taj red, još je bio i najduži al eto ostala sam u njem. Pošto sam dugo čekala, švrljala sam na mob-u i bezveze uguglala svećenikovo ime pročitala sam na forumu da je dobar svećenik, iskreno bila sam skeptična i ne zainteresirana. Prije nego što sam trebala biti na redu za ispovijed oči su mi se zasuzile, bez razloga, malo me je bilo sram jer mi se plače bez razloga, uspjela sam se sabrati i konačno ja sam bila na redu, ušla sam i govorila svoje grijehe, fra Tomislav je šutio i gledao me, ispričala sam sve što mi je bilo na duši i odjednom zastala, to je bilo to, šutila sam ja, a i on. Odjednom mi je rekao da duboko dišem, i stavio mi ruku na glavu, poslušala sam, molio je nešto mislim na latinskom jeziku, kad je završio osjetila sam kao da je netko digao ogroman kamen što me je sputavao da dišem, osjećala sam se ''lakše'', odjednom me upitao ''Jeli bolje?'' samo sam se nasmijala i rekla da jest. Nakon molitve kajanja, mi je pružio ruku i rekao sretno. Izišla sam sam pod dojmom, lagana kao pero, s osjećajem da će sve na kraju ipak biti dobro. Ne znam zašto ali meni je Međugorje mjesto mira, i uvijek me vrati mom Bogu. Preporučujem svima koji mogu da odu i vrate se svom Ocu.

Bogu hvala za tvoje obracenje Ina 93 uzdaj se u Bozju providnost moli cesto sa vjerom Isus sve moze samo treba vjerovati Isus je rekao vjera te tvoja spasila u Taboru u kuci susreta u samoboru pokojni pater Zvjezdan Linic uvijek bi na kraju dana ili duhovne obnove rekao neka ti bude ili neka vam bude kako ste vjerovali jer mozes moliti dan i noc ako ti duboko u sebi u dusi ne vjerujes da je Isus svemoguc i da te ljubi umro je za tebe za mene za sve nas i nase grijehe i slavno treci dan uskrsnuo i Njemu je sve moguce samo vjeruj i prepusti mu sve brige i probleme rekao je dodite k meni svi umorni i optereceni i ja cu Vad osloboditi znam da su te razocarali mnogi u zivotu ali i Isusa su koji je toliko trpio za njih znam da te boli gubitak oca i jos puno toga budi jaka moli vjeruj i obavezno idi redovito na Svete ispovjedi i Sv. Mise cim vise mozes tu ti je snaga za borbu izmedu dobra i zla Bog s tobom draga Ina 93 neka te Gospodin blagoslovi i neka te cuva.

[quote="novi1"][quote="alfaena"]Prijavila sam se na ovu stranicu kako nebi ostalo presuceno kako sam primila pomoc od Boga. Dogodiloo se to u fazi mog odrastanja, nisam se bas snasla, kao mala molila sam se Bogu i bila sam puno povezana s njim no kada se dogodila ljubav prema decku, skola, fakultet polako sam se pocela udaljavati. Molila sam se al to nije bilo potpuno predanje, jer kao mala imala sam samo Boga a sada se pojavilo svasta nesto. Problemi su tek poceli, brige, povrijedenost, neuspjeh, gubitak prijatelja sve to je od mene napravilo psihicki nestabilnu osobu, depresivnu, no gdje cu to nekom reci da nisam normalna. Tri godine patnje, bez molitve kratke u sebi nisam mogla na ulicu sama bila sam puna napada panike da ce mi se nesto dogoditi... Tek nakon tri godine cvrsto sam odlucila da ce moj doktor biti Bog i njegovi svetci. I tako molila sam ne jednu nego pet devetnica, pocela sam da postim bar jedan dan u tjednu kolko mi zdravlje dozvoljavalo... I evo danas ja sama hodam ulicom besplatno sam dobila lijecenje, sposobna sam radim i Hvala Bogu na tome.

Curo draga Isus te je oslobodio od robovanja grijehu i sotoni nisi ti luda nego te je sotona mucio jer je znao da tvoju dusu ne moze imati jer su te spasile molitve dok si bila manja tj. djecje dobi ciste duse i Isus te nije dao da odes krivim putem kako danasnji mladi odu spoznaju tjelesne uzitke i zaboravljaju na Boga onda krene pusenje trave alkohol i ostalo i sama vidis kakvu mladez imamo hvala Bogu zao one ciste i ponizne i jao onima koji su Boga upoznali i vjeruju a namjerno svjesno grijese moli budi jaka nedaj se Isus je s tobom.

Predivno svjedočanstvo!

Čitajući prvi post, našla sam sam sebe i svoje iskustvo od prije sedam godina.

Kao dijete često sam išla sa nonom na mise. Inače sam kao curica bila dosta tvrdoglava i "teška" za nekamo ići di nebi htjela, no crkva me je jednostavno privlačila. Nikakvim dječjim ushićenjem, već unutarnjim mirom sam ulazila u prostore crkve.
Nažalost, u pubertetu sam krenula nekim drugim smjerom od crkve, potpuno nesvjesna kojim putem idem.
I onda je došla moja 18.godina, nakon posjete stomatologu i jake anestezije, moja reakcija su jaki i brzi otkucaji srca koji nisu dugo prestajali. Bila sam aktivna sportašica 15 godina, i nikada nisam obraćala pozornost na tijelo, jer je sve bilo u savršenom redu.

Nažalost ili na sreću s tim danom kreću moji strahovi, noćne more, stanje u kojem da me netko drži, a ja preslaba da se izvučem iz toga. Završavala sam srednju školu s odličnim, morala sam izgurati zadnjih par mjeseci, sva radost je nestala, život i disanje su se činili groznim. Roditelji također nemoćni da mi pomognu. U traganju "rješenja" i pomoći na nagovor majke odlazimo kod bioenergetičara, sjedamo unutra i unutarnji glas mi govori da je to nešto loše, i dam majci znak pogledom da odemo.
Kroz svo to vrijeme teškoće, držao me Duh i osjećaj da se sve ovo događa zbog Boga i mene, s kojim sam izgubila razgovor i ljubav koju sam imala kao osnovnoškolka - On mi je bio najbitniji i često sam razgovarala s njim, zahvaljivala i molila.
Polako su mi se otvarali moji grijesi, kojih je bilo dosta, moja sjećanja koja su bila bolna. Kajala sam se iz svega srca.
Često plakala i sve to vrijeme bila ustrašena. Krenula sam čitati duhovnu literaturu, tražila odgovor u sebi.
Jedan sunčani dan, kad sam rekla da nemogu više, da me sva kamenja svijeta pritišću na duši, majka mi je kupila knjigu Normana Vinceta, i kada sam došla na jedan odlomak koji govori o Isusu i spasenju, kao da je kroz strop kuće probila se svjetlost na mene, i sva težina bila odnesena. Euforično sam majci to ispričala, ona je bila skeptična zbog mog stanja do tada, i nije mogla razumjeti taj osjećaj. Tada sam znala da je Bog došao do mene.

Krenula sam na mise, ispovijedila se nakon dugi niz godina, i ponovno osjetila Boga.

Ovo je jedno bolno iskustvo, međutim moj je život protkan i prekrasnim doživljajima Boga i mene.
Tisuću puta sam se osvjedočila njegove neizmjerne snage i pomoći, prijateljstva. No, mi ljudi ( ja ) često to neznamo zadržati, ući u njegovo Kraljevstvo, nego se damo zavesti napadima zloga. A koliko smo snage već i utjeha primili od njega.


*** Znam da Bog cijeli život čuva moju obitelj, no jedno svjedočanstvo mi je posebno drago. Otac je u našoj kući koja je stara 100 godina, rušio strop te izvlačio drvene grede kako bi nam napravio što ljepši stan. Iza tih greda našao je smotuljak žutih novina iz neke davne davne godine(dva brojeva se ne vide). Novine su bile sve "pojedene" no jedino što je ostalo na prvoj stranici je glava Isusa Krista, i to tako prekrasno zaokružena, kao da je sam umjetnik htio istaknuti Isusovu glavu. Mi smo to dali uokviriti kao prekrasan dar od Boga.

Lijepo je znati da si blagoslovljen od krštenja, da te Bog htio čuvati i voditi kroz život.

Hvala što si svoje svjedočanstvo podijelila s nama!
Btb

Ovo je divota bilo za procitati, samo da i ti pocmes moliti ko Fra Ivo da neko drugi dozivi slicno iskustvo jer toliko je robova u ovoj nasoj zemlji

Markos, da ti nisi iz španije?