www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 16 srp 2025 06:49

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 188 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16 ... 19  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 09 pro 2010 13:19 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 16 lis 2010 22:08
Postovi: 178
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
26. Utorak - Sveti Zefirin, Papa i muč.

POD SVETOM MISOM

Isus s teškim Križem na Ramenu - Ne znam dokle ste došli sa Svetom Misom, kad sam se našla u Jeruzalemu. I opazim dragog Isusa s trnovom krunom na glavi i preteškim Križem na Ramenu. Na čelu povorke uspinjao se prema Kalvariji.

A Majka je Božja odnekle došla prema Isusu i stala blizu Njega. I kao da će Mu nešto kazati.

U taj se čas nađem u Isusovoj blizini. Bila sam nasuprot Njemu - i gledam Ga. Isus dragi stane i rekne mi žalostan: "Ne govori iza ove Žrtve ništa, već zapiši Moje Riječi, jer imaš između žena, koja na tebe pazi."

Debela svijeća s ružnim plamenom - Dragi Isus ostane na tome mjestu. Nije išao gore na Kalvariju. Onda ugledam na podnožju Kalvarije povisok drven stalak, debeo kao panj. Na nj je bila metnuta velika crvena svijeća. Netko ju je upalio da gori Bogu na slavu, kao žrtva paljenica. Ali svijeća je čudno gorjela. Plamen joj je bio malen i kratak. I nije se dizao uvis, nego je bio nagnut prema zemlji. Dolje je bio žut, pa onda crven kao krv, a gore, na površini, crn poput ugljena.

Susret s Enzom - Poslije sam odnesena prema sjeveru, na drugi teren. Na tom nepoznatome tlu

- 158 -

kolovoz 1975.

opazim mlađeg skromnog čovjeka. Kad sam mu se približila, vidim da je u sivom odijelu, gologlav, lijepe kose, - i s ranama na rukama. I stoji, i kao da me čeka. A ja gledam - pa to je Enzo! Onda si rekoh, šta ću sad. Sama sam, a ne znam talijaski! Kako ću onda s njim razgovarati? I kako sam stajala nedaleko njega, on me je promatrao. Onda mi kaže lijepo po hrvatski: "Julka! Ostavljena si! Nezaštićena si skroz u životu!" I gleda u me duboko... i kao da će zaplakati. Bila sam pred njim valjda desetak minuta. I promatrao me, promatrao - i onda kaže: "Sirota!" I više nije ništa govorio.

Anđeli okružili Hostiju u obliku slova V - Iza toga se nađem pred Oltarom, na kojemu se prikazivala Sveta Žrtva. I ugledam Anđele, kako su nad Oltarom poredali u obliku slova V (Victoria). A usred tog Anđeoskoga znaka bila je velika Hostija, bijela kao snijeg.

Isus je pričešćuje - A kad ste dijelili Svetu Pričest, dragi Isus skoči od Oltara, kao Svećenik, i dva puta me pričestio velikom svećeničkom Hostijom. Onda je i treći puta poletio, pa mi kaže ovako: "Još ću ti dati puno Hostija u usta! - Još ću Ja tebe pričestiti puna usta sa Hostijom!" I činio je to brižno i s ljubavlju. S tim je bilo gotovo.

Rastumačenje: Svijeća s čudnovatim plamenom označuje osobu koja služi Bogu samo izvana. Enzo je iskazivao vidjelici sućut, i promatrao je njezine križeve na zemlji. Anđeli poredani oko Hostije u znaku slova V označuju da je pobjeda smo u Kristu. Pričestiti se puno puta velikom Hostijom, znači puno puta primiti velike milosti i kreposti za tijelo i dušu, duše, kojima je to namijenjeno. (9B 34-36)

Mali Isus u naručju dobre domaćice Kad se vidjelica u kući gostoprimaca rano ujutro probudila oda sna, doživi ovo. U viđenju opazi domaćicu gdje izlazi iz svoje sobe, držeći na lije-

- 159 -

kolovoz 1975.

voj ruci Malog Isusa. Priljubio se uz nju, naslonivši Svoju Glavicu na njezino rame, uz njezinu glavu. Kad joj vidjelica kasnije ispripovijedi viđenje, domaćica prizna da žarko ljubi Malog Isusa. (9B 33)

Isus blagoslivlja obitelj gostoprimaca

Ujutro smo se molili Isusu i Svetoj Obitelji, i zahvaljivali Svetome Trojstvu. Dragi Isus pojavi se u zračnom prostoru. Bio je obučen u bijelu haljinu i plašt nježne boje, više ružičaste nego li crvene. I dok smo se mi molili, On nas je blagoslovio. Kad smo svršili molitve, moj se Anđeo zaputi prema vratima. Bio je sjajan, i u nježno žučkastim haljinama. Malo zatim pošli smo do brata Ivana na Svetu Misu. (9B 33-34)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 09 pro 2010 14:37 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 16 lis 2010 22:08
Postovi: 178
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
27. Srijeda - Sveti Josip Kalasancije

POD SVETOM MISOM

Gospodin Isus sjedi nad zemljom i čeka... - Letjela sam nad zemljom poput ptice. Dolje sam vidjela cijele države. Izgledale su velike kao jutro zemlje. I nisam bila previsoko nad zemljom, tako do svojih 200 metara. Najedanput doletim na kraj zemlje. Na nekom terenu, iznad zemlje, sjedio je dragi Isus. Bio je u bijeloj haljini, a na Sebi je imao ogrtač, ni crven ni ružičast, nego više malo zagasite boje. I sjedi i čeka...

Približava se strašna oluja... Kako je Isus sjedio, okrenut prema zemlji, iza Njegovih leđa nastane strašna oluja. To je bilo kao kad se na nepreglednome moru razbijesni strahovita bura. Toj oluji što se približavala nije se vidjelo kraja ni u širinu ni u visinu. I podigli se ogromni i opasni valovi. Oluja je htjela prekriti Isusa i cijelu zemlju, ali je morala stati. I to je bilo iza Isusovih leđa kao zid. Najedanput, kako je ta oluja iza Isusovih leđa strašno bjesnjela, poleti jedan snažan val i preko Isusa se sruči na zemlju.

- 160 -

kolovoz 1975.

Kako sam bila u blizini Isusa i pokraj mene je pljusnulo. Ali Gospodin je ostao netaknut. Val je proletio pokraj Njega, s jedne i druge strane, i povrh Njegove Glave - ali Njega nije zahvatio. Gospodin se na to digne, okrene se prema oluji, i kaže ovako: "Još nije došao čas, da nastupiš po Mojoj Zapovijedi!" I to što se prebacilo na zemlju, povuče se natrag u taj val.

Isus daje vidjelici palminu granu - Kako je dragi Isus zamišljen sjedio, najedanput Mu se, ne znam odakle, stvori u ruci palmina grana. I ja gledam, i nikog nisam vidjela da bi Mu je donio. U taj čas u toj prirodl nije bilo nikoga osim mene i Gospodina. I Gospodin pogleda na mene i pruži prema meni palminu granu: "Pristupi i uzmi, to je tvoje!" I ja uzmem palmu u svoju desnu rku.

Mnoštvo đavola hoće da jurne na zemlju - Iza toga vidjela sam zemlju, kako su sve države obilježene granicama... Dok je iza Isusovih leđa bjesnjela ona oluja, iz dubina izađe ogromna masa đavola. I pošli su da navale na zemlju, ali nisu smjeli, jer im Gospodin nije dopustio. Ostali su u jednom dijelu onoga prostora, pokraj one velike bure.

Na čelu đavola bio je Lucifer s vilama u ruci; crn, velikih zubi i ogromnih očiju, velikih kao moje šake. Pošao je naprijed, na čisti teren, i podigao je vile da me udari. I grozio mi se: "Smrvit ću te!" Jako sam se uplašila, ali mi ipak nije smio prići.

Molitve svijeta - Na to dođe s Neba Majčica Božja i stane blizu Isusa, s Njegove desne strane. Zajedno s Njim bila je nad zemljom. Šutjela je. I tu se stvori lijep malen vrt, pun prekrasna cvijeća. Ja sam bila na jednom kraju vrta, a dragi Isus i Majčica Božja na drugome. To je bilo ono Nebesko cvijeće, nježnoružičaste boje. I onda je rekao Gospodin, da su to molitve svijeta.

Anđeo je pričešćuje - Iza toga doleti s ove strane velik Anđeo, držeći u ruci kalež s Hostija-

- 161 -

kolovoz 1975.

ma. Anđeo je bio odjeven u dugačke zlatne haljine široka kroja. Čak su mu stopala prekrivale. Široki rukavi sve su onako visjeli. Svijetlosmeđa kosa mu nije bila odviše bujna, nego više naravna. I spusti se Anđeo pred Gospodina, do na dva koraka i pokloni se Gospodinu. I Anđeo pogleda Gospodina, a Gospodin pogleda Anđela, i zapovjedi mu da me pričesti. I pričestio me onom velikom Hostijom, što ju je držao nad Kaležom. Onda se opet pokloni Gospodinu i ode otkuda je i došao.

Dolazi strašna tama... - Iza onih đavola došla je i strašna gusta tama; ali ne iz dubina, otkuda su došli đavli, nego odnekle odozgo. Došla je kao kad ide velika magla, pa se spušta prema predjelu koji će zahvatiti. Bila je crna, kao crna pasta za cipele. I kao da će prekriti zemlju. Ali Gospodin digne Ruku s ispruženim kažiprstom i tama se zaustavi. Ostala je uz đavle, i bila je gore nad njima, i đavli su bili njom okruženi.

"Sa ovoga brda dajem ljudima Moje Zapovijedi!" Kad je Gospodin pregledao sve predjele zemlje, najedanput se na tome brdu pojavi Bog Otac Nebeski. I kaže ovako: "Sa ovoga brda dajem ljudima na zemlji Moje Zapovijedi i Naloge." A Duh Sveti poleti, ostane u zračnom prostoru nedaleko od Boga Oca, i obasja cijelu zemlju. Sve je bilo u jednome sjaju.<

Velika nevolja sručuje se na zemlju - Na to Gospodin Isus Krist ustane, okrene se prema tami i oluji, i samo je ovako napravio. I najednom sve ono zlo poleti na zemlju: i ona strašna oluja, i ona crna tama, i u toj tami sva ona masa đavola, na čelu s Luciferom.

I onda je dolje na zemlji bilo tako strašno, tako užasno... To se tako mlatilo, to je tako vriskalo, to se tako podizalo gore, kao da i zemlja, i tama, i đavli, i one dubine, kao da sve to vrije. A u času kad se to zlo sručilo na zemlju, Isus dragi podigao se gore, uvis, i Majka Božja

- 162 -

kolovoz 1975.

se podigla uvis, i mene je netko podigao u zrak, gore. Vidjela sam i svetog Franju i svetog Judu Tadeja. I kako sam bila povrh toga zla, gledala sam kako je to strašno dolje bilo. Joj... To je bilo tako užasno... to je bilo kao da đavli zemlju lome i gore je bacaju. Brda su se dizala prema gore. To je vriskalo, to se deralo, to je bilo užasno! Čak se podizalo do gore, gdje je bilo čisto, ali se moralo spustiti dolje; ne smije dalje; određeno je do kojeg zraka smije dolaziti.

Sv. Franjo i Sv. Juda Tadej bore se s đavlima - Onda se iz te strašne tame podiglo jato crnih gavranova, njih jedno 25 komada. Poletjeli su uvis i oborili se na sv. Franju i na svetoga Judu Tadeja. Opkolili su ih i oborili se na njih, i velikim debelim kljunovima - kao u orlova - gađali su ih u sljepoočicu. I tako su se strašno borili. Onda su od tih gavranova postali đavli. I Lucifer je bio među njima. S vilama u rukama počeli su bosti svetoga Franju i svetoga Judu Tadeja, kao da će ih usmrtiti. Ali su gledali samo na njihove glave; u mozak su im htjeli zabiti te svoje vile. Najedanput vidim kako sveti Juda Tadej ima u ruci Križ od jedno pola metra. I okrene Križ prema đavlima, i s Križem se borio, s Križem je udarao po njima. A na Križu je bio Raspeti Isus. Na to đavli nisu više imali vlasti, nego su morali opet se spustiti u onaj predio tame.

"Uklonio sam mrtvu zemlju od žive..." Odjednom Gospodin zapovjedi da se tama odmakne i da se teren očisti. I sva ta tama, sa svim tim đavlima, povuče se sa zemlje kao magla, i nestane u onim dubinama iz kojih su đavli bili došli. Iza toga se Majčica Božja i dragi Isus spuste na Svoja mjesta na zemlju. I dragi Isus pogleda zemlju. A zemlja je bila sva ranjava. Imala je takove dubine na sebi, kao da nema tla. Samo negdje negdje se vidjelo ponešto tla. To je izgledalo kao da je palo mnogo velikih, strašnih bombi, pa je samo neg-

- 163 -

kolovoz 1975.

dje negdje ostalo nešto čitavoga. Zemlja je bila sva izlomljena, uništena.

Onda Gospodin Isus Krist progovori ove Riječi:

"Uklonio sam mrtvu zemlju od žive.

Živoj sam dao milost Mudrosti Moje,

da Živi u njoj na zemlji u Mojemu Duhu."

"Živoj sam zemlji dao Milosti Mudrosti Moje,

da živi na zemlji u Mojemu Duhu."

I onda krasno sunce, od Boga Oca Nebeskoga i Duha Svetoga, obasja zemlju. I bio je čist zrak. I bilo je jako lijepo.

Anđeo joj daje ljiljan - A kad je već postalo lijepo, nakon što smo se iz zračnog prostora spustili na zemlju - bio je lijep, sunčan, krasan dan - kako je Bog Otac Nebeski stajao na tom brdu, i Duh Sveti rasvijetlio cijelu zemlju, dođe mali Anđeo, od desetak godina, s ljiljanom u ruci. Bio je u bijelim haljinama i imao je straga ušite kao neke plave trake. Kako je došao od Isusa, držeći ljiljan u ruci, stupi preda me, pogleda me i reče: "Uzmi! To ti je dao Gospodin! To je tvoje!" I ja taj ljiljan uzmem, i držala sam ga u ruci, a on ode otkuda je i došao. (27.8.75. Mgnt)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 09 pro 2010 14:37 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 16 lis 2010 22:08
Postovi: 178
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
rujan 1975.
Rujan
5. PRVI PETAK - Sv. Lovro Justinijan

Mnoštvo duša nasrnulo... - Već nekoliko godina na Prvi Petak moram moliti posebne molitve za duše u teškom čistilištu. A moram za njih ne samo moliti nego i jako trpjeti da izađu iz velike vatre.

I ovog Prvog Petka mnogo sam za njih trpjela. I onda sam doživjela, kako je dragi Isus otvorio vrata muka. Bila sam udaljena desetak koraka. Kad je Isus dragi otvorio ta željezna vrata, ruknulo je napolje mnogo žena, do 150 njih. Tako su silovito nasrnule, da su skoro Isusa srušile. On se malo odmakne, pogleda ih, tri četiri duše odijeli, a sve ostale gurne natrag u muke i vrata za njima ponovno zaključa. (Mgnt + Pi)
8. PON. - ROĐENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE

MALA GOSPA

Za vrijeme Svete Mise vidjelica ugleda kako s istočne strane, iz Neba, od Presvetog Trojstva, leti na zemlju, u ležećem položaju, krasno žensko Djetešce. Dok je prolazilo kroz zračni prostor oko njegova tijela lepršala je sazdana bijela haljinica. Glavicu je resila podulja, bijela, sjajna kosica, meka kao svila. A okice je imalo plave kao Nebo - pravi biseri! To slavno Dijete pratilo je s Neba na zemlju mnoštvo Nebesnika i Anđela.

Odjednom vidjelica opazi na zemlji neku prostoriju. Zastor bijel kao snijeg okruživao je kolijevku i krevet, u kojem je sjedjela sveta Ana. Kad je s Neba poslano Dijete doletjelo u kolijevku, sveta se je Ana radosno nagnula nad kolijevku, i držala lijevu ruku nad glavicom male Marije.

Odjednom od te obične sobe postane prekrasan Hram Božji, ukrašen ljepotom nad ljepotama. Onda je kolijevka s Malom Gospom stavljena nasred Hrama, pred glavni Oltar. Nije se vidjelo tko je to učinio. Odjednom u taj lijepi Hram dođe s Neba Gospodin Isus Krist. Stane uz kolijevku, s desne strane Male Gospe. Gleda je, i s Njom se nasladu-

- 166 -

rujan 1975.

je. Onda je Svojom desnom Rukom blagoslovi.

Zidovi i namještaj u sobi svete Ane bili su po njihovim običajima, po starinski.

Duh Sveti zasjao je u tu sobu takvim sjajem, da je postala Hram Božji. Anđeli su pratili ovo Dijete i čuvali ga.

Kasnije se s desne strane Hrama Božjega, u zraku, pojavio Papa Pavao VI. Gledao je Malu Gospu, slatko joj se smiješio i Njom se naslađivao. (10B 15-17)

Crna zmija prekrila svu zemlju

Na jugozapadu, s povišenog mjesta, iz zračnog prostora, gledala sam sve zemlje na kugli zemaljskoj. Od istočne strane iz dubina ponora izašla je velika debela crna zmija. Svojim ogromnim tijelom zahvatila je sve zemlje svijeta. Na velikoj glavurdi imala je krunu, koja se račvala u mnoge krune, raznih veličina i oblika. Velikim crnim očima vidjela je sve, cijelu kuglu zemaljsku. Plazeći prema zapadu ponosno je digla svoju glavu. Za njom je veselo i hitro koracalo nepregledno mnoštvo ljudi: običnih i uglednih, svih zanimanja, svih narodnosti i rasa. Malo je ljudi ostalo podalje od te užasne zmije, plašeći se je i izbjegavajući je. Kad sam ugledala zmiju i njezinu pratnju od užasa mi je stao dah. Još sam se više povukla među ljude. Zmija me pogleda, ali kao da nema vremena da me ujede, jer se naglo žurila na sjever.

A na sjeveru je bilo kao veliko more. Uz obalu toga mora otvorio se bezdan, koji je progutao i tu crnu zmijurinu i to nepregledno mnoštvo, koje se žurilo za njom. Samo se je zemlja otvorila i sve ih je progutala. Na zemlji je ostalo vrlo malo ljudi. Sve je odisalo prazninom.

Kada sam to doživljavala, imala sam shvaćanje da te krune označuju mnoge narode, koji su priljubljeni uz zmiju, koji poštuju đavla. Viđenje sam imala za vrijeme Svete Mise. (10B 18-20)

- 167 -

rujan 1975.

Isus promatra prisutne... pričešćuje... - Za vrijeme Svete Mise dragi Isus došao je u Svoj hram. Stao je uz Oltar, na strani Evanđelja. Promatrao je ljude, prisutne u crkvenoj zgradi. Bio je jako ozbiljan. Onda uzme sa Žrtvenika Kalež i veliku Hostiju, pa pričesti vidjelicu. (10B 21)

"Dati ću Ja Svoje Svjetlo u srca vaša!" (oko 17.9.) Pod večernjom Svetom Misom, s južne strane, došao je dragi Isus u dom Svoj. Gledao je na sve prisutne i na vidjelicu. Odjednom Božanski Spasitelj ovako progovori za Juliju i duhovnog oca Zvonimira:

"Dati ću Ja Svoje Svjetlo u srca vaša od Sebe,

da gori u vama kao baklja na Mojemu Žrtveniku."

"Upalit ću vaša srca, i dat ću u njih Svoj plamen,

da gore kao baklje na Mojemu Žrtveniku."

Iza toga doda Gospodin za sestru K., koja je u taj čas bila uz mene u klupi:

"I u njezino ću srce dati Moje Svjetlo, da svijetli onima koji ga nemaju u sebi!"

Gospodin će to učiniti da dokaže ljudima, da su Objave i Viđenja od Boga. Baklja, plamen, znači vjerovati što je Bog objavio, što Gospodin govori. (10B 22 + Pi)

"ISUS NAS Z0VE" - Prvi dio (oko 17.9.75.)

Svećenik Zvonimir želi da završi rad na knjizi Poruka i Viđenja, što ih je dobila vidjelica Julija. Gospodin Isus Krist govori ovako Juliji:

"Ja sam tebi govorio, govorim, i govorit ću."

"Govorio sam tebi, govorim, i govorit ću."

Rastumačenje: Gospodin se ne prestaje služiti Svojim odabranicima, u sve vrijeme njihova života, ako Mu ostanu vjerni u službi. (10B 36)

Dok vidjelica pregledava knjigu Objava i Viđenja, što ih je primila od Boga, ovako progovara Gospodin. (14.X.75.)

"PREGLEDAJ KNJIGE, što ima u njima

na Zapovijed Moju i na račun glave tvoje

- 168 -

rujan 1975.

(Pročitaj knjigu, da vidiš što je u njoj prisano)

Da se ne ubaci zla nauka od onih koji čitaju,

a ne odgovara im Moj Zakon,

na račun Mene i tvoje glave.

Neka se tiskanice učvrste u korice."

Kad je vidjelica pregledavala Knjigu, kaže sama sebi: "O, Bože, kako je to velečasni Zvonimir prelijepo uredio! Kako ćeš ga, Gospodine, veliko nagraditi za to Djelo?" Javi se dragi Isus, i kaže ovako: "Ne zna On, što sam Ja za njega pripravio za to!" (10B 36) , - . , . . *

Dalje govori Gospodin vama:

"METNI KNJIGE U KORICE

(Tiskanice učvrsti u korice)

što misliš metnuti i učvrsti sve,

da oni kojima Moje Riječi ne odgovaraju

(da oni kojima ne odgovara Moja Riječ)

ne izbace van i metnu svoje

na račun Mene i glave tvoje (kaže za mene)."

Zadnji put vam nisam do kraja objasnila, što mi je Gospodin otkrio o vašim željama, dok smo bili vani, u vezi knjiga, kakove će izgledati. Jedna će biti u crnim koricama, kao misna, druga u crvenim, a treća u bijelim koricama.

Kaže Gospodi: "Ove ću Knjige od Mene staviti u tvoje srce!" (10B 36 + Pi 2.10.75.)

"Lako je sagriješiti..." - Mlada ženska, koja se udala za svećenika što je napustio svoje zvanje, došla u crkvu. Vidjelica je opazi pred sobom, kako stoji prekrštenih ruku i gleda. Promotri je i pomisli u sebi: "Bože mili, da li će se ova ženska sada spasiti?" Na to se javi dragi Isus i kaže za njih dvoje: "Lako je sagriješiti, ali se je teško spasiti!" Na ove riječi vidjelica i dalje motri sirotu na duši, bogatu na tijelu, i reče u sebi: "Uzalud sve bogatstvo, ako čovjek dušu izgubi zauvijek!" (10B 38-39)

- 169 -

rujan 1975.

28. NEDJELJA - Sveti Venancije

SLUGA BOŽJI PLACIDO

Pod Svetom Misom doživjela sam ovo. Na nepoznatom tlu - to je kao otok neki na vodi (Filipini) - u jednome mjestu (Manila) - Božji odabranik, čudotvorac, obavlja liječnički posao. To je znanje stekao po školi Nebeskoj. Ime Božjeg sluge je Plácido. Niskog je rasta, malo debeljkast i liči pomalo na Japance. U licu je mlad. Božji ugodnik ima valjda oko 35 godina. Živi u velikoj stezi. Uzima samo dva obroka na dan i to kruh i vodu. Leži na tvrdome. Vrlo je uredan i čist i veoma jednostavan. O vratu mu sve do pasa visi široka plava vrpca Blažene Djevice Marije, s Njezinom medaljom. Na vrpci je mali okrugli ciborij i u Njemu Presveto Tijelo.

Božji miljenik Placido vrši operacije, nad bolesnicima bilo koje vrste, ovako. Najprije se pomoli Onda metne pacijenta na bijeli stol za operacije. Potom uzme veliko bijelo platno, čisto kao snijeg, i njim pokrije bolesnikovo tijelo. Na platnu se pokažu bolesni udovi. Placido zatraži svetu vodu od svog mlađeg brata, koji mu pomaže pri operacijama. Sa svetom vodom namaže bolesna mjesta.<

Nad glavom sluge Božjega stoji Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti. A s njegove lijeve strane, uz njegovu ruku, stoji Nebeska Majka. Vidjela sam je u bijeloj haljini i plavom plaštu dugom sve do zemlje. Bila je bosonoga. Gledala ga je kako radi. Placido pogleda u Presveto Trojstvo i dogodi se ovo. Od Presvetoga Trojstva začuje se jaki glas prema bolesnikovu tijelu: "Otvori se!" I u taj se čas tijelo otvori kao vrata na sobi.

Sad sluga Božji uzme svoje instrumente, izvadi iz tijela sve što je bolesno i baci u posudu. Kad je iz tijela uklonio sve bolesno, opet se pomoli, i sa svetom vodom namaže operirana mjesta. Pogleda zatim u Presveto Trojstvo i Nebesku Majku i

- 170 -

rujan 1975.

dogodi se tad ovo. Trojedini Bog progovori rezanome tijelu: "Zatvori se!" I rane se zatvore same od sebe, i tijelo postane cijelo, samo što izvana ostanu crveni tragovi. Te tragove Placido pomaže sa svetom vodom, i pacijent ustaje na svoje noge, samo što osjeća slabost, ali ga ništa ne boli. Božji ugodnik vrši te operacije u doba, kada u tom kraju počinju Svete Mise.

Eto, divna su djela Gospodinova! Nije Bog ovisan o znanju čovjekovu. Bog traži veliku vjeru i život po Njegovim Zapovijedima, i sve može dati čovjeku s Neba. Brat Placido ne prima one koji krše Božje Zapovijedi. Oni koji ne vjeruju uzalud idu tamo. Kada dolaze već on zna kakav je koji - Gospodin mu pokaže. Tamo dolaze skrušeniji nego u San Damiano. Dolaze mu i izdaleka, iz drugih država. Žene bez djece uzalud tamo idu. On gleda na srce, a ne na džep i odijelo.

Kada je svršio operaciju nad jednom ženskom, bila sam iza njegovih leđa do na pet koraka. I vidjela sam sve istine Božje na njemu. Kad je završio posao, okrenuo se prema meni i slatko se smijao. Mahao mi je dugo desnom rukom, radostan što sam došla. Bilo mi je tamo hladno, kao da je zima. Kada sam došla k sebi, kako sam imala u rukama maramicu za suze, opazim na njoj svježu krv, prste njegove desne ruke. Na ovo sam se uplašila. Placido, Božji miljenik, potvrdio mi je svoj rad i ostavio otisak svojih prstiju iza operacije. Nema on liječničke škole, ali ima veliki dar Božji na zemlji.

Zato neka se u znanju srca ne uznesu! Neka se čovjek sjeti da je stvor Božji i da odlazi Bogu na račun. Bio većeg ili manjeg znanja, svak mora umrijeti. Divna su djela Gospodinova! Bio hvaljen i slavljen od stvora svojega u vijeke vjekova. Amen. Neka si smrtnici glave ne umaraju visokim naobrazbama. Ovo djelo živo, istinito, zasramljuje cijelu kuglu zemaljsku. Smušene glave trče ova-

- 171 -

rujan 1975.

mo i onamo, da što više zla naprave, a gle što Bog radi s malenima i poniznima. Zaželjela sam uz njega ostati do groba, poradi njegove skromnosti. I vruće želim doći k njemu. Toliko me diraju djela Božja, da mi svijet smeta, u njima. (10B 22-29; + Pi 2.X)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 09 pro 2010 14:38 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 16 lis 2010 22:08
Postovi: 178
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Listopad

Nemam kome duboko otvoriti srce. Svi su vidioci oko mene otišli k Bogu. Gade mi se oni koji Božje dragulje u smeće bacaju, a sluge Gospodinove omalovažavaju. Kaže Gospodin ovako:

"Ono što sam izgradio za Sebe,

grješne noge ljudske gaze po tome."

To su mistici i mistike. Žao mi je vremeha što sam ga izgubila u radovima među malovjernima, jer moja pamet nije bila zrela za ono što jesam. Bolje je šutjeti i Bogu se moliti za duše, nego li bilo s kime govoriti. (Pi od 2.X.75.)
3. PRVI PETAK - Sv. Terezija od Dj. Isusa

Mali Isus s klasom pšenice u ruci - Za vrijeme Sv. Mise iz Svetohraništa je došao Mali Isus: u bijeloj haljinici, bos, kovrčaste kosice, sjajne kao sunce. Stao je na Oltar, ispred svećenika, pred Kalež. Toga je dana bilo mnogo male djece na Svetoj Pričesti, jer obavljaju Prve Petke, Devetnicu Spasa. Isus je u desnoj Ručici držao klas pšenice. Kao da ju je Isus uzeo iz zemlje čitavu: stabljiku s korijenom i zrelim klasom.

Isus Mali, od jedno tri godine, gledao je te mališane, pa im se slatko smiješio i pokazivao im je zreli klas. Kada je došlo vrijeme za Svetu Pričest, dragi je Isus otišao u Svetohranište i sakrio se. Bilo je dirljivo gledati nestašne mališane i miloga Isusa, blagog kao Janje i mirnoga ponašanja. Pokazujući djeci stabljiku pšenice sa zrelim klasom, Isus ih je htio poučiti, da će i

- 172 -

listopad 1975.

oni tako sazreti u dušama svojim za vječnost - primanjem Kruha Nebeskoga. (10B 32-33)

Nebeska proslava preminuća svetoga Franje

Istoga dana, koji je i blagdan preminuća svetoga Franje, imala sam pod Svetom Misom ovakovo viđenje. Nad svetim je Franjom bilo Sveto Trojstvo. Iz Franjine glave plamsala je sve do Neba velika nježnoružičasta i ljubičasta vatra, plamen. Taj je plamen obasjao velik dio zemlje, na kojoj je Sveti Franjo stajao.

Onda je k svetome Franji doletio čudnovat stvor. Imao je glavu i lice čovjeka, a obučen je bio u nekakovu odjeću priljubljenu uz tijelo. Bio je bez krila, Na glavi je imao kao veliku šubaru, umjesto kose same velike perjanice. Izgledao je kao Stanovnik Neba. Bio je vrlo prijazan, ali se držao kao na dužnosti.

Veliko je bilo slavlje s Neba oko svetoga Franje. Nebesnici su se veoma veselili. I Sveto se Trojstvo veselilo svetome Franji. To je bilo taka svečano oko svetoga Franje živoga, da sam zaboravila gdje se nalazim.

Kada sam došla k sebi, činilo mi se sve oko mene nekako žalosno, utučeno, zamišljeno. Nije mi odgovaralo onome gore. Onda sam shvatila da onaj plamen označuje veliku Franjinu ljubav prema Bogu i djela što ih je za života počinio Bogu na slavu. Ono pak svjetlo, što je zahvatilo velik dio zemlje, to je njegov duhovni život, koji je zahvatio mnogo naroda na zemlji. (10B 33-34)

Papa Pio XII. zamišljeno promatra - Kad se jednom zgodom počela moliti Krunica Majci Božjoj, kod glavnog Oltara gdje je Svetohranište, pojavio se u zračnom prostoru, na strani Evanđelja, Papa Pijo XII. Bio je u papinskoj odori. Krunica se molila kod Gospinog Oltara. Papa je zamišljeno gledao. Gledao je i na mene gdje sam bila u klupi. Gotovo dvije desetice sam ga vidjela.

- 173 -

listopad 1975.

Papa Pijo XII. gledao je nemarnost slugu Gospodinovih za Nauku Gospodinovu, koju On daje svijetu preko Svojih odabranika na zemlji. Posebno je zadržao svoj pogled na vidjelici Juliji, u kojog je velika Nauka Gospodina Isusa Krista na zemlju dana. (10B 34)

Svećenik se pod Misom pomladio - Za vrijeme Svete Mise pokazao je dragi Isus kakav izgleda pred Njjegovim Očima svećenik koji je služio Svetu Misu. Inače je već prilično star, ali u viđenju je bio mlad i lijep. Duša njegova, u zraku nad njegovom glavom, uzrela je oblik tijela. (10B 35)

Brat magarac - Vidjelica se spremala na put u Zagreb. Onda se u viđenju doživi, kao da je već stigla na određeno mjesto, a uz nju, s desne strane, stoji skroman magarac. Bio je žućkastosmeđe boje, ponizan i duhovan. Upita se u čudu, kakav je to magarac, koji hoda po gradskim ulicama, a da ga ljudi ne vide. Na to se čuo u zraku odgovor: "Na njemu si ti došla!" Julija zove svoje tijelo "moj magarac". Ali ovdje se zbila stvarnost, a ne samo riječi. (10.X.Pet. - Sv. Franjo Borgija) (10B 41)

Mali Isus u posjetu - Ujutro iza 4 sata, pod molitvom, došao je Mali Isus od godine dana. Bio je u bijeloj haljinici i bos. Prišao je do vidjelice i ogrlio je noge njezine, naslonivši umoran na nju Svoju Glavicu. Dugo je tako ostao priljubljen uz nju. Ispočetka je bio nasmiješen, kao da se veseli što vidjelica za Njega mnogo radi. Poslije je bio tužan. (11.X.Sub. - Majčinstvo Bl. Dj. Marije) (10B 40)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 09 pro 2010 14:39 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 16 lis 2010 22:08
Postovi: 178
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
12. NEDJELJA

Majka Božja u crnini, Anđeo s mačem...

Jutros je vidjelica stigla u Zagreb. Za vrijeme Svete Mise u domu Božjem, kod Isusovaca, u bazilici Srca Isusova, imala sam ovo viđenje. Našla sam se na terenu kugle zemaljske, u nepoznatoj pri-

- 174 -

listopad 1975.

rodi, na povišenome mjestu. Gledala sam na istok, u Nebo, koje je u taj čas bilo otvoreno. Na Nebu, koje se približilo zemlji, stajala je Nebeska Majka. Licem je bila okrenuta prema zemlji. Njezino sveto tijelo bilo je obučeno u crninu. I rubac na glavi bio je crn. Bosonoga. Bila je tužna.

Odjednom Joj iza leđa, s desne strane (na lijevu) pristupi velik Anđeo u bijeloj haljini i plaštu crvenom kao krv. U ruci je držao velik, oštar, blistav mač. Anđeo pogleda ozbiljan na Majku Božju, pa stane pred Gospu, malo naprijed. S mačem u ruci oštro je promatrao zemlju. Imao je crne oči, a bijelo lice. Kosa mu je bila crna, dugačka, bujna, kovrčava.

Uz Nebesku Majku, s desne strane, na povišenome mjestu sjedio je dragi Isus i gledao je zemlju. A pred Sobom je imao kao oltar, stol, i na njemu Kalež svijetle boje (kao mlijeko), i na njemu naprijed skroz Križ i po Križu plavi, zeleni, žuti i crveni dragulji. Nad Kaležom je bila velika Sveta Hostija, bijela kao snijeg. Odjednom dragi Isus uzme s kaleža Svetu Hostiju, nagne se prema zemlji i pričesti me. Završeno.

Majka Božja bila je u crnini poradi grijeha u toj crkvi počinjenih. (10B 42-44)

PORUKE S NEBA

Tog istog jutra (l2.X.) bili smo u posjetu kod strica. Neko vrijeme smo razgovarali o duhovnim stvarima. Onda primijetim na vidjelici znakove da nešto doživljava. Čas iza toga izjavi da je vidjela Gospodina. Zatim počne primati Riječi. U prvi sam mah mislio da će to biti rečenica dvije. Međutim, kad se Poruka produljila, izvadio sam bilježnicu i počeo zapisivati. Najprije je govorio Isus dragi. Kako ispočetka nisam pisao, evo sadržaja: Isus dragi joj zapovijeda neka govori sve što vidi i čuje, jer je sve to istinito! "Dao sam ti da vidiš Nebo.... Srce ljudsko ne može dokučiti..."

- 175 -

listopad 1975.

"Srca koja Mi se otvore, ulijevam u njih Svoje Milosti. Tvoje oči ne mogu dokučiti Veličanstva, Duljinu, Širinu Mojega Neba, niti ga obuhvatiti."

Onda je bila prenesena u Nebc. Vidjela je Nebesku Majku kao prekrasnu Kraljicu, s divnom krunom na glavi. Nebeska Majka bila je okružena nejakom dječicom. Nisu imali niti šest mjeseci; ne znam da li su znali i govoriti. Dječica su u rukama držala ljiljane. Kako su okruživala Nebesku Majku nagnula su ljiljane prema Njoj. A Majčica Božja je ovako progovorila:

"JA SAM MAJKA, ČISTA DJEVICA,

Nebeska Majka i vaša,

Kraljica Neba i zemlje,

Vladarica svega što mi je dano.

Upravljam sa zemljom i u Nebu,

kao Majka i Kraljica.

Blago onima koji pođu putovima Mojima

u čistoći tijela i duše,

služeći Gospodinu po Mojoj Nauci.

Neće se zastidjeti u Dan Posljednji,

biti ću im u pomoći

i kao Majka nejačadi preda Mnom."

Nejačad su ovi Anđeli u Nebu. Tu je vidjelica uskliknula: "Joj, kako je ovdje lijepo!"

"ZNADEM DA SU DJECA MOJA NA ZEMLJI SLABA,

ali zato ih poučavam s Neba.

Dana Mi je vlast na Nebu i na zemlji.

Malene podižem, visoke ponizujem.

Razveseljujem srca onih na zemlji

koji za Mnom pođoše.

Ja sam Majka divne ljubavi.

Reci zemlji da bdijem nad njom, lebdim,

plačem za sinovima i kćerima

koji žurno idu u propast...

i bezdani zemlje otvaraju svoje ždrijelo

da ih progutaju.

Zašto Me ne poslušaste, djeco Moja!?

- 176 -

listopad 1975.

Suzama Svojim natapam zemlju grješnu.

Reci zemlji, da je zadnje vrijeme Mojih Riječi,

da poslušaju glas Moj uši njihove."

... "Pođi na zemlju i odmori se!"

Anđeo ju je tad zgrabio za ruku i silovito povukao na zemlju. Nakon par časaka zahvatila ju je opet ekstaza.

"RIJEČI MOJE I RIJEČI GOSPODINA NAŠEGA

potvrdila si pred zemljom....

Pred zemljom... svjetlost Neba...

pokazala si i dokazala u životu i patnji,

u patnji raznih vrsta, poteškoća..."

Sveti Josip - Onda je doživjela Svetog Josipa. A ispred Svetih bio je prekrasan ljiljan, velik kao čovjek. Sveti ga je Josip otkinuo i predao Julki: "Uzmi, to ti je dao Gospodin! To je tvoje!

ŽIVI KAK0 SI ŽIVJELA!

Put Gospodinov pred tobom je!

Po njemu hodaj do posljednjeg dana svojega života.

Reci zemlji kako je lijepo u Nebu!

Vjerovat će oni koji su bogobojazni

u Zakonu Gospodinovom!"

Kad je ekstaza prestajala, odilazeći s Neba na zemlju, progovori vidjelica od srca: "Bogu hvala!" Malo kasnije opet je zahvati ekstaza.

Otac Nebeski govori:

"SLUŽBENICE MOJA, reci prisutnima:

Moje Oko počiva na vama i vodit će vas

na putu života u sve dane.

Moja milost... neće dopustiti da stradaju duše

vaše... radi vjere i blizine Moje.

Reci prisutnima što sam ti rekao!"

Onda je od Božanskog Spasitelja, od Njegova Presvetog Srca pošao prema prisutnima velik sjaj, gust kao oblak.

Za vrijeme ručka zapitala je vidjelica moje rođake, da li im je preminulo koje malo dijete. Bila

- 177 -

listopad 1975.

je, naime, vidjela Anđelčića, kako prolazi oko prisutnih. I doista, umro im je mali Ivan, kad mu nije bilo niti šest mjeseci. Točkice (...) označuju nesigurnost, da li je na dotičnim mjestima još koja Riječ bila rečena, a da je nisam uspio zapisati. (12.X.uj.).

POD SVETOM MISOM

Istog dana (12.X.) navečer pod Svetom Misom i Pobožnostima. Prisutno nekoliko vjernika.

"To je čistoća vjernika!" : U Nebu, na jugoistočnoj strani, bilo je veliko zemljište, kao jedna velika Nebeska njiva. I cijela je bila zasađena prekrasnim ljiljanima, bijelim kao snijeg. Preko toga polja ljiljana hodala je Nebeska Majčica. Bila je u prekrasnoj bjelini i dugom plavom plaštu. Na svetoj je glavi imala bijeli rubac. Kako sam je gledala gdje ide između tih ljiljana, upitam je: "Draga naša Majčice, kakvo je to cvijeće? Tako je gusto usađeno i toliko ga ima!" Ona odgovori: "To je čistoća vjernika!"

"Poći ćeš u čistilište, da malo pretrpiš!" Kad se Majčica Božja po tom terenu približila naprijed, kaže mi: "Sada ćeš poći u čistiliste, da malo pretrpiš za jedne duše!" U taj me čas, Anđeo najedanput odvede u čistilište. To je bilo daleko od zemlje, na nekom tlu kao planeta. Kada sam se približila tome terenu, zadrhta mi srce od straha. To je bilo tako dugačko i široko... To je bila takva vatra... a unutra su bile duše, živi ljudi... I plamen je bio viši od njih... To je plamsalo... to je gorjelo... Tako sam jako trpjela u toj vatri, da kad sam izašla van, nisam više imala snage ni da kleknem ni da stanem. I onda opazim da sam na zemlji, među poznatima, pod Svetom Misom.

"Ti si naš Gospodin Isus, a mi smo Tvoji!" Iza toga sam doživjela dragog Isusa, kako sjedi gore, u onoj Nebeskoj prirodi. Sve je bilo puno

- 178 -

listopad 1975.

prekrasnoga cvijeća. Oko Isusa su bila sama nejaka dječica, dečkići od tri godine. Kako je dragi Isus sjedio, dječica su oko Njega skakala i igrala se s Njim... i On se igrao s njima. Hvatali su Ga, grlili Ga, vukli Ga... I On je hvatao i grlio njih. I Onda su Mu ovako govorili: "Ti si naš Gospodin Isus, a mi smo Tvoji!" Ovo zadnje "a mi smo Tvoji!" - izgovarali su osobito polagano i nježno, gotovo šaptom.

"Priključi se u Moje Muke..." - Poslije, kad je dragi Isus sjedio ovdje pokraj Oltara, u zračnom prostoru, reče mi: "Priključi se u Moje Muke, da budeš dionica Mojih Milosti! - Sjedini se u Mojim Mukama, da budeš dionica Mojih Milosti!" I odgovorila sam Mu: "Hoću, Gospodine!" On mi se na to slatko nasmiješi.

Duše iz čistilišta pod Svetom Žrtvom - Onda sam ovdje pred Oltarom, iza vas, opazila grupu duša, nepoznate ženske, njih tridesetak. Prisustvovale su Svetoj Misi.

Anđeli kade Žrtvenik i Janje - Dragi Isus je na to nestao, a na Žrtveniku ugledam zaklano veliko bijelo Sveto Janje. Ispružilo se preko čitavog tog malog Oltara, glavom prema Evanđelju. I još Mu je iz vrata tekla malo Krv po Žrtveniku. Dolete dva velika Anđela u bijelim haljinama. Imali su velike Nebeske zlatne kadionice, pune tamjana. Pogledaju svećenika Zvonimira, te stanu jedan s desne strane, drugi s lijeve, i počnu svetim tamjanom kaditi Žrtvenik i Janje na njemu. Janje je dugo ležalo na Oltaru, a da Ga prisutni nijesu uzeli. Koji dio Mise je bio, ne znam.

Višekratna Sveta Pričest - Odjednom ovaj prizor nestane, a na isti Oltar dođe dragi Isus s Neba, i sjedne pred Kalež. Kasnije uzme veliku Hostiju, pođe do mene, i pričesti me. Pogleda na mene i na prisutne, vrati se natrag k Oltaru, i onda mi je opet - kad ste nosili Svetu Pričest - preko glave jedne prisutne osobe, koja je klečala,

- 179 -

listopad 1975.

dao još dvije Hostije u usta.

Žrtvenici u Hramu Nebeskom - Onda sam se našla u Nebu, u velikom Hramu, ukrašenom nakitom i svetinjom kakve oči ljudi nijesu vidjele. U tom su Hramu, po cijelom prostoru, bili sami oltari, jedan uz drugi. Bili su svečano obučeni i ukrašeni. I upitam samu sebe, što je to? Odgovor se čuo odozgo:

"To su Oltari Moji za sluge Moje svećenike,

koji su na zemlji Meni vjerno služili.

Kada dođu k Meni,

svaki ima svoj Oltar u Nebu pripravljen."

"Julija, ti si došla!" - Iza toga, s desne strane Oltara, u zračnom prostoru, ovdje gdje je bio Gospin kip, što ste ga nosili po putovanjima, pojavi se iznenada sestra Štefica. Bila je odjevena u lijepu bijelu haljinu, i onako malo nježnozelenkastu... nježnoblijedozelenkastu... kako bih rekla ... onako nježna bijelozelenkasta boja je bila. Po haljini su bili sitni ružičastoplavi cvjetići. Gledajući iz zraka na prisutne, malo nagnuta, veselo nasmiješena, gotovo je uskliknula: "Julija, ti si došla! Došla si ti!" I gledam u nju, i ona mi se smije.

Nebeska Majka i Sveti Josip pod Pobožnošću

Iza toga, kad se počelo moliti Krunicu, Litanije ... nestane sestra štefica, a pristupili su Nebeska Majčica i Sveti Josip. Draga Gospa došla je sa strane Evanđelja, i promatrala je molitvu prisutnih. Sveti Josip stao je na stranu Poslanice i gledao je prisutne kako služe Bogu. Nebeska je Majka imala na Sebi sunčanu haljinu, onako navoranu, i preko toga je imala plavi plašt i bijeli veo. Sveti Josip je imao svečano odijelo, ne znam što je to bilo, je li to sukno ili što drugo. Bilo je onako podebelo, više kao vuneno, a crnkasto, malo crvenkasto i žuto... Tako zagasita boja je bila (crnkastosmeđa). I pas je imao. Dok se molilo, bili su tu, ne skroz, ali prilično dugo. (10B 44-47 + Mgnt)

- 180 -

listopad 1975.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 09 pro 2010 14:40 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 16 lis 2010 22:08
Postovi: 178
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
13. Pon. - Godišnjica Fatimskih Ukazanja; Sv. Eduard

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOSTI

Počasni Anđeli - Fatimski dan je? Ali čudotvorni podvečer! Ovako je bilo. Kad ste počeli Svetu Misu, dođoše Anđeli iz Neba, njih desetak. Imali su oko 15 godina. Bili su u prekrasnim dugačkim haljinama, bijelim kao snijeg. Imali su i bijela krila, usmjerena prema gore, kao da mole. Petorica su se postavila na stranu Evanđelja, a petorica na stranu Poslanice. Stajali su kao dežurni, kao Počasna Straža. Držali su ruke kao Papina garda. Licem su bili okrenuti prema Žrtveniku. Bili su svetog, pobožnog pogleda.

Gospa promatra... - Iza toga, kako ste služili Svetu Misu, odjednom dođe na Oltar Majka Božja, Nebeska Majka. Došla je u sredinu Oltara, do iza Kaleža. I u zračnom prostoru sjedne na nešto, onako kao na stolicu. I gledala je na vas kako služite Svetu Misu, i na nas ovdje prisutne. Ali nije promatrala samo nas, nego i dalje... jer tu se stvorila kao zemlja, cijeli teren... kao da nema ni zidova, ni kuće, ni grada...

Nečastivi s čekićem - Najedanput opazim gdje se Majci Božjoj iza leđa približava đavao. U ruci je držao velik zidarski čekić. Drška čekića bila je dugačka do pola metra, a debela kao ruka djeteta. Sam čekić je bio težak i tup, a gore rašljast. Kad se đavao došuljao do iza Majke Božje, zamahne tim zidarskim čekićem, da Joj smrska glavu, da je usmrti. - I onda sam vrisnula. A kako je on zamahnuo, Majka Božja ustane, okrene se i pogleda ga. Na njezin pogled đavao iza Nje nestane.

Isusić zagrlio Kalež - Sad sam dobila milost, rasvijetljenje, riječi... Onda iz Neba dođe dragi Mali Isus, od jedno 6 mjeseci. U zlatnoj haljinici, bos, kovrčaste kosice, sjajne kao sunce. Mali Isus sjedne pokraj Kaleža, sa strane Poslanice.

- 181 -

listopad 1975.

Svoje Lice okrene prema svećeniku Zvonimiru, i nožice Svoje pruži prema njemu. Dragi Isus pogleda pobožnoga svećenika, slugu Svojega, i milo ga promatra. I ostale prisutne je pogledao. Odjednom Mali Isus desnom Ručicom zagrli Kalež i Svoju Glavicu nasloni na nj. A s Nebeskih visina Bog Otac, kako je bio nad Kaležom, gleda, i sve se nagnuo nad Sinom Svojim, Malim Isusom. I pružio je Svoje Ruke da Ga zagrli... Htio Ga je prigrliti... podići ... uzeti od Kaleža. Bilo Mu je žao, što je On toliko zaljubljen u taj Kalež.

"Sursum corda!" - I onda je netko od strane Poslanice stavio na Oltar, lijepo do samog Kaleža, pregršt bijelih hostija, dvije pune šake. A ozgor, s Neba, čuo se velik Glas - sad neću znati izgovoriti - "Sursum corda!" (Gore srca!) Sve je odjeknulo ovdje nad Oltarom.

Sveti Mihael bije đavle - Odjednom dođe Sveti Mihael Arkandeo. U žutoj vojničkoj uniformi, u oklopu, s kacigom na glavi i mačem u ruci. Sveti Mihael stane na stranu Poslanice. I par puta je nešto dolje gledao. Sa strane Oltara kao da se otvorila velika rijeka, duboka provalija. Najedanput se pojave crni đavli. Htjeli su izaći gore, da sruše taj Oltar. Par puta su ti crni đavli, jedna grupa njih, pokušavali srušiti taj Žrtvenik. A Sveti Mihael Arkanđeo, onim svojim mačem, samo ih siječe i udara. Samo su padali dolje u te dubine. I nestadoše u zjalu, i dubine se zatvore.

Mnoštvo grne... - Odjednom, otkle sunce izlazi, naglo krene veliko mnoštvo. U žućkastoj nošnji, s tvrdim na glavi. Jako su se žurili do velike vode. Toliko ih je bilo da su prekrili cijeli onaj prostor zemlje. A kad su dolazili blizu vode, onima su ružno govorili. A s one strane - bliještile su jako u zračnom prostoru - polete na njih. Ali neke su pale u vodu, blizu njih. I sva ta voda prelila se na to mnoštvo, pa su popadali. Malo ih je

- 182 -

listopad 1975.

ostalo živih. Po tom nepoznatome tlu bile su kaljuže krvi. A Majka Božja je to vidjela, i nad Oltarom, kako je Misa bila, drhtala je kao da Joj je zima, sva se tresla od užasa. I gledala je u Kalež, i teško Joj je bilo...

Veliki Anđeo s Kaležom Presvete Krvi - U to doleti s Neba na stranu Evanđelja visok Anđeo s velikim Kaležom u ruci. Nebeski Kalež bio je vrhom pun Presvete Krvi Isusove. I svu Presvetu Krv prelije u misni Kalež, tako da se prelilo čak po oltarniku. Anđeo je bio visok preko dva metra. Njegove dugačke haljine, bijele kao snijeg, bile su širokoga kroja i odbačene od tijela. Anđeo pogleda svećenika i ostale prisutne, i ode natrag u Nebo. A na Oltaru, nad Kaležom, čuo se ovaj glas: "Agnus Dei!"

"Idem u Dom Svoj!" - Na to je došao dragi Mali Isus, nevelik, od jedno šest mjeseci. Bio je u haljinicama, bijelim kao snijeg. Zaletio se ovamo i tako mi se bacio u noge, da me je čak preplašio. I, stisnuo me je i tako me je držao (zagrlio). Onda pođe prema Žrtveniku. Kada je došao na pola puta okrene se i nasmiješi mi se... Tako mi se nasmiješio, kao kad dijete nekog voli, pa stane, pa mu se još onako drago smiješi. A ja Ga upitam: "Isuse, kamo ideš?" On mi odgovori: "Idem u Dom Svoj, u Mjesto gdje stanujem vijek vjekova!"

I ode do Oltara svećenika Zvonimira.

Anđeo donio Krunicu iz Neba - Na stranu Poslanice doleti iz Neba velik Anđeo, u zlatnim haljinama, s Krunicom u desnoj ruci. Sad ne znam jesmo li onda već molili Krunicu ili ne; izgleda da jesmo. I pogleda Žrtvenik, i pristupi bliže, i držao je Krunicu nad Oltarom, tik do Kaleža. A ja ga upitam, odakle je ta Krunica - jer je s Neba došao do Oltara. Nad glavom Anđela, ozgor, čuo se Glas: "S Neba! Poslala je draga Gospa Vama, da molite uvijek ovu Krunicu." "To je Krunica od Nebeske Majke poslana." Kasnije je rastumačeno: "Krunicu

- 183 -

listopad 1975.

Patra Pija molite svi, i Vi!"

"Po moljenju Moje Krunice..." - odjednom dođe Nebeska Majka sa Svetim Josipom i stane nad Oltarom, u zračnom prostoru, iza Kaleža. Stajali su i gledali na prisutne i svećenika Zvonimira milo promatrali. I smiješi se Majka Božja i kaže ovako: "Po moljenju Moje Krunice, koju sada molite, biti čete zaštičeni svi preda Mnom." Nestane ovaj prizor i nastupi ovako.

Gospa istresla mnoštvo Krunica na Oltar - Kad se svršavalo moljenje Krunice, najedanput je draga Gospa - u prekrasnim haljinama da ne mogu ni izgovoriti kako su lijepe bile - valjda je sanduk Krunica izvrnula na Oltar, sa strane Poslanice. Iz nečega je te Krunice kao istresla na Oltar, pa sam se uplašila. I sve su ostale kao biserje na tom Oltaru. Cijeli je Oltar bio prekrit prekrasnim svetim Nebeskim Krunicama.

Procesija u Nebo na čelu s Majčicom Božjom - Nestane ovaj prizor i nastupi drugi. Majka Božja, u pratnji velikog broja žena, zaputi se s Oltara u Nebo. Žena je moglo biti petsto do šeststo. Majka je Božja išla naprijed, pred njima, držeči Krunicu u ruci. U više navrata okretala se tome mnoštvu žena, pokazivala Krunicu i u Nebo ih je vodila. A i te su žene sve imale Krunicu. I idu u Nebo i mole Gospinu Krunicu. Žene su bile u procesiji dvije po dvije. Ali nisu bile baš jako poredane. Nekoja je bila malo naprijed, nekoja malo natrag. Uglavnom je bilo prazno u sredini, ne znam za koga.

Kada su već došli u Nebo, na Podnožje Neba, draga Gospa se okrene prema zemlji, nasmiješi se prisutnima i svećeniku Zvonimiru, gleda na Žrtvenik i dovikne nama ovdje, koji smo bili okupljeni: "Grazia!" Tu na Oltaru se čuo glas od Majčice Božje. Sveti Josip je bio s Majčicom Božjom na 0ltaru kad se molila Krunica i ove molitve. Kako je

- 184 -

listopad 1975.

Kalež, u sredini je bila Majka Božja, i onda uz Nju Sveti Josip.

Anđelak oprezno koraca... - Kad je svršila i Misa i Pobožnost, dok sam se svlačio i svi smo molili deseticu Krunice, da ostanemo sabrani, i za milost Duha Svetoga, i da ostanemo sabrani za vrijeme "izvještaja", doživjela je vidjelica nešto srdačno. Takav mali Anđelak, dijete u bjelini, bijel kao snijeg, kako je sestra Amalija klečala, pažljivo je prelazio preko njezinih nogu. Jako je pazio da je ne gurne, i da se ne spotakne o njezine noge, pa je "velikim korakom" prekoračio njezine noge i pošao oko mene.

I danas me je dragi Isus tri puta pričestio. Uzeo je Hostiju, pristupio je i tri puta me je pričestio. (10B 50-56 + Mgnt) (13.X.75.)

Htjeli smo umnožiti Poruke Gospodinove i Nebeske Majke, dane preko Veronike (Bayside):

"Ja sam Svoje učinio! - govori Gospodin - Nije potrebno đavlima davati Moje Riječi. Bolje je da se vrijeme kratko, troši korisno, i moli usrdno u narodu Mojemu na zemlji."

Pozivali su me da dođem u Mariju Bistricu, na sastanak Marijanskog Pokreta. Ali Gospodin ovako progovara:

"Ne polazi na mjesta,gdje nijesi pozvan!

Ljudima na zahtjeve njihove,

ne izvršavaj njihove želje.

Gdje ti Ja otvorim put,

pođi, jer si sluga Moj,

i po Meni služiš na korist dušama besmrtnim.

Pazi da te smutljivci ovoga svijeta ne zamame,

bilo ženski bilo muški.

Neka ide tko hoće, kuda hoće,

a ti ne spadaš u redove njihove, kao sluga Moj." (10B 48) (13.X.?5.)

- 185 -

listopad 1975.

"Ima li što Moje, a da nije pogaženo?" - Za stanovitu osobu (K.) nije mi bilo posve jasno da li je Božja službenica ili ne. Bilo je znakova u prilog, a i nekih okolnosti koje su odbijale. U nemogućnosti da joj posvetim više vremena, upitah Gospodina za savjet. Gospodin Isus Krist zaštičuje one koje je odabrao za Sebe, u službu Svoju, i progovara ovako:

"Pusti stvar u Moje Ruke!

Ima li što Moje, a da nije pogaženo?

Djela u tami visoko su uzdignuta;

djela u Svjetlu Mojemu su prezrena, osuđena,

prepuštena vihoru ovoga svijeta.

Sluga Moj pozna Riječi Gospodara svojega.

Što ti se čini od Mene, vidiš.

Što je od oca laži i tamno, opet ti to vidiŠ."

Sadržajan odgovor. (10B 48). (13.X.75.)

Gospodin Isus Krist tješi bolesnicu Anu ovako:

"Kćeri Moja! Znam za patnju koju sam ti dao Ja.

Po tvojoj patnji želim spasiti

nekoliko duša u koljenu tvojemu.

Slušam glas molitve tvoje,

i vapaji tvoji u Meni su poznati.

S tobom ću dijeliti gorčine srca tvojega,

i olakšati ću boli tvoje u dan određeni.

Sa Mnom ćeš biti,

i u Mojemu Imenu u Domu

živjet ćeš u vijeke vjekova.

Blagoslivljam te u Ime Oca, u Ime Mene,

i Duha Mojega koji izlazi iz Nas,

da te krijepi, jača i tješi na zemlji." (10B 49)

Gospodin govori bolesnici Amaliji ovako:

"Drago dijete Moje, kćeri Moja!

Ti Mene voliš, ali i Ja tebe volim!

Zato sam ti dao da Mi budeš slična u patnjama.

Tko Mene ljubi,

srce njegovo želi stanovati u blizinama Mojim.

Ne boj se! Ja sam s tobom!

- 186 -

listopad 1975.

Sve što svršava ima svoje uzroke,

i tako mora biti kako je Volja Moja." (10B 50)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 09 pro 2010 14:41 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 16 lis 2010 22:08
Postovi: 178
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
14. Utorak - Sveti Kalist I.

Strašan potres - Ujutro oko 6 sati imala sam ovakovo potresno viđenje. To je bila takova strahota da čovjeku pamet stane. Našla sam se na tlu, koje je zahvatio strašan potres. Zemlja se tresla i ljuljala kao zipka s djetetom. Izlomila se i raspucala na manje i veće komade. Iz podzemlja je provalila prljava voda, gusta poput rjeđeg sosa za jelo. Ljudi su nestali u dubinama, progutala ih je zemlja. Ostalo je samo par muškaraca i žena, i nekoliko djece, nejačadi od četiri do pet godina. A mlađarija, djevojke i mladići, propali su.

Jedan dječačić ostao je na odlomljenom komadu zemlje. Oko njega, između one raspucane zemlje, provirala je voda. Mali je plakao i dozivao roditelje i ostale svoje, braću i sestre. Odlomljena santa zemlje nosila ga je, kao kad teče velika voda. Skočim na tu santu i uzmem ga na čitavo tlo. Ali mališan mi se oteo iz ruke i pobjegao opet na ono opasno tlo, gdje su dubine progutale njegove najmilije. Skočim ponovno da ga spasim. Vučem ga na sigurnije tlo, ali on se ne da, plače, jauče iza glasa. Dva puta mi je tako pobjegao.

Odjednom se zemlja treći put jako zaljulja. Zgrabim dijete i bježali smo malo živi dalje. Ali i tamo je počela potmula tutnjava, lomljava zemlje, provala vode. Preživjeli su bježali na sve strane kao izbezumljeni. Čuo se plač i jauk do Nebeskih visina. Vikali su i dozivali pomoć s Neba: "Bože, spasi nas!"

Kad sam došla k sebi, malo živa, nisam vjerovala, da je tu mirno, bez katastrofe, koja je sve pokosila, sravnila sa zemljom. Jedan dio zemlje bio je tako uništen, da je to bilo grozota vidjeti. Bio je to užas kakovoga ljudi ne očekuju.

- 187 -

listopad 1975.

Izgledalo je kao kraj svijeta. Niti sunca se nije vidjelo. Kuće su bile srušene sve do jedne. Preživjeli stanovnici su imali stan pod vedrim nebom. Namještaj im je bio hladna zemlja, na kojoj će i počivati. Svjetlo u noći imali su iz nebeskih visina. Garderoba im je bilo ono u čemu su se zatekli iznebuha, kad je došlo, provalilo. Razonoda im je pustoš nečuvena. A što će jesti, Bog zna, kad je sve uništeno. Zamislimo se što nas čeka!(10B 57-60)

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOSTI (14. X.)

Istog dana navečer, pod Svetom Misom.

Sveti Kalist I. - Kad je počela Sveta Misa, u zračnom prostoru, iza Oltara, pojavi se jedan Papa. Do pola tijela sam ga vidjela. Stane naprijed do Oltara, nedaleko Kaleža. Ali i ono gore je bilo kao Oltar, ne samo ovo dolje gdje služite. U prvi čas pomislim da je to Bog Otac Nebeski, ali onda vidim da nije, nego da je to neki Sveti Otac Papa. Na njemu je papinska odora: crveni plašt i bijela haljina. Na glavi mu je tijara, ali ne kao što je danas nose, nego onako malo okruglo; krajevi na tijari saviti su prema unutra. I gleda na nas, nagnut malo nad Oltar prema vama, i gleda na mene, a ja ga ne poznam. Ostao je dosta dugo, po našem vremenu valjda desetak minuta.

Mali Isus s debelom crno uvezanom Knjigom - Iza toga, ovo sve postane kao prekrasan Hram. A uz Oltar, na strani Svetog Evanđelja, u zračnom prostoru, onako kao na stolici, sjedi dragi Mali Isus, od godine dana. U bijeloj je haljinici, ima lijepe sunčane kosice, malo kovrčaste. U ruci drži veliku Knjigu, crnih korica, debelu oko tri prsta. - Kaže dragi Mali Isus, da je ono bio Kalist Papa! - Onda Mali Isus Knjigu otvori i metne je na nogice. I gleda onako nježno kao dijete, ravno u vas, pa vam se smiješi. Pa gleda opet u Knjigu, pa opet na vas. A bio je s tom Knjigom tako blizu

- 188 -

listopad 1975.

Evanđelja, da se mogao nagnuti i dotaći se vas.

Malo zatim, nakon što je promatrao sve nas, opet vas pogleda, i kako je Knjiga bila otvorena, podigne je i dade vam je neka je uzmete. A vi onako pogledate, i dalje služite Svetu Misu. A dragi Mali Isus vas gleda. Kad ste jedan dio Svete Mise odslužili, Mali Isus sklopi Knjigu, lijepo se nagne i dade vam je u ruke. A vi je lijepo uzmete, stavite je ispod lijeve ruke (ispod pazuha) i dalje služite Svetu Misu. A dragi Isus se nasmiješi i ode. Ne znam kamo je otišao. Otišao je preko crkvene zgrade u pravcu odakle je i došao.

"Sve Naloge Očeve da ste izvršili do kraja!" - Onda se otvori Svetohranište. A u Svetohraništu sjedi Mali Isus, onaj isti koji je držao tu Knjigu. Na to od strane Poslanice dođe Sveti Josip, a od strane Evanđelja Majčica Božja. A nad samo Svetohranište siđe ozgor, s Neba, Bog Otac Nebeski. Ozbiljno gleda i promatra cijelu zemlju.

Dragi Mali Isus naglo izađe iz Svetohraništa i žurio se jako prema Zapadu. Bog Otac Nebeski pođe u zračnom prostoru za Njim. Iza Svetohraništa dođe velik Anđeo, u ružičastim haljinama. Zgrabi me za ruku i odvede na stranu Evanđelja, pa onda po zračnom prostoru dalje, u pravcu kamo su otišli Isus dragi i Bog Otac Nebeski.

Kad smo došli tamo, Bog Otac je bio u zraku nad velikim poljem, nad zemljom. Anđeo me postavi malo dalje od Boga Oca i gledala sam što je to. To veliko polje, čitava zemlja, bila je sva označena linijama. Na oznakama, po cijeloj kugli zemaljskoj, stajali su određeni veliki Anđeli.

I na tome polju ugledam dragog Isusa, ali ne više kao maleno Dijete, kako je bio tamo pošao, nego kao odrasla čovjeka. Isus dragi je bio u bijeloj haljini i bos, na Sebi je imao plašt crven kao krv. I kaže Gospodin Isus Krist ovako Svome Ocu Nebeskome, gledajući na te Anđele raspoređene po svoj kugli zemaljskoj, i zapovjedi Isus Anđeli-

- 189 -

listopad 1975.

ma: "Sve Naloge Očeve da ste izvršili do kraja!" Na te Riječi Anđeli se naklone i ostanu na svojim mjestima. I nestane ovaj prizor. Anđeo što me je ovamo doveo, naglo me zgrabi, i najedanput dođem k sebi, i vidim da je Sveta Misa, i da je tu kao veliki Hram Božji.

Majčica Božja s Povorkom djevojčica - U tom velikom Hramu Božjem pojavi se Majka Božja na čelu velike Povorke nejake Dječice, djevojčica od tri godine. Majčica Božja ih dovede do Oltara, pred SvetohraniŠte, u kojemu je bio dragi Mali Isus. Djevojčice naprave vijenac, krug, oko Oltara. Djevojčice su imale na glavi vjenčiće, bijele kao snijeg, a na vjenčičima su bile margaretice.

Mali Isus je sve to promatrao, onda izađe iz Svetohraništa i sjedne na Oltar. Majčica Božja je Dječici dala Krunice, ali Djevojčice nisu znale moliti, nego su ih samo držale u ručicama s Križićem dolje. Majka Božja je imala haljinu bijelu kao snijeg, plavi plašt i bijeli rubac na glavi. Bila je bosonoga. I onda mi Majka Božja zapovjedi: "Dovodi malene čiste pred Veličanstvo Gospodina! Stani među njih!" "Stani među malene i čiste pred Gospodinom!" I ja sam to učinila. I ja to učinim. Stanem na stranu Poslanice među njih.

Sveti Josip kadi Presveti Sakramenat - Majčica Božja tad stane na stranu Evanđelja, a Djevojčice ostanu pred Oltarom. Od Malog Isusa postane Presveti Oltarski Sakramenat, velik kao što je On bio. Sveti Josip, kako je stajao, najedanput uzme, ne znam odakle, veliku kadionicu. Onda je prema dragom Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu dugo u počast kadio. I začuje se ovaj glas odozgor:

"Blagoslovljen, hvaljen i slavljen

Bog naš u vijeke vjekova. Amen."

Sveti Josip je imao na sebi nježno zelenkastu haljinu i ružičastonježno onako kao malo zagrnuto, kao prebačeno onako dolje. Iza toga ovaj prizor iščezne.

- 190 -

listopad 1975.

"Pođi u redove naše!" (Povorka Mučenika) Najedanput se od južne strane otvore kao neka velika i široka vrata, koja vode u crkvu. Pojavi se dugačka Povorka Mučenika, u bijelim haljinama s palmama u ruci. Mučenika je moglo biti i preko tisuću. U svakom redu ih je bilo, čini mi se po petorica. Između svakog reda bio je mali razmak. Kako su išli, stajala sam sa strane, da ne smetam. Odjednom mi jedan od njih, taj Mučenik, Svetac, kaže ovako: "Pođi u redove naše, na mjesto gdje ti je pripravljeno i određeno pred Gospodina, u dan s nama." I u strahu stupim među njih i pođem naprijed pred Gospodina.

Kad smo došli pred sam Oltar, opazim da pred Presvetim Sakramentom stoji zapaljena uskrsna svijeća, velika kao čovjek, a debela kao lonac od 2 litre. Bila je urešena uskrsnim ukrasima. Na njoj je gorjelo svjetlo visoko pola metra. Najedanput netko odozgor stavi iza svijeće uskrsnu zastavu, bijelu kao snijeg.

Majčica Božja vodi Djevojčice u Nebo - Poslije opet opazim Majčicu Božju i Djevojčice oko Oltara. Nebeska ih Majka povede po Nebeskom putu, bijelom kao snijeg, ravno u Nebo. Držeći svoje Krunice u ruci, Djevojčice su se uspinjale za Majkom Božjom u Nebo. Kad su došli do Podnožja Neba, prostor se otvori, i vidjelo se lijepo kao jedna država, kao jedna velika zemlja...

Majčica sipa s Neba dragulje... - Kad su unišli u Nebeske Dvorane... To je bio prekrasan veliki Hram, Nebo... Anđeli Nebeski u divnim haljinama, odmah pristupe Majčici Božjoj i posluživali su Joj. I nešto im je Ona rekla, pa su Joj nešto dodavali. A Djevojčice stanu onako kao dječica u grupicu pred Majčicom Božjom. Nisu znale kako bi se vladale, pa su gledale šta Anđeli rade.

Odjednom se Nebeska Majka okrene i gleda na nas ovdje dolje gdje molimo. A u Rukama je imala bijele dragulje, koji su odsijevali kao sunce.

- 191 -

listopad 1975.

I najedanput ih pusti po tom bijelom putu ravno ovamo gdje se služila Sveta Misa. Dragulji se skotrljaju ovamo, da je sve zazvečalo.

Isus je pričešćuje - Poslije se opet pojavi dragi Isus na Oltaru. Uzme Svoje Sveto Tijelo i pričesti me dva ili tri puta.

Dominik Savio škropi nas svetom vodom - Kad je Sveta Pričest svršila, sa strane Poslanice dođe mali Svetac Savio. I gleda u dragog Isusa, pogleda na nas, i onda nas sve poškropi svetom vodom. Kako je Sveti Josip imao tamo kadionicu, tako je pokraj nje u lijepom kotliću bila sveta voda. Mali Savio je uzeo škropilo i sve nas je tri puta posvetio. Ostao je još jedno vrijeme i onda nestao.

Nebeska Majka i Pijo XII. - Iza toga sam ponovno doživjela Nebesku Majčicu. Sve je izgledalo kao velik Hram. Cijelo je pročelje bilo kao velik Oltar. Svetohranište je bilo tako veliko, da je malo dijete moglo slobodno unići uspravno u njega. U zračnom prostoru, na strani Evanđelja, bio je Sveti Otac Papa Pijo XII. Ispred njega, okrenuta malo prema njemu, stajala je Majčica Nebeska, i nešto mu je govorila. Papa Pijo XII. bio je ozbiljan, šutio je i gledao u dragu Gospu. Onda pogleda malo i na nas.

Lovorovi vijenci - Kako su Majka Božja i Sveti Papa Pijo XII. stajali u zraku, odjednom se vidjelo sa strane naslagane svježe lovorove vijence. Draga Gospa progovori ove značajne riječi:

"Ove krune pripravljene su u Nebu

za one odabranike Gospodinove,

koji ustraju u Zapovijedima Njegovim,

u službi do kraja."

Ti će primiti gore lovor-vijenac, sluge Božji: svećenici i koji su posebno odabrani.

Na to dragi Mali Isus najednom uzme odozgor od Majčice Božje jedan veliki vijenac i poleti s njim kroz tu našu "publiku" do Matije, kako je bila sagnuta, pogleda je i nabije joj lovorov vijenac na

- 192 -

listopad 1975.

glavu. I smiješi se i ode opet u Svetohranište. Onda sam progledala i vidjela da je jako naklonjena.

Sestra Štefica: "Ne mogu biti bez vas!" Iza toga, tu gdje sjedi gospodična, baš tako, dođe sestra Štefica. A ja kažem: "Gospođo! Pa vi ste došli!" Ona mi nasmijana odgovori! "Ja sam došla! Ne mogu biti bez vas!"

Bog Otac blagoslivlje - Na koncu se pojavi Sveto Trojstvo nad Oltarom. I Bog Otac Nebeski, Svojom desnom Rukom, napravi veliki znak, sve nas je blagoslovio. U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga.Amen. Gotovo. (Mgnt) (14.X.)

Ovako govori Gospodin Isus Krist potištenome mladiću:

"Sine Moj, dijete Moje!

Vidim Ja tegobe srca tvojega.

Umiri se u Imenu Mojemu.

Moli kada možeš i koliko možeš.

Ne umaraj tijelo svoje u nemoći.

Ja sam zadovoljan s tobom kako možeš.

Ostani dobar!

Ja ću se za tebe pobrinuti.

Živi u Imenu Oca, Mene Sina,

i Duh Moj će tebe jačati, krijepiti,

i dati snage za život na zemlji i uvijeke. Amen" (10B 60-61)

Ovako govori Gospodin Isus Krist ocu obitelji, koji bi htio biti savršen:

"Zadovoljan sam s tobom, sine Moj, u molitvi.

Tijelo svoje sam upravljaj

na putu života na dobro.

Od zla ga uklanjaj.

Imaš slobodnu volju,

dao sam ti Ja kao i svim sinovima

i kćerima na zemlji.

Zato bdij nad tijelom svojim,

kao nad biserom s Neba danim.

Znaš po Mojim Zapovijedima što ti je činiti,

i živi tako.

- 193 -

listopad 1975.

Ja sam Onaj Gospodar svega

koji sve vidim i čujem sa zemlje. Amen." (10B 62)

Ovako govori Gospodin Isus Krist

za udove bolesne od raka:

"Zračenje bolesti u tebi,

malo bi ti olakšalo sada, kćeri Moja.

Dajem ti na volju, čini što hočeš.

Putovi daljina umaraju bolesno tijelo tvoje.

Gdje moliš, Ja tebe gledam i slušam. Amen." (10B 63)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 09 pro 2010 14:43 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 16 lis 2010 22:08
Postovi: 178
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
15. Srijeda - Sveta Terezija od Isusa

POD SVETOM MISOM

Jutarnja Sveta Misa i oproštaj od vidjelice. Prisutno nekoliko vjernika.

"U Domu Gospodinovom sam ja!" (Sveti Josip) Na početku je ovdje postala velika prekrasna crkva. U tu veliku crkvu, na Oltar, dođe Svetu Josip. Došao je kao negdje s puta, sa štapom, umoran i zamišljen. Kako sam u toj crkvi bila okrenuta prema Oltaru, upitam Ga: "Sveti Josipe, gdje si?" On me pogleda - kako je bio malo pognut - i ovako mi odgovori: "U Domu Gospodinovom sam ja!"

Izlet u Nebo - Iza toga dođe i Nebeska Majka s Malim Isusom od jedno tri godine.

A iza drage Gospe stajala je jedna redovnica, već malo starija u licu. Imala je crnkasto redovničko odijelo, i bijelo oko lica. Nešto je čekala.<

Na to Nebeska Majka i Sveti Josip uhvate dragog Malog Isusa za ručice i zapute se gore u Nebo. A bili su i mene pozvali. Kako sam se ja nećkala, dragi Mali Isus pusti ruku Majke Božje i Svetog Josipa, okrene se prema meni i kaže mi: "Pođi s nama!" I pošla sam s Njima.

"Dođi da vidiš gdje sam stanovao!" - Kad smo došli Gore, jedan veliki Anđeo, bio je to Rafael, dočeka Svetu Obitelj. Tamo je na jednom terenu bio malen brežuljak i na njemu mjestašce. Na li-

- 194 -

listopad 1975.

jepom položaju je bilo. I priroda je naokolo bila jako lijepa. Mjesto je bilo onako kao zaštićeno. I ne bučno, nego skromno. Kuće su bile jednostavne, skromne. Sve je bilo građeno više onako po starinski. Pošli smo prema mjestu po bijelom šljunčanom putu. A bilo je lijepo sunčano. Nepoznati ljudi i žene začuđeno su me gledali kao tuđinca i došljaka.

Kad smo već bili blizu jedne kuće, dragi Mali Isus mi kaže: "Dođi, da vidiš gdje sam stanovao!"

Kad me je dragi Isus zvao da uđemo u kuću Svete Obitelji, Nebeska Majka i Sveti Josip ostali su vani i onda su otišli, a ja sam s dragim Isusom ušla unutra.

Bila je to skromna kućica, niska i jednostavna, priprosto zidana. I došla sam u jednu prostoriju. Namještaj je bio jednostavan, starinski. I bila je jedna soba, ova soba. A tamo ne znam čije je bilo. I pokaže mi dragi Isus gdje je Sveti Josip tesao. Vidjela sam onaj tesarski stol na kojemu je Sveti Josip tesao i radio. Još je bilo po podu i onog iverja od tesanja.

Dragi Mali Isus pokaže mi i tri mala Križa, koje je On izradio. Bili su tamo položeni, ali tako da su bili jedan_s drugim povezani. Križevi su bili malešni, smeđi, jednostavni, i onako nespretno napravljeni, po dječji (smije se vidjelica kad to priča)...

I onda sam pogledala to mjesto kako izgleda. Nije bilo veliko. Vidjela sam tamo i drveće kratkog lista; slično je našem bagremu; ima one listove kao perje. A bilo je i drvo što ima one sitne plodove što se jedu (valjda ananas); plod velik kao lončić od pola litre.

Onda dođe jedan Anđeo iz toga mjesta, uhvati me za ruku i naglo me povuče dolje. I našla sam se ovdje u crkvi.

"Da, idem s tobom na put!" (Sveti Franjo) Na strani Poslanice opazim svetog Franju, gdje

- 195 -

listopad 1975.

sioji na Oltaru. A ja ga upitam: "Sveti Franjo, nekoga čekaš?" Odgovori mi: "Da, čekam! Idem s tobom na put!"

"Sada češ sa Mnom malo pretrpjeti!" - Onaj Mali Isus, koji me je vodio u Nebo, najedanput se stvori na Oltaru, pred Svetohraništem. I kaže mi ovako: "Sada ćeš sa Mnom malo pretrpjeti!" "Pretrpjet češ sa Mnom za duše!"

I od Isusa postane veliki Križ, drvo na Oltaru, i na njemu razapeti veliki Isus - kao čovjek od dva metra - okrunjen, živi.

Pod Križem, s desne strane, bila je Nebeska Majka. Ja sam stajala pred Isusom. Na lijevoj strani nisam nikoga vidjela, bilo je prazno.

I onda sam trpjela na tijelu. Jedva sam izdržala pod Svetom Misom.

Sveti Ivan Krstitelj - Iza toga dođe Sveti Ivan Krstitelj. Stao je na stranu Evanđelja i gleda.

Mali Isus ode u dušu - Prije Svete Pričesti, kako smo klečali, Mali Isus, nevelik, tako mogao je imati jedno 6 mjeseci, prođe ispred mene i uđe u sestru F. Lijepo sam vidjela kako je ušao u nju preko kaputa. Imao je na Sebi nježnoljubičastu haljinicu. Kasnije me je dragi Isus pričestio.

Sestra F. i njena obitelj ukonačili su vidjelicu.

"Molite, ide bolni čas!" - Kad smo počeli moliti Krunicu, također na stranu Evanđelja, dođe San Damianska Majka, s Krunicom u ruci. Bila je velika kao žena. Na glavi je imala krunu. Haljine su Joj bile bijele kao snijeg, a povezane plavom mašnom. I Krunica je bila bijela kao snijeg, a imala je velika sjajna zrnca, što se i noću vide.

I kaže draga Gospa svima nama, prisutnima u toj crkvi, koji smo se molili:

"Molite, ide bolni čas!

One koji idu putovima Mojima, Ja ću braniti!"

Slušaju radosni molitve - Onda je na taj veliki Oltar ponovno došao Sveti Josip. Na Oltaru su

- 196 -

listopad 1975.

sad, pod tim svetim časovima, bili dragi Mali Isus, Nebeska Majka i Sveti Josip. A sa strane Oltara stajao je veliki Anđeo, Gabrijel. Bio je visok preko dva metra, a obučen u nježnoplavkastu haljinu. Nebesnici su gledali na ovu stranu gdje smo molili. A Sveti Josip se naslađivao nad onima koji su se molili. Dragi Mali Isus, kao poletno dijete, razdragano je gledao na Nebesku Majku i na Svetoga Josipa. Onako razdragano okretao se sad jednome, sad drugome.

Molili smo Litanije Gospodnje, Krunicu, Litanije Lauretanske, Litanije Svetoga Josipa, Deseticu Krunice Svetome Josipu, Arkanđelima Mihaelu, Rafaelu, Gabrijelu... (Mgnt) (15.X.75)

Kad je vidjelica bila već kod kuće, jednom za vrijeme molitve, došla je k njoj duša čovjeka otimača, te ovako progovori:

"GOVORI ZEMLJA DA MI TIJELO NE PRIMA, zato što sam oteo vlasništvo od sirote udovice, zemlju teško zarađenu, sebi za kanalizaciju u dvorištu do 15 metara, i vani pred kućom još i više - do 20 metara - za svoju komociju, da imam veće dvorište. Nasilno sam to uzeo, bez dopuštenja vlasnika i zakona. Mislio sam da je dobra, pa će mi to dopustiti i ubrzo preko toga preći, bez poteškoća na ovome svijetu."

Rastumačenje. Zrak, zemlja, vjetar, kiša, sunce i ostala priroda, imaju svoje zakone od Boga, što se smije, a što ne smije raditi na zemlji pred Očima Božjim. Taj čovjek još živi na ovome svijetu, a već se zemlja prijeti duši njegovoj, jer ne živi po Zakonu Božjem. (11B 1-2)

Nebeska Majka čupa i ispravlja - Iza leđa modernoga oltara, pred glavnim Oltarom, postalo je neko zeleno polje. Na njega se spustila Nebeska Majka. Draga Gospa je bila ozbiljna. Gledala je to polje i dosta biljaka na njemu nije Joj se svidjelo. Neke je ispravljala, a neke je čupala i bacala dalje

- 197 -

listopad 1975.

kao drač. Došao je dragi Isus, pa Joj je i On pomagao u tom poslu. Vidjelica ih je promatrala kako rade, ali im se zbog modernog oltara nije mogla približiti, da im pomogne čupati što u polju ne valja.

Odjednom Gospa i dragi Isus pogledaju tužno na svijet u crkvenoj zgradi i podignu se u zrak, odu u Nebo. Na pola puta okrene se Majka Božja prema vidjelici. i kao da joj je pogledom htjela reći: Nastavi sad ti taj posao iza Mene i Sina, Gospodina našega, u Crkvi na zemlji.

Nebeska Majka je čupala grijehe i nerede u Crkvi i domu Gospodinovom. Moderni oltari sprečavaju da se Božja Nauka doda na mjerodavno mjesto, te u cijelu Crkvu sprovedu Božji Nalozi i Zapovijedi. Oltar označuje Krista, ali onaj koji Ga zamjenjuje jest Njegov sluga, svećenik, Poglavari (osporavaju). Jer svećenici koče Božje Objave, raste u Crkvi, na zemlji, drač, korov, grijeh. (11B 2-3)

"Opraštam vam vaše grijehe..." (Mali Isus) - U mjesecu listopadu svake večeri molila se kod Oltara Majke Božje Krunica i Njezine Litanije. Svećenici su željeli da bude oko predmolitelja što više djece. Ali u toj velikoj župi, kao i na mnogim drugim mjestima, u današnje dane odaziv je slab. I tako je te večeri uz svećenika predmolitelja bilo samo nekoliko malešnih djevojčica od četiri-pet godina. Časna sestra je djevojčice obukla u bjelinu. Kad je ta nejačad molila deseticu "Koji je na Nebo uzašao" - odigralo se ovo. Kip Majke Božje, koja drži Malog Isusa u naručju, oživio je. Sav je onaj prostor zasjao kao sunce. Oltar i oni zidovi unaokolo sve je to kao nestalo. Mali je Isus raširenih Ručica gledao dječicu.

A kad je svećenik na koncu desetice počeo moliti "O moj Isuse...", Mali Isus se nagnuo nad tu dječicu, slatko ih je gledao, dignuo je desnu Ručicu i umiješao se u dječju molitvu: "Oprostit ću vam vaše grijehe, očuvat ću vas od paklenog

- 198 -

listopad 1975.

ognja i dovest ću vas u život vječni. Amen." Pri tom je Mali Isus Ručicom naglašavao pojedine dijelove rečenice. Smiješio se mališanima i drago Mu je bilo što pred Oltarom mole. Ponašao se kao da bi se želio s njima igrati.

Oko kipa Nebeske Majke i Isusa, u nekoliko je navrata tako zasjalo, da je sav Oltar bio kao suncem obasjan. Bilo je dražesno gledati dječicu i MalOg Isusa. (11B 3-5)

"To su Krunice izmoljene ovaj mjesec!" - Za vrijeme Svete Mise izađe iz Svetohraništa, kao iz velikog hrama, veliki dragi Isus. Pognute glave, zamišljen, koracao je jednim terenom. U zraku, iza Njegove svete Glave, bile su ukusno porazmještene prekrasne velike ruže, bijele kao snijeg. Krasne debele latice bile su velike kao moja šaka. Gledajući tužnog Isusa upitam Ga: "Gospodine, a kakve su to ruže u zraku?" Gospodin me pogleda i odgovori: "To su Krunice izmoljene ovaj mjesec u ovoj crkvenoj zgradi."

Gleda Isus svećenika kako služi Svetu Misu kod modernog oltara i mnogo bi mu toga želio kazati. Ali svećenik ne vidi Isusa uza se i ne sluša Glas Njegov.

Isus zatim uzme veliku Hostiju i misni Kalež, pođe do mene i pričesti me. Na to ode tužan u Svetohranište, bez ijedne Riječi. (11B 5-6)

"Svet, Svet, Svet..."

Za vrijeme Svete Mise na istočnoj se strani otvori Nebo i ukaže se Bog Otac u velikoj slavi. Na Njemu je svečan dugačak plašt. Izvana je siv kao Pepeo, a iznutra crven kao krv. Haljina Mu je bijela kao snijeg i ukrašena misnim uzorcima. Na svetoj Glavi ima Krunu od pola metra, ukrašenu zlatom, sjajnim biserjem i draguljima u boji, sve jedan ljepši od drugoga. Kruna Mu odsijeva kao sunce. Bog Otac gleda s Neba na zemlju. Očima baca amo-tamo. Promatra kuglu zemaljsku i kao da

- 199 -

listopad 1975.

Mu se na njoj nešto ne sviđa, kao da bi želio s nje nešto ukloniti. Ozbiljan je i kao da je puno uvrijeđen od zemaljskih stanovnika.

Odjednom se na obzorju Neba pojavi draga Gospa. Mali Isus, od godine dana, dotrči za Njom i baci Joj se u zagrljaj. Majka Ga uzme u Svoj naručaj. Isusić gleda vidjelicu, smiješi joj se i želio bi se s njom igrati. Mnoštvo Nebesnika i Anđela gledalo je s Neba zemlju i ljude na njoj.

Odjednom draga Gospa ode s Malim Isusom u Nebo. Bog Otac i Duh Sveti dočekali su ih gore. Mučenici s palmama u rukama mahali su Isusu, Bogu Ocu, Bogu Duhu Svetome, Svetome Josipu i Majci Božjoj, govoreći zanosno hvalospjeve:

"Svet, Svet, Svet je Gospodin Bog u Troj Osoba

u vijeke vjekova. Amen. Amen. Amen.

Sveta Obitelj budi hvaljena i slavljena

u vijeke vjekova. Amen. Amen. Amen." (11B 6-9)

Lanac od trnja na svodu Nebeskom - U zračnom prostoru, na nebu, od istoka prema zapadu vidjela sam valovit lanac, spleten od velikog trnja, kao što je bilo u Isusovoj trnovoj kruni. Malo dalje, iza toga trnovitog lanca, vidjelo se otvoreno Nebo. Sjaj iz Neba došao je samo do blizu trnja. Trnoviti lanac ostao je nad zemljom malo dulje vremena. U Nebu se vidjelo u sjaju prekrasna ljepota. Odjednom trnoviti lanac iščezne iz zračnoga prostora, a iz otvorenoga Neba zasja sjaj prema zemlji. I nestane pojave. Trnoviti lanac na nebeskom svodu znači da velike patnje prijete onima koji slijede Isusa na zemlji. Viđenje se zbilo pod Svetom Misom. (11B 11)

Raspeti s velikih Visina pao u ponor

Bio je jedan velik ponor, kao bezdan. I najedanput veliki dragi Isus, preko dva metra, razapet na velikom teškom Križu, "pada" iz velikih Visina, polako, polako prema ponoru. Pao je "na zemlju", potonuo je u taj ponor, u te dubine. Stajala sam sa strane i gledala Ga kako s Neba propada

- 200 -

listopad 1975.

u te dubine. I nisam Ga vidjela da je izašao.

Rastumačenje. Rimokatolička će Crkva jedno vrijeme pasti, pa će u te dane mnogi svećenici i redovnice prestati Bogu služiti i napustit će svoj stalež. Oni koji su se Bogu posvetili, ženit će se i udavati. Obični i učeni ljudi mislit će da nema Boga. Tako će kroz kratko vrijeme biti na cijeloj kugli zemaljskoj. Na svim stranama svijeta biti će velikih grijeha. U to će vrijeme Rimokatolička Crkva i njena vidljiva Glava biti progonjeni. Umjesto dobre Glave doći će zli vodioc Crkve, koji će mnoge mučiti zbog prave vjere Kristove. Ali mu je vrijeme odmjereno. Jednog će dana u lažnoga pastira udariti sedam gromova i on će ostati mrtav. Crkva će se iza njega podići visoko u duhu, jer će je voditi dobar pastir. Pojedini oženjeni svećenici i dalje u životu služit će Svete Mise (kao u Starome Zavjetu). Mnogi će svećenici za vrijeme zla napustiti svoja mjesta i Redove, te će poći u svijet, da ih se ne vidi. Tako isto i časne sestre. Kroz kratko vrijeme bit će mnogo nereda u Rimokatoličkoj Crkvi i jako puno mučenika na cijeloj kugli zemaljskoj, u svim narodima. (11B 12-14)

Hitro rade oko Kristova Evanđelja

Za vrijeme Svete Mise našla sam se na terenu jedne zemlje. Zemlja se podijelila u dva dijela. Na jednome je kraju svećenik Zvonimir brižno radio oko Kristovog Evanđelja. Tlo zemlje je bilo tako nemirno, kao da će provaliti podzemne lavine; i tako se treslo, da sam mislila, da će svi propasti u bezdane. Na to Julija dovikne duhovnom ocu Zvonimiru neka pazi, da ne propadne pod zemlju, u bezdane.

Julija i duhovni otac Zvonimir davali su Nauku Kristovu ljudima na zemlji, da žive po njoj. I u tome radu jako su se žurili. Grupica ljudi hodala je za duhovnim ocem Zvonimirom, željno iščekujući, da im preda nešto od svojega rada. Završeno. (11B 13-14)

- 201 -

listopad 1975.

Dok je Julija pisala, Mali Isus letio je u zraku nad njezinom glavom. Iza toga čuo se ovakav Glas:

"GDJE SAM JA U SRCIMA LJUDI ŽIV,

u obiteljima po Zakonu Mojemu,

tu je Moja radost u domu tome.

Mrtva tjelesa Meni ne služe.

Zato su srca njihova pusta,

bez života u Mojemu Zakonu,

jer ne imadoše u sebi Svjetla Mojega." (11B 14)

Ovako govori Gospodin:

"POTRESTI ĆU JA SVU ZEMLJU i sve krajeve njezine,

da će proplakati sva plemena u srcima svojima na njoj.

Vapaji premnogi, sinova i kćeri, dizat će se do Neba, k Meni.

Ali u taj čas Ja ih čuti neču.

Svoje Uho okrenut ću od vapaja njihovih,

jer će u taj čas Moja Pravda suditi svakome

po djelima na zemlji učinjenim.

Sve što sam Ja stvorio Mene i Moj Glas sluša.

Samo ljudi na zemlji okrenuše Meni leđa.

I vidjet će Koga nijesu slušali!

U dobru Mojemu Mene raniše;

sve udove Moje iznakaziše.

Doći će dan za malene Moje ovčice,

da žive u miru u Zakonu Mojemu.

Za jednu općinu trebat će sabrati

za preživjele na zemlji.

(Iz čitave će se općine sabrati oni koji prežive)

Usta vaša se smiju na Zapovijedi Moje,

ali će u taj čas gorko zaplakati.

Ljudi na zemlji govore: dobar je Gospodin!

On će nas spasiti na kraju našega života!

Kažem vama svima, da ću spasiti one,

koji mudro koriste Moju Dobrotu!

Dobar sam, i pun Milosrđa,

nad onima koji se iskreno kaju

i nastoje da Mene više ne uvrede.

- 202 -

listopad 1975.

Za isprazne riječi ljudi na zemlji

Moja Ljubav i Milosrđe nema mjesta u srcima njihovim.

Zaista vam kažem, da ćete mnogi plakati i jaukati,

nad sudbinom svojom u vječnosti!

Predobar sam Ja,

ali grijesima ljudi u Mojemu Srcu mjesta ne imade.

Dolazi veče,

i noćna će tama zagrliti mnoge duše zauvijek;

biti će mrtve pred Mojim Očima.

Tat tame odvest će ih u svoje ćelije,

gdje je plač i škripanje zubi od muka.

Koliko sam vas puta zvao preko Mojih odabranika,

dječice Moja, ali vi Mene ne poslušaste.

Zato će vas sudbina zagrliti mnoge crna. Amen." (11B 15-17)

"Guske stare! Dokle ćete gagati...?"

Za vrijeme nekog nesklada u grupi žena, kao i obično takvom zgodom, bilo je izrečeno dosta izmišljotina i lažnih tvrdnja. U toj vrevi razdraganih jezika platile su, dakako, nedužne. Jedna od njih, koja u svojem životu nije okusila težih kušnja, poduzela je oštre mjere, da zlim jezicima stane na kraj. Kad u tome nije uspjela, htjela si je i život skratiti, samo da ne čuje hajku ruganja. Evo što Gospodin kaže na ovu dramu prividnog kršćanstva. Za one klevetuše ovako progovori:

"Guske stare! Dokle ćete gagati

i uznemirivati mnoga srca oko sebe!?"

A uvrijeđenoj ženi Gospodin poruči:

"Da si sama sebi uzela život,

poradi sablazni jezika,

već sada bi gorjela u paklu ognjenom.

A tvoje nekadašnje prijateljice,

sada neprijateljice,

sastajale bi se i slatko smijale,

govoreći o tebi:

Ha, ha, ha! Da je bila na svome mjestu,

ne bi toga učinila.

Zato sada znaj da od zla bježiš,

- 203 -

listopad 1975.

a u dobru duše svoje živiš.

Nije pamet u grijehu,

već u spasu duše svoje,

koju čuvaj kao biser

u dnu srca svojega."

Pouka je to onima koji su nepromišljeni u kušnjama. (11B 30-31)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 09 pro 2010 14:43 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 16 lis 2010 22:08
Postovi: 178
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
30. Četvrtak - Sveti Alfonzo Rodriguez

Tama nad San Damianom...

Za vrijeme Svete Mise našla sam se u San Damianu, nad svetištem Majke Božje, sa strane, na uglu kuće Mame Roze. Cijeli vrt i teren oko njega, u zraku, iznad žice, bio je prekriven tamnim pokrivačem, kao crnom maglom. U vrtu se nije moglo ništa vidjeti. Kip Majke Božje ostao je otkriven, ali od ljudi nikoga nije bilo.

Na izlazu u grad, malo dalje, u zraku, malo uzdignut, stajao je svečano obučen biskup s mitrom na glavi. Ali ispod mitre, naprijed na čelu, virila su mu dva roga, debela kao muški palac. Gledao je zlovoljan na kuću Mame Roze, ali u svojem svećeničkom zvanju nije se približio niti njoj, niti Majci Božjoj u vrtu. A vrt i prostor oko njega izgledali su zapušteni.

S Neba je doletio velik Anđeo, Mihael, s mačem u desnoj ruci. Bio je u bijeloj haljini. Imao je kratku svijetložutu kosu, plave oči, a u licu je bio bijel. Letio je nad San Damianskim vrtom, kao da čuva Majku Božju. Mama Roza nije se pojavila, kao da ne smije izaći.

Iza toga doleti drugi veliki Anđeo s Neba, držeći u rukama Kalež s velikom Hostijom. Kad me je pričestio, vratio se natrag u Nebo.

Tamni pokrivač nad San Damianskim vrtom označuje grješne osobe koje dolaze do Svetišta. Biskup je imao rogove, jer je neprijatelj Nebeske Majke 1 Riječi Gospodinovih. Zna se šta je, kada ima rogove. (11B 9-10)

- 204 -

studeni 1975.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 09 pro 2010 14:44 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 16 lis 2010 22:08
Postovi: 178
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Studeni
1. SUBOTA - BLAGDAN SVIJU SVETIH

Slavlje u Nebu - Za vrijeme Svete Mise, u Nebu. je mnoštvo Anđela, Svetaca i Mučenika razigrano i veselo klicalo slavu Bogu i zanosno pjevalo Nebeske pjesme. I Nebeska Majka i Sveti Josip radovali su se među spašenim dušama. Gospodin Bog: Otac, Sin i Duh Sveti, veselili su se zajedno sa svim Nebesnicima. Gore u Nebu bilo je tako svečano i veselo, da tko to jednom vidi, ne želi si više hodati po zemlji. I takova je tamo Svetost, da i sam zrak odiše svetošču. Gospodin Isus Krist me je s Neba, iz tog veseloga Društva, pričestio.

U taj čas, u četama Mučenika, koje su bile oko Presvetoga Trojstva i Svete Obitelji, na čelu svih, ugledala sam Papu Pavla VI. Kako su Mučenici pjevali slavu Bogu, tako su se s palmama klanjali prema Presvetome Trojstvu. U jednome času Nebo se zatvorilo i prekrasna Slava nestala je. (11B 17-19)
2. NEDJELJA - DUŠNI DAN

Isus silazi u čistilište - Za vrijeme Svete Mise ugleda vidjelica jedan teren, širok i dugačak kao veliko polje. Sa svih strana naokolo bili su veliki bregovi, a dolje kanali i udubine. U njima su bile duše u mukama. Bile su razne dobi. Trpjele su kao u bezdanima. A bilo je tamno kao noć.

Nad to mjesto sašao je dragi Isus i ostao je u zraku. Duše su se veselile dolasku Isusovom. Onda je Anđeo, po Zapovijedi Gospodinovoj, vadio po jednu dušu i nosio je gore, kao u Nebo.

Taj je teren bio na jugoistoku, na povišenome mjestu, daleko od ljudi na zemlji.

Na zemlji je bio Dušni Dan. (11B 19-20)

"Zasvjedočit ćeš Moje Ime i Nauku..." - Iza toga dođe dragi Isus u Svoj dom. Isus uzme s Oltara Kalež s Hostijom i pričesti vidjelicu. Zatim joj dade piti Svetu Krv, govoreći: "Jedi Moje Tijelo i pij Moju Krv, jer ćeš zasvjedočiti Moje Ime i Moju Nauku pečatom krvi svoje, za vjeru u Mene. Budi

- 205 -

studeni 1975.

jaka i ne kloni na pomisao toga dana i časa! Kćeri Moja, Ja sam s tobom u sve dane života tvojega na zemlji. Blagoslovit ću Ja dušu, koja dolazi u Imenu Mojemu sa zemlje u Nebo, k Meni. Amen." (11B 20)

Bježi vrag pred svetom vodom - Dragi Isus kaže da uvijek poškropim svetom vodom dvorište, kuću i sebe. Onda uzmem svete vode u bočici, tako da ne pada voda naglo, nego više onako kao rosica. I bacim svetu vodu u znaku Križa: "U Ime Oca + i Sina + Duha Svetoga. Amen."

I, evo, što se dogodilo ovih dana.

Kako sam ja svetom vodom škropila dvorište, najednom opazim dalje u dvorištu đavla s rogovima. I tako se preplašio svete vode, dok bi čovjek do tri nabrojio, već se on dao u bijeg. Tako je brzo iščezao, da sam ga jedva uspjela dobro i uočiti. (Mgnt 6.XI.)

"A Prvi Petak!" - Ujutro sam mislila kako ću za objed spremiti na ulju kupus i metnuti unutra malo krumpira. Međutim, kad je sin već otišao na posao i ja počela spremati ručak, dođe mi na pamet, da će kupus bolje mirisati, ako u njega stavim komadić slanine. I već sam slaninu očistila i htjela sam je oprati od dima, kad začujem Anđela, gdje se javlja: "A Prvi Petak!"

Onda sam se zastidjela, smotala sam onu slaninu i odnijela je natrag, te je pokrila da je ne vidim! Nikad mi se takova šta nije dogodilo. Živjela sam oštro, pa se nisam time služila. I makar sam to drugima morala kuhati, ja to nisam trošila. (7.XI.)

Avionom prema Zagrebu - Prije puta u Zagreb, za vrijeme molitve, imala je ovakovo viđenje. Letjela je avionom prema Zagrebu, na visini od oko dva kilometra. Pilota nije vidjela. Avion je letio zračnim prostorom, kao da Božja milost njime upravlja. Kad vidjelica stigne na određeno mjesto, doživi ovo. Dok je razgovarala s domaćicom u njezinoj kući, odjednom se otvore ulazna vrata. U njihovu

- 206 -

studeni 1975.

blizinu dođe San Damianska Nebeska Majka, s krunom na glavi. Približi im se do na tri metra i milo ih gleda u kući ovoj.

Draga Gospa je željela znati, da li je vidjelica stigla s puta na određeno mjesto. (11B 29)

8. Subota

Kad je stigla s puta, vidjelica se navratila u Baziliku Srca Isusova. Za vrijeme rane Svete Mise oživi veliki Isus na glavnom Oltaru i ovako joj prozbori:

"Došla si k Srcu Mojemu,

da razveselim Ja u tebi srca Svoja!

Moja ljubav nastanit će se u srca ova.

Tvoji koraci hodaju za Mene,

srce tvoje u Meni živi.

Ostani s Nama dovijeka!

Dušo Moja, za Mene si stvorena,

da živiš i radiš oko Slave Moje na zemlji,

među sinovima i kćerima Mojim, da ih spasim."

Srce Moje govori Gospodin duhovnom ocu Zvonimiru. Dalje govori Gospodin: "da razveselim Ja u tebi srca Svoja". To su oni najbliži, što Gospodinu služe u molitvenoj zajednici. Raduju se dolasku vidjelice Julke. (11B 31)

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

Sveta Misa bila je ujutro, po dolasku vidjelice a Zagreb.

Mojsije: "Rudolfe, uzmi ovu Ploču od Gospodina!" Ovdje se stvorio velik Oltar, kao da smo u crkvi. Mislim da ste čitali Poslanicu, kada se pojavio Sluga Gospodinov Mojsije. Došao je sa strane Poslanice i pristupio je k Oltaru. U rukama je držao kamenu Ploču s ispisanim Zapovijedima Božjim.

A iz Mojsijeve glave sjalo je kao sunce. Dvije sjajne trake - dolje uže, a gore šire (do pet prsti) - dizale su se uvis, i do metar nad njegovom glavom.

- 207 -

studeni 1975.

Kako je stao uz Oltar, pogleda na prisutne, a zatim se okrene i pogleda na Oltar, na duhovnog oca Zvonimira. Dugo i pozorno gledao je u njega, kako služi Svetu Misu. Odjednom se sluga Gospodinov Mojsije nagne prema duhovnom ocu Zvonimiru.i pruži Mu onu kamenu Ploču s ispisanim svetim Božjim Zapovijedima. I reče Mojsije duhovnom ocu Zvonimiru ovako:

"Rudolfe, uzmi ovu Ploču od Gospodina.

Stavi je u svoje srce!

Čuvaj je do dana određenoga!"

"Uzmi ovu kamenu Ploču sa Zapovijedima Božjim

i čuvaj je do dana određenoga,

za narod Gospodinov na zemlji." (p)

A duhovni otac Zvonimir kao da jedan čas ne vidi, što mu Mojsije pruža. Onda odjednom prihvati od Mojsija Ploču, metne je na Žrtvenik i nastavi služiti Svetu Misu.

Kad je Mojsije predavao Ploču s Božjim Zapovijedima duhovnom ocu Zvonimiru, bila je ovdje prisutna i velika Nebeska Majka. Stajala je blizu duhovnog oca i pažljivo je gledala kako mu Mojsije pruža Zapovijedi. Čak se nagnula od velike pažnje.

Duhovni otac Zvonimir igra u narodu na zemlji ulogu oko Zapovijedi Božjih, kao sluga Gospodinov Mojsije.

U Crnačkoj zemlji - Onda doleti s Neba snažan Anđeo, zgrabi me za lijevu ruku i odvede me na jedno tlo zemlje, prema jugu. Tu smo stali uz grupu muževa, žena i djece. Moglo ih je biti oko 150. Svi su bili crnoga lica i crnoga tijela. A u rukama su svi držali lijepe bijele Krunice.

Kad smo se pojavili pred njima, okrenuli su se prema nama i čudno su nas gledali. U mene su gledali kao u nepoznatu osobu, a prema Anđelu su se držali kao prema Glasniku Božjemu, koji je došao s Neba. A svoje crne ruke, urešene bijelim Krunicama, skrušeno su sklapali i podizali prema Anđelu i Nebu.

- 208 -

studeni 1975.

Tada se okrenem prema Anđelu i upitam ga: "Tko si ti, da te ovaj narod nešto moli?"

Anđeo odgovori: "Poslan sam s Neba, (kao) glasnik Nebeski, ovoj zemlji, djeci Gospodinovoj, koji su crne kože, ali bijela srca, da ih čuvam od onih koji su crne kože, ali imaju i crna srca."

Na to se s ove strane pojavi četica Anđela.Išli su ususret tome narodu. Ti su Anđeli bili kao djevojke u dobi od 15 do 16 godina. Imali su duge kose, bijela krila, a bili su bosonogi. Haljine su im bile ružičaste, plave, žute, zelene i nježnoljubičaste. I kao da čuvaju i paze taj narod. Anđeli su se divili toj četici vjernih kršćana, smiješili im se, i veselili se, što ta djeca, te žene i ti muževi tako rado mole Gospinu Krunicu.

Odjednom se u blizini pojavi draga Gospa. I rekla je ove riječi: "Dati će Gospodin Svoju Milost sinovima i kćerima crne kože, a bijela srca, za duše njihove. Ali mnogi sinovi i kćeri crne kože, neće da prime Milosti od Gospodina, jer su im srca crna, u grijehu."

Najedanput moj Anđeo, koji je za mene određen, skoči sa strane i zgrabi me za lijevu ruku. Poveo me je natrag ovamo, gdje se služila Sveta Misa.

Ljubljenje Križa u Nebu - Iza toga me Anđeo odvede prema jugoistoku, u Nebo. A u Nebu je bio velik Oltar; velik i dugačak kao ova kuća, a bijel kao snijeg. Veliki svečani bijeli oltarnici dosezali su sve do Nebeskog poda, tako da se uopće nije vidjelo stranica Oltara. Još su na krajevima ležali onako valovito na podu Nebeskom.

Ali to nije pod! To je bilo nešto prekrasno! Sjajno je kao zrcalo, ali je izrađeno kao vunica. Ne znam, šta je to. I na tom divnom Nebeskom Podnožju, ispred tog velikog lijepog Žrtvenika, na strani Evanđelja, bio je položen prekrasan Križ, na kojemu je Gospodin bio razapet.

Pred Žrtvenik, blizu Križa Gospodinova, dođe

- 209 -

studeni 1975.

prekrasna Nebeska Majka. Bila je u krasnoj prugastoj haljini, s bijelim, plavkastim i nježnosunčanim trakama. A preko glave nije imala rubac, nego ono što se prebaci (kao plašt). I to je bilo bijelo kao snijeg. Kosu je imala spuštenu. Tako je bila divna! Imala je tako prekrasno Srce, da takove ruže na zemlji nema! Presveto Srce Nebeske Majke bilo je veće nego lončić od litre. Oko Srca Marijina bio je vjenčić od cvijeća.

Odjednom se pojavi veliki dragi Isus. Došao je iz Neba, sa strane čela, i stao uz Oltar (na strani Poslanice).

Bog Otac Nebeski bio je u zraku, u blizini, u prekrasnim Nebeskim haljinama - ne znam ih ni označiti. Bog Duh Sveti, iz zraka, obasjao je cijeli teren. Na to Nebeska Majka, kao prva, pristupi svetome Križu. I klekne, i klečeći na Nebu poljubi presveti Križ na mjestu gdje je bila presveta Glava dragoga Isusa. I ode natrag gdje je stajala pred Presvetim Trojstvom.

Na to dođe Sveti Josip. I On klekne i poljubi sveti Križ. Poljubio ga je na mjestu gdje su bile pribijene presvete Noge Gospodinove. I ode na svje mjesto.

Iza Nebeske Majke i Svetoga Josipa ljubili su Sveti Križ Anđeli, dječica od tri godine. Bili su u bijelim i ružičastim haljinicama. Ti Anđelčići izljubili su cijeli Križ Isusov, i po dužini - od gore do dolje - i po širini - od jednog kraja do drugoga. Kako bi koji došao, kleknuo je pred sveti Križ i poljubio ga odmah do onoga mjesta, gdje je poljubio Anđeo prije njega. I tako mjesto za mjestom, dok nisu izljubili cijeli Križ. Kada je ta počast Isusu bila završena, kaže draga Nebeska Majčica meni: "Pogledaj na Oltar, da vidiš šta je na njemu!"

Pogledam na Oltar i ugledam gromade ljepote... To je bilo nešto tako sjajno!... Izgledalo je kao biseri i dragulji, ali je bilo prozirno i prekras-

- 210 -

studeni 1975.

no... I čitava gromada je toga bila, kao kad čovjek natovari kola sijenom...

Majčica Božja mi kaže: "Vidiš, Julka, ovo što je na Oltaru?"

Ja kažem: "Da, gledam, a ne znam, šta je to!"

Onda mi draga Gospa rastumači: "To su Milosti ođ Gospodina Isusa Krista, dane na Oltar po Njegovoj Presvetoj i Pregorkoj Muci, koje bi trebao dati zemlji, stanovnicima njezinim. Daje onima koji Mu služe."

Iza toga svega, odjednom se pojavi pobožni brat Mato, za koga kažete da je bolestan i da puno moli. Kao da je došao sa zemlje. I stane do svetoga Križa, u blizinu Majčice Božje. Do Križa je bio na pola koraka, a od Majke Božje možda metar i pol. Stajao je tako pokraj Križa Isusovoga i gledao veselo naokolo i smiješio se. Pogleda Presveto Trojstvo... dragog Isusa... Majčicu Božju... to sve što je prisutno... Pogleda dolje na zemlju... Pogleda i na vidjelicu, koja je bila nedaleko od prisutnih, pa se smije...

Odjednom dragi Isus pogleda pobožnoga brata, nježno mu se nasmiješi, i dovikne mu: "Ljubimče Moj! Pođi k Meni!" "Ljubimče Moj, pođi k Nama, u vijeke!" (p)

Iza toga se pojave sa čela Neba tri Anđela, u ružičastim haljinama, u dobi od jedno 15-16 godina. Na glavi su imali ukrase u bojama, kao perjanice... To je izgledalo kao oni listovi od cvijeća, od ljiljana... ali ne znam, šta je to... To je bilo nešto lijepo na glavi... Jedan od tih Anđela zgrabi me za ruku i povuče na zemlju. Kad sam došla na zemlju, vidjela sam ovdje prisutne.

"Primi Moje Tijelo, da budeš jak na zemlji..." Malo iza toga vidim dragog Isusa gdje stoji pred svećenikom uz Oltar. Brojio je velike Bostije, što ih je donio iz Neba. Koliko god ima nas, toliko je izbrojio velikih Hostija. Bile su na prekrasnom Nebeskom tanjuriču, bijelom kao snijeg. Nebeska

- 211 -

studeni 1975.

patena (tanjurić) imala je naokolo rub sjajan poput sunca. I onda je još bilo nešto prebačeno oko tih Hostija kao ukras, nježno plavkasta vrpca.

Dragi Isus nas pogleda i počne nas od reda pričešćivati. Najprije je pričestio svećenika. A kad nam je davao Svetu Hostiju, ovako je govorio: "Primi Moje Tijelo, da budeš jak na zemlji,

i sa Mnom u Vječnosti vijek vjekova!"

A kad je došao do ženskih, onda je rekao: "Primi Moje Tijelo, da budeš jaka na zemlji, i sa Mnom u Vječnosti vijek vjekova!" ("Tijelo Moje neka tebe čuva na zemlji sada i za život vječni!" - naknadna, pismena, oslabljena verzija.)

Kad je dragi Isus svima prisutnima podijelio Svetu Pričest, pođe k Oltaru, uzme i tanjurić i ode. Svi su se danas pričestili s velikom Hostijom iz Neba.

"Podiielio sam kuglu zemaljsku u tabore..." - Iza toga sam vidjela dragog Isusa na Nebeskom terenu. I ja sam bila isto gore. Isus je stajao na povišem, a ja sam bila malo dalje od Njega i niže jedno dva metra. I kaže ovako Gospodin Isus Krist, i Bog Otac Nebeski, i Duh Sveti:

"Podijelio sam kuglu zemaljsku (zemlju) u tabore i označio stanovnike njezine po taborima s Imenom Svojim na čelu. U taborima označeni Imenom Mojim, biti će u Srcu Mojemu zapisani vijek vjekova imena njihova." (11B 32-37 + Mgnt)

"Ne rušite Moje Temelje!" (8.XI.)

Kad je vidjelica podvečer s jednom znanicom prolazila pokraj franjevačke crkve uđoše unutra. Kako je bilo malo svijeta, smjestiše se u prvu klupu. Baš se završavalo čitanje Svetog Evanđelja. Misu su služila tri mlada svećenika.

U to se pojavi od glavnog Oltara, gdje se prije nalazilo Svetohranište, veliki Isus. Bio je visok preko dva metra. Došao je kao Kralj i Gospodar Neba i zemlje. Imao je krunu na Glavi. Bio je

- 212 -

studeni 1975.

u bijeloj haljini, koja se prelijevala malo na nježnoružičasto. Na svetim Ramenima imao je misni ogrtač bijel kao snijeg. Bio je bosonog.

Gospodin Isus pođe naprijed, pred moderni oltar i sjedne na vladarsku stolicu, koja se stvorila tamo na sredini. Stolica nije bila previše kićena, nego više kao naslonjač; ali ipak izrađena kao stolica vladara.

Okrenjen leđima modernom oltaru, gledao je zamišljeno i tužno na ljude, kojih je bilo malo u hramu. Isus je ostao tako sjediti, leđima prema oltaru, kaležu i svećeniku, gotovo kroz cijelu Misu. Slušao je propovijed i molitve što su slijedile, gledao je na svijet i Srce mu je obuhvatila tuga.

Kad su svećenici u Misi došli do Pretvorbe, Gospodin Isus ustane sa stolice i počne nemirno hodati po Svetištu. Hodao je u znaku Križa: od glavnog Oltara prema modernom oltaru, i onda od lijeve strane Svetišta do desne, gdje je sada Presveto; stavljeno je po modi u kutiju uz sam zid - da ne smeta! Gospodin je jedno tri puta tako prošao Svetištem. Bio je zamišljen. Nešto Ga je tištilo. Gledao je nešto s čime nije bio zadovoljan.

Kada je došlo vrijeme Svete Pričesti, svećenik počne pričešćivati po modi. Svi su ljudi - po nalogu poglavara (svećenika), stajali kao stupovi pred Gospodinom Bogom. A svećenik im je davao Sveto Tijelo na ruke. Samo par ih je primilo Svetu Pričest u usta. Onda se svećeniku pridruži još jedan, pa je i on dijelio Svetu Pričest na ruke.

Isus je gledao tužan ovaj prizor. I onda u jednom času, kako je stajao na sredini Svetišta, okrene se prema svećenicima i ljudima i poviče jakim glasom, da je sva crkva ječala. Govori svećenicima:

"Ne rušite Moje Temelje,

koje sam utvrdio u početku,

jer ću Ja razrušiti vaše hramove zauvijek!"

"Ne rušite Moje Temelje, koje sam Ja uspostavio u

- 213 -

studeni 1975.

početku, jer ću Ja porušiti vaše hramove zauvijek!"

"Ne rušite Moje temelje, koje sam Ja sagradio u početku, jer ću Ja razrušiti hramove vaše zauvijek!"

Vidjelica je ostala kao mrtva, kako je Isus oštro viknuo. Isus dragi zadržao se još časak, a onda je otišao kao prema Svetohraništu i nestao sav utučen. Iščezla je i vladarska stolica, na kojoj je Bog Isus Krist sjedio. (11B 38; 12B 1; Mgnt)

Temelji u početku uspostavljeni jesu Božji Nalozi, Zapovijedi Njegove. Svetinja se mora poštivati i držati na mjestu koje joj pripada. Svetogrđe je stavljati sveto Tijelo Gospodinovo na ruke pune grijeha. Jelo je jelo, a u Hostiji je živi Krist! Niti ustima Ga nijesmo dostojni primiti! Zato će se svaki svećenik, koji nalaže javne prestupke u crkvi, dobro ogrijati u vatri koja se ne gasi, ako se ne obrati i ne popravi djela svoja. (12B 1-3; 11B 38; Mgnt)

"Ja sam živ, i živim na zemlji!" (O. Bogdan)

Kada su iza Mise pošle kući, vidjelica opazi na zidu, u hodniku franjevačkog samostana, sliku oca Bogdana Mandića. Ona slugu Božjeg često zaziva i moli mu se. Gleda vidjelica u sliku i kratko mu se pomoli, jer su se žurile. "Sveti Oče, moli za nas grješnike, sada i na času smrti naše!" I Izmoli Očenaš, Zdravomariju, Slavaocu.

Dok je vidjelica molila, još potresena doživljajima od malo prije, ugleda kako pokraj slike, uza zid, stoji živi čovjek, svećenik, redovnik. Bio je malo postariji i nižega rasta. I bio je sav utučen, samo što ne zaplače. I gleda na vidjelicu, kao da je malo promatra.

A vidjelica usklikne: "Sveti Leopolde! Ti si živ!" A on odgovori: "Ja sam živi, i živim na zemlji!" Na to će vidjelica: "Sveti Oče, znam da tvoja duša živi kod Gospodina!"

I zaputi se vidjelica puna boli iz hrama. Već su došle do kraja hodnika, a sluga Božji je još tamo stajao i gledao za njima, (12B 2-3; 11B 40)

- 214 -

studeni 1975.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 188 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16 ... 19  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 2 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
cron
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr