www.tebe-trazim.com

2. NEDJELJA

"BOŽE MILI, NEBESKE LJEPOTE!"

U podne, za vrijeme moljenja "Anđeo Gospodnji", doživi Majku Božju kako ide u San Damiano. Onda joj Nebeska Majka reče: "Da ništa ne radiš, samo Gospodinu našem služiš, imaš dosta posla."

Dok su prije večernje Svete Mise vjernici pjevali Duhu Svetome, dođe On nad Oltar u liku velika Goluba, srebrnaste boje i raširenih krila. Nebeskim sjajem obuhvatio je cijeli Oltar.

Onda iz Neba, sa zapadne strane, dođe ravno pred Oltar Nebeska Majka. Bila je u krasnoj haljini nježnih boja. I plašt na Njoj bio je kao od ruža. Na glavi je imala bijeli veo. Bila je bosonoga. Za Majkom Božjom dođe mnoštvo malenih djevojčica u bjelini. Bile su u dobi do tri godine, bosonoge, a išle su u povorci po šest u svakome redu. Uz njih, gotovo na kraju, s desne strane, hodao je dragi Isus kao Učitelj. Teren po kojemu su dječica silazila s Neba bio je neopisivo lijep - sve u prekrasnim bojama.

Kod Oltara, u blizini Majke Božje, s lijeve strane djevojčica, klečao je neki Svetac. Moglo mu je biti oko 40 godina. Na sebi je imao ogrtač kao svećenik, a sličio je svetom Judi Tadeju. Kroz cijelo vrijeme je klečao.

Najednom se kod Isusa, iznad te male djece, u zračnom prostoru, pojavi Bog Otac. Dođe naprijed k Oltaru, do Majke Božje, i promatra to mnoštvo dječice.

A iza djevojčica, dolazilo je mnoštvo Anđela u grupama, u povorci. Bili su u dugačkim zlatnim haljinama i svi bosonogi.

Vidjelica pođe još bliže Oltaru, pred Povorku, u blizinu Majke Božje i onoga Sveca. Onda i ona klekne i usklikne: "Bože mili, Nebeske ljepote!"

Na to se Otac Nebeski okrene prema njoj i kaže: "Mnoge čete i legije u Duhu Mojemu ukras su Neba."

- 95 -

ožujak 1975.

Na to od velikog Isusa, koji je stajao uz djevojčice, postane zlatno Janje, i pred Njim, kako je ležalo u zračnom prostoru nad glavicama djevojčica, zlatan Križ. Nad Janjetom je pisalo velikim zlatnim slovima: "Agnus Dei". Anđeli koji su silazili s Neba, pjevali su: "Hosana Sinu Davidovu u visini. Blagoslovljen bio, hvaljen i slavljen, u vijeke vjekova. Amen, amen, amen."

Onda je od Janjeta opet postao dragi Isus. If On dođe na Oltar do Kaleža. Nad misnim Kaležom, u zraku, od Isusa je postala velika Hostija (valjda za vrijeme Pretvorbe).

Za vrijeme Podizanja Presvete Krvi Hostija je unišla u Kalež i nestala. Najednom iz Kaleža provrije Sveta Krv na Oltar. Tekla je u tri odijeljena mlaza. A nad Kaležom se čuo Glas: "Od Muka Moje Žrtve dana je milost ljudima na zemlju za duše njihove, da se spase. Izlijevam Svoju Ljubav u srca njihova."

Isus dragi je bio uzeo dvije bijele svećeničke Hostije, došao je do vidjelice i Svojom ju je rukom pričestio.

PAPA PAVAO VI U NEVOLJAMA

Dok su Nebesnici bili još svi prisutni, pojavi se uz Oltar Papa Pavao VI. Sjedio je na papinskpj stolici, i gledao svećenika kako služi Svetu Misu.

Odjednom iza njegovih leđa dođe četa đavola. Tijelo im je bilo prekriveno kao pasjom dlakom, imali su kozje noge i rep, rogove na glavi, a bili su crni kao dimnjačari. U šapama su držali velike vile. Ta četa đavola opkoli Pavla VI. i htjela ga je izbaciti s papinskog prijestolja. Vilama su podbadali njegovp prijestolje - i tako ga nekoliko puta zaljuljali, da je zamalo ispao iz stolice, sav iscrpljen i nemoćan. Đavli su Papi Pavlu VI. zabadali vile u tijelo i htjeli su ga prebiti.

S druge strane Oltara vidjelica je promatrala ovo đavolsko nasilje nad Papom Pavlom VI. i željela je đavle ukloniti, da ga ne muče.

- 96 -

ožujak 1975.

Onda kao da su se đavli izmorili mučeći Papu i pokušavajući da ga izbace s njegova prijestolja. A Pavao VI. gledao je u Majku Božju i Povorku Nebesnika i htio bi da im se približi. Odjednom je odnekle došla dugačka debela crna zmija s velikom glavom, i kako je Papa sjedio ispružila se ispred njegovih nogu. I tako đavli koji opkoliše Papu, i zmija koja se legla spred njegovih nogu, nisu mu dali da se približi legijama Nebeskih Stanovnika. Ove paklene smetnje onemogućavale su Papi Pavlu VI. radove za Nebo.

Na to mu vidjelica reče: "Ti sjediš na stolici pred narodom Božjim, a ja Ti moram pomoći da izvršiš Božje Naloge nad glavama ljudi na zemlji. Hoću da Ti se približim, ali zapreke mnogih ne daju mi da dođem k tebi." Pogleda Pavao VI. vidjelicu i zapita: "Giulia, Giulia, dov'è?"

Onda s jugozapadne strane, iz Neba, dođu dva velika Anđela: Sveti Mihael u odjeći kao vojničkoj, i sveti Rafael u bijelim haljinama. Približe se Pavlu VI. i vatrenim metlama, što su ih držali u desnoj ruci, počnu snažno udarati po đavlima. I rastjeraju đavle i oslobode Papu od njihovih nasrtaja. I završi drama zamaljskog mučenja. Ovo je viđenje vidjelicu jako izmorilo. (Dn 241-3)

3. Ponedjeljak

"U BOJ ĆEŠ S NAMA!"

Mali Isus i počasna straža - Kad ste otpjevali pjesmu Duhu Svetome, na Oltar je bio metnut Presveti Oltarski Sakramenat. Pokaznica je bila neobično velika. Zauzela je cijela ova dva prozorska krila. I Hostija je bila veoma velika, kao mali tanjur, oko dvadesetak centimetara. Usred te velike Hostije, bijele kao snijeg, sjedio je dragi Mali Isus, u bijeloj haljinici, bosonog. Nogice je imao okrenjene prema krevetu bolesnice.

Najedanput dođu dva velika Anđela u bijelim ha-

- 97 -

ožujak 1975.

ljinama, koji uvijek drže stražu pred Presvetim, kad je dragi Isus nazočan. I svaki stane s jedne strane Presvetog Sakramenta. A dragi Isus je nešto poput djeteta radio... kao da se igra i s nečim zanima. I onako malo pogleda, i onda opet nešto s ručicama radi na Svojemu krilu... To je moglo trajati svojih petnaest minuta.

Mnoštvo Mučenika - Onda je došla velika povorka Svetaca, u bijelim haljinama. Potom su došli Mučenici s palmom u ruci. Valjda ih je bilo jedno tristo. Stajali su pred Presvetim i držali su uspravljene palme, kao svijeće,

Najedanput dragi Mali Isus izađe iz Presvetog Oltarskog sakramenta, i onda je nestao. Ostala je samo pokaznica.

Na Nebeskom terenu - A mene je najedanput neka velika sila prenijela iznad zemlje, na Neteski teren. Tamo sam bila već više puta. To je bilo kao jedan prekrasan park, ukrašen divnim "prizemnim" ružama. A trava nije imala korova, nego je bila ona birana, krasna, zelena.

Od tog terena račvala su se tri prekrasna puta. Na jednome od njih, stajala je vidjelica i promatrala oko sebe. Putovi su bili bijeli kao snijeg, a priroda naokolo bila je slično kao na zemlji, samo krasno uređeno.

"Gospodin ti je dao Svoje Zakone..." - I dok sam stajala na toj bijeloj cesti, s istočne strane doleti prekrasan bijeli Golub. Odsijevao je srebrnastim Nebeskim sjajem. I gleda Svojim lijepim očima nekako dubokp u mene. Najedanput stane preda me, na jedno dva koraka, a onda se podigne u zračni prostor. A od Goluba je došao Glas: "Gospodin ti je dao Svoje Zakone, i dao ti je razumjeti, što ti je činiti u njima." Na to vidjelica potvrdi: "Da, rastumačio mi je Gospodin što mi je činiti." I Golub ostane u zraku.

Mnoštvo Anđela i Nebeskih Bojovnika - Najedanput po drugom putu dođe mnoštvo Anđela u prekras-

- 98 -

ožujak 1975.

nim haljinama. Nisu daleko išli. Imali su određeno dokle su došli tim putem... Kako su ti Anđeli stali, s druge strane, opet iz Neba, dođe... valjda legija Nebeskih bojovnika, obučenih u prekrasne zatvorene uniforme, oklope. I svi su imali mačeve u ruci. Zapovjednik izađe naprijed i zapovijedi im da stanu. I oni stanu. A došli su malo naprijed od Anđela. Zapovjednik je stajao pred njima, i jednu nogu je onako po vojnički metnuo malo naprijed, a u desnoj ruci držao je velik mač, spušten prema dolje i odmaknut od sebe. Bila sam od njega udaljena dva-tri metra. A Duh Sveti je bio u zrajčnom prostoru. A zapovjednik gleda pozorno u mene, onda najednom zavitla mačem i kaže mi odlučno: "U boj ćeš s nama!" Onda opet spusti mač dolje i nastavi gledati u mene. Bio je visok i vitak. A ja gledam, pa nisam ni obučena, ni ništa... A Nebeski bojovnici mirno stoje. Bilo ih je po osam ili deset u redu. I to je bilo dugačko. Ja ne znam, šta je to... to nije četa, to je nešto veliko - legija.

Otac Nebeski vrši smotru - Najedanput s istoka dođe Bog Otac Nebeski. I kao Gospodar promatra taj prostor i kakav su raspored napravili. Gleda Anđele, gleda te Bojovnike, gleda mene, gleda Duha Svetoga... Kad je došao u blizinu ja sam se u taj čas malo uplašila - bila sam udaljena dva-tri metra - pa kažem: "Gospodine, smiluj se nama grješnicima, i svima nama na zemlji koji se uzdamo u Tebe, i onima koji Te još ne poznaju, da Te spoznaju, da se spase!" On me gleda, pa se malo nasmiješi, a onda opet pogleda tu Vojaku, kako je postrojena... Kad je sve pogledao i pregledao, kao da je otišao nekuda prema Anđelima, i više Ga nijesam vidjela... kao da je malo iščeznuo...

"Majčice naša, nemoj nas ostaviti!" - Onda po tom Nebeskom vrtu dođe Majčica Božja. Bila je u prekrasnim nježnim haljinama i bosa. Haljine su Joj bile bjelkaste i malo ružičaste, a plašt plavkast i malo nježno limunast, onako dvostruka boja.

- 99 -

ožujak 1975.

Na glavi je imala lijepi bijeli veo. I kako je došla, tako stane i nasmiješi se. A ja se osmjelim pa Joj kažem: "Majčice naša, lijepa naša Majko, budi s nama! Nemoj nas ostaviti! Smiluj se meni grješnici, i svima onima koji se ufaju u Tebe i mole Te za milost u potrebama svojim." Ona me pogleda, nasmiješi se, i kako su pokraj rasle one divne ruže, otkine jednu prekrasnu bijelu ružu sa cijelim strukom, priđe k meni i dade mi. I dok sam držala ružu, par puta me je pogladila po glavi. U taj čas stajala sam i bila sam u bijeloj haljini, dugoj do poda, da mi se ni noge nisu vidjele...

Sveti Josip razgledava - Na to eto Svetog Josipa. Njegove su haljine bile nježnih boja: žućkastozelene i bjelkaste. Bosonog je bio. Kad se je približio, stane i gleda kako se naslađujem s tom ružom i Majčicom Božjom. A ja uskliknem: "Sveti Josipe, budi i Ti s nama, nemoj nas ostaviti!" - sve sam zazvala. I stao je tako, i gleda, gleda sve te terene, malo se nasmiješi i onako promatra. I Majčica Božja je tako gledala.

Kad je došla Majka Božja i Sveti Josip, onda Duh Sveti, kako je imao krila kao Golub, najedanput pruži Svoju ruku ispod krila i zgrabi me za ruku, pa sam letjela po onom prostoru s Njime. Pokazivao mi je kakovi su tamo prostori i predjeli.

Odjednom je Presveto Trojstvo tim terenom prošlo... I najedanput i Bog Otac, i Bog Duh Sveti, kako je tako stajao, i Bog Sin postanu tu pred tim Anđelima... I poslije je taj teren nestao... I sav prizor je nestao...

Na divnom Nebu znak Jahvin - Iza Svete Pričesti našla sam se gore, na drugom terenu Neba, u drugom predjelu Neba. Bila je lijepa čistina i lijepi krasni nježnoplavi zračni prostor. Najedanput se na tom divnom zraku pojavio veliki zlatni znak... To zlatno slovo bilo je u obliku broja sedam, samo što nije imalo one poprečne crte. A pred

- 100 -

ožujak 1975.

zlatnom crtom bile su ubačene dvije točke, malo udaljene jedna od druge. I to je tako stajalo. I ovaj donji dio te crte bio je prema zemlji okrenjen. To sam dugo promatrala. (Dn 243-6)

Iako teško bolesna, sestra Štefica još se brinula za apostolske pothvate. Ali Gospodin joj savjetuje: "Kćeri Moja! Ne vodi brigu bolesna! Prepusti stvar zdravima. Neka putuje tko gdje hoće; Ja sam Svoje rekao! Neka žive mudri po svojoj mudrosti!" (Dn

4. Utorak

VELIČANSTVENA SVETA MISA

Divna crkva - Bila sam u jednoj lijepoj i ukrašenoj velebnoj crkvi. Na ovoj strani kako služite Svetu Misu bio je Oltar, pokriven prekrasnim bijelim platnom, kakovoga nema na zemlji. Onda je s Neba došla sv. Terezija od Djeteta Isusa s časnim sestrama. Nije ih bilo mnogo, valjda desetak. Sv. Terezija išla je prva, a one za njom. Stale su sa strane Oltara. Sveta Terezija bila je naprijed.

Majčica Božja i Sveti Josip - Poslije su došli Sveti Josip i Majka Božja i stali su tako blizu Žrtvenika, da su ga se mogli dotaknuti. Bili su okrenuti prema sredini Oltara. I sveta Terezija i časne sestre bili su također okrenjeni prema Oltaru, samo što su one bile malo dalje od njega. Sveti Josip je stao s desne strane Majke Božje. On uvijek stane Njoj s desne strane, ne znam zašto. A Majka Božja i Sveti Josip su stajali među ljiljanima, jer je uz Žrtvenik, na mjestu gdje su bili, izgledalo kao "vrt" samih prekrasnih bijelih ljiljana. Kao kad je neka slava pa donesu mnogo cvijeća, kao na pr. u San Damianu oko Majke Božje - tako je to izgledalo. Ali ti ljiljani, bijeli kao snijeg, su kao iz poda izrasli.

Veliki Svećenik i dva ministranta - Onda je došao dragi Isus da služi Svetu Misu. Bio je u zlat-

- 101 -

ožujak 1975.

nim haljinama. Na Oltaru je imao velik Kalež, oko pola metra. Uz dragog Isusa bila su dva ministranta. Na onoj strani gdje je bila sveta Terezija sa časnim sestrama, bio je sveti Alojzije, a ministranta na strani Svetog Josipa nisam prepoznala.

Mnoštvo dječaka i djevojčica - I kako je dragi Isus već bio kao da će početi služiti Svetu Misu, iz Neba su došla dva velika reda, dvije Povorke nejake djece. Ne znam jesu li ta dječica imala četiri godine. U jednoj Povorci su bile đjevojčice, a u drugoj dječaci. Išli su u Povorci po dva i dva. Dječaci s desne strane, djevojčice s lijeve. Djevojčice su bile u bijelim haljinicama i bose, a na glavi su imale vjenčiće. Dječaci su imali hlačice, košuljice su im bile unutra uvučene, a oko vrata su imali crne mašnice. Dječice je bilo veoma mnogo. Došli su blizu Oltara, ali tako da je ostalo još malo prostora između njih i Oltara.

Velika Hostija - Onda je dragi Isus služio Svetu Misu. I u jedan čas bila je nad Oltarom, nad tim Kaležom golema Hostija. Bila je velika kao sunce, ali bijela je bila, odsijevalo je od nje.

Obredi po tridentskom - Onda najedanput sveti Alojzije pređe na stranu Poslanice, uzme Misal i pokloni se duboko dragom Isusu. Onda se njih dvojica u sredini Oltara, iza Isusovih leđa sastanu i pokleknu, te zamijene strane. Sveti Alojzije stavi Misal na stranu Evanđelja i ostane tamo stajati. Ali Isus dragi je stajao na Svojemu mjestu, nije išao čitati Evanđelje... Tako je trajala Sveta Misa, i tako su svi bili nazočni, prisutni u tome...

Zlatna ruža - I kako je taj drugi ministrant bio do Isusa, između Isusa i njega, iz podnožja Žrtvenika, izrasla je velika, lijepa zlatna ruža. Ta ruža nije bila kad je sveti Alojzije prenosio Misal. I još su po njoj bile bodljike, kao što već bude po ruži. Ruža je ostala skroz do kraja Svete Mise.

- 102 -

ožujak 1975.

Prekrasna zvonjava - Poslije, kad je Sveta Misa došla do Podizanja Svetoga Tijela, Isus dragi je ostao na istome mjestu, i Hostija je ostala na istome mjestu. Ali na jednoj i drugoj strani Oltara, na onom oltarnom podiju lijepo su stajali veliki zvonci, napravljeni od samoga zlata. I svaki je imao mnogo zvončića, čitav grozd. I onda kad je bilo Podizanje Presvetoga Tijela, nitko ih nije dirao, ali su oni najednom tako zvonili, da su me oglušili... Cijela ta crkva je ječala od njihove zvonjave. A za to vrijeme svi su mirno stajali, kako su već bili raspoređeni. Bili su "uronjeni" kao oni pravi Sveci. I dragi Isus je mirno stajao, i Hostija je mirno lebdjela u zraku.

I Anđeoski narod prisutan... - Kada je bilo Podizanje, na čelu tog Oltara opazila sam ni neznam koliki broj Anđela. Prednji su bili veliki, a oni dalje su biii čak mali na pogled, jer ih je bilo toliko mnoštvo... kao jedan narod samih Anđela s Neba... Onako u zračnom prostoru bili su prisutni toj Svetoj Misi...

Sveta Pričest - Onda je trebala biti Sveta Pričest. Ali nisam vidjela da bi ih dragi Isus pričešćivao. Nego, kako se je okrenuo, pošao je korak dva od Oltara, i sve mi je Hostije dao u usta, ne znam odakle su Mu bile Hostije, ali sam imala tako puna usta onih velikih svećeničkih Hostija, da mi je skoro jedna ispala.

Zaziv Svetome Josipu - Nakon molitava što se mole iza Svete Žrtve, čim ste spomenuli Svetoga Josipa, moja duša usklikne: "Sveti Josipe, moli za nas!" Jer On je stajao ovdje među tim ljiljanima, i onda moj glas ode do njega... iz srca mi ode: "Sveti Josipe, moli za nas!"

Čini mi se da sam spomenuo, kako bi uz zazive Presvetome Srcu Isusovu i Bezgrješnome Srcu Marijinu, trebalo dodati i zaziv Svetome Josipu! Dakako, sad ćemo ubuduće uvijek i Njega zazivati! (Dn 247-9)

- 103 -

ožujak 1975.

Duša u teškim mukama - Jedna duša došla je k meni i kaže mi da je gladna. A ja joj kažem, da ću se za nju moliti. Onda me povela da vidim gdje je, gdje trpi. I vidjela sam, ali nisam mogla tamo unići nego sam ovako izvana promotrila. Ta je duša bila izvan sebe, u kako teškim mukama je bila. A ja sam se tako uplašila, da dugo nisam znala za sebe; i dulje vremena jako sam se bojala. Tu žensku nisam nikada prije vidjela.

Nedostaci svećenika i ukrašeni Krist - Dva puta sam imala dirljivo Viđenje o nedostacima svećenika i ukrašenom Kristu. Gospodin mi je pokazao slabosti i nedostatke svećenika, tako da sam se plašila to gledajući.

Vidjela sam pred sobom mnoštvo nepoznatih svećenika. Na zemlji su bili. Onda se mnoštvo izgubilo iz vida, a ostalo ih je samo nekoliko, da vidim što će se s njima zbivati. Tada sam ih vidjela sa raznim nedostacima: nekoji je svećenik imao ruku oštećenu, a drugi samo prste kljakave i izranjene; gdjekojemu je bila glava kao u šiljak odsječena i kao udubljena; bilo ih je s iznakaženim ošima, ušima... ili čak i kosom; nekoji su imali po tijelu ili udovima kao neke rak rane; bilo ih je mršavih kao da su sama kost i koža i s osušenim udovima kao da imaju paralizu... A nekoji su bili blatni po tijelu kao svinja.

Ali, dok su još bili u mnoštvu vidjela sam i svećenike koji su bili lijepi, svježi i puni, samo što su imali ovdje-ondje po tijelu neke male nedostatke, kao madeže, mrljice i slično.

I ti svećenici, kakvi su već bili i kako su već izgledali - i ja među njima na zemlji - blago su me promatrali. I ja još mislim, kako mogu živjeti tako izranjeni, iznakaženi, paralizirani. I hodaju takvi između svijeta, a da to ljudi ne primjećuju. .

Najedanput, ti isti svećenici, tako nedostatni i manjkavi, podignu se i idu gore... A ja upitam:

- 104 -

ožujak 1975.

"Kuda ćete vi?" Odgovore: "Idemo u Nebo!" I kako su pošli oni gore, pođem i ja za njima. Kad su se popeli gore, najedanput nestanu u zračnom prostoru, a ja ostanem...

Iznenada se pojavi u Nebu dragi Isus, kao prekrasan Kralj. Sve je na Njemu bilo kraljevski urešeno. Na glavi je imao prekrasnu zlatnu krunu, kao što je nijedan kralj na zemlji nema. Ni ne znam šta je to sve bilo po njoj... dijamanti... zlato. Bio je lijepo svečano obučen, kao na Božić. Imao je na Sebi prekrasnu haljinu i onaj prekrasni plašt. A ja gledam... sve je na Njemu kao zlatom izrađeno. To je bilo kao ručni rad, kao izvezeno, za pet prsta širine po rubovima toga kraljevskoga plašta, pa sa strane, pa dolje, onda oko vrata i oko rukava. A dragi Isos gleda na mene i smiješi se. A ja uskliknem: "Dragi Isuse, kako si lijepo obučen! Tko Ti je to tako lijepo izradio?" To je bilo nešto izvanredno... Ja to ne znam ni izreći, kako je to bilo... A Isus odgovori: "Te su Mi haljine izradili Moji sluge svećenici u radovima Mojim!"

To znači: svećenici Bogu služe, a jer su ljudi kao i mi, rođeni od oca i majke... pa nisu sad s Neba pali, da nemaju manjkavosti... Vidjelica je pošla za svećenicima u Nebo, znači da ona po njima upoznaje Boga. (Dn 252-3)

Za vrijeme Korizme bila sam puna tri tjedna u takovu trpljenju, da nisam mogla pravo ni moliti, niti sam znala kako hodam. Na Veliki Petak bila sam kao mrtva... Kad sam tih dana jednom svršila svoje molitve i počela moliti za teško bolesnu sestru Šteficu, držeći Krunicu u ruci, potužim se: "Gospodine, oprosti mi! Tako sam slaba, da Ti se ne mogu ni moliti!... Hoću, hoću, a ne mogu!" - i došlo mi je da plačem... A dragi Isus ovako progovori nad mojom glavom: "Kada pustim na tijelo patnju morate trpjeti, da spasim mnoge duše po vašim patnjama." (Dn 253)

- 105 -

ožujak 1975.

"To Ga udaraju jezici u ovoj župi!" - Otac Gvardijan imao je večernju Svetu Misu. Iza Evanđelja, na glavnom Oltaru, bio je stup od kamena, visok metar, dolje jednoličan, a gore malo izrađen - kao udubljen. Za taj je stup, prekriženih ruku, bio svezan dragi Isus. Gledao je na našeg svećenika... I onda su se čuli jaki udarci, sa svih strana, po Isusovim leđima i po Njegovome Tijelu, da je sve pucketalo u crkvi... A tko Ga je udarao nisam vidjela.

Poslije sam molila, da upoznam kakovi su to udarci, što su Isusa tako udarali. Onda sam čula nad sobom u crkvi ovaj Glas: "To Ga udaraju jezici u ovoj župi!" (Dn 253)

23. NEDJELJA - CVJETNICA

Mali Isus i sedam svetih Sakramenata

Na Cvjetnu nedjelju, pod večernjom Svetom Misom doživjela sam ovo. Svetu Misu služio je meni nepoznat mlad svećenik, koji je došao k nama nedavno, tek je Mladu Misu rekao. Klečala sam pokraj vrata, radi zraka, da budem bliže izlazu, ako mi pozlije. Kad sam osjetila veliku Prisutnost Božju, kleknula sam. Dragi Isus poučio me je jednom zgodom, kad osjetim Prisutnost moram kleknuti ili sjesti, ne smijem stajati, da se ne srušim...

Dok je svećenik čitao Evanđelje, dođe dragi Mali Isus, tako od svojih šest mjeseci - godinu dana ne znam da li je imao - i sjedne na Oltar.Bio je u lijepoj bijeloj haljinici i bos. A oko Kaleža, u krugu, najedanput se stvore prekrasne nježne ruže. Bilo ih je sedam na broju, i sve su bile jednako raspodijeljene, razmaknute jedna od druge. Ruže su bile više žućkaste boje, kao sunce, i pupoljci su bili još malo zavijeni. Svaka ruža je imala na stabljici do tri lista i kao grančice.

A dragi Mali Isus, kako je sjedio nožicama okrenut prema Kaležu, podigne jednu od tih ruža, i počne je mirisati. I sve je onako udisao... i uži-

- 106 -

ožujak 1975.

vao je u tom mirisu... I gleda svećenika kako služi Svetu Misu, pa se naviruje i promatra ga, kao da bi mu želio nešto kazati, kao da bi se želio s njim zajedno igrati u toj Svetoj Misi, tako da se izrazim. Kao kad dijete dođe u vašu blizinu, pa je željno vašeg društva, da se s njime malo pozabavite. Mali Isus uživao je u tom svećeniku i onako ga je promatrao, i smiješio mu se, i tu ružicu je stalno mirisao.

U to vrijeme, kad je dragi Isus stupio na 0ltar i sjeo, prestala sam moliti. Jer pod Misom, kad se ne odgovara na zazive, ja molim Kruricu. Molila sam Krunicu na čast i slavu Prpsvetome Trojstvu, kao zadovoljštinu i zahvalu za sve milosti i darove, što ih svi mi primamo, a na njima se ne zahvaljujemo.

Na to, kako sam promatrala dragog Isusa kako miriše tu ružu, reknem Mu: "Dragi Isuse, ugodna Ti je ta ruža, kad je toliko mirišeš!... Kakove su to ruže na Oltaru?" On me pogleda i nasmiješi se: "To je sedam svetih Sakramenata... a ovo je ruža Svetoga Reda!"

I najedanput se Mali Isus ustane i pođe po zračnom prostoru do mene. I kako sam klečala, pruži ružu prema meni, da je pomirišim, a onda je povuče k Sebi i gleda u mene, da li ja uživam u onome mirisu. I opet mi da neka pomirišim, i opet je povuče k Sebi, pa me gleda... A to je bio tako ugodan i krasan miris... kao najljepši parfemi, ni ne znam od kakovoga cvijeća. To je nešto Nebesko! To se ne može izraziti na što to sliči... Kad mi je četvrti puta dao tu ružu da je pomirišim, pogleda me, nasmiješi se, i ode na Oltar. I opet sjedne tamo gdje je prije sjedio i skroz je tu ružu držao i mirisao.

Najedanput se na onim vratima gdje svećenik ulazi u našu crkvu pojavi Majka Božja. Imala je na Sebi haljinu krasne narančaste boje i bila je raspletene kose, gologlava. I Ona je držala ružu

- 107 -

ožujak 1975.

u ruci, kao i dragi Mali Isus. I uživala je u toj ruži, pa je prinese i pomiriše, a onda odmakne. I stalno ju je mirisala. A ja kako sam Je opazila, radosno uskliknem: "Majčice Božja, pa i Ti si došla k nama, u našu blizinu!" A Ona me pogleda, nasmiješi se, i ovako mi pokaže, kao da mi želi tu ružu dati. I pođe ravno k Oltaru, i kad je došla do ruba Žrtvenika više Je nisam vidjela. Majka Božja je mirisala ružu: Sakramenat Ženidbe.

Onda je došla Sveta Pričest. A dragi Mali Isus. gledao je svećenika kako lomi Svetu Hostiju i kako se zatim pričešćuje. Kad je došlo vrijeme da vjernici pristupe Svetoj Pričesti, dragi Mali Isus se digne sa Stola, pogleda u mene i ode ravno u Svetohranište, još prije nego što ga je svećenik i otvorio. Poslije, kad je svećenik otključao Svetohranište, kako sam bila jako uzbuđena, nadala sam se da ću Malog Isusa još tamo vidjeti, ali Ga više nisam vidjela. (Dn 254-5)

25. Utorak - BLAGOVIJEST

Jedna bivša časna sestra tražila je od Sandamdijanaca da joj se netko pridruži, i također da joj se pomogne dovršiti započeti molitveni dom. Gospodin na to odgovara: "Tko je zidove podigao neka i krov diže!" Znači, ne upuštati se u te stvari, ne prihvatiti ponudu, jer će vam biti na štetu. U ovo vrijeme nema smisla ulagati sredstva u sumnjive i nesigurne pothvate. Jer kod svega toga sastajanja na molitvu, najviše imade brbljanja i ogovora. Bog gleda dušu i srce; uzalud jezik govori molitve, ako na leđa čovjekova tovari grijeh. Osim toga, bogomolja mora biti na dostojnome mjestu, poradi Prisutnosti Božje. (Dn 255)
Travanj
10. Četvrtak

Danas ujutro vidjelica je doputovala u Zagreb. Podnevnu molitvu predmolila je teško bolesna ses-

- 108 -

travanj 1975.

tra Štefica. A onaj zid je kao nestao i dođe dragi Isus i stane uz stol na kojemu inače služite Svetu Misu. I gledao je na nju, kako se ona moli. Tako je ostao valjda deset minuta.

Saznali smo preko jedne bivše časne sestre da Mama Roza kani sredinom ov. mj. povesti vođe San Damianskih grupa Svetome Ocu. Nije mi bilo jasno, što bih trebao učiniti.

Uzvisiti Majku Božju - Kad ste započeli Svetu Misu. najedanput poleti od Oltara Mali Isus od godine dana. Trčao je razdragano k meni, raširenih rukica. Onda me je zagrlio i pritisnuo šta god je bolje mogao, pa mi je rekao: "Ja i ti ćemo ići u Rim!"

Najprije sam vidjela Papu Pavla VI, gdje sjedi na prijestolju, ali izvan Bazilike, pod vedrim nebom. A s ove strane je bilo mnogo svećenika i raznih ljudi...

Onda je u zračnom prostoru došla Majka Božja. Sjela je kao Kraljica Papi Pavlu VI. s desne strane, ali malo iza njega i nešto više od njega. Sjedila je na krasnom prijestolju.

Sa iste strane došli su Sveci i Mučenici. Prepoznala sam Svetoga Josipa, sv. Ivana Krstitelja, sv. Judu Tadeja, sv. Antuna... i svetoga Petra... A bilo je i nekoliko mučenica. Mučenici su bili ispred Svetaca.

U to vrijeme, s one strane gdje su bili svećenici i ljudi, došla je pred Sv. Oca Papu Mama Roza. Vidjela sam je onako krupnu kao inače. Čak je trčala pred njega, koliko se poveselila. Kad je došla pređ Svetog Oca, pogledala je taj cijeli prizor i Majku Božju, nasmiješila se... i pogledala je mene gdje stojim. I fra Serđu sam vidjela. I on je došao sa strane svećenika. Stao je ispred njih na stranu Mučenika, potpuno do Pape. Pogledao je Papu i nasmiješio mu se. I mene je gledao, pa se dosta dugo smiješio.

- 109 -

travanj 1975.

A oni svećenici i ljudi, koji su bili s one strane Sv. Oca Pape, zborovali su između sebe i govorili da Majku Božju treba još više podignuti. Ali nisu pristupili u Njezinu blizinu da je podignu, već su ostali na svojim mjestima. I Majka Božja je ostala onako kako je bila kad je došla. A ja sam stajala pred tim prizorom i promatrala ga.

Majčica Božja s troje dječice - Iza večernje Svete Mise, kada ste vi otišli, jako su se skrušeno molili. I onda, dok smo nizali Krunicu od Suza, došla je Majčica Božja. Stajala je, pa nas je gledala kako molimo. Bila je u bijeloj haljini i plavom plaštu. Zatim je pošla malo naprijed. A pred Njom je bilo troje dječice u bijelim haljinicama. Onda se Majčica Božja sagnula, pa ih se dotiče i kao da je toj dječici htjela nešto reći... i tako gleda na nas kako molimo...

Žestoko trpljenje za duše u čistilištu - Nisam mogla s njima skroz moliti, jer me je spopalo veliko trpljenje. Kad se molilo za duše u čistilištu, vidjela sam veoma dubok ponor... jedno veliko vatreno jezero... Vatra je bila kao crvena krv... a gusta kao umak od rajčica... Muški i ženske gorjeli su u vatri... Valovi su ih kao gutali. Kad sam vidjela te duše bila sam kao da se pretvaram u vatru... kao da sam u onim mlazovima... Tako sam jako trpjela, da nisam mogla izdržati... Bilo mi je kao da ću se raspasti... Morali su mi napraviti krevet, i legla sam, i više nisam mogla doći k molitvi. Kad sam došla u sobu, glava mi je bila kao živa žeravica.

Kaže dragi Isus, da nije dosta za duše prikazati molitve i dobra djela. Jer kad se ode s ovoga svijeta, a nije se dalo Bogu dovoljno zadovoljštine za grijehe, onda treba tamo trpjeti. A da se skrati to trpljenje dušama u čistilištu, mora netko na ovome svijetu štogod za njih pretrpjeti. (Dn 256-8)

- 110 -

travanj 1975.

11. Petak - Sv. Leon I.

Ujutro, prije Svete Mise,

govori Gospodin Isus Krist ovako:

"POTREBNO JE DA SE PROŠIRI SLAVA MOJA

u srcima ljudi na zemlji preko Moje Majke,

ali u ovo vrijeme neće biti od koristi,

jer je tama prekrila na zemlji sva srca ljudska.

Slava će biti samo izvana,

na ugled očima ljudskim.

Zemlja spava u smrtnome snu."

Riječ je o Rimu i Mami Rozi, o priznanju Božjih Tajna na zemlji. Sprema se hodočašće u Rim, s Mamom Rozom na čelu.

NEBESKA MAJKA U VELIČANSTVENOM ZNAKU POBJEDE

Odmah na početku Svete Mise bila sam u velikoj Prisutnosti. Okruživala me je tolika Slava 1 Veličanstvo, da sam se gubila... Kad dođe k meni ona Moć, ona Slava, ono Veličanstvo, onda ja odlazim.. I najedanput me je povelo gore, u visine, ravno u Nebo...

I u Nebu sam vidjela prekrasno veliko široko slovo V. Bilo je visoko oko tri metra i okrenjeno u ovome smjeru. To je slovo bilo označeno u više boja. Vanjska traka, prema zemlji, bila je crna. Onda je došla nježnoružičasta traka, ali se prelijevala malo u 1jubičasto... Na nju se nadovezivala jarkocrvena, i kao najunutarnjija bila je zlatna, koja je odsijevala kao sunce. Od te zlatne trake išle su sjajne zrake prema Majci Božjoj. Te trake u bojama, to nije bilo kao linije, nego više kao oblaci u bojama... nanizani jedan do drugoga.

Kako je bio taj veliki znak Pobjede, Majka Božja je stajala iznad njega, u zračnom prostoru. I biIa je okružena velikim četama malih i velikih Anđela. Bila je obučena u prekrasne haljine, tako dugačke, da Joj se nije vidjelo noge. Te haljine izgledale su kao "odvojene" "odbačene" od Njezina

- 111 -

travanj 1975.

tijela... kao što su se kraljice nekoć nosile. A na glavi je imala krasnu lijepu, bijelu koprenu. Majčica Božja gledala je dolje prema zemlji.

Onda je Njoj na desnu stranu došlo iz raznih Predjela Neba mnoštvo Svetaca i Mučenika s palmama, koji su Je zaokružili do vrhova znaka V. Sam znak V ostao je čist. A s druge strane su bili Anđeli. U početku su Anđeli bili i sa ove strane, ali kad su došli Sveci i Mučenici, Anđele na ovoj strani više nisam vidjela.

Po nutarnjem prostoru znaka V bila je kao neka Nebeska koprena... To je izgledalo više onako, kao kad se na zemlji spusti u doline ona gusta magla. I onda, da se izrazim još ovako: u toj magli kao da su još one "klisurice" kad je mraz... kao što bude po travi... A po toj kopreni, po cijelom tom nutarnjem prostoru znaka V, bile su pobacane crne grude, velike kao šaka... Kao da djeca uzmu crnu pastu pa zid napackaju.

Onda se je s istočne strane približio Majci Božjoj dragi Isus kao Kralj. Imao je prekrasno izrađenu krunu. Kad se je sagnuo, vidjelo se da je kruna gore otvorena. Na Isusu je bio snježnobijeli plašt. Izgledao je kao od vune satkan. To je bilo nešto mekano, fino, nježno poput magle. Plašt Mu je prekrio cijelo Tijelo do zemlje, da se nije ni noge vidjelo. A bio je tako dug da se vukao po tlu, kao kad mlada ide na vjenčanje.

I dragi Isus pristupi Svojoj Majci i onda je gledao, kako da Je još što više ukrasi i poljepša. Ukrašivao Ju je i sve nešto najljepše metao je na Nju. To je bilo tako lijepo, da ja to ne znam ni izraziti... To su bili nekakovi ukrasi koji su ostali na Njezinoj haljini, na Njezinoj Osobi... Nešto je metao, i to je tako ostajalo... I još je gledao, šta bi Joj sve metnuo, da što više uljepša Njezinu Osobu. Onda se dragi Isus malo odmakne od Majke Božje, pa Je promatra... i nasmiješi se... i pogleda na mene... I još Joj je dodao ne-

- 112 -

travanj 1975.

koliko tih ukrasa. U to vrijeme bila sam stavljena pred Majku Božju i pred onaj znak Pobjede, pa sam sve promatrala.

A Majka Božja je imala oko glave natpis. Slova su bila visoka i debela, ali ih nisam znala pročitati, jer to nije bilo na hrvatskom, nego onako "iskrižano", kao što su to Židovi pisali. To je bilo oko Njezine Glave, oko ramena, pa skroz cijeli taj okrug...

Poslije je nad Majku Božju došao Bog Otac Nebeski i pogledao je kako je to dragi Isus uredio... Duh Sveti je najedanput sletio kao veiik zlatnosjajni Golub i rasvijetlio je sav onaj Nebeski prostor. Sve je bilo u sjaju... kao da je veliko sunce sve prekrilo svojim sjajem, svojim zrakama. Ali taj sjaj je bio proziran, pa se u njemu sve vidjelo. Duh Sveti je ostao nad Majkom Božjom.

Majka Božja je mirno gledala prema zemlji i bila je jako ozbiljna. U početku, kad sam došla pred Nju, pogledala me je, i malko se nasmiješila, a poslije je gledala skroz u pravcu kako je bila okrenuta, dolje na zemlju....

Iza toga sam vidjela svog Anđela, koga sam vidjela puno puta na zemlji. Sad je stajao ovdje pred Prijestoljem, nedaleko mene. Ali se pomiješao među Anđele Nebeske, između njih je hodao.

Poslije je došao i Sveti Josip i stao je na stranu Mučenika.

Onda me je Anđeo najedanput zgrabio za ruku, pa smo lijepo hodali između prisutnih Anđela. Dragi Isus i Otac Nebeski gledali su kako mi hodamo po tom Nebeskom tlu... A Anđela je bilo veoma mnogo, samo što nisu bili zbiti, nego su onako slobodno stajali. I kad smo prošli nekoliko tih krugova Anđeo me povuče natrag i kaže da idemo na zemlju. Na to sam rekla, da ne idem na zemlju. A dragi Isus se okrene prema meni: "Još moraš ići!..."

Kad smo već krenuli s Nebeskog terena, dragi Isus mi je rekao i ove Riječi:

- 113 -

travanj 1975.

"Ti si kamen na kojem ću Ja stajati na zemlji u slugama Mojim... I obradovat će se sluge Moje (u) danu Mojemu... Radit ću na tom kamenu, preko Svojih slugu svećenika, u Novome Vremenu..."

I vidjela sam kao karnen... kao kamenje je bilo... ali ne kao brda, nego bio je ravni teren, a na tome terenu bio je kamen... I onda Mi je rekao: "Ti si kamen, na kojem ću Ja stajati na zemlji!"

Pri kraju Svete Mise još sam bila u velikoj Prisutnosti, i vidjela sam pojedine Anđele kako kruže ovdje po sobi. Na zadnje, kad je Sveta Misa bila gotova, onda ova Majčica Božja (kip), nije bila tako mala; bila je velika, ali obučena tako kako i jest (na kipu). I kaže mi ovako: "Ja ću biti u blizini tvojoj, i radit ću s tobom na zemlji, i biti ću uz tebe..." (Dn 258-261)

12. Subota

Dominik Savio trči ususret Isusu - Kada je započela jutamja Sveta Misa, stvorio se jedan čist teren... ravnica. Po tom terenu išao je dragi Isus. Bio je obučen u nježnocrvenkaste haljine - kao na slikama Srca Isusova. Hodao je kao zamišljen, pognute glave, kao da je utučen,

Najedanput ugledam neko mjesto. Ne znam je li to bio gradić ili selo, jer sam vidjela samo dio kuća, s drvećem i voćkama... Iz tog mjesta izašao je malen dječak... Sveti Savio... i trči veselo ususret dragom Isusu. Imao je crne kosice, bijelu košuljicu, kaputić, a oko vrata crnu mašnicu. Kada se dragi Isus već približio, mali Savio Ga pričeka. A dragi Isus mu pristupi, pogleda ga, nasmiješi mu se, pa mu miluje glavicu i gleda na mene... A Savio se sav, onako kao dijete, bacio u Isusov zagrljaj. Onda Isus krene dalje, kao prema nama, pa se taj teren izgubio...

Velebna crkva - Kad je dragi Isus došao blizu mene, najedanput se stvorio ovdje na Oltaru.

- 114 -

travanj 1975.

Vas i kaleŽ nisam vidjela, nego je Isus stajao na tom Oltaru. A od ove prostorije, gdje smo sakupljeni, postala je velika, ogromna crkva... kao katedrala. Bila je lijepa i ukrašena. Vidjela sam samo ovu stranu zidova, kako sam već pogled bacila... i naprijed prednji dio... I kako smo u toj ogromnoj crkvi klečali, blizu mene, u zraku, bila su tri Anđelčića, od svega mjesec dana. Imali su malena krilašca, smiješili su se i u zraku gledali na Oltar, kako Isus stoji...

Sveta Terezija od Djeteta Isusa - Poslije, opet sam se našla na prekrasnom ravnom terenu, kako to budu one livade u Bosni po dolinama. To je bilo lijepo kao u svibnju, kad počne ono cvijeće, pa se sve žuti po travi... Sve se žutilo dolje to cvijeće... Najedanput ugledam kako se preko tog terena sveta Terezija od Malog Isusa nekud žuri, kao da je jako zaposlena. I ja je gledam... i ona pogleda na mene, ali nastavi put u određenom smjeru.

Sjajne zrake prema Kaležu - Kad se taj teren izgubio opet je bila ona velika crkva, i mi u njoj. Onda su prema Oltaru, kao u Kalež dolazile koso odozgo sjajne zrake od Raspetog Isusa. To je bilo kao reflektor. Zrake su bile gore uže, a dolje prema Oltaru šire. Zrake su bile jedna od druge malo razmaknute.

Pričest... - U vrijeme Svete Pričesti opet je dragi Isus stajao ovdje na Oltaru. Onda je pristupio pa me je pričestio. Potom sam vidjela pred sobom u zraku velik Kalež.

Majka Božja i Sveti Josip uzlaze... - Kad ste nas pričestili, najedanput sam vidjela Anđele poredane u špaliru od Neba do zemlje. Bili su svi prekrasno obučeni, imali su krila, a bili su po trojica u redovima. A prekrasna Majka Božja pošla je kroz taj špalir sa zemlje gore u Nebo. Kako je prolazila sav je prostor bio obasjan. Za Majkom Božjom, istim tim putem, pošao je gore i Sveti Josip. Kad su došli gore u Nebo, onda su Anđeli i

- 115 -

travanj 1975.

taj sjajni prekrasni čisti prolaz, još malo, još neko vrijeme ostali. Onda je to nestalo.

Sveti Mihael udara đavle - Kako je Majka Božja otišla Gore, sletio je dolje na zemlju Sveti Mihael. Odjeća mu je bila potpuno uz tijelo, kao oklop. Na glavi je imao kacigu, a u ruci korbač. I onda je tim bičem žestoko udarao đavle, da je sve pucketalo. A oni se sve valjali po zemlji i dizali noge u zrak...

Anđeo sa zapaljenom bakljom... - Kad se ta drama uklonila, s one strane kako je Majka Božja pošla u Nebo, naglo je letio prema zemlji Anđeo u bijelim haljinama. A u ruci je nosio luč, koja je plamsala na sve strane. Vatra je sve odbacivala od te baklje. Onda sam se jako uplašila, da će spaliti zemlju, pa sam počela plakati u viđenju. Kada je došao do zemlje, više ga nisam vidjela. (Dn 261-4)

25. PETAK - SVETI MARKO EVANĐELISTA

"Sve što vidiš i čuješ, zapiši!" (Sv.Marko)

Čim je svećenik počeo čitati Sveto Evanđelje, tamo gdje je glavni Oltar, stvorila se nepoznata priroda. Naprijed je bila kao livada, a malo dalje uzdizala se brdašca... Na toj livadi, lijepo na travi, sjedio je sveti Marko Evanđelista i nešto pisao. Na ispruženim nogama imao je neku podlogu i gore listove, a u ruci je držao pero, koje je izgledalo kao guščje, tako nekako. I kako bi koji list ispunio, metnuo ga je na travu. Kad sam ga prepoznala, rekoh si: "Pa to je Sveti Marko!" A on se okrene i slatko nasmiješi... I gleda me onako duboko... Dugo je zadržao svoj pogled na meni... Onda mi reče: "Sve što vidiš i čuješ, zapiši! Ne boj se neprijatelja svojih, koji su ti za petama. Služi Gospodinu kako si služila, i ne boj se nikoga!" I dalje nastavi pisanje. Još se dva puta okrenuo, i jedno je vrijeme gledao kako se molim. I dalje se je smiješio.

- 116 -

travanj 1975.

Isus dragi "mete" - Najedanput na taj isti teren dođe dragi Isus, bos, u bijeloj haljini, s metlicom u ruci. A metla je imala odebeli držak, da je muškarac imao što držati. Metla nije bila od sitnog pruća, nego od većeg i debljeg, i onako malo stegnuto. I ide Isus dragi po tom istom terenu, na kojemu je sveti Marko sjedio, i gdje je vidio da nešto nije u redu, s tom metlom je onako oštro počistio... I opet ide dalje po tom terenu... gleda... i "mete"... Nekoliko puta je tako čistio.

Poslije je nastupila Sveta Pričest, a viđenje je nestalo. (Dn 264-5)
Svibanj
8. ČETVRTAK - UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO; Ukazanje Sv. Mihaela Arkanđela

Mali Isus vodi je pred Pavla VI. - Najedanput je Duh Sveti obasjao prekrasnim Nebeskim sjajem glavni Oltar, gdje je Svetootajstvo, i cijelo Svetište. Sjao je kao najjače sunce, tako da bi se valjda i najmanja mrvica vidjela u zraku ili dolje. Taj čas nisam vidjela Oltar, nego samo Duha Svetoga, taj sjaj... i Papu Pavla VI. kako sjedi na svom prijestolju. A Mali Isus dođe tamo gdje sam klečala, uhvati me za ruku i povede pred Papu. Kako su svećenici i biskupi sjedili blizu Pape doveo me je ispred njih. I još nam je jedan svećenik bio na putu, smetao je, pa smo ga lijepo zaobišli. Obišli smo ih sve, i otišli pred Papu. I onakav mali vodio me je za ruku, kao da me ne smije pustiti samu, i doveo me je pred Pavla VI. (Dn 265)
Lipanj

"To je Moje Oko!" - Bila sam na večernjoj Svetoj Misi. Jer je bila velika sparina, ušla sam u klupu da mogu klečati, da nisam skroz na cijelom tijelu. Dok sam tako klečala i molila, najedanput osjetim kao da je nešto preda mnom. Pogledam dolje, i nad onim naslonom klupe, gdje se meće moli-

- 117 -

lipanj 1975.

tvenik, malo u zračnom prostoru, ugledam golemo oko. Bilo je veliko kao dječja glava, ali malo duguljasto. Lijepo živo oko, možete ga pipati. I trepti... i okreće se ovamo-onamo... promatra... Gledam: "Pa, Bože moj, kakovo je to oko?! Nema nitko tako veliko oko!"

I kako sam se uplašila, pogledam malo prema gore. Onda u Nebu opazim Boga Oca Nebeskoga. Vidjela sam kako je napravio nekoliko koraka, i od srca se smije, kako sam se ja uplašila zbog tog velikoga oka. Sve je rukama zamahnuo i sagnuo se od srdačnoga smijeha. Onda zapitam, čije je to oko, nisam znala šta ću raditi. Kaže: "To je Moje Oko, što te gleda!" (Dn 266)

Velika Devetnica Spasa - Par dana prije Alojzijeva novi svećenik - onaj mladomisnik - tumačio je u crkvi, kako će prvopričesnici obaviti Veliku Devetnicu Spasa. Oko stotinu djece, što dječaka što djevojčica, obavit će Prve Petke i Prve Subote. Svećenik je isticao, kako je to lijepo, da ta mala dječica u svoja čista srca prime više puta dragoga Boga. To će biti ukrasi u duši...

Dok je on još propovijedao, imala sam ovakovo viđenje. Oltar na kojemu je služio Svetu Misu nestane, i stvori se prekrasan Nebeski oltarnik... Po njemu §e isticala sjajna izradba... trake... i kao mjeseci... Ovo je imalo drukčiju boju, a ono opet drukčije odsijevalo... To je bilo tako krasno! A gdje je Isus stajao, na sredini Oltara, okrenut prema puku, bila je kružnlca, velika kao točak. I to je bilo iznad Oltara jedno 10-15 cm. I sa te kružnice visjeli su dolje ljiljani. Bili su ravnomjerno razmaknuti jedan od drugoga i imali su prekrasne pupove. Svi su pupovi bili jednaki! i samo što se ne rascvatu.

Ljiljani označuju čista dječja srca. Jednaki razmak među ljiljanima označuje Devetnicu Spasa. Eto, dragi Isus već je unaprijed pokazao kakav je plod Devetnice, što je obavljaju čista srca. (Dn 267)

- 118 -

lipanj 1975.

28. Subota - Vigilija Sv. Petra i Pavla

Križ Gospodinov - Negdje oko Evanđelja, najedanput je dragi Isus metnuo na Nebesko tlo velik Križ. Gornji dio Križa bio je gore, a donji dio položen na tlo. Križ je ostao tako ležati, a dragi Isus je stajao u blizini...

Sestra Štefica pod Svetom Misom - Ne znam odakle, najedanput se u blizini dragog Isusa, pokraj toga Križa, stvorila sestra Štefica. Dragi Isus joj je dopustio, da dođe ovamo na Svetu Misu. Javila se s tijelom, kao živa, - jer duša si uzme oblik tijela u kojem je živjela... takvim se oblikom posluži. Sestra Štefica bila je nasred toga kauča, malo u zraku. Vesela je bila, i gledala je prema Svetoj Misi, i gledala je na nas. I dugo je ostala prisutna pod Svetom Žrtvom.

Sestra Štefica preminula je u srijedu, 14. svibnja o.g. Veoma je voljela Svetu Misu, pa joj je u bolesti bilo veoma teško, ako bi koje nedjelje morala ostati bez Svete Žrtve.

Iza toga, kako sam klečala, vidjela sam da pokraj mene netko stoji; čak sam osjetila živa krila... I kao da je zlatno perje na tim krilima. I dolje sam vidjela haljinu, a ne vidim glavu tko je.

Anđeo službeno... - Onda, najedanput poleti s Neba na zemlju, prema Svetoj Misi, jako velik Anđeo. Odijelo i krila sjali su mu kao sunce. Sav je bio jednako obučen. Kako je dragi Isus ovdje stajao - i taj Križ je skroz tu onako ležao - Anđeo je sletio prema Isusu. Nešto je malo zaokružio, stao i pogledao, a onda se opet pokupio i otišao gore. Kao služben je bio.

Okrvavljeno Presveto Srce - Iza toga je bilo jako dirljivo. Ne znam šta se zbivalo na Oltaru, koji dio Svete Mise je bio, kada je živi Isus stajao na tom stoliću gdje je Kalež. Bio je u snježnobijeloj haljini i bos. A Njegovo Presveto Srce bilo je otvoreno, ranjeno... okrvavljeno. A Majči-

- 119 -

lipanj 1975.

ca Božja je stajala uz dragog Isusa i s nekim kao rupčićem pritiskala je na Srce, i kupila je s njega Presvetu Krv. To je dosta dugo trajalo. I to Srce je ostalo tako... ranjeno i okrvavljeno... A dragi Isus je bio tako snužden i utučen, nešto slično kao na Kalvariji... Bio je sav potišten, i kao nemoćan...

A na strani Poslanice stajao je Sveti Josip. (Dn 267-8)
29. NEDJ. - BLAGDAN SV. PETRA I PAVLA

N E B E S K I D V 0 R I

"Neka hodaju putovima svjetla!" (Nebeska Majka) Danas sam puno doživjela i puno preletjela. Prvi dio, u početku Svete Mise, tekao je ovako. Bila sam prenesena u jedan dio Neba, na zapadnoj strani. Postavljena sam na podnožje, pred Nebeske Stanove. I ostala sam na tom prostoru i čekala. To je izgledalo kao velebna Crkva, kao Kraljevska palača. I toj Zgradi nije se vidjelo vrha, jer je strop bio u nekoj bjelini i zidovi zgrade urastali su u drugo, više Nebo... A ulaz je bio kao u ogromnu katedralu. Prekrasna golema zaobljena vrata bila su visoka gotovo do stropa. Vrata su bila širom otvorena. Ispred te Kraljevske palače bio je cvijećem ukrašen, prakrasan teren. To je izgledalo kao divno uređen park, a u njemu prekrasna veličanstvena crkva.

Iz tih divnih Nebeskih Stanova, izašla je Nebeska Majka, prekrasno obučena. Pošla je prema meni, približila se do na par koraka i rekla:

"Sinovi i kćeri ovoga svijeta

neka ne hodaju u tami,

već u Svjetlu neka žive,

i neka hodaju putovima Svjetla!"

Mnoštvo dječice oko Nebeske Majčice - Onda je za Majkom Božjom iz onih prekrasnih Nebeskih Stanova došlo mnoštvo nejake dječice. Bila su u dobi

- 120 -

lipanj 1975.

od dvije do tri godine. Dječica nisu imala krila, a bila su obučena u svečane prekrasne haljinice: bijele, ružičaste, plave... Dječica su išla za Majkom Božjom kao nepregledna četa, u širokoj Povorci od po šestero do osmero djece u redu. Još su se gubili u stanovima... A ta dječica su iza Majke Božje onako ljubazno stajala,.. i približila su se Njoj kao svojoj Majci... do Njezinih haljina... sa strane i odostrag... Kao kad svećenik dođe držati vjeronauk, pa se djeca oslobode, pa ga se i dotiču... Tako su i ta djeca bila slobodna s Nebeskom Majkom...

Velika Pokornica... - Najedanput iza te Povorke, iz tog Stana izlazi jedna velika Pokornica. Mogla je imati 45-50 godina. Imala je na sebi jednostavnu, prostu haljinu od debelog sukna, kao kostrijet. Na glavi je imala prebačen rubac. Obuća su joj bile drvene cokule s onim jednim remenom. Kad je ta Pokornica došla naprijed, pogledala je na mene, gledala je Majku Božju, i promotrila tu djecu, da li se mirno vladaju. Bila je kao Nadglednica nad njima. A ta nejaka dječica su bila kao pravi Anđeli. Stajali su mirno i pobožno kao pravi Sveci... kao da su se iz Neba rodili, a ne sa zemlje... tako su bila sveta ta djeca. Pokornica je bila prisutna jedno pet minuta. Promatrala je malo taj teren, da li je sve u redu. Još me je jednom pogledala, a onda se vratila natrag na svoje mjesto... To je bilo Prvo Nebo, na zapadu.

U Drugom Nebu uz Božje Prijestolje - Onda sam spuštena na zemlju, i došla sam k sebi. Iako sam bila još zahvaćena velikom Prisutnošću, vidjela sam sve tu. Tada me Anđeo u bijelim haljinama najednom zgrabi i ponese na Istok, u Drugo Nebo. U drugom Nebu sjedio je Bog Otac Nebeski na uzvišenom Prijestolju, kao Sudac i Gospodar Neba i zemlje. Postolje je bilo u obliku četverokuta, a veliko kao soba. Bilo je prekrito prekrasnim tepihom... Ja ne znam, šta je to bilo, tako je to bi-

- 121 -

lipanj 1975.

lo lijepo. A na tom uzdignutom postolju, bila je postavljena vladarska Stolica Oca Nebeskoga.

Četiri Bića puna očiju... - Na tom uzdignutom Prijestolju, na svakome uglu, bila je nekakova Životinja. To je bilo tako strašno za pogled... Same oči... tako su bila ta Bića... i gledala su na mene, pa ih se bojim... Ta Bića su izgledala kao oni zeleni busovi, što ih ljudi sade za ukras, a puna očiju au bila...

Počasna Straža - Pokraj Boga Oca Nebeskoga, iza tih Bića, stajali su posebni Anđeli kao vojnici, kao Počasna Straža. Bili su u tako krasnim haljlnama, da to ne znam izgovoriti... To je izgledalo kao onaj sametni cvijet, sametna ljubičica... A oružje su imali kao šiljak neki (koplje?). Stajali su kao branioci i čuvari Boga Oca Nebeskoga.

Krasota Boga Oca Nebeskog - Bog Otac Nebeski bio je tako krasan... mlad! I obučen u prekrasne haljine izrađene od latica od najljepšeg i najnježnijeg cvijeća. Ja ne znam je li to skrlet ili što drugo... Široke prostrane haljine prekrivale su Mu čitavo tijelo i još su bile položene po tepihu. Na Sebi je imao i svečan plašt. Kao kad svećenik drži večernjicu, pa ima onaj svečani veliki pluvijal. I to je bilo zlatom izrađeno, i prekrasnim dijamantima sve ukrašeno. Bog Otac Nebeski sjedio je tako na Prijestolju i gledao je kako ja idem...

"Gospodine i Bože naš!" - A ja sam se našla pred tim Prijestoljem i bacila sam se na koljena i kažem: "Gospodine i Bože naš! Tako si Lijep, tako si Svet, tako si Velik (vidjelica plače od ganuća), da ljudi na zemlji ne mogu dokučiti Tvoje Veličanstvo ni zamisliti Tvoju Ljepotu... Ponizno Te molim, nedostojna grješnica, da nam se svima smiluješ, i da nas spasiš, i primiš u okrilje Svoje, u zagrljaj Svoj..."

Presveta Trojica... - Kako je Bog Otac Nebeski bio tako lijep, mlad... najedanput se pokraj Nje-

- 122 -

lipanj 1975.

ga stvorio Isus dragi, isto tako lijep, mlad... Prekrasni živi Isus stvorio se pokraj Boga Oca Nebeskoga, kao da je iz Njega izašao... A onda pokraj Isusa postane još jedan prakrasan Mladić, prekrasno obučen... samo je bio drugog oblika... Ima li su svaki svoj lik, svoju fizionomiju, ali su od Oca i Jedan i Drugi izašli... Ovako je to bilo: Najprije je dragi Isus izašao kao magla od Oca i postao prekrasan Mladić. Dragi Isus je bio tako lijep, i kao Otac prekrasno obučen. Stao je pokraj Njega... Najedanput opet iza Isusa stoji treći Mladić (jer i Otac je bio veoma mlad!)... isto tako prekrasan... I taj treći Mladić najprije je kao nestajao i dizao se gore, i nad Bogom Ocem postao je kao veliki Golub...

Mnoštvo Anđela iz Trećeg Neba... - A iza Boga Oca Nebeskoga, odozgor iz Trećeg Neba, spustilo se nebrojeno mnoštvo Anđela. I ostali su u zračnom prostoru... isto kao počasno, kao počasna četa. Bilo ih je veoma mnogo, a bili su obučeni u svečane bijele haljine.

"Vidiš tu ljepotu!" - Na to kaže Bog Otac Nebeski: "Ustani na noge svoje i pogledaj s desne strane Moje Ruke što tamo ima!" I kad sam pogledala vidjela sam takovu prekrasnu ljepotu... i jedan veoma širok put... kao jednu prekrasnu aleju, ukrašenu Nebeskim cvijećem i drvećem... To je izgledalo tako krasno ukrašeno... a široko, da je tim putem moglo ići mnoštvo svijeta. I toj divnoj aleji nisam vidjela kraja... I malo sam prošetala njom, da izbližega vidim, kako sve to izgleda... Onda Bog Otac Nebeski kaže: "Vidiš! Vidiš tu Ljepotu...

kako je lijepo ovdje!

Ljudsko oko ne može dokučiti

ni duljinu ni širinu

Nebeskih Stanova i Nebeskih Putova!"

- 123 -

lipanj 1975.

Kad je Anđeo već čekao da me uzme na zemlju, dođe pred Prijestolje, pred Boga Oca Nebeskoga, draga Nebeska Majka. Došla je kao odozdo.

A Sveti Josip je već stajao nedaleko Oca Nebeskog. I on je bio u svečanim haljinama.

Na to doleti onaj bijeli Anđeo, koji me je doveo u Nebo, zgrabi me za ruku i naglo povuče od Prijestolja Boga Oca Nebeskog opet dolje na zemlju. I opet sam došla k sebi...

Sveti Antun Padovanski se zauzima... - Poslije, opet me povede na južnu stranu, gdje sam vidjela ovo. U Nebu, po prekrasnoj aleji, urešenoj divnim cvijećem, šetao je veliki dragi Isus, u bijelim haljinama. Put je bio bijel kao snijeg... poput bijelog mramora... Onda s južne strane pristupi dragome Isusu sveti Antun Padovanski... Bio je crnomanjast, a na sebi je imao nekakove svečane smeđocrne haljine i pas oko sebe. I nešto je govorio dragom Isusu. I dragi Isus i sveti Antun Padovanski nešto su se dogovarali... A ja sam i dalje stajala i čekala. Kad Anđeo stane, moram i ja stati, ne smijem dalje ići. Kad se dragi Isus s njim porazgovorio, nestane taj prizor...

Zlatna plitica - Malo prije nego ste počeli pričešćivati, Isus živi, kako je stajao na stolu, uzme kalež s Hostijama i pričesti me velikom svećeničkom Bostijom. Kako je dragi Isus sišao dolje i pošao prema meni, Anđeo koji je bio tu sa strane, brže bolje pruži pliticu meni pod bradu. A ta plitica bila je zlatna i odsijevala je kao sunce. Kad me je dragi Isus pričestio, vrati Kalež na Oltar i pusti vas da pričešćujete...

"Pokazao sam ti duljinu i širinu zemlje!" - Iza Svete Pričesti dragi Isus sjedio je visoko u zračnom prostoru kao na stolici. Onda me je podigao u zrak i našla sam se pred Njegovim nogama. Najprije sam stajala, a poslije sam klekla. A dolje sam vidjela zemlju... bregove i doline... sav teren zemlje... Nisam vidjela ljude i kuće, nego

- 124 -

lipanj 1975.

samo prirodu. I kaže dragi Isus ove riječi: "Pokazao sam ti duljinu i širinu zemlje, djelo Ruku Svojih. I ti si djelo Ruku Mojih!" I pogleda me i nasmije se. A ja kažem: "Gospodine, ponizno Te molim, smiluj mi se, smijem li poljubiti Tvoje noge?" Kaže: "Smiješ!" I ja se sagnem i poljubim Mu noge. (Dn 269-275)

30. Pon. - Spomen svetoga Pavla

Otac Nebeski - Na zapadnoj strani, u zračnom prostoru, nad zemljom, bio je Bog Otac Nebeski. Bio je tako velik i jak, da bi Ga bila puna ova soba - tako je bio ogroman u Svome tijelu. Vidjela sam Ga do pola tijela. Kako je išao s Neba bio je sagnut prema zemlji... Čak se onaj plašt "odvijao" od Njega... I onda je stajao na onom terenu nad zemljom...

Presveta Djevica - Pokraj Boga Oca, malo niže, bila je Nebeska Majčica, onako kao Djevica, kad je bila još kod kuće. Imala je istu haljinu na Sebi, u kojoj sam je jedanput vidjela u Njezinoj kući, kada je hodala po dvorištu. Bila je gologlava, a mlada... mogla je imati jedno 15 godina. Ona je bila malo dalje od Boga Oca Nebeskoga, tako malo niže, ali na istome terenu. Sjedila je okrenjena prema ovamo, usporedo s Bogom Ocem, samo što je Bog Otac bio malo viši. I nešto je Svojim rukama radila; nisam mogla primijetiti šta radi...

"Munje izlaze na zemlju od Mene!" - A ja sam se našla desetak metara od Boga Oca, okrenuta prema Njemu. I onako silan i jak gleda s povišega na mene i progovori: "Munje izlaze na zemlju od Mene! Daždim zemlju!" A ja gledam... i nisam ništa odgovorila... samo sam u sebi mislila, kiša pada na zemlji...

Polje vulkana - Poslije sam na tom prostoru bila prenesena na zapadnu stranu. I hodala sam po nekim terenima. I dolje je bila kao zemlja i vid-

- 125 -

lipanj 1975.

jeli su se veliki ponori, tamne provalije... Iz njihovih okruglih ždrijela izlazila je lava... Samo je bacalo iz tih ponora... Obišla sam dosta daleko taj teren, tih ponora dolje... Kakvi su ti ponori i čemu služe, ne znam. To je bilo čitavo polje ponora; ravan teren je bio, ali s jedne strane su bili bregovi...

Nebeska Majka - Poslije sam bila prenesena opet pred Boga Oca Nebeskoga. Ali prekrasna Nebeska Majčica sada je bila u dobi od 25 do 30 godina. Bila je obučena u prekrasne bijele haljine... Prečisto Srce u Njezinim grudima, kako je išla prema meni, odsijevalo je kao sunce. Došla je posve blizu do mene, gledala me i smiješila se... Ništa mi nije rekla... Onda je opet otišla kao Bogu Ocu... Na to mi kaže Bog Otac Nebeski: "Ne moraš se truditi na put poradi vina... Ja ću se za tebe pobrinuti, za zdravlje!"

Iza bolesti vidjelica je bila na liječničkom pregledu. Rečeno joj je da je zdrava, ali ima slabu krv, pa bi morala piti crno dalmatinsko vino.

Kad je bila Sveta Pričest, dragi Isus je ovdje stajao, pa me je pričestio s velikom Hostijom.

Sveti Josip je bio pod Svetom Misom, blizu 0ltara... Samo ovaj Oltar nije bio, nego je bio neki posebni teren. Onda je na tom posebnom terenu, blizu Boga Oca Nebeskoga, Sveti Josip isto bio nešto služben, i kretao se... (Dn 275-6)