Studeni 1. SUBOTA - BLAGDAN SVIJU SVETIH
Slavlje u Nebu - Za vrijeme Svete Mise, u Nebu. je mnoštvo Anđela, Svetaca i Mučenika razigrano i veselo klicalo slavu Bogu i zanosno pjevalo Nebeske pjesme. I Nebeska Majka i Sveti Josip radovali su se među spašenim dušama. Gospodin Bog: Otac, Sin i Duh Sveti, veselili su se zajedno sa svim Nebesnicima. Gore u Nebu bilo je tako svečano i veselo, da tko to jednom vidi, ne želi si više hodati po zemlji. I takova je tamo Svetost, da i sam zrak odiše svetošču. Gospodin Isus Krist me je s Neba, iz tog veseloga Društva, pričestio.
U taj čas, u četama Mučenika, koje su bile oko Presvetoga Trojstva i Svete Obitelji, na čelu svih, ugledala sam Papu Pavla VI. Kako su Mučenici pjevali slavu Bogu, tako su se s palmama klanjali prema Presvetome Trojstvu. U jednome času Nebo se zatvorilo i prekrasna Slava nestala je. (11B 17-19) 2. NEDJELJA - DUŠNI DAN
Isus silazi u čistilište - Za vrijeme Svete Mise ugleda vidjelica jedan teren, širok i dugačak kao veliko polje. Sa svih strana naokolo bili su veliki bregovi, a dolje kanali i udubine. U njima su bile duše u mukama. Bile su razne dobi. Trpjele su kao u bezdanima. A bilo je tamno kao noć.
Nad to mjesto sašao je dragi Isus i ostao je u zraku. Duše su se veselile dolasku Isusovom. Onda je Anđeo, po Zapovijedi Gospodinovoj, vadio po jednu dušu i nosio je gore, kao u Nebo.
Taj je teren bio na jugoistoku, na povišenome mjestu, daleko od ljudi na zemlji.
Na zemlji je bio Dušni Dan. (11B 19-20)
"Zasvjedočit ćeš Moje Ime i Nauku..." - Iza toga dođe dragi Isus u Svoj dom. Isus uzme s Oltara Kalež s Hostijom i pričesti vidjelicu. Zatim joj dade piti Svetu Krv, govoreći: "Jedi Moje Tijelo i pij Moju Krv, jer ćeš zasvjedočiti Moje Ime i Moju Nauku pečatom krvi svoje, za vjeru u Mene. Budi
- 205 -
studeni 1975.
jaka i ne kloni na pomisao toga dana i časa! Kćeri Moja, Ja sam s tobom u sve dane života tvojega na zemlji. Blagoslovit ću Ja dušu, koja dolazi u Imenu Mojemu sa zemlje u Nebo, k Meni. Amen." (11B 20)
Bježi vrag pred svetom vodom - Dragi Isus kaže da uvijek poškropim svetom vodom dvorište, kuću i sebe. Onda uzmem svete vode u bočici, tako da ne pada voda naglo, nego više onako kao rosica. I bacim svetu vodu u znaku Križa: "U Ime Oca + i Sina + Duha Svetoga. Amen."
I, evo, što se dogodilo ovih dana.
Kako sam ja svetom vodom škropila dvorište, najednom opazim dalje u dvorištu đavla s rogovima. I tako se preplašio svete vode, dok bi čovjek do tri nabrojio, već se on dao u bijeg. Tako je brzo iščezao, da sam ga jedva uspjela dobro i uočiti. (Mgnt 6.XI.)
"A Prvi Petak!" - Ujutro sam mislila kako ću za objed spremiti na ulju kupus i metnuti unutra malo krumpira. Međutim, kad je sin već otišao na posao i ja počela spremati ručak, dođe mi na pamet, da će kupus bolje mirisati, ako u njega stavim komadić slanine. I već sam slaninu očistila i htjela sam je oprati od dima, kad začujem Anđela, gdje se javlja: "A Prvi Petak!"
Onda sam se zastidjela, smotala sam onu slaninu i odnijela je natrag, te je pokrila da je ne vidim! Nikad mi se takova šta nije dogodilo. Živjela sam oštro, pa se nisam time služila. I makar sam to drugima morala kuhati, ja to nisam trošila. (7.XI.)
Avionom prema Zagrebu - Prije puta u Zagreb, za vrijeme molitve, imala je ovakovo viđenje. Letjela je avionom prema Zagrebu, na visini od oko dva kilometra. Pilota nije vidjela. Avion je letio zračnim prostorom, kao da Božja milost njime upravlja. Kad vidjelica stigne na određeno mjesto, doživi ovo. Dok je razgovarala s domaćicom u njezinoj kući, odjednom se otvore ulazna vrata. U njihovu
- 206 -
studeni 1975.
blizinu dođe San Damianska Nebeska Majka, s krunom na glavi. Približi im se do na tri metra i milo ih gleda u kući ovoj.
Draga Gospa je željela znati, da li je vidjelica stigla s puta na određeno mjesto. (11B 29)
8. Subota
Kad je stigla s puta, vidjelica se navratila u Baziliku Srca Isusova. Za vrijeme rane Svete Mise oživi veliki Isus na glavnom Oltaru i ovako joj prozbori:
"Došla si k Srcu Mojemu,
da razveselim Ja u tebi srca Svoja!
Moja ljubav nastanit će se u srca ova.
Tvoji koraci hodaju za Mene,
srce tvoje u Meni živi.
Ostani s Nama dovijeka!
Dušo Moja, za Mene si stvorena,
da živiš i radiš oko Slave Moje na zemlji,
među sinovima i kćerima Mojim, da ih spasim."
Srce Moje govori Gospodin duhovnom ocu Zvonimiru. Dalje govori Gospodin: "da razveselim Ja u tebi srca Svoja". To su oni najbliži, što Gospodinu služe u molitvenoj zajednici. Raduju se dolasku vidjelice Julke. (11B 31)
POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU
Sveta Misa bila je ujutro, po dolasku vidjelice a Zagreb.
Mojsije: "Rudolfe, uzmi ovu Ploču od Gospodina!" Ovdje se stvorio velik Oltar, kao da smo u crkvi. Mislim da ste čitali Poslanicu, kada se pojavio Sluga Gospodinov Mojsije. Došao je sa strane Poslanice i pristupio je k Oltaru. U rukama je držao kamenu Ploču s ispisanim Zapovijedima Božjim.
A iz Mojsijeve glave sjalo je kao sunce. Dvije sjajne trake - dolje uže, a gore šire (do pet prsti) - dizale su se uvis, i do metar nad njegovom glavom.
- 207 -
studeni 1975.
Kako je stao uz Oltar, pogleda na prisutne, a zatim se okrene i pogleda na Oltar, na duhovnog oca Zvonimira. Dugo i pozorno gledao je u njega, kako služi Svetu Misu. Odjednom se sluga Gospodinov Mojsije nagne prema duhovnom ocu Zvonimiru.i pruži Mu onu kamenu Ploču s ispisanim svetim Božjim Zapovijedima. I reče Mojsije duhovnom ocu Zvonimiru ovako:
"Rudolfe, uzmi ovu Ploču od Gospodina.
Stavi je u svoje srce!
Čuvaj je do dana određenoga!"
"Uzmi ovu kamenu Ploču sa Zapovijedima Božjim
i čuvaj je do dana određenoga,
za narod Gospodinov na zemlji." (p)
A duhovni otac Zvonimir kao da jedan čas ne vidi, što mu Mojsije pruža. Onda odjednom prihvati od Mojsija Ploču, metne je na Žrtvenik i nastavi služiti Svetu Misu.
Kad je Mojsije predavao Ploču s Božjim Zapovijedima duhovnom ocu Zvonimiru, bila je ovdje prisutna i velika Nebeska Majka. Stajala je blizu duhovnog oca i pažljivo je gledala kako mu Mojsije pruža Zapovijedi. Čak se nagnula od velike pažnje.
Duhovni otac Zvonimir igra u narodu na zemlji ulogu oko Zapovijedi Božjih, kao sluga Gospodinov Mojsije.
U Crnačkoj zemlji - Onda doleti s Neba snažan Anđeo, zgrabi me za lijevu ruku i odvede me na jedno tlo zemlje, prema jugu. Tu smo stali uz grupu muževa, žena i djece. Moglo ih je biti oko 150. Svi su bili crnoga lica i crnoga tijela. A u rukama su svi držali lijepe bijele Krunice.
Kad smo se pojavili pred njima, okrenuli su se prema nama i čudno su nas gledali. U mene su gledali kao u nepoznatu osobu, a prema Anđelu su se držali kao prema Glasniku Božjemu, koji je došao s Neba. A svoje crne ruke, urešene bijelim Krunicama, skrušeno su sklapali i podizali prema Anđelu i Nebu.
- 208 -
studeni 1975.
Tada se okrenem prema Anđelu i upitam ga: "Tko si ti, da te ovaj narod nešto moli?"
Anđeo odgovori: "Poslan sam s Neba, (kao) glasnik Nebeski, ovoj zemlji, djeci Gospodinovoj, koji su crne kože, ali bijela srca, da ih čuvam od onih koji su crne kože, ali imaju i crna srca."
Na to se s ove strane pojavi četica Anđela.Išli su ususret tome narodu. Ti su Anđeli bili kao djevojke u dobi od 15 do 16 godina. Imali su duge kose, bijela krila, a bili su bosonogi. Haljine su im bile ružičaste, plave, žute, zelene i nježnoljubičaste. I kao da čuvaju i paze taj narod. Anđeli su se divili toj četici vjernih kršćana, smiješili im se, i veselili se, što ta djeca, te žene i ti muževi tako rado mole Gospinu Krunicu.
Odjednom se u blizini pojavi draga Gospa. I rekla je ove riječi: "Dati će Gospodin Svoju Milost sinovima i kćerima crne kože, a bijela srca, za duše njihove. Ali mnogi sinovi i kćeri crne kože, neće da prime Milosti od Gospodina, jer su im srca crna, u grijehu."
Najedanput moj Anđeo, koji je za mene određen, skoči sa strane i zgrabi me za lijevu ruku. Poveo me je natrag ovamo, gdje se služila Sveta Misa.
Ljubljenje Križa u Nebu - Iza toga me Anđeo odvede prema jugoistoku, u Nebo. A u Nebu je bio velik Oltar; velik i dugačak kao ova kuća, a bijel kao snijeg. Veliki svečani bijeli oltarnici dosezali su sve do Nebeskog poda, tako da se uopće nije vidjelo stranica Oltara. Još su na krajevima ležali onako valovito na podu Nebeskom.
Ali to nije pod! To je bilo nešto prekrasno! Sjajno je kao zrcalo, ali je izrađeno kao vunica. Ne znam, šta je to. I na tom divnom Nebeskom Podnožju, ispred tog velikog lijepog Žrtvenika, na strani Evanđelja, bio je položen prekrasan Križ, na kojemu je Gospodin bio razapet.
Pred Žrtvenik, blizu Križa Gospodinova, dođe
- 209 -
studeni 1975.
prekrasna Nebeska Majka. Bila je u krasnoj prugastoj haljini, s bijelim, plavkastim i nježnosunčanim trakama. A preko glave nije imala rubac, nego ono što se prebaci (kao plašt). I to je bilo bijelo kao snijeg. Kosu je imala spuštenu. Tako je bila divna! Imala je tako prekrasno Srce, da takove ruže na zemlji nema! Presveto Srce Nebeske Majke bilo je veće nego lončić od litre. Oko Srca Marijina bio je vjenčić od cvijeća.
Odjednom se pojavi veliki dragi Isus. Došao je iz Neba, sa strane čela, i stao uz Oltar (na strani Poslanice).
Bog Otac Nebeski bio je u zraku, u blizini, u prekrasnim Nebeskim haljinama - ne znam ih ni označiti. Bog Duh Sveti, iz zraka, obasjao je cijeli teren. Na to Nebeska Majka, kao prva, pristupi svetome Križu. I klekne, i klečeći na Nebu poljubi presveti Križ na mjestu gdje je bila presveta Glava dragoga Isusa. I ode natrag gdje je stajala pred Presvetim Trojstvom.
Na to dođe Sveti Josip. I On klekne i poljubi sveti Križ. Poljubio ga je na mjestu gdje su bile pribijene presvete Noge Gospodinove. I ode na svje mjesto.
Iza Nebeske Majke i Svetoga Josipa ljubili su Sveti Križ Anđeli, dječica od tri godine. Bili su u bijelim i ružičastim haljinicama. Ti Anđelčići izljubili su cijeli Križ Isusov, i po dužini - od gore do dolje - i po širini - od jednog kraja do drugoga. Kako bi koji došao, kleknuo je pred sveti Križ i poljubio ga odmah do onoga mjesta, gdje je poljubio Anđeo prije njega. I tako mjesto za mjestom, dok nisu izljubili cijeli Križ. Kada je ta počast Isusu bila završena, kaže draga Nebeska Majčica meni: "Pogledaj na Oltar, da vidiš šta je na njemu!"
Pogledam na Oltar i ugledam gromade ljepote... To je bilo nešto tako sjajno!... Izgledalo je kao biseri i dragulji, ali je bilo prozirno i prekras-
- 210 -
studeni 1975.
no... I čitava gromada je toga bila, kao kad čovjek natovari kola sijenom...
Majčica Božja mi kaže: "Vidiš, Julka, ovo što je na Oltaru?"
Ja kažem: "Da, gledam, a ne znam, šta je to!"
Onda mi draga Gospa rastumači: "To su Milosti ođ Gospodina Isusa Krista, dane na Oltar po Njegovoj Presvetoj i Pregorkoj Muci, koje bi trebao dati zemlji, stanovnicima njezinim. Daje onima koji Mu služe."
Iza toga svega, odjednom se pojavi pobožni brat Mato, za koga kažete da je bolestan i da puno moli. Kao da je došao sa zemlje. I stane do svetoga Križa, u blizinu Majčice Božje. Do Križa je bio na pola koraka, a od Majke Božje možda metar i pol. Stajao je tako pokraj Križa Isusovoga i gledao veselo naokolo i smiješio se. Pogleda Presveto Trojstvo... dragog Isusa... Majčicu Božju... to sve što je prisutno... Pogleda dolje na zemlju... Pogleda i na vidjelicu, koja je bila nedaleko od prisutnih, pa se smije...
Odjednom dragi Isus pogleda pobožnoga brata, nježno mu se nasmiješi, i dovikne mu: "Ljubimče Moj! Pođi k Meni!" "Ljubimče Moj, pođi k Nama, u vijeke!" (p)
Iza toga se pojave sa čela Neba tri Anđela, u ružičastim haljinama, u dobi od jedno 15-16 godina. Na glavi su imali ukrase u bojama, kao perjanice... To je izgledalo kao oni listovi od cvijeća, od ljiljana... ali ne znam, šta je to... To je bilo nešto lijepo na glavi... Jedan od tih Anđela zgrabi me za ruku i povuče na zemlju. Kad sam došla na zemlju, vidjela sam ovdje prisutne.
"Primi Moje Tijelo, da budeš jak na zemlji..." Malo iza toga vidim dragog Isusa gdje stoji pred svećenikom uz Oltar. Brojio je velike Bostije, što ih je donio iz Neba. Koliko god ima nas, toliko je izbrojio velikih Hostija. Bile su na prekrasnom Nebeskom tanjuriču, bijelom kao snijeg. Nebeska
- 211 -
studeni 1975.
patena (tanjurić) imala je naokolo rub sjajan poput sunca. I onda je još bilo nešto prebačeno oko tih Hostija kao ukras, nježno plavkasta vrpca.
Dragi Isus nas pogleda i počne nas od reda pričešćivati. Najprije je pričestio svećenika. A kad nam je davao Svetu Hostiju, ovako je govorio: "Primi Moje Tijelo, da budeš jak na zemlji,
i sa Mnom u Vječnosti vijek vjekova!"
A kad je došao do ženskih, onda je rekao: "Primi Moje Tijelo, da budeš jaka na zemlji, i sa Mnom u Vječnosti vijek vjekova!" ("Tijelo Moje neka tebe čuva na zemlji sada i za život vječni!" - naknadna, pismena, oslabljena verzija.)
Kad je dragi Isus svima prisutnima podijelio Svetu Pričest, pođe k Oltaru, uzme i tanjurić i ode. Svi su se danas pričestili s velikom Hostijom iz Neba.
"Podiielio sam kuglu zemaljsku u tabore..." - Iza toga sam vidjela dragog Isusa na Nebeskom terenu. I ja sam bila isto gore. Isus je stajao na povišem, a ja sam bila malo dalje od Njega i niže jedno dva metra. I kaže ovako Gospodin Isus Krist, i Bog Otac Nebeski, i Duh Sveti:
"Podijelio sam kuglu zemaljsku (zemlju) u tabore i označio stanovnike njezine po taborima s Imenom Svojim na čelu. U taborima označeni Imenom Mojim, biti će u Srcu Mojemu zapisani vijek vjekova imena njihova." (11B 32-37 + Mgnt)
"Ne rušite Moje Temelje!" (8.XI.)
Kad je vidjelica podvečer s jednom znanicom prolazila pokraj franjevačke crkve uđoše unutra. Kako je bilo malo svijeta, smjestiše se u prvu klupu. Baš se završavalo čitanje Svetog Evanđelja. Misu su služila tri mlada svećenika.
U to se pojavi od glavnog Oltara, gdje se prije nalazilo Svetohranište, veliki Isus. Bio je visok preko dva metra. Došao je kao Kralj i Gospodar Neba i zemlje. Imao je krunu na Glavi. Bio je
- 212 -
studeni 1975.
u bijeloj haljini, koja se prelijevala malo na nježnoružičasto. Na svetim Ramenima imao je misni ogrtač bijel kao snijeg. Bio je bosonog.
Gospodin Isus pođe naprijed, pred moderni oltar i sjedne na vladarsku stolicu, koja se stvorila tamo na sredini. Stolica nije bila previše kićena, nego više kao naslonjač; ali ipak izrađena kao stolica vladara.
Okrenjen leđima modernom oltaru, gledao je zamišljeno i tužno na ljude, kojih je bilo malo u hramu. Isus je ostao tako sjediti, leđima prema oltaru, kaležu i svećeniku, gotovo kroz cijelu Misu. Slušao je propovijed i molitve što su slijedile, gledao je na svijet i Srce mu je obuhvatila tuga.
Kad su svećenici u Misi došli do Pretvorbe, Gospodin Isus ustane sa stolice i počne nemirno hodati po Svetištu. Hodao je u znaku Križa: od glavnog Oltara prema modernom oltaru, i onda od lijeve strane Svetišta do desne, gdje je sada Presveto; stavljeno je po modi u kutiju uz sam zid - da ne smeta! Gospodin je jedno tri puta tako prošao Svetištem. Bio je zamišljen. Nešto Ga je tištilo. Gledao je nešto s čime nije bio zadovoljan.
Kada je došlo vrijeme Svete Pričesti, svećenik počne pričešćivati po modi. Svi su ljudi - po nalogu poglavara (svećenika), stajali kao stupovi pred Gospodinom Bogom. A svećenik im je davao Sveto Tijelo na ruke. Samo par ih je primilo Svetu Pričest u usta. Onda se svećeniku pridruži još jedan, pa je i on dijelio Svetu Pričest na ruke.
Isus je gledao tužan ovaj prizor. I onda u jednom času, kako je stajao na sredini Svetišta, okrene se prema svećenicima i ljudima i poviče jakim glasom, da je sva crkva ječala. Govori svećenicima:
"Ne rušite Moje Temelje,
koje sam utvrdio u početku,
jer ću Ja razrušiti vaše hramove zauvijek!"
"Ne rušite Moje Temelje, koje sam Ja uspostavio u
- 213 -
studeni 1975.
početku, jer ću Ja porušiti vaše hramove zauvijek!"
"Ne rušite Moje temelje, koje sam Ja sagradio u početku, jer ću Ja razrušiti hramove vaše zauvijek!"
Vidjelica je ostala kao mrtva, kako je Isus oštro viknuo. Isus dragi zadržao se još časak, a onda je otišao kao prema Svetohraništu i nestao sav utučen. Iščezla je i vladarska stolica, na kojoj je Bog Isus Krist sjedio. (11B 38; 12B 1; Mgnt)
Temelji u početku uspostavljeni jesu Božji Nalozi, Zapovijedi Njegove. Svetinja se mora poštivati i držati na mjestu koje joj pripada. Svetogrđe je stavljati sveto Tijelo Gospodinovo na ruke pune grijeha. Jelo je jelo, a u Hostiji je živi Krist! Niti ustima Ga nijesmo dostojni primiti! Zato će se svaki svećenik, koji nalaže javne prestupke u crkvi, dobro ogrijati u vatri koja se ne gasi, ako se ne obrati i ne popravi djela svoja. (12B 1-3; 11B 38; Mgnt)
"Ja sam živ, i živim na zemlji!" (O. Bogdan)
Kada su iza Mise pošle kući, vidjelica opazi na zidu, u hodniku franjevačkog samostana, sliku oca Bogdana Mandića. Ona slugu Božjeg često zaziva i moli mu se. Gleda vidjelica u sliku i kratko mu se pomoli, jer su se žurile. "Sveti Oče, moli za nas grješnike, sada i na času smrti naše!" I Izmoli Očenaš, Zdravomariju, Slavaocu.
Dok je vidjelica molila, još potresena doživljajima od malo prije, ugleda kako pokraj slike, uza zid, stoji živi čovjek, svećenik, redovnik. Bio je malo postariji i nižega rasta. I bio je sav utučen, samo što ne zaplače. I gleda na vidjelicu, kao da je malo promatra.
A vidjelica usklikne: "Sveti Leopolde! Ti si živ!" A on odgovori: "Ja sam živi, i živim na zemlji!" Na to će vidjelica: "Sveti Oče, znam da tvoja duša živi kod Gospodina!"
I zaputi se vidjelica puna boli iz hrama. Već su došle do kraja hodnika, a sluga Božji je još tamo stajao i gledao za njima, (12B 2-3; 11B 40)
- 214 -
studeni 1975.
|