www.tebe-trazim.com

9. NEDJELJA - POSVETA BAZILIKE PRESVETOGA OTKUPITELJA

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

"Dječice Moja! Došli ste ovamo..." (Bezgrješna) Na početku večernje Svete Mise došla je s Neba velika prekrasna Bezgrješna Majka. Bila je u bijeloj haljini i bijelom ogrtaču, po kojemu su bile plave zvijezde. Haljina joj je bila povezana plavim pasom. Na glavi je imala bijeli veo. I po njemu su bile plave zvijezde. Nebeska Majka stajala je, u zraku, na strani Evanđelja. Pogledala je na Oltar, na svećenika i na sve prisutne, a onda raširila Svoje ruke i veselo progovorila:

"Dječice Moja! Došli ste ovamo sakupljeni oko Gospodina, Jaganjca Božjega, da u Njegovome Duhu, vaš duh dođe u Nebo."

Majčica Božja ostala je desetak minuta, ako ne i više.

S Bezgrješnom u veličanstveni Nebeski Hram - U Viđenju se nađem blizu Oltara. Najedanput mi draga Gospa zapovjedi: "Pođi sa Mnom!" Onda me prihvati za desnu ruku i povede u Nebo. Dovela me je na Nebeski Teren.

Kada smo došli u te daleke Visine, pojavi se velik Anđeo. Bio je u snježnobijelim haljinama. I Imao je dugačku kosu. Držao je ljiljan u ruci. Ali taj je ljiljan bio na vršku malo savijen. Onda mi Anđeo kaže: "Pođi sa mnom, da nešto vidiš!"

Najprije smo pošli prema jugu, a onda skrenuli prema zapadu, u smjeru kako zimi sunce zalazi. Došli smo na jedan prekrasan teren. To je bilo tako prelijepo! To je bilo tako ukrašeno: travom, cvijećem, Nebeskim raslinstvom, stazama... A nasred tog divnog Kraja, diže se golema prekrasna Crkva, kakove nisam nikada vidjela. Velika je kao cijeli Zagreb! Kolika je u dužinu, tolika je i u širinu!

Kad me je Anđeo doveo već u blizinu tog veličanstvenoga Hrama, stane i kaže mi: "Pogledaj si dobro Crkvu izvana, a onda ćemo poći naprijed."

- 215 -

studeni 1975.

A ja ga upitam: "A kakvi si ti Anđeo i kako Ti je ime?"

On se okrene prema meni, nasmiješi mi se i odgovori: "Ja sam Rafael!"

I pogledala sam još bolje tu Crkvu i njezin okoliš. Nikada nigdje takova šta nisam vidjela! Sve kao stvoreno! Cijeli taj silni Hram bio je sazdan u obliku velike ruže. Nalikovao je i na golemu krunu. Hram je bio dolje malo uži, a onda prema gore zaobljen. Na vrhu je bila kao kugla zemaljska (simbol) i na njoj usađen veliki Križ. A duž čitave Crkve unaokolo bile su same obline. Kao da su unutar Crkve, uz vanjske zidove, same pokrajne kapele s Oltarima. A izvan Crkve, na svakom tom ovalu, kod svake te kapele, stajao je po jedan veliki Anđeo kao stražar. A uz svakog Anđela bio je bijeli ljiljan, visok kao Anđeo. I tako je taj cijeli Hram bio skroz unaokolo okružen samim Anđelima. Onda mi Anđeo pratioc zapovjedi: "A sada pođi dalje!"

I pošli smo do ulaznih vrata. Anđeo je išao s moje lijeve strane, tako da sam ja njemu bila na desno. Na ulaznim vratima stajala su dva Anđela kao počasna straža. Bili su obučeni u prekrasne snježnobijele haljine, široka kroja, kao što su to nekada nosili. Uz svakog Anđela bio je ljiljan koji mu je dosezao dovrh glave. Anđeli stražari su šutjeli.

Vrata tog veličanstvenog Hrama bila su širom otvorena. Unutra nisam ulazila. Samo sam vidjela prekrasnu izradbu iznutra. Cijeli hramski prostor bio je bez klupa. Pod je bio kao od samih onih sagova, što se čiste s usisačem. Nešto prekrasno, ni ne znam šta je to. A zidovi u nutrini takva svetinja, takav odraz! A mirisalo je kao najopojniji mirisi od najprekrasnijeg cvijeća.

Na čelu Hrama je veliki Oltar, koji seže od zida do zida. Nad Oltarom su predivni ukrasi Nebeski, kao stvoreni. To je odsijevalo kao sunce. Ni

- 216 -

studeni 1975.

ne znam od čega je to. Nad Oltarom, u zračnom prostoru, lebdjela je široka vrpca nježnobijeloružiččaste boje, s latinskim natpisom: "Gloria in excelsis Deo!" (Slava Bogu na visini!) I sve je to bilo tako lijepo, da ja to ne mogu izreći.

Onda sam upitala Anđela: "Kakav je to Hram Božji?" Anđeo Rafael mi odgovori: "To je Crkva posvećena na čast i slavu Presvetome i Nerazdijeljenome Trojstvu - i duboko se naklonio - Bogu Ocu, Bogu Sinu, Bogu Duhu Svetome."

Onda opet upitam: "Kako to da ljudi tu ne mogu doći, kad je posvećena na Čast i Slavu Presvetome Trojstvu?" Anđeo odgovori: "U ovu Crkvu ulaze na molitvu duše koje su u Nebu i one se mole za vas na zemlji."

I onda sam pogledala još oko Hrama. Čist zrak je bio ovdje.

A iza tog velikog Nebeskog Hrama, malo sa strane, bila su velika vrata; kao ulaz u jedno prostrano područje. Vidjela sam samo vrata. Iznad njih je bio zračni prostor, a sa strane nije bilo zida. U daljini, da sam ga jedva vidjela i opažala, bio je velik grad.

I upitam Anđela: "A kakav je to ulaz u onaj veliki grad tamo?" Anđeo odgovori: "To je Gospodinov put, kojim je hodao na zemlji! Ono je Jeruzalem!"

Na to sam rekla Anđelu: "Nemoj me voditi dolje, tu ćemo ostati!" Anđeo mi se nasmiješi i odgovori: "Ne možeš još tu ostati! Ti moraš još ići dolje!" I povede me snažno dolje.

"Molitve dane ljudima na zemlji s Neba!" - Ovdje na Oltaru, na strani Evanđelja, stajao je dragi Isus. Bio je u prekrasnoj bijeloj haljini. Oko Isusa bio je zlatni sjaj, pa je i haljina bila malo na zlatno. Onda je valjda bila Sveta Pričest, jer je Isus dragi uzeo Svetu Hostiju, pogledao na mene i pričestio me.

Iza toga Nebo se je spustilo dolje. A s Neba

- 217 -

studeni 1975.

su počele padati na zemlju prekrasne ruže u raznim bojama. Padale su u razmaku, onako kao što zimi padaju krupne pahuljice snijega. Kako sam to gledala, upitam: "Gospodine, a kakvo je to cvijeće, što pada s Neba na zemlju?" Onda se čuo s Neba Glas, velik i jak, govorio je Duh Sveti: "To su molitve, dane ljudima na zemlju s Neba, da se mole?"

"Poslao ti je to Gospodin..." - Iza toga desilo se nešto značajno. Ponovno dođe draga Gospa na Oltar, na stranu Evanđelja. Bila je vesela i nasmijana. Donijela je iz Neba vijenac od margaretica, debeo kao muška ruka. To je moglo biti ispleteno i od desetak redova ruža, ako ne i više.

I kako je duhovni otac Zvonimir molio, Majčica Božja se nasmiješi i najedanput mu taj vijenac metne na glavu. I kaže mu ovako: "Poslao ti je to Gospodin, zato što Mu služiš, da dušu svoju spasiš i da duše spasavaš!"

A pred Majkom Božjom, malo dalje, bila je prekrasna zlatna kruna, s izradbom. I kaže Majka Božja meni: "I ovo će mu Gospodin dati, ali kada ode sa zemlje!"

A nad Majkom Božjom i svime time, gore u zraku, stajao je Bog Otac Nebeski. Naslađivao se nad molitvama. Gledao je kako se moli i Misa služi, i promatrao je svećenika.

"Nastojat ćemo privući dobre ljude..." - Onda sam doživjela jednu nepoznatu daleku zemlju. Na njoj su stajali sveti Ivan Krstitelj, sveti Juda Tadej, sveti Franjo i sveti Antun Padovanski. Okrenuti jedan prema drugome nešto su razgovarali. Bila sam od njih udaljena oko 500 metara. A sveti Franjo reče tada svetome Ivanu Krstitelju: "Nastojat ćemo da privučemo dobre ljude sa zemlje gore u Nebo!"

Na to, kao da je sveti Juda Tadej morao nekuda otići. Vinuo se prema zapadu i kako je letio gore, kad je bio već dosta visoko, okrenuo se je prema ovamo, smijao se i ovako mi je rukom mahao...

- 218 -

studeni 1975.

Himan Duhu Svetome... i Anđeli ga pjevaju... Iza Svete Mise pjevali smo "Dođi, Duše Presveti!" Molili smo time ujedno i svjetlo Duha Svetoga za vidjelicu, da može što potpunije izvijestiti, što je sve doživjela pod Svetom Misom.

Odjednom dođe veliki Duh Sveti. Nagnuo se nad Oltar i raširio je i savio ona Svoja velika krila, kao da će nas sve zagrliti. Onda se podigao naviše i tako obasjao cijelu prostoriju i sve prisutne, da su Njegove zrake bile utisnute i preko poda. A nama su čak u glavu išle, kao da bodeže zabodete skroz...

Na pola pjesme opazim u Nebu veliki zbor Anđela, kako i oni pjevaju istu pjesmu Duhu Svetome. Na čelu zbora Anđeo sa zlatnim dirigentskim štapom (palicom) - metar dugom, a kao prst debelom - dirigirao je ostalim Anđelima. Na zadnje je Anđeo dirigent rekao: "Amen!"

A Majčica Božja je dodala: "A m e n, a m e n, a m e n !" Izgovarala je to široko i naglašeno. Gotovo. (Mgnt 9.XI.)

Užasna oluja - U stanu gdje je boravila, danas je doživjela katastrofalnu oluju. Veliko nevrijeme naglo se približavalo od zapada prema jugoistoku. Gledajući taj užas vidjelica poviče: "Ljudi Božji, svi ćemo izginuti!" (11B 39)

10. Ponedjeljak - Sv. Andrija Avellino

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

Najprije smo otpjevali himan: "Dođi, Duše Presveti!" Sveta Misa je bila navečer.

Nebeska Majka moli se Duhu Svetome za nas - Ne znam koji dio Svete Mise je bio, kad se pojavio veliki Duh Sveti. Bio je visoko, raširenih krila, lebdeći u zraku gledao je prema dolje. Promatrao je čin Svete Mise i prisutne.

Odnekle, s istočne strane, došla je pred Duha Svetoga Nebeska Majka. Imala je žućkastoružičastu haljinu i plavi plašt, a glavi plavi veo. Ne-

- 219 -

studeni 1975.

beska Majčica okrenula se prema nama, pogledala nas je, a onda se okrenula prema Nebu, prema Duhu Svetome i ruku raširenih poput Mojsija, molila je za nas.

Križ i Kalež u Rajskome Vrtu - Iza toga, malo na jugozapadu, ugledam prekrasan mali vrt... kao raj zemaljski. To je bilo nešto prekrasno. Ali taj teren nije bio u velikoj visini... To je bilo nekako u srednjem položaju,.. između Neba i zemlje.

Usred tog prekrasnog vrta prepuna raznog cvijeća bio je velik sjajan Križ, visok jedno četiri metra. Odsijevao je kao sunce. U taj divni vrt došla je grupica što muških što ženskih. Moglo ih je biti oko dvadesetipet. Promatrali su, kako je taj veliki Križ lijep i sjajan i dogovarali su se nešto, što da učine, kako bi ga napravili još ljepšim i još sjajnijim. Pa su izlazili izvan vrta i nešto u rukama donosili. Odjedanput ti ljudi odoše na onu stranu otkuda su i došli.

Onda doleti veliki Anđeo s mnoštvom nejake dječice. Ti mališani, od jedno tri godine, bili su prekrasni. Imali su haljinice jedni bijele kao snijeg, drugi ružičaste. A u vrtu je. osim onog sjajnog Križa, nedaleko ulaza bio i Isusov Kalež. Dječica su se raštrkala po vrtu i počela poletno brati cvijeće, da okite taj Kalež. Onako malešan, kako je koji znao i umio, nakidao bi svježeg cvijeća, pa bi ga nosio do Kaleža. To prekrasno cvijeće naslanjali su na Kalež i slagali ga uokolo. Ponekom djetetu se to cvijeće i srušilo, pa su se onda čudili i smijali, kako se to cvijeće njima ruši. Svojim malenim ručicama podizali su ga, pa ne znaju pravo metnuti, pa im se opet sruši. Bilo ih je dražesno i šaljivo promatrati. Cijeli Kalež su okitili uokolo, kao da je kakovo proštenje ili svečanost.

Najedanput dođe u vrt Mali Isus, nejak kao i oni. Stane veselo među njih i gleda. A dječica Mu pokazuju, kako su taj Kalež okitili. Pa Mu priča-

- 220 -

studeni 1975.

ju, kao da su s Njim kolege, kako im se to srušilo, pa se opet počnu snijati.

A dragi Mali Isus pođe kroz vrt i počne brati same bijele cvjetiće. Kad je toga dosta nakupio, vrati se natrag, sjedne pokraj okićenoga Kaleža i dade se na posao. Od tih cvjetića, bijelih kao snijeg, počne praviti figuru. Slagao je cvjetiće u obliku slova R.

Na to, kako sam to gledala, upitam dragog Malog Isusa: "Gospodine, a što znači to slovo R?" Mali Isus, kako je sjedio okrenut prema Križu i slagao te cvjetiće, okrene se prema meni i kaže: "Raspet!" Onda se okrene opet prema Kaležu i dovrši Svoje slovo (znak).

Dragi Isus je rekao jednom zgodom, da djeca u Nebu imaju svoje vrijeme za igru, za šetnju i za molitvu. Tamo je određeno.

Onda je došla i draga Nebeska Gospa. Bila je više kao žalosna. Majčica Božja sjedne pred onaj sjajni Križ. A ona nejaka dječica opet su poletno i zanosno počela brati prekrasno cvijeće, da je kao svoju Majku okite. I kako je Majka Božja sjedila, oni su to cvijeće naslanjali na Nju i stavljali ga oko Nje i na Nju. Oko Majke Božje bilo je cijelo čudo toga cvijeća, što su ga ti Mališani nakupili.

Zatim onaj isti Anđeo, koji je Mališane bio doveo, sada ih povede na onu stranu odakle su i došli.

Na to me je veliki dragi Isus, ovdje pod Misom, valjda jedno četiri puta sa Svetom Hostijom pričestio.

I onda opet ugledam dragu Gospu, u onom prekrasnom vrtu, pred onim svijetlim Križem. Držala je Krunicu.

A s jednog terena dođe četica Svetaca. Prepoznala sam među njima svetog Franju, svetog Alojzija... svetu Klaru... A s ulazne strane dođe i Sveti Josip. Donio je dva busa cvijeća s korijenjem.

- 221 -

studeni 1975.

Onda jedan busen cvijeća metne s lijeve strane puta, na ulazu, a drugi s desne strane. Kao da ih je u zemlju stavio. Sveti Josip na to ode u blizinu istoga Križa, gdje je bila i Majčica Božja.

Najedanput je nad tim vrtom, u zračnom prostoru, bio nazočan Bog Otac Nebeski. Veliki dragi Isus bio je s Njegove desne strane, i držao je zagrljen veliki Križ. Duh Sveti bio je nad Njima, i tako je sve obasjao i tako je sjajio skroz, da su Njegove zrake prodirale u zračne dubine.

"Bože, pomozi nam i spasi nas!" (Čistilište) Odjedanput dragi Isus kaže meni: "Pođi sa Mnom u čistilište!"

I otišla sam negdje daleko... u nepoznatu prirodu. I tamo je plamsala takva užasna vatra, viša od mene. U toj vatri gorjele su same ženske; mlađe i starije... i djevojke... pa čak i djeca... Gorjele su kao drvo u vatri... sve je pucketalo. I kako koja stoji u toj vatri, tako je svaka malo odijeljena.

Kad me je dragi Isus doveo u to čistilište, is početka sam osjećala strašnu vrućinu. Sve sam bila znojna. Nisam mogla ni disati. Glava mi je bila kao pečena od vrućine - još me i sad boli.

Odjedanput jedna mlada ženska, gledajući gore u Nebo, poviče iz te vatre: "Bože, pomozi nam i spasi nas!"

I onda se najedanput dragi Isus, s onoga terena kako je hodao između duša, podigne uvis i napravi ovako rukom prema vatri (podigne ruku u vis), kao da zapovjeda vatri da se odstrani. I vatre je nestalo, bio je odmor. Ali su duše stajale mirno kao da su kipovi, kao da su zakopane. Nije se vidjelo na njima veselja, bili su u srcu potišteni.

Anđeli kade Presveto - Kad ste pjevali Svet Svet, za vrijeme Blagoslova, došlo je veliko mnoštvo Anđela. Bili su ovako u dobi od 10-12 godina.

- 222 -

studeni 1975.

S krilima su bili. I najedanput, kako su došli u blizinu, najedanput se između njih prvošvrlja moj Mališan, mali Stjepan.

A nasred Oltara, u krasnoj Pokaznici, vidjela sam veliku Svetu Hostiju. Dva velika Anđela u bjelini, svaki s jedne strane Oltara, s Nebeskim kadionicama, što su ih donijeli iz Neba, kadili su tamjanom u počast dragom Isusu.

"Ja dođem uvijek kući!" (sestra Štefica) - Kad smo počeli moliti Krunicu, došla je sestra Štefica, pa je i ona molila s nama. Imala je u ruci Krunicu. I kaže ovako: "Julija, ja s vama molim. Ja dođem uvijek kući i gledam moga muža, a on mene ne vidi!" A ja kažem: "Gospdođo Stefica, kako se osjećate, kako vam je tamo?" Kaže: "Lijepo mi je!" (Mgnt 10.XI.)

"Sine Moj, sluga Moj!

Što tražiš pisanje,

ŠTO JE PISANO NAPISANO JE!

Ide dan kada će mnogo od toga nestati u zlu,

- od Mojih Riječi -

kako je i nestalo u mnoga vremena,

poradi nemarnosti sluga Mojih.

Sve one koji dižu svoj mač (jezik)

nad Mojom Riječi (Naukom)

metnut ću ih

i zgaziti nogom Svojom na zemlju.

Nestat će im traga, iako govore da Meni služe.

Služi Mi onaj koji vjerno vrši Moje Zapovijedi.

Ne gledam Ja izvana, već iznutra duše njihove.

Moji pravi sluge prezreni su do dna srca,

od onih koji bi ih morali razumjeti i zaštititi.

Ostani sa Mnom i ne kidaj zavjesu Moju

poradi naroda u kojemu živiš.

Jer svaki ima djela svoja pred sobom

i nije ništa do li u Meni. Amen."

Bilo mi je žao što nemam zabilježene sve Riječi Poruke primljene kod rođaka.

- 223 -

studeni 1975.

Neka osoba htjela me uvući u nešto neodređeno. Gospodin ovako progovara:

"Sine Moj, miljeniče Moj!

Ne polaži važnosti, kao svećenik,

na stvari svjetske!

Ti nijesi odabran za ovaj svijet,

da mu ugađaš;

i onima koji to traže od tebe,

ne daj poleta volji njihovoj.

Gledaj sve jednako, kao Moju djecu.

Što činiš) čini mudro,

da se krepost u srcima njihovim ne izgubi.

Malene pred sobom pazi,

a mudre ovoga svijeta ne služi...

Budi mudar za spas duše svoje.

Ne upuštaj se u duboke razgovore,

gdje tebi nije mjesto.

Budi učitelj svima jednako prikladan,

ne gledaj oholice oko sebe posebno.

Drži se rezervirano,

bez objašnjenja dotičnima.

Ne daj se vući od napašti,

koja želi da ti naškodi na tijelu i duši."

Činilo mi se, da bih se možda morao zahvaliti raznim dobročiniteljima, kod kojih smo bili za vrijeme velikog putovanja. Usput bi im se moglo čestitati i Božić. Ali Gospodin ovako upozoruje:

"Pusti to u miru!

Ne otkrivaj putove svoje,

gdje si bio, gdje jesi, i kuda ćeš poći.

Jedni od ovih su vas promatrali;

drugi osuđivali od zavisti;

samo nekoliko od njih

gledali su vas onako kako jeste.

Čemu davati posla jezicima u ispraznosti.

Bolje je šutjeti i Meni služiti,

nego ogovore njihove nepotrebno uspaljivati.

Da nijesam Ja njima srca otvorio,

- 224 -

studeni 1975.

ne bi oni vama dali, niti vas primili.

To je Moje djelo,

i duh u njima Meni se pokorava,

ako tijelo i ne bi toga učinilo." (1O.XI.)

Neka sam odluči - Svećenik se zauzeo za bogoslova, koji je došao u neprilike što vjeruje u San Damianske Događaje, Ukazanja. Dotičnome svećeniku Gospodin ovako poručuje.

"Pusti stvar u miru! Mladić je svjestan svoje zadaće i staleža. Neka čini kako hoće. Dajem mu slobodnu volju, da si izabere po želji."

11. Utorak - Sveti Martin, biskup

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

Ribice Duha Svetoga - Kad smo molili himan "Dođi, Duše Presveti!", sišao je nad Oltar Duh Sveti u liku veoma velikog Goluba. Lebdio je nad Oltarom, a Svoja velika krila savio je sve do svijeća.

Ispod Njegovih krila, a oko Kaleža, bile su prekrasne male ribice, velike desetak centimetara. Otvorile su svoja ustašca i primale su hranu Duha Svetoga. Nešto bijelo ulazilo je u njihova usta. I dugo su jele tu hranu.

Među Medijancima - Iza toga, najedanput se pokazao jedan teren, više kao ravnica, s malenim, blagim brdašcima. Na najbližem brežuljku pojavio se Anđeo od 12-13 godina. Bio je u ružičastoj haljini. Klečao je na jednoj nozi, onako kako muškarci kleknu, kad je izloženo Svetootajstvo. I gleda na mene, naklonio se, i kaže mi ovako: "Poći ćeš sa mnom, da vidimo zemlju i njezine dijelove!"

Kad sam mu se približila, uhvatio me ja za desnu ruku i otišli smo u jednu jako udaljenu zemlju. Odnekle su došli pred nas muškarci i žene, u starim dugačkim nošnjama, kako su se ljudi nosili, kad je Isus dragi hodao po zemlji. Bili su veseli, i rado su nas dočekali. Razgovarali su međusobno

- 225 -

studeni 1975.

svojim jezikom. Onda sam upitala Anđela; "Kakav je to narod?" On kaže: "Medja... medjanci..." (Medijanci). Među njima smo se zadržali, po našem vremenu, možda pola sata.

U Galileji... Nazaretu... Jeruzalemu... - Kad smo pošli malo dalje, pojavio se dragi isus. Bio je odjeven, kao što je nekada hodao po zemlji. Imao je na Sebi haljinu limunaste boje, a preko ruke prebačen crveni plašt. Došao je pred nas i kaže nam ovako: "A sada cemo poći na mjesta, gdje sam Ja boravio i propovijedao!"

I pođemo odanle kao natrag. Gdje smo došli izgledalo je kao primorski kraj; takova su bila drveća.

I dragi Isus sjedne na jednom brežuljku na travu. A mi smo ostali stajati malo na strani. Anđeo je bio s desne strane Isusa, a ja sam bila na drugoj strani.

Najedanput se skupila grupa ljudi i žena, pa i djece. Dragi Isus im je počeo propovijedati. Govorio im je o Svetom Evanđelju. Govorio je dosta dugo. Tako su Ga rado i zanosno slušali, da nisu ni znali gdje su. Upravo su gutali Njegove Riječi. A dječica su čak otvorila usta, kako su ga poželjno gledala i slušala.

Kad je dragi Isus završio propovijed, otpusti ih. A oni su ostali i dalje stajati u toj grupi, nisu polazili dalje.

Onda upitam Gospodina: "Gospodine, a kakova je to zemlja?" Odgovori dragi Isus: "To je Galileja!" I kaže nam: "A sad idemo opet dalje!"

Kako smo prolazili onim krajevima, Gospodin se na pojedinim mjestima zaustavljao, i Rukom nam je pokazivao mjesta, gdje je On sve propovijedao i kuda je sve stupao Svojim Nogama.

Kada smo došli u blizinu jednog mjesta, okrene se Gospodin prema meni i Anđelu i kaže nam: "Tako mi je milo poći na mjesta, gdje sam se igrao kao Dijete! Ovo je Nazaret!"

- 226 -

studeni 1975.

Ovaj puta nije bilo svijeta. A kad smo došli pred jednu kućicu, usklikne Gospodin: "Ovo je kućica u kojoj sam živio!"

Kako se ulazi u kućicu vidjela sam onako kao malo koso... kao malo predvorje, ulaz u tu sobu... Ostali smo u dvorištu. Dragi Isus nam je pokazivao, gdje se je On po tom terenu kao Dijete igrao. I bio je tako veseo i razdragan, da je bio spreman da se opet igra... Tu smo se malo zadržali, a onda krenemo dalje.

Došli smo u blizinu Jeruzalema. Tamo nam je Gospodin pokazao jedan vrt i jedno brdašce: "Tu sam sa Svojim Apostolima molio, a ovdje sam bio razapet."

I pođemo dalje.

Počast Presvetom Otajstvu - Odjednom sam se našla ovdje pod Svetom Misom. Na zlatnoj pateni (tanjuriću) bila je velika Sveta Hostija. Isus, u odrasloj dobi, stajao je pokraj patene. I onda dođe četica Anđela, u dobi od 10 godina. Imali su krila. Bili su u snježnobijelim haljinama. Na glavi su imali vijence od margaretica. U rukama su držali Krunice. Stali su oko Svete Hostije i Isusa, jedan do drugoga, i sklopljenih ruku molili su.

Iza toga došla su s Neba tri velika Anđela. Stali su oko Svete Hostije u obliku trokuta. Jedan je stao iza Svete Hostije, a ostala dvojica stala su jedan s lijeva drugi s desna.

Onda se iza leđa Anđela, koji je stajao na čelu, pojavi prekrasan bijeli Križ, divno izrađen. Stajao je malo u zračnom prostoru, okrenjen prema Svetoj Hostiji.

Odjednom dođe velika Nebeska Majka, kao moćna Kraljica. Stane među Anđele, koji su bili oko Svete Hostije, i dade im znak. Na to se Anđeli svrstaju oko Svete Hostije u obliku slova V.

Iza toga ovaj prizor nestane. Svi su se pomakli, otišli... I Sveta Hostija kao da je s njima otišla u Nebo. A kad je Hostija pošla, nestao je

- 227 -

studeni 1975.

i dragi Isus. Majčica Božja je nekamo pošla, kao da je zadužena.

"Naša pomoć, Moja i Gospodinova..." - Uskoro se Nebeska Majka opet pojavi. Držala je Malog Isusa u naručju, na desnoj ruci. Hitro je letjela ovamo i spustila se tu nad Oltar. Bila je u crvenoj haljini i zaogrnuta crvenim plaštom. Onda nam Majčica Božja kaže ove riječi:

"Naša pomoć, Moja i Gospodinova,

čuvat će vas u dane teške!"

Iza toga s prigrljenim Malim Isusom naglo ode. Jako se je nekuda žurila.

Za vrijeme Blagoslova reče Otac Nebeski:

"Dječice Moja! Ostanite u Meni,

sada i u vijeke vjekova!"

U jednom času, za vrijeme Pobožnosti, Nebeska Majka ispružila je Svoje ruke prema nama, kao da će nešto primiti. Onda je to podigla uvis i kao prikazala Bogu. I rekla je ove riječi: "Prikazat ću Ja vaše molitve našemu Gospodinu!"

"Točno si prenijela!" - Kasnije smo razgovarali o Viđenjima i Nebeskim Stvarnostima. Onda dragi Bog reče za vidjelicu: "Dobro si rekla! Točno si prenijela!"

A na račun toga, što su mnoge Božanske Tajne prikazane vidljivo, po ljudski, dragi Bog reče:

"Ja objavljujem Svoje Božanstvo

prilagođeno Svojim stvorovima."

Dok se vidjelica junački branila od nekih prigovora, najedanput ponovi ono, što je u duši čula: "Ja ti koji puta šapćem!"

Kada sam upitao, a tko je to, koji joj šapće, dobila je odgovor: "Agnes!" Znači, da joj koji puta sveta Agneza pomaže u tumačenju Nebeskih Stvarnosti.

"Morto Deo!" - Na nekom Oltaru pojavio se velik crn kalež. Došli su neki ljudi i počeli su žestoko po njemu udarati svojim toljagama i štapovima.

- 228 -

studeni 1975.

Ali Kalež se nije iskrivio od tog udaranja, ostao je čitav. Onda se počeo dizati u visinu, i crnilo je polako s njega nestajalo. Na koncu je Kalež prekrasno zasjao, i stajao je gore u visinama pred lijepim Križem. Iznad Kaleža, valjda dok je još bio na Oltaru, pisalo je, ili se je čulo: "Morto Deo!"

Ljudi koji su udarali batinama po Kaležu jesu grješnici. Crni kalež označuje bezboštvo i grješni svijet. Ali Isusov sjajni Kalež i Njegov Presveti Križ uzvisit će se kao nikada do sada. To će biti u Doba Marijino. Mijenjaju se različita vremena na svijetu i ljudi u njima. Jedni od njih okorišćuju se Božjom Dobrotom, drugi je zloupotrebljavaju. Ali Bog će odstraniti zlo sa zemlje, i sve koji zlo počinjaju. Oni koji su Božji, biti će zaštićeni, ali će biti dosta i čistih žrtava, da se spase grješnici. (Mgnt 11.X.)

Na kardinalovu grobu - S jednom znanicom vidjelica je pohodila grob kardinalov. Po dolasku na sveto mjesto, po običaju, počela se najprije moliti dragom Isusu u Presvetom Oltarskome Sakramentu.

Odjednom, tamo gdje je reljef njegove glave, pojavi se lično sam kardinal. Bio je obučen u kardinalsko odijelo i imao je mitru na glavi. Okrenut prema Svetohraništu prozbori vidjelici:

"Ja sam u Nebu i jako je meni lijepo!

Blagoslovio te je Gospodin Bog Otac,

Bog Sin, Bog Duh Sveti,

koji je meni, za života na zemlji,

dao do znanja, što ti jesi.

Veseli se duša moja,

kada ja tebe ugledah u blizinama svojim.

Molim Gospodina za tebe i Crkvu Božju,

da vas jača u dane ove."

Iza toga, kao da je nestao s vidljivoga terena i pošao leći natrag u grobnicu. Pokraj groba, na strani Evanđelja, stajao je, Pater Pijo. Bio je u

- 229 -

studeni 1975.

Nebeskome sjaju i gledao je prema vidjelici. U velikoj Prisutnosti izlazila je vidjelica sa znanicom iz katedrale i zaputila se s njom prema njezinoj kući. (11B 40-42) (11.XI.)

Dok je vidjelica zapisivala gornje Viđenje, progovori Gospodin ovako:

"Svoje sluge kupim u grupe Moje na zemlji!" (42)

12. Srijeda

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

Ujutro smo imali Svetu Misu i kratku Pobožnost. Sveta Misa bila je prikazana za pokojnu majku brata Ivana, kod kojega se sastajemo. Kao obrazac uzeli smo zavjetnu Misu Svetoga Josipa.

Ali dogodila nam se neprilika. Zatajio je magnetofon, pa nam je propao čitav današnji detaljni izvještaj i završetak jučerašnjeg. Kako je vidjelica danas u podne otputovala svojoj kući, nije više imala prilike, da doživljeno opširnije zabilježi. Evo ipak kratkog sadržaja obilnih Pouka i lijepih Viđenja, sastavljenog prema njezinom jutrošnjem izvještavanju.

Duh Sveti i Majčica Božja - Na početku smo, po običaju, izmolili himan Duhu Svetome. U toku moljenja, vrlo brzo, pojavio se Duh Sveti kao prekrasan Golub. Odmah iza toga, od sjajnog Goluba postao je divan Mladić. Sve prisutne zaokružio je Svojim Božanskim Pogledom.

Onda je došla draga Nebeska Majka. Duh Sveti bio se kao malo pomakao prema strani Poslanice, da učini mjesto Majci Božjoj. Onda je Majka Božja Duhu Svetome nešto šaptala. I Duh Sveti je Majci Božjoj nešto šaptao. Gotovo desetak minuta.

Kasnije je vidjelica, iz zračnog prostora, ugledala pojedine zemlje. U tim zemljama vidjela je više srebrnastih točaka, veličine dugmeta, zaokruženih malom kružnicom. Tih srebrnih točaka nije bilo mnogo po tim zemljama. Ovdje ondje po jedna,

- 230 -

studeni 1975.

a jedva gdje su bile po dvije blizu jedna drugoj.

Među tim zemljama prepoznala je i Švicarsku. Potom je vidjela, kako u toj zemlji narod sav smušen u žurbi, glavom bez obzira, bježi u brda, u skloništa.

Duh Sveti šaptao je Majci Božjoj što će se zbivati, i što je Njoj činiti na označenim mjestima, gdje se nalaze Svetišta Gospodinova.

Na početku Svete Žrtve došla je i pokojna majka brata Ivana. Ostala je za vrijeme čitave Svete Mise. Stajala je u blizini mjesta odakle on prati Svetu Misu.

U doba Podizanja i Svete Pričesti bilo je prisutno oko stotinu duša iz čistilišta. Došle su kao s juga. Vidjelica nije niti jednu od njih prepoznala.

Radosni Anđelčići - Bilo je prisutno i Presveto Trojstvo. Onda je došla grupica malih Anđelčića. Moglo im je biti jedno šest mjeseci. Radosno su letjeli oko Presvetoga Trojstva, praveći okomitu kružnicu. Napravili su čak i brojku 9. Onda su obletjeli i Majčicu Božju.

Anđeo pratioc - Došao je i divan Anđeo u nježnoljubičastoj haljini. Stao je na praznu željezničku prugu. Kad je vidjelica zapitala, kakav je to Anđeo, rečeno joj je, da je to Anđeo, koji će je pratiti na putu kući.

"Obrađujem duše za Gospodina!" (Sveti Josip) Zatim se odigralo nešto neobično. Uz Svetohranište bila je na Oltaru u isto vrijeme i Betlehemska Štalica. Pojavio se dragi Sveti Josip. Hodao je po Oltaru ovamo-onamo, pažljivo bi pogledao, a onda nešto uređivao... dotjerivao... Pa opet gleda, pa ponovno nešto popravlja... sadi... pridiže... Kad je vidjelica zapitala Svetoga Josipa, što to radi, dobila je ovakav odgovor:

"Obrađujem duše za Gospodina!"

Kasnije se nekamo kao zaputio. Sveti Josip popravljao je ono, što je u Crkvi duhovno porušeno... i zapušteno...

- 231 -

studeni 1975.

Mali Isus i Janješce - Mali dragi Isus bio je neko vrijeme prisutan onako malešan, od pet-šest mjeseci. Sjedio je na Oltaru, a na krilu je imao janješce. Mali Isus je janješce zagrlio i naslonio je na njega Svoju Glavicu. A janješce se Njemu u krilu naslonilo na Presveto Srce. I tri puta je tome janješcu dao piti Svetu Krv iz misnoga Kaleža. I bili su kao jedno. Mali Isus držao je u desnoj ručici uskrsni barjak.

To znači, isti Isus će preko velikih Svojih Muka, Krvlju Svojom napojiti duše.

"U tebi Moje Djelo obrađujem!" - Neko vrijeme bio je vidljivo prisutan i veliki predivni Isus, obučen u prekrasne haljine. Vidjelo Mu se živo Presveto Srce. Onda reče vidjelici:

"U tebi Moje Djelo vršim (obrađujem).

Niti jednu Riječ od Mojega Zakona neću oduzeti."

Onda je od Isusa pošla u vidjelicu kao magla, tako nešto, najprije u lijevu ruku, pa u desnu, pa u čitavo tijelo. Osjetila je na to snagu u sebi.

Krunica od Suza - Dirljivo Viđenje bilo je i kada smo molili Krunicu od Suza. Izgovarali smo zazive (na velika zrnca): "O, Isuse, gledaj na Suze One, koja Te je na zemlji najviše ljubila! - I najusrdnije Te ljubi na Nebu!" - i onda (na mala zrnca): "O, Isuse, usliši naše prošnje! - Radi Suza Svoje svete Majke!"

Za to vrijeme dragoj Nebeskoj Majčici tekle su Suze niz obraze. Sjajile su se kao divni biseri. Padale su na zlatan tanjurić, koji je u svojim rukama držao jedan Anđeo.

A dragi Isus, koji je bio uz Svoju Svetu Majku, nagnuo se prema Njoj i činio je Rukom, kao da te Suze uzima k Sebi i stavlja ih u Svoje Božansko Srce,

"Josipe, sine Davidov..." - I Sveti Josip je htio potvrditi, kako Mu je draga molitva, što je molimo Njemu na čast. Tri puta smo ponovili zaziv:

- 232 -

studeni 1975.

"Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju, jer što je u Njoj začeto, od Duha je Svetoga, Isus." - "Sveti Josipe, ljubljeni Poočime Isusov, i Zaručniče Blažene Djevice Marije, moli za nas grješnike, sada i na čas smrti naše. Amen."

Uz Svetoga Josipa, s Njegove desne strane, stajala je Majčica Božja. Onda se s Neba spustio veliki Isus. Pred Majčicom Božjom postao je Malo Dijete. I kao malešan, stajao je uz Svoju Presvetu Majku. Onda je Sveti Josip načinio pokret rukom, kao da će ih prigrliti k sebi - ali nije se dotakao Marije, svoje Prečiste Zaručnice.

"U Ime Boga Oca..." - Na završetku Pobožnosti prekrižili smo se po Nebeskoj formuli, na način Nebesnika:

"U Ime Boga Oca, koji me je s velikom Ljubavlju stvorio. U Ime Boga Sina, koji me je s velikom Ljubavlju, Svojom pregorkom Smrću otkupio. U Ime Boga Duha Svetoga, koji me s velikom Ljubavlju, Svojom Presvetom Milošću posvećuje."

Za to vrijeme bilo je prisutno i vidljivo čitavo Presveto Trojstvo. A Otac Nebeski sve nas je Svojom Desnicom tri puta blagoslovio. (Mgnt) l2.X.

"Mnogi Moji sluge, u ova vremena,

trče za učenošću, dubokim džepovima,

čašću ovoga svijeta i punim stolovima,

tako da su zaboravili na duh siromaštva,

te duše i tijela sirotinje.

Trče za uglednima,

a malenih se ne mogu dosta naprezirati."

Teške su ovo riječi za dušu, kada se nađe pred Gospodinom na Sudu. Veća poniznost, veća (je i) milost duši dana. U oholom srcu Boga nema. (Pi 13.)

Otac Nebeski čupa drač i korov - Bog Otac promatrao je s Neba cijelu kuglu zemaljsku, sve krajeve svijeta; od istoka do zapada, od sjevera do juga. Odjednom, kao da je pogođen u Svome Srcu, siđe

- 233 -

studeni 1975.

s Neba na zemlju, i dade se na odlučan posao.

Zasuče rukave, sagne se, i počne ljutito čupati drač i korov. Svuda, gdje god ga je vidio, Čupao ga je sve do korijenja. To je činio po svim zemljama. Jer korov se bio veoma raširio po svoj zemlji. Duboko u tlo pustio je svoje veliko i debelo korijenje. Kako je Bog Otac korov čupao, tako ga je bacao na velike hrpe.

Vidjelica je išla uz Boga Oca i željela Mu je pomoći u tome radu. Ali netko joj je sapeo ruke, da ne može raditi. Onda je vidjelici dodijalo gledati, kako se Bog Otac pati takovim radom, pa Mu ovako progovori:

"Gospodine, što ćeš učiniti s ovim iščupanim dračom i korovom?"

Otac Nebeski, naš Gospodin Bog, zastane malo u radu, kao da se umorio, okrene se prema vidjelici i kaže joj ovako:

"Jedno ću ga vrijeme ostaviti na zemlji,

da se dobro osuši.

Poslije ću ga svega spaliti vatrom.

Ni korijena se neće vidjeti od njega!"

Na to vidjelica kaže uplašeno Bogu Ocu - koji je u Viđenju hodao zemljom kao i ostali ljudi, samo što je bio jako velik, i sva je priroda pred Njim vršila svoje dužnosti, kao pred svojim Stvoriteljem:

"Gospodine, kugla zemaljska je jako velika, i kada sav taj drač i korov bude gorio, neće li se sva zemlja užariti i zapaliti?"

Otac Nebeski će na to:

"Za vrijeme vatre,

sva će zemlja, svi njezini prostori,

biti zahvaćeni žarom plamena na njoj.

Zemlja će okusiti veliku vrućinu,

tako da jedno vrijeme iza toga,

neće dati roda preživjelim stanovnicima."

Onda poviče vidjelica u plaču: "Gospodine, ja se toga časa bojim! Voljela bih

- 234 -

studeni 1975.

tada biti u Tvojin blizinama, gore!"

Kada je Otac Nebeski sav korov počupao i nabacao u hrpe, uzdigne se gore u Nebo. Kao da se sprema dati Naloge, kada da se taj korov i drač spali.

Kad se vidjelica bila ponudila Bogu Ocu, da će Mu pomoći u čupanju korova, Gospodin joj je rekao još i ovo:

"Čupaj sve što ne valja!

Ne gleđaj tko je tko i što je tko!

Reci svakome ono što ga ide!"

Viđenje je bilo pod Svetom Misom. (12B 3-5; Pi)

"Ja jesam najveći i najljepši Kralj!" (23.XI.) Na blagdan Krista Kralja s Neba je došao dragi Isus kao veliki Kralj. Sjeo je pred Oltar gdje se služila Sveta Misa i promatrao je ljude u crkvenoj zgradi. Bio je obučen u kraljevsku odjeću kakve nema ni jedan kralj na zemlji. Stolica na kojoj je Isus sjedio bila je ukrašena Nebeskim izradbama. Na svetoj Glavi imao je veliku zlatnu krunu, ukrašenu biserjem i dijamantima. Bujna, dugačka, valovita kosa, kestenjastocrnkaste boje, prekrivala Mu je sveta Ramena. Bio je bosonog.

Gleda vidjelica Isusa i milo Mu kaže: "Gospodine, tako si lijep, da mi srce i duša stane gledajući Tebe! Kao najveći Kralj Ti jesi!"

Isus se nasmiješi i gledajući je odgovori joj:

"Ja jesam najveći i najljepši Kralj,

Kralj nad svim kraljevima!

Od početka do vijeka kraljujem Ja u svemu.

Ja sam Kralj srdaca ljudskih.

Ne gledam Ja izvana stvorove ljude kakvi jesu;

Ja gledam u srca njihova, što tamo leži.

Duh njihov, od Mene dani, pozna Moj Glas,

i obraduje se, kada ga čuje u blizinama svojim.

Ja sam Kralj onih srdaca,

koja za Mene kucaju i žive.

Stavljam ih u Svoju Riznicu,

gdje ih milo Moje Oko gleda."

- 235 -

studeni 1975.

Na ove Riječi vidjelica odgovori: "Gospodine, nevrijedno sam stvorenje i dijete Tvoje. Smiluj se i mojemu srcu!"

Blago nasmijan Isus odgovori:

"Ja sam Kralj i u tvojemu srcu!

Kraljujem i kraljevat ću Ja u njemu dovijeka.

Radim Ja, Kralj tvoj, u tebi,

i ti radiš u Meni.

Bez Mene ništa ne možete učiniti;

samo sa Mnom, i u Meni - kazao sam Ja vama!"

I pričesti Isus vidjelicu, a onda joj pruži Misni Kalež sa Svetom Krvi. Kad se pobojala piti, Gospodin joj progovori:

"Uzmi milo jer je to cijena Cijenjenoga,

da te okrijepi i ojača u bolima tvojima.

Bio sam zgažen, prezren, osuđen,

ali sam slavno pobijedio svijet.

Mali broj samo pođoše za Mnom

u srcima svojima;

ostali pođoše u svijet,

da služe njegovim pohotama i požudama." (12B 5)

25. Utorak - Sveta Katarina Aleksandrij.

Pobožni svećenik (fra Bogdan) predmolio je Krunicu Majke Božje. Najednom Duh Sveti obasja srebrnastim sjajem cijeli Oltar Svete Obitelji, i ostane nad njim raskriljen.

Onda se u liku divnog i svetog Mladića nasmiješio vidjelici i od lijevog krila, kojim je zagrlio Svetu Obitelj, pruži Svoje zrake ravno u njeno tijelo. Te zrake, kao guste sablje, urezale su joj se blizu srca i glave. To je potrajalo oko četvrt sata. Vidjelica je osjetila na tijelu veliku i svetu milinu, jakost, odbojnost prema vanjskome svijetu...

Za vrijeme Svete Mise došla je na Oltar sveta Katarina. Imala je palmu u ruci. Pozove vidjelicu bliže k Oltaru, i onda joj ovako progovori:

- 236 -

studeni 1975.

"Velik je Gospodin Bog u tebi,

i ti si velika u Gospodinu Bogu.

Sve što je u tebi,

dano ti je od Gospodina Boga.

Budi Mu vjerna!

On će te nagraditi Veličanstvom Svojim

i uzdignuti dušu tvoju u Visine Svoje.

Prezrena si od onih,

koji bi te trebali braniti i zaštititi.

Ponizivaju te,

jer ne upoznaše duha tvojega.

Od zavisti te kleveću usta njihova.

Ne boj se!

Pogledaj moju palmu,

koja me je stajala mnogo muka!

Gospodin Bog ti je urezao

Svoje Ime u srce,

i On je blagoslovio tvoje srce.

Blagoslivlje srca ona,

koja Njemu vjerno služe na zemlji.

Ne gleda On na riječi samo,

već na djela u životu,

kojima je obuhvaćeno Ime Njegovo

u srcu zabilježeni je Bog.

Puno trpiš, pa ti je tijelo klonulo,

iscrpilo se oko rada za Gospodina Boga.

Blago duši koja umire u Imenu Njegovom!

Molit ću se ja za tebe,

da tvoja jakost u Bogu

nadvlada sve opačine i laži,

što se izgovaraju na tebe.

Znaj, da s Neba gleda Gospodin Bog

na sve što tko čini!

Idi na mjesto, da primiš

Tijelo Gospodina našega Isusa Krista,

Boga Jedinoga.

Neka te jača, Julka,

za dan posljednji u životu na zemlji."

Nestane svete Katarine, i vidjelica. primi u strahopočitanju živoga Isusa u srce. A Mali Isus

- 237 -

studeni 1975.

javi se iz Svetohraništa vidjelici, koja je klečala kod Oltara:

"Pokaži udovima svojim,

kako se slavi Moje Ime u crkvi Mojoj.

Ja sam Gospodin Bog tvoj, zemljo!"

Iza toga Bog Otac blagoslovi s Neba vidjelicu i one u crkvenoj zgradi, koji Bogu vjerno služe, držeći u srcu Zakon Njegov. Onda je došao s Neba sveti Antun Padovanski. Stojeći iza Svetohraništa, smiješio se vidjelici i promatrao je ljude kako mole. Završeno je. (12B 7-9)

Za vrijeme molitve posjetila je vidjelicu draga Gospa i kaže joj ovako: "Ja ću poći s tobom na put u Zagreb, i odvest ću te na mjesto, gdje sada stanujem!"

Vidjelica je u te dane trpjela grozne boli poradi Riječi Božjih, izgubljenih u samostanu časnih sestara u Zagrebu. Zbog toga je jedva smogla dati smiješak dragoj Gospi, Kraljici Neba i zemlje. (12B 10 i 21)

Svetohranište izbačeno iz crkve - Vidjelica ugleda Svetohranište, koje je odstranjeno s Oltara i izbačeno iz crkve napolje. Oltar je ostao bez Isusa i crkvena zgrada je bila kao izolirana od Njega. A u Svetohraništu, izbačenom iz crkve, bio je živi Isus. Pokraj Svetohraništa stajao je veliki Anđeo, držeći nad njim svoju ispruženu lijevu ruku, pazeči da se ne obeščasti Sveto Tijelo. Nad uklonjenim Svetohraništem otvorilo se Nebo i cijelo se spustilo nad njega, tako da su bili povezani. A Gospodin Isus Krist poviče s Neba na zemlju, svećenicima Rimokatoličke Crkve:

"Dokle ćete moderirati Moje Tijelo u Crkvi na zemlji?!"

Za kraće vrijeme reče još Gospodin:

"Izlijevat ču Svoju Ljubav na plodnu zemlju

i ona će Meni donijeti rod svoj stostruko!"

Anđeo koji je čuvao Presveti Oltarski Sakramenat bio je u dugačkim haljinama, limunaste boje,

- 238 -

studeni 1975.

a sjajnim kao sunce. Po tim haljinama bile su prekrasne izradbe oko vrata, rukava i po sredini. Kosa mu je prekrivala ramena. Bio je bos.

Znači da svećenici čine svetogrđe, kad uklanjaju Isusa s Oltara i stavljaju Ga na stranu. Anđeli čuvaju Čast Božju na svakome mjestu, po cijelome svijetu, gdje se tako postupa s Isusom, kao da je nepotreban, i da Mu više nema mjesta na Oltaru i u crkvi. (12B 11; 17)

Za vrijeme večernje molitve ovako govori Gospodin Isus Krist Juliji o Viđenjima i Objavame na cijelome svijetu. Ukor je to veliki onima koji umanjuju i skraćuju Riječi Gospodinove i Viđenja, dana preko mistika, po cijeloj kugli zemaljskoj.

"Okljaštriše Moje Riječi i Viđenja

preko odabranih od Mene, kao stablo bez grana,

da modernom svijetu srcima ugodiše.

Može li hrana biti dobra,

pitam vas, mudrijaši ovoga svij^ta,

ako se u nju ne stavi sve što treba,

pa i najmanje manjka kad se blaguje ukusu.

Zato će mnogi trpjeti, iako ne bi trebali,

poradi skraćenih i umanjenih Mojih Riječi i Objava.

Ja sam dao potpunu Nauku Svoju vama na zemlji,

da razumijete što vam je činiti,

da vas sve spasim.

Kod Mene moderna namještenost ljudi

nema mjesta u Nebu.

Samo malenima u duhu i poniznima u srcu

otvaraju se vrata Mojega Neba.

Oholi umiru, iako Mene zazivaju.

Kakvom sam vas Ja ne zemlji prirodom obdario,

sinovi i kćeri, tako vas želim

pred Moje Prijestolje primiti,

u stanove vječne.

Mudrost koja se protivi Mojemu Zakonu,

ne ulazi u Blizine Moje.

Mudrost ovoga svijeta

zagrlit će tamne dubine zauvijek.

Nijesam stvorio ovaj svijet da ga kaznim;

- 239 -

studeni 1975.

ali grijesi vaši

privukoše kaznu od Mene pravednu na sebe.

Rod tame i kaljuže

neće mirisati Svježine Nebeske.

Tko ima uši, neka sluša Glas Moj!

Tko ima srce, neka mu kuca i živi po Meni!

Zemlju neplodnu pretvorit ću u bezdane.

Iza toga rodit će zemlja rod dani od Mene."

Zemlja su ljudi dobri i zli. Dobri rod su oni koji žive po Zakonu Božjemu na zemlji. (12B 26-27)

Gužva oko Oltara - Vidjelica doživi u Viđenju molitvenu zajednicu u Zagrebu, sakupljenu za Svetu Misu. Pojedine ženske toliko su se gurale, koja će biti prva do Oltara, da su se čak svađale.

Odjednom se vidjelica nađe na vratima iste prostorije. I ostane najzadnja, uz vrata. A gužva je trajala i dalje, tako da se nije pravo ni čulo ni vidjelo svećenika, koji je služio Svetu Misu. Ženske koje su se gurale nisu marile za vidjelicu. Postupale su s njom kao s došljakom i strancem.

Odjednom, u zraku nad Oltarom, poviče jaki Glas "Neka se na sredini napravi put do Oltara!" Ženske se poplaše i odmaknu se u stranu. A od Oltara, od Nebeskog Svetohraništa do ulaznih vrata pruži se širok put, sjajan kao sunce.

Vidjelica na to upita Božanskog Spasitelja: "Gospodine, a tko će poći ovim putem do Oltara?"

Javi se dragi Isus nad Oltarom, i Duh Sveti, i kaže ovako: "Ti ćeš, Julka, poći ovim putem! Za tebe sam ga pripravio!"

Na to se dotične posramiše i uzmakoše.

Vidjelica pođe sjajnom stazom i uđe u Svetohranište... u veliki hram Božji. Odjednom ulazi u drugu sobu, koja je bila uz ovu. Vidi tamo nekoliko svećenika, obučenih u misnu odjeću, kako je čekaju. Kad im se približi, kaže Gospodin:

"Stani u redove njihove,

i čuvaj i bdij nad Mojim slugama!"

Svećenici koji su čekali vidjelicu, bili su vrlo zbunjeni. Vidjelica je tražila očima duhovnog

- 240 -

studeni 1975.

oca Zvonimira, ali ga ne vidje u redovima njihovim. (12B 28-29)

Đavao veselo trlja ruke - U istoj molitvenoj zajednici, ženske su se toliko svađale, da su letjele jedna na drugu, kao da će se tući. Dva-tri puta došao je domaćin, i nešto im je značajno rekao.

Iza grupe sjedila je djevojka, posebna držanja, koja kao da nema veze s tom zajednicom. Držala se ukočeno, kao da je bolja od ostalih. Odjednom, s jugozapada, dolazi toj djevojci redovnik na neke dogovore. Isto izvan zajednice.

A u blizini grupe žena, stajao je đavao i veselo trljao ruke. Bilo mu je drago, što se one svađaju. Ta drama trajala je dosta dugo. Đavao je bio zadovoljan i smijao se, ali je ipak bojažljivo pogledavao prema željezničkoj stanici. Bojao se, neće li možda doći vidjelica, da te svađe smiri.

Kad je vidjelica uistinu došla, đavao se uznemiri i uzvrpolji. Odjednom propane u zemlju, ali je velika zmija ostala između ljudi, a da je oni nisu vidjeli oko sebe. (12B 29)

Prosinac

"Ne plači, ženo, za grijehom!" - Vidjelica je trpjela velike boli. Onda pod molitvom do&e dragi Isus kao Dotri Pastir. Bio je jako visok, a obušen u bijelu haljinu i zaogrnut nježnocrvenkastim pla^ stom, čiji Mu je kraj bio prebačen preko desne rja ke. U desnoj ruci držao je veliki bijeli pastirski štap, a na lijevoj ruci je nosio već postariju ovcu. Dobri Pastir, dragi Isus, stavi ovcu pred vidjelicu i kaže joj: "Ova ovca se izgubila, pa sam je Ja donio pred tebe!"

Tidjelici nije bilo jasno što ovo viđenje zna-5i. Ali za kratko vrijeme dobije glas od žene u grijehu, neka joj Isus pomggne, da joj se vrati priležnik, s kojim je živjela dulje vremena, a ko^ ji ju je već više puta ostavio,a sada je zarobio drugu u lance tame.

Isus sluša plač žene bludnice, pa joj ovako pc^

- 241 -

prosinac 1975.

ručuje: "Ne pla5i,ženo, za grijehom što se uđaljio od tebe! Plači nad dušom svojom, koja živi u grijehu! Očisti se i živi u Zakonu Mojemu!"

Ista žena ima teško bolesna sina, već mladića. Isus dragi kaže za njega: "Trpi za roditeljske grijehe!" (12B M-13)

"Smušena ženo!" - Feke nametljive osobe, htjele su se pokazati važne, kao ugledne u no.rodu. Za je^ dnu od njih, koja se u tome posebno istakla, dragi Isus reče: "SmuŠena ženo! Znam tvoje misli i ono što u tvqjemu srcu leži." Veliki je to ukort

(12B 13)
3. Srij - Sv. Franjo Ksaverski

"To je Moj Apostol ljubimac, Ivan!" - Vidjelica je molila sv^je večernje molitve. Bila je potfese^ na do dna duse. ViJe riije imala snage za sivot, koji joj zadaje sve nove boli. Stane, i počne 'mis^ liti: Ima li još igdje srce koje žarko kuca za Bo ga u siromaštini, u duhu poniznosti i čistoče? On da pomisli na Isusove Apostole. Učini joj se, da je Ivan ljubimac bio Isusu najvjerniji. Ostali, s raznim manama i nedostacima, svi su Ga bili ostavili*.

Kad je počela dalje moliti, gle čuda. Dođemlad povjek od svejih 35 godiha. Imao je krupne oči i lijepo mladoYiko lice. Duga kestenjasta kosa prekrivala mu je ramena. Bio je obučen kao u Isusovo doba. Haljina mu je bila do prstiju na nogama. Obuća s remenjem bila je vezana oko nogu. Mladić je stajao u zraku, do jedan metar od vidjelice, i sažalno je promatrao.

Na to ona ponr'isli: "Bože moj, kakav je to mladić izstarih vremena, u ovoj modernoj eri?"

Nad glavom mladića odjekne Glas: "To je Moj Apostol ljubimac, Ivan!"

Apostol Ivan zadržao se oko četvrt sata, a onda je pošao u pravcu ćtkuda je i došao. Zaputio se prema jugoistoku, pa ode gore i nestane u visi. nama.

U razgovoru o Viđenju, bilo je riječi i o tome

- 242 -

prosinac 1975.

đa su svi Apostoli, prije dolaska Duha Svetoga, imali nedostataka, netko više, netko manje. Usred razgovora Gospodin to potvrdi Riječira:

"Svi su imali svojih nedostataka!" (12B 14; Mg)

Nebeska Majka u ljubičastom plaštu (Došašće) Za vrijeme Svete Liise vidjela sam Nebesku Liajku s Malim Isusom u naručju. Draga Gospa bila je zaogr^ nuta ljubičastim plaštom, koji je ispod vrata *bio skopča^* Po plaštu su bile kao crkvene izradbe. Preko glave imals. je rubac, također zagasite boje. Nebeska Majka žurila se sa zemlje u Nebo, preaa Istoku. Okrenula se i gledala vidjelicu, i svijet na zemlji. Onda je nestala u visinama. (12B 15)

Opustošeni samostan - Jednom samostanu časnih sestara bio je posuđen dio knjige "Isus nas zove". Kad je Knjiga zatražena radi uveza, iskrsle su ne ke pdteškoće. Rekoše da je dotična sestra obolila, a oni knjigu ne mogu pronaći. Vidjelica se prepla. šila da su Riječi Gospodinove propale, pa se jako ražalostila. Onda je u vilenju doživjela dotični samostan. ^

Hodala je oko njega u zraku, ali na žalost va_ ni nije bilo niti jedne redovnice. Okoliš samosta_ na bio je zapušten, kao da u samostanu nema života. Dvorište i staze obrasli su' dračea i korovom.

Upita vidjelica Gospodina: "Gospodine, zar nema'nikoga ovdje, a Tvoje Riječi su dane ovdje?"

Nikoga nije bilo vani, da primi Gospodina unut^ ra, među njih. A i iznutra, samostanska je zgrada izgledala suviše prazna i zapuštena. Fao da nema nikoga u njoj. Duh Božji nestao je iz nje. Otišla sam tužna i puna boli sa lica mjesta, bez knjiga.

(12B 15-10

Otac Nebeski pregledava vinograd - Vidjelica se nađe negdje na jugu, u lijepom vinogr^du, na kra^ nim brežuljcima, koji su se dizali do u Nebo. Gro^ žđe je bilo bijelo, ružičasto, rumeno i crno. loa lo je bobe velike kao vrtne jagode. Vinograd je bio prekrasno obraSen, kao stvoren.

- 243 -

prosinac 1975.

Onda nad taj vinograd dcfe Bo^ Otac e^e-^ki. Malo je nad njim hodao u zračnom prostonj^ a zatim se spusti na tlo. Prolazio je redovir-^ i pregledavao, da li je sve u redu.

Vidjelica je stajala na podnožju vir. grsda, udaljena pedesetak koraka. Gleda ona to krasno grožđe, te velike i lijepe bobe, pa upiti Oca Nebeskoga: "Gospodine i Bože naš, tko obra'uje taj lijepi vinogrsd?"

Bog Otac stane i odgovori: "U ovon vinc^redu rade duše, ljudi sa zemlje!"

Na to vidjelica usklikne: "Zato i jest tako li jep, što Ti, Gospodine, radiš zajedno s dušama!"

Bog Otac je rekao vidjelici, da će i ona u tom vinogradu raditi i ostati. A njoj bilo žao, što se više neće vra.titi natrag među svoje^ što mora ostati ovdje, gdje više neće vidjeti niko^'a pozna^ toga. Da se nekako utješi, pomisli! "Ai.Q se već neću vavratiti, bar ću se u toj pustinji najesti krasnoga grožđa!"

Vidjelica se dulje vremena Zđ.držals, u toj nepo znatoj prirodi, koja se uzdizala prema Nebu.

(12B 16)

Sveti Mihael s mačem u ruci

Za vrijeme molitve ugledam nad kugloni zemaljskom velikog Svetog Mihaela Arkanđela. Bio je obučen u oklop, na glavi je imao kacigu, a u desnoj ruci veliki mač, okrenut prema zemlji. Stajao je nad zemljom i gledao. Čeka čas, ^aloge s NeLa, da uda_ ri zemlju i stanovnike njezine. (12B 13)

Pavao VI. dolazi po vidjelicu - U molitvi sam do-živjela prekrasnu crkvenu zgradu*. U njoj je bio Nebeski uređaj, sve sveto. Oltari su bili svečano obučeni. Ali u crkvi nije bilo nikoga, pra^na je bila. I nekoga kao da se čeka. PoTislik u sebi: "Tko li će doći u crkvu, da su je tak'o uredili?"

Na to se čuo veliki Glas iz Svetohr^nista: "Fa. pa Pavao VI. dolazi u N.!"

Na to se uzbunim i kažem:"Šta će on na. selu!"

Glas odgovara: "Doci će po teb&!"

- 244 -

prosinac 1975.

I još se vise uznemirim, pa pri-.i;eti*: "Već ni hodati ne mogu od raznih muka, kuda da još idem?"

(Pis 5-331.)

Na blagdan Bezgrješnog Začeća, u pol bijela da_ na (oko 14-30), ovako progovara Ketesna ^la.jk&: "... Moje Bezgrješno Srce pobijedit će u ovom vre_ menu..." (12B 26)

Bestidnica sjedi na kugli zemaljskoj - Išla sam po nekakvoni terenu, kao na zapadu. I na taj teren bio je stavljen globus, velik kao okr*jgli stol. Onda doče neka ženska, zaogrnuta jedir,: ogrtačem. Popne se na tu "kuglu zemaljsku", sjećne na nju, raskopča svoj ogrtač i razgali se.

A ja kako sam došla, i gledam, i rekoh: "Bože moj, pa kud se je ta popela! Sad će svi koji budu tuda prolazili vidjeti njezinu golotinju."

Onda dc3:e Glas s Neba: "Ova bestidrica vuče korijenje od praroditelja Adama i Eve!"

Viđenje je bilo pod Svetom Žrtvon. (125 1?)

(cko 14.XII.)

"Pogledaj te razgalite figure!"

Par dana iza toga, opet u domu Božjeru, za vrijeme Svete Mise, odigrao se ovakav prizor vifenja. Odjednom začujem prasak smijeha. Pogledar, a to se đavao previja od soijeha i kažiprston desne ru^ ke pokazuje prema Svetištm "Julka, pogledaj te razgalite figure s njihovim aparatina!"

Četiri mlade cure, u kratkim suknjara, bestino raširenih nogu, sjedile su leđima okrenute modernom oltaru, a prostotom prema svijetu. Zato je ia vao tako uživao u njima. Jer ove cure, predstavnice su nečedno obučenih ženskica, što ih svećenici uvods u Bogoslužje za čitanje Poslanice i slično.

(123 18)

Kaže Gospodin u ove dane meni:

"Uvukao se modernizam u klerikalizam

i hoće da u srcina ljudi

ugasi i zainjs svjetlo!"

- 245 -

prosinac 1975.

'A ja kažem: "Gospodine, a kako ću to označiti?"

- ""Zapiši! Znaju Moji ljudi, koji Meni služe, da mnogi svećenici i časne sestre ne valjaju!" (p.r?.)

Dragi Isus mete metlom - Za vrijeme Svete Mise ma li prostor ispred glavnog Oltara pretvorio se u ** veliku zemlju. S istočne strane, iz Neba, došao je na taj nepoznati teren dragi Isus'. Najprije je ozbiljno gledao po toj zemlji, a onda počne s velikom metlom od suha pruća mesl;i na*mnogim mjesti ma. Negdje je meo dulje, negdje kraće. Kać se je od čišćenja umorio, sjedne na zelenu travu na livadu.

A ovdje ondje po toj livadi cvale su plave lju "bičice', kao u hrpicama. Odjednom netko donese veliki misni Kalež i stavi ga pred Isusa, malo u stranu.

A od velikog Isusa postao je Isus Dijete, u d^ M od 3**4 godine. Onda je Mali Isus brao ljubicice! Pogleda vidjelicu, a orta Ga upita: "Gospodine, za koga bereš te ljubičice!"

Mali Isus s.e nasmiješi i kaže jcj: "Uzmi, ova prva je za tebe!"

* Vidjelica na to prihvati ubranu kiticu ljubiči_ ca u desnu ruku.

Mali Isus je nabrao još 9 do 10 kitica ljubitn ca i stavio ih je ovdje ondje uz Kalež.

Gledajući Malog Isusa kako slaže te kitice lju^ bičica uz Kalež, upita Ga vidjelica: "Gospodine, a što znače te kitice ljubičica oko misnoga Kale-ža?"

Mali Isus se nasmiješi i podigne Glavicu i ka-že: "Volim ponizno srce, čisto srce, iskreno sr* ce! - Volim srca ponizna, čista, iskrena!"

Malo iza toga Isus nestane s toga terena. (14.XII.NEDJ.-Sv.Kalist, papa) (12B 18 + Pi)

Dječica igraju kolo oko Malog Isusa - Dok sam se molila u svojoj sobi, kod kreveta, najedanput do-đe živi dragi Isus nad moju glavu. Stoji u zraku

- 246 -

prosinac 1975.

i gleda na mene, kako se molim.

Najedanput odem ja s Njime na nepoznati teren, na jugu. Ali to nije bilo na zemlji. Na tom se te renu veselo igrala četica nejake dječice, što dje^ čaka, što djevojčica. Bili su u dobi od tri do če^ tiri godine. Svi su bili bosi.

A Isus dragi je stao, pa ih gleda sav sretan. Naslađuje se s njima, kako se to oni igraju. Haje_ danput od velikog Isusa postane Isus Dijete. I sta_ ne među njih, u sredinu.

A oni, kad su vidjeli da je Mali Isus stao me-đu njih, podigoše se na nogice, opkoliše Ga, i iih vate se u kolo oko Njega. I onda, držeći se za ru čice, naprave tri koraka u desno, pa gledajući svi 'zaljubljeno u Malog Isusa dignu nogicu prema Njemu. Onda naprave tri koraka u lijevo, pa dignu drugu nogicu.

Čak sam se smijala kako to oni onako malešni ovako dražesno igraju kolo.

A Isus dragi ih razdragano gleda, pa im se sir_i ješi.

Igrali su to kolo oko Njega valjda i pola sata. Poslije, kad su posustali, posjedaju Mališani po tlu. A dragi Isus je sjedio među njima, kao da je njihov brat i drug. Bio je među njima tako sladak i razdragan.

Dok sam u blizini stajala i promatrala, upitam: "Gospodine, a tko su ta djeca? Odakle su, da nij^ dno dijete ne poznam?"

Onda odgovori Glas s Neba, Bog Otac Nebeski i Duh Sveti - nad tom grupicom, nad njima: "To su Anđeli s Neba!"

Djeca s Neba, koja su živjela na zemlji.

Bila sam tako razdragana, promatrajući ovaj pii^ zor, da sam zaboravila, gdje sam stala u molitvi.

(12B 19;JHgnt)

Dolazak Malog Isusa s Neba na zemlju - U Došašču, za vrijeme jedne Svete Mise, zbio se je ovakav prizor. Na istoku spustio se s Reba prema zealji

- 247 -

prosinac 1975.

širok prekrasan put. S obiju strana puta, skroz od Neba do zemlje, bila su po dva reda velikih Anđela u bjelini. A gore, pri početku puta, Mla je nebnica (baldahin) , koja se upotrebljava, kad se u svečanim procesijama nosi Presveti Oltarski Sakramenat.

Onda tim putem veselo potrči Mali Isus i sjedne nasred nebnice. Dragi Mali Isus je bio veseo, i gledao je prema zemlji. I onda se na tom baldahinu zaigrao, kao da Ga nešto zanima.

Cijelo Nebo, svi Stanovnici njegovi, Sveci, bili su okrenuti prema Isusu i zemlji, i s radošću su gledali kako On silazi na zemlju. Na tisuće Anđela pratilo je Maloga Isusa na tome putu. A oni mnogobrojni veliki Anđeli, što su bili u počasnim redovima držali su nad tim putem kojim je prolazio Mali Isus ve^ like široke trake. Trake su bile bijele kao snijeg, a dugačke oko četiri metraiširoke oko tri prsta. I još su trake bile pri dnu savite kao u luk. Sav put, kojim se dragi Ma li Isus spuštao na zemlju, bio je okićen tim trakama. Silaženje Ma^Log Isusa s Neba na zem^ lju bilo je jako časno i svečano.

A nebnicu nije nitko nosio, sama se polako ^puštala prema zemlji.

Kad sam to pisala imala sam dojam, da je dolazak Malog Isusa na zemlju prilikom Utjelovljenja. Jer On nije.nikada stvoren (kao Bog). Njemu nema početka. On je od vijek vjekova. I onda, kad je dolazio na zemlju, prilikom Utjelovljenja, Nebesnici su to ovako svečano proslavili. (12B 20; Mgnt)

Ne polažu važnosti na Riječi Božje - Ujutro iza molitve, doživi u viđenju svećenike samostana u mjestu, kako svaki obavlja svoje poslove. Samo je^ dan između njih, a on je ovdje više kao gost, pa^ ljivo usput prati vidjelibu, i želio bi joj se približiti, da čuje Riječi Gospodinove. Ostali na

- 248 -

prosinac 1975.

to ne polažu važnosti. Vidjelica gleda u njega, i željela bi mu puno kazati o lijepome Bogu. (12B 21)

Svećenik iz pakla smeta je pod molitvom - Ovakav doživljaj sam imala kroz 14 dana i noći. Što god sam radila i kamo god sam pošla, osjećala sam oko sebe veliki nemir. Kad počnem moliti još gore. Dr žim Krunicu, a osjećam toliku tjeskobu i toliki bol, da mislim da ću se raspasti. Tako kod kuće, tako u crkvi. I onda stalno lupa po kući. Jednom je tako halabučilo oko mene, da sam se uplašila i glavu sakrila u krevet, da ne vidim što je. Ispovijedim se, ali i dalje ista buka.

Jednog jutra, pod molitvom, smognem snage i za_ vapim iz dna duše: "Gospodine, smiluj mi se! Ti znaš da želim Tebi služiti i moliti se!"

Onda ugledam u neposrednoj blizini sve&iika s rogovima na glavi, kako šeta uz kauč. Bio je viso ka stasa, krupan, jak, svijetle puti lica,, velikih očiju. Kosa mu je bila više bjelkasta i začeš ljana. Bio je obrijan. Moglo mu je biti do 40 godina. Imao je na sebi tnantiju, ali nisam raspozim la kojemu redu pripada. Hodao je i kružio uznesireno i nervozno ipo prostoriji.

Uplašila satn se i počela skrušeno moliti i od onda nestane zauvijek.

Kasnije sam pod molitvom pitala Gospodina, tko je to. Odgovor je glasio: "To je svećenik đavao iz pakla!"

Onda sam to tako shvatila, da on kao svećenik ima težnju za molitvom. Pa s&d hoda, traži... Jer u određeno vrijeme, iz pakla su svi pušteni, da nas napastuju. Dolaze, pa nam smetaju u molitvi. Kad hoćete najžarče moliti, onda do3e pa vas uzne^ miruje, a poslije se smije. Prave nam zapreke u obavljanju dobrih djela. (12B 23-24)

"To je Moj sluga, pravedni Stjepan!" - Za vrijeme Svete Mise zbilo se ovakovo Viđenje. Na jugoistoku, u jednome mjestu na nepoznatome terenu, diza-

- 249 -

prosinac 1975.

la se jedna crkvena zgrada. Tlo je tamo više kame nito, a zgrada je bila sr^dnje veličine. Bila je** zidana u starinskome stilu, ali je bi].a vrlo lijepa i pnvlačna. U sredini, nad ulazom, bilo je malo uzdignuto, kao toranj, ali na vrhu ravKo.

Do te crkvene zgrade, sinagoge, vodio je širok kamenit put. S desne strane sinago^e bio je mali brežuljak, a s lijeve strane vrt zasađen povrćem.

Odjednom iz sinagoge izadu grubi ljudi^ vodeći jednog mladića. Izvedu ga na put, pedesetak metara od sinagoge. Onda pograbe kamenje i počnu ga žestokom srdžbom bacati u mladića. Kamenje su uzi mali pokraj puta, trčali su po njega do brežuljka^ i dodavali ga onda jedan drugome.

Mladić se je međutim okrenuo prema bogomolji. Kad ga je prvi kamen pogodio, kleknuo je i sklopio ruke. Nakon još par teških udaraca srušio se na tlo^ licem prema sinagogi. Lokva krvi prekrila je njegovo tijelo.

A u blizinJ. su bile žene, koje su se zgražale nad tim djelom. I djece je bilo tamo.

Za vrijeme tih muka Nebo je bilo otvoreno. Cijeli prostor je zasjao u sjaju, kad su ga ubijali. Kad su ti nemili ljudi bili započeli svoj krvavi ^posao, pojavio se živi Isus^ Stao je nad mladićen^ u visini od desetak metara^ i pažljivo nagnut nad njim, ostao tako.

Kada je mladić usnuo u Gospodinu, Bog OtQc i Duh Sveti dočekali su njegovu dusu.

S lijeve strane mladićeva tijela, pokraj njegove glave, stajao je velik Anđeo. Držao je u ruci Knjigu s crnim koricama i gledao je u mladića.

Vidjelica je stajala na putu u bogomolju, udaljena dvadesetak koraka od mladića. Kad je mladić preminuo, pristupi s n&poznatim ljudima i ženatna i u tuzi se pomoli.

Onda su uzeli njegovo tijelo i odnijeli ga iza sinagoge. Kuda su ga odnijeli vidjelica ne zna, jer je u taj čas prestalo Viđenje.

- 250 -

prosinac 1975.

Onda vidjelica upita Gospodina, tko je ovaj mladić. Iz Neba se začuje Glas: '

"To je Moj sluga, pravedni Stjepan! -U Meni je usnuo i živjet će

u vijeke vjekova u Mojoj Slave.Amen.Amen.Amen." Nebo je pjevalo hinmu Gospodinu dovijeka!

(12B 25-26)

25. ČETVRTAK BOŽIĆ - ROĐENJE ISUSA KRISTA

"Tražim duše oko Sebe!" - Na Božić uvečer, za vii jeme Svete Mise, imala sam ovakovo Viđenje.

Našla sam se na nepoznatom tlu. Eodala sam putem između brežuljaka. Nigdje ni kuće ni ništa. "Bože moj, rekoh,šta ću ja u toj pustinji!"

I onda se počnem spuštati prema ravnici ispod brijega. Ulazeći u dolinu - to je bilo više kao pašnjak - iza malog brdašca opazim sa strane neku pećinu. Fođ*em prema njoj da vidim što je to. Kad dođem na ulaz špilje ugledam unutra jasle za stoku. A draga Gospa, Nebeska Majka i Sveti Josip, sjedili su uz jasle u kojima je ležalo nejako Dje^ tešce, Isus.

Nasmiješim se sva sretna, što sam u ovoj osami, u ovoj nepoznatoj tu&ini, ugledala srcu najmilije. Draga Gospa i Sveti Josip bili su neopisivo veseli. A Mali Isus, gol u hladnoj špilji, stalno se ogledavao, kao da nešto traži oko Sebe. Okreće se amotamo, i gleda me, i kao da mi želi nešto kazati.

U taj čas sažalim se nad dragim Isusom i upitam Ga: "Gospodine, koga tražiš?"

On podigne Glavicu, milo me pogleda, nasmiješi se i kaže ovako: "Tražim duše oko Sebe!" Rekao je to ozbiljnim glasom i malo otegnuto.

Odjednom se Isus digne i ode u crkvenu zgradu, dom Svoj,i sakrije se ljudskim očima.

I onda nisam znala šta je to. Onda mi je rečeno, da je to Betlehemska špilja, štalica.

(12B 22-23)

Bogu hvala!

- 251 -

siječanj 1976.
GODINA GOSPODNJA 1976.

Ovako govori Gospodin za nadnaravna zbivanja u San Damianu:

"Neka Moji stvorovi - ljudi na zemlji -

točno označuju Nebeske pojave, u dan kada Moja Majka dijeli Milosti, od Mene dane puku Mojemu, koji su ih dostojni. Neka se ne Sini od ništa nešta, od muhe vola. Zračni prostori imaju svoje tjelesa i prirodu: oblake, meteore, zvijezde, sunca... Znakovi iz Neba su posebne pojave,i jasne! To promatrajte, i živite u duhu, ravnajući se prema znamenjima u srcima svojima. Ne uzdižite oholo glave, da nešto znate i imate, jer vam je to dano,

da se približe srca vaša Mojemu u dane zla, koje ususret dolazi čovječanstvu na zemlji. Pazite na svoje duše, da vas noć ne zateče u tami grijeha. Neka vaši jezici ne ranjavaju srca pravednika. Živite u Svjetlu,

da se tama ne nastani u srcima vašima. Malo je (jos) vremena, da koristite Hoju Očinsku Spasiteljsku Ljubav na zemlji. Amen."

Često se preuveličavaju događaji i stvari. Vidi ili uslika crticu, oblak, mjesec, sunce... i onda kaže da su to Anđeli ili Majka Božja. A toje ona priroda gore.

Kaže Gospodin, kad se nešto uslika^ što je dano od Njega, onda se jasno vidi, da je to nešto nadna ravno, da ne ide u red oblaka, zvijezda i slično.

Kad I^jka Božja silazi na zemlju - nastavi vid jelica objašnjavati - vidi se jasno da Ona dolazi. I onda, ako se možda i ne vidi osobno Nju, ali se vidi sjaj ili sjajan oblak, koji se spušta prema zemlji. A ona priroda gore, to se za naše oko ne miče.

Neka ženska mi je pokazivala fotografije, i

- 252 -

siječanj 1976.

onda tvrdile za oblake da su to Anđeli. To je to.. to je to... to je sve Nebesko... Onda dragi Isus progovori: "Reci joj, da su to sve oblaci!" Posli ie sam dobila Riječi, što su gore označene. (12B2?)

"U miru Mojemu ćeš biti!" - Za vrijeme Svete Mise došao je dragi -*-sus iz Neba, u prekrasnoj svečanoj haljini. Njegova je haljina bila sjajna, bije^ la, mekana kao vata, a sva ukrašena ubačenim zvijezdama i zlatnim izradbama u stilu misnice.

Gospodin je došao veseo u hram Svoj, do Oltara. Nakon što je pogledao prisutne, kojih je bilo samo malo u crkvi, uzme Kalež sa Žrtvenika i po&e s njim do vidjelice. Pričesti je velikom Hostijoni, preko dragulja ispod brade, i dade joj piti Presvetu Krv.

A nao Isusovom Glavom čuo se Glass "U miru Mojecai ćeš biti, u dan posljednji života tvojega na zemlji.Amen."

(12B 27-28)

"Sine Moj, dijete Moje, sluga Moj, Zvonimire!

Gospodinova Nauka se čuva i ne daje u ruke onima koji je prokušavaju i smiju se od nje!"

Kaže Gospodin Isus Krist ovako:

"Neka radi tko hoće šta hpće, pošao on ili ona na kraj zemlje, pred li^ene mora doći svaki smrtnik kojega sam Ja stvorio."

Govori Gospodin duhovnom ocu Zvonimiru ovako:

"Zavide ti mnoga braća i sestre

na dvostrukom Nebeskom daru, kojega sam tebi dao: prvi, da si Moj sluga, svećenik,* drugi, da radiš oko Hojih Riječi. Zato se ne daj smesti od onih, koji u tvoju blizinu ne spadaju, a iza leđa ia zavist viri iz srca njihova. Nije tebi prijatelj ni^i prijateljica

- 253 -

siječanj 1976.

on i ona koji dušu tvoju udaljuje od Mene.

Ti ne pripadaš svijetu^da mu ugađaš, već Meni.

Neka ti puni stolovi ne zavode srce,

i znanje dotičnih osoba^

s kojima dolaziš u susret.

Duša tvoja vrijedi više od toga!

Nema blaga na zemlji

za koje *bi mogao dušu kupiti!

Ako je cijena jednoj duši tolika,

isplati se na zemlji za nju i živjeti!

Čemu gubiti vrijeme na zemlji isprazno!

Ne udaraj po onome što sam Ja odabrao

i s čime se Ja služim.

Zaštiti Moje odabrane suradnike

pred narodom na zemlji.

Raditi na Temelju Mojemu

nije svima dano.

Neka zna svaki smrtnik,

da će za Moju jednu Riječ

dati Meni račun, kako ju je primio.

Mnogi trče na zemlji,

ali malo ima onih,

koji pobijede sebe i svijet.

Revnuj oko Mojih Djela,

i budi Meni vjeran aa zemlji,

dok te ne zagrlim

u More Bogatstva Svojega. Amen." (12B 30-31)

10. Sub. - Sv. Melhijad, Papa i mučenik

Mali Isus hrani piliće - Vidjelica je ujutro rano doputovala vlakom u Zagreb. Na stanici ju je doče^ kala prijateljica. Onda su pošle u Baziliku Srca Isusova na Svetu Misu.

Kad sam došla u crkvu^doživjela sam ovo. S de^ ne strane glavnog Oltara, iz visina, s Neba, kot]r ljalo se veliko Svjetlo pred sliku Presvetoga Srca. Svjetlo je bilo mnogo veće od sunca. Sjaj je ispunio čitavo Svetište.

Najedanput se Svjetlo raširilo, kao rastvorilO)

- 254 -

siječanj 1976.

i iz njega iza^e Mali Betlehemski Isus. A oko Njj3 govih nogu najednom se pojavi mnoštvo malih pili-ća. Bili su tako malešni, kao da su se tek malo prije iskljucali iz jaja. I onda su svi ti pilići bili okrenuti prena Malome Isusu, i otvorili su prema Njemu svoje kljunčiće, kao da će ih On nahraniti.

A Mali Isus pokaže Svojcc ručicom na njih i re^ če: "Sve cve dušice hranim Svojim Svjetlom i u Svoje Svjetlo ću i uvesti."

Biskup stoji i promatra - Onda je kod istog Oltara, na strani Evanđelja, u zraku, mirno stajao je dan svećenik. Bio je niskog rasta i crnomanjast. Gledao je na Oltar, a onda je okrenuo pogled prema dnu crkve, gdje smo nas dvije klečale u.klupama. Dugo me je gledao, valjda jedno 10 minuta. Nj^ šta nije govorio. Onda sam ga prepoznala. Sjetila sam se da je to biskup, koji je dijelio u našem mjestu svetu Potvrdu, ctalo prije nego što smo krenuli na veliko putovanje (1$73.g.)

"Došla si da razveseliš Srce Moje!" - Onda je oži vio Isus na slici Svoga Presvetoga Srca. I to je bio takav Nebeski sjaj oko Njega, da ono više nije bilo dio crkve, nego je postajalo kao Nebo.

Isus dragi progovori: "Došla si da razveseliš Srce Moje!"

Isus dragi je bio dosta dugo prisutan u tome sjaju. U taj čas me prijateljica povuče za ruku da idemo, da nas čekate. Ali nisam mogla odmah pj? ći. Tek kada me je Isus dragi blagoslovio, nakon što sam se prekrižila, mogla sam poći za njom.Kg.

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

Sveta Misa bila je ujutro kod brata Ivana. Pr^ kazana je kao zahvala za Julijino poslanje, kao molba za pomoć da ^a rnože nastaviti, i konačno, da budu uklonjene zapreke koje mu stoje na putu.

Prije nego je vidjelica iza Svete Žrtve počela izvještavati ono što je doživjela, osjeti jakj miris tamjana.

- 255 -

siječanj 1976.

Duh Sveti tjera zmije - Duh Sveti je na početku Svete Zrtve tako naglo sletio nad Oltar i rasirio Svoja krila te ga duboko zagrlio, kao majka kad skoči pa zgrabi svoje dijete da ga zaštiti.

Najedanput se stvorio velik teren, koji je bio podijeljen na veće i manje predjele. To je bilo kao Crkva u pojedinom narodu, u pojedinim narodim ma. Po tim zemljama pojavile su se zmije. Dizale su glave i plazile uspravno.

Opda je Duh Sveti Svojim krilima istjerivao te zmije iz tih zemalja, s toga terena. I sve su morale otići.

A Duh Sveti je tako velik, da cijelu kuglu zemaljsku natkrili. I onda je taj posao Njemu bio, kao kad lastavica jednu muhu obrađuje i tjera: ta^ ko je to izgledalo.

Mali Isus: "To je Mpje Nebo!" - Iza toga dor'e Mali Isus s Neba. Moglo Mu je biti jedno 6 mjeseci. Imao je lijepe valovito kosice, sjajne kao sunce. Bio je u lijepoj ružičastoj haljinici, du^ih ruka^ va, izrezanoj oko vrata, a tako dugačkoj da su Mu se nogice samo malo vidjele.

Mali Isus uhvati me za desnu ruku, i povede u Nebo. Kad smo došli gore, na Podnožje Neta, dočekali su nas Anđeli, Sveci i Mučenici s palnama u rukama. I onda je to veliko mnoštvo Nebesnika govorilo i pjevalo Gospodinu, malome Djetetu Isusu*

"Sve ovo što smo dobili od Tebe, Gospodine, dao si nam u Svojoj Reizmjernoj Ljubavi i Milosti, da uđemo u Slavu Tvoju, u ovu Ljepotu."

A Mali Isus mi kaže: "Gle, ovo što vidiš,

i još toga ima mnogo više i puno ljepše,

to je Moje Nebo!

I tu će doći duše, koje Meni služe!"

A ja, kad sam ugledala te neizrecive ljepote i tu veliku sjajnost - sve je odsijevalo kao zlato - nisam se usudila da za Isusom stupim na to.Onda Anđeo u zlatnim haljinama, koji je bio prvi na

- 256 -

siječanj 1976.

doceku, skoči k meni i kaže: "Podigne noge, da ti stavim ispod tabana!" A u ruci je imao nešto bijelo, što je izgledalo kao vata. I jedno tri prsta toga stavi mi ispod jedne i druge noge. Onda nti reče: "A sad pođi za Gospodinom!" I pošla sam.

Nebeska Kraljica izbavlja duše iz čistilišta - Potom pristupi velika Nebeska Majka, s krunom na glavi i kraljevskim žezlom u ruci. Ali to je žezlo bilo bijelo kao snijeg, sjajno, debelo kao ka-žiprst, a veliko od poda do ramena. Gore navrhu bilo je zaokruženo kao lijepa kruna, u veli&ini muške šake. Kasnije je draga Gospa reltla: "To je, Moja slava!" A haljina joj je bila više ružičasta. i preko nje je imala plavi plašt. - - ** Onda me draga Gospa pozove: "Dođi, čekam te!" Iza toga, ista Nebeska Majka kaže mi ovdje pred Žrtvenikom - u Nebu me je pozvala, a pred Žrtvenl kom me je čekala:

"Atnoge su molitve, po Anđelbvim rukama, donesene pred Mene za duše u čistilištu. Pođi sa ^om, da pretrpiš s njima, da ih njihovi Anđeli izvedu iz muka." I pođem s Tjom u duboko čistilište. A tamo ni-. sam vidjela vatru, nego samo živu žeravicu. Bilel* su čitave hrpe toga, kao brdašca. Na *&oj žeravici bosih nogu stajale su duše. .*

Nebeska Majka je ostala iznad toga, a ja sam stala između duša na žeravicu. I jako sam trpjela. Osjećala sam takovu vrućinu, da to čovječja usta ne mogu izgovoriti. I tako sam me3u njima klonula, da vi&e nisam mogla stajati, pa sam se rušila.

A draga Nebeska Majka, stojeći nad glavama tih duša, prstom je pokazivala, koje đuše treba izve^ ti iz muka. Anđeli koji su uz Nju čekali u zračnon prostoru, poletješe i svoje duše ponesoše iz muka Gore.

Još je na tisuće duša ostalo na toj žeravici. To je bio velild teren, te dubine.

Adam: "Ne poslušah Gospodina svojega!" - Onda se Pri dnu te žeravice, pojavi čovjek, kojega ne bih

- 257 -

siječanj 1976.

prepoznala, da ga nisam vidjela na slici - Adam! Došao je odnel^le iza tih duša, iz pozadine, kao od početka. I pristupi Adam pred mene. A bio je odjeven u kratku odjecu, tako da je bio golih ruku i golih nogu do iznad koljena. I to je na njemu izgledalo kao kožuh, kao bundica. A oko vrata je bilo skopčano. Izgledao je kao da nema više od ^O godina - nema tamo starosti, ni u Nebu ni u či stilištu!

Petnaestak koraka dalje, iza žena, na istoj že ravici, stajala je Eva. Kako je bila iza žena, vj^ djela sam joj samo glavu i malo ramena.

Kad je Adam stupio preda me progovori^ "Ne poslušah Gospodina svojega,

i Zapovijed Kjegovu ne obdržah.

Ja i moja žena sagriješismo,

i grijeh moj i moje žene

pođe na sva pokoljenja na zemlji do kraja.

I dođe Žerta, Gospođa iz Neba,

i Ono što rodi,

spasi rod koji ja upropastih;

izvede ga iz grijeha."

Jacinta: "Sve što ti Gospodin zapovjedi, izvrši!" Onda se na terenu blizu tih duša, na Čistini gdje nije bilo žeravice, pojavi mala Jacinta. I kaže meni zapovjednički; ovakolijepo mi je govorila i prstom naglašavala:

"Sve što Gospodin tebi zapovjedi, izvrši!

Nemoj si dopustiti sa strane,

da ti ljudi ometaju Gospodinove ^apovijedi!

Izvrši sve što ti je naložio!"

Kada je to izgovorila, pojavi se iza nje mali Franj o.

"Pođi da vidiš... dokle Moj Glas mora doći!" Hajedanput se nad čistilištem pojavi Bog Otac Nebeski i zapovjedi mi:

"Pođli sa Mnom, da vidiš krajeve svijeta

- sve zemlje - dokle Moj Glas mora doći, koji tebi zapovjedih!"

One duše ostadoše u vatri, Majčica Božja izađe

- 258 -

siječanj 1976.

s onog. terena, a ja sam letjela s Bogom Ocem u. zraku i gledala sam krajeve svijeta. Bilo je to puno zemalja.

I kaže Gospodin: "Do kraja ovih zemalja Moj Glas će doći!

Poslušaj Iie i izvrši sve, što sam ti'naložio!"

Onda Eog Otac Nebeski ode u Nebo, a ja sam poš la ovairo do Oltara, i došla sam k sebi. Vidjela sam da je Sveta Misa.

Najedanput se Gospodin Isus Krist, kao uskrsnu li, u prekrasnim bijelim haljinama, uzdigne jod ovog Oltara prema Istoku, i ode i On u Nebo. Onda je bilo gotovo.

Mali Anđeo-predvodnik Kraljice Neba : Kada'nam je vidjelica potanje opisivala Gospino žezlo, najednom nam rekne, da upravo sada pred Nebeskom Majkom stoji mali Anđeo. Malešan je kao da mu je tek šest mjeseci, ima krilašca, a obuSen je u zlatne haljinice.

Na to primijetim: "Da to nije Vaš mali Stjepan?"

Odgovori draga Gospa: "To je Moj Arđeo, kad sam bila dijete!"

Z.: "Valjda jedan od one tisuće, koja Ju je za života pratila!" ^. ;

Nastavi draga Gospa:

"Po putovima Mojima

pračena četama Anđela Nebeskih

on je prvi preda lAnom pošao.

I prvi polazi,

kada polazim na određena mjesta!"

I još draga Gospa reče za vidjelicu; "Puno Milosti daje Gospodin djeci Svojoj,

da tvoj um zahv&titi ne može'!"

A nac?a svima poruči: "Pođite, gdje vam je odre^đeno, djeco hoja! Zbogom ostajte! Zbogom! Zbogom!" I ode draga Gospa prema Istoku.

Pater Pijo! - Najednom vidjelica saopći: "Pater Pijo je prisutan! Tu je kod Oltara, u°zrsku!"

Z.: "Da, on svuda mora doći... kad kaže da je kapetan svih Božjih apostola!"

- 259 -

siječanj 1976.

Pater Pijo: "U čete miljenika Gospodincvih ja se umiješam s bratom Antunom Padovanskim!"

Kratko vrijeme je bio prisutan, a onda se opro sti: "Arrivederci!" I uhvati svetog Antuna za ruku i odoše. Vidjelica i svi ostali slatko se nasmijaše.

Z: "Ode da se opet umiješa negdje druL'dje..."

Još o Gospinom Anđelčiću - Kasnije mi se porodila nesigurnost, da li je onaj mali Gospin Anđeo "porijeklom" sa zemlje ili s Neba.

Gospodin na to odgovori: "To je Anđeo s Neta dan°Mojoj Majci,

da veseli Srce Njezino!" *.

Vidjelica tumači: on ^e pred svim pr&tnjaira k^ je Nju prate kao simbolčić. Ona se poi^rava snjim.

Z.: Bit će da je on jedan izmečhi onih od najni žega Kora Anđela, ali se s posebnom ljubavlju opredijelio za dragu Gospu, pa joj je dodijeljen u pratnju. Jer prema objavljenom životopisu Majke Božje, što ga je napisala sveta Marija Agrečska, u stalnu pratnju drage Nebeske Majke dodijeljeni su oni Anđeli, koji su se istakli žarčom ljubavi prema Njoj. A sigurno je i draga Gospa, onako ponizna i mila, bila očarana nevinošću^.bezazlenoš-ću i ljubavlju tog malešnog Anđelčića..

Primjedba - Za dublje jazugiijevanje Vičenja i Poruka, što ih je vidjeliča primila ovih dana, dok je boravila u Zagrebu, evo kratke napomene. Bilo je predviđeno, da će vidjelica, kao najvjerojatnl je, odsjesti kod sestre N. Već dvatri puta je kod nje i odsjela. Međutim, kad je stigla u Zagreb, saopči mi, da je već ranije Majčica Božja re^ kla, da će s njom na put, te da će odsjesti tamo, gdje je sada Njezih kip.

Kad sam to prenio sestri N., našla se je jako pogofena. I mjesto da ostane na Svetoj Misi, poš-la je kući, da isključi električno grijalo. I vi-še nije dolazila natrag. Nije se pojavljivala ni drugog, ni trećeg, ni četvrtog dana. Svojim postu. pkom htjela je na neki način odvratiti vidjelicu

- 260 -

siječanj 1976.

od izvršenja Volje Eožje. Gospodin iskorišta/a ovu priliku i ovih nam dana daje obilnu Pouku, da shvatimo od kako je dalekosežnih posljedica neposlušnost prema Njemu, a kako je, s druge strane, veoma zaslužno i plodonosno vršiti Njecove Zapovi. jedi. (Mgnt)

Poslije podne pošla sam sa sestro^ L'Iatijon: u grad. Najprije smo bile u crkvi Svetoga Josipa. Tamo smo se zadržale i više od jedan sat, obavlja_ jući razne pobožnosti.

Isus na bijelome brijegu - Tada smo pošle prerca kući. Usput smo svratile u crkvu svetoga Blaža. Kad je počela Sveta Misa odjednom se od sakristije, sa strane Evanđelja, pojavio krasan brijeg, bi^ jel kao snijeg. Na tom brijegu sjedio je veliki Isus i kao nekoga'cekao. Gledao je šutke svećenika kako služi Svetu Misu i na ministrante, kojih je bilo puno oko Oltara.

Uz Betlehemske Jaslice... - Onda se z,ilo ovo. U toj crkvi uz Betlehemske Jaslice nema Majčice Božje i Svetoga Josipa, nego samo Mali Is^s, kao beba, stavljen u kolijevku na slanicu.

I onda dođu Nebeska Majka i Sveti Josip, pa sjednu uz Djetešce Isusa s jedne i druge strane.

A mali Anđeli, nejaka dječica od petšest mjes^ ci, s krilašcima, okruže Svetu Obitelj u žnaku Krunice. Anđelčići su se tako poredali, da su i Križ napravili. A bilo ih je toliko, koliko i zrnaca na Krunici, i još za Križ.

Mali Isus je bio oživio, zatim se uspravio u kolijevci, digao se u zrak i pošao na Oltar do svećenika. Onda Mali Isus ovako progovori:

"Svoju Milost i Jakost ulijevam u prisutne u ovoj crkvenoj zgradi, koji Mi sluše i ljube Me, i žarom svoga srca privlače Me."

Za svećenika koji je sltžio Svetu Misu rekao je Gospodin: "Ovo je Hoj sluga koji Ui se dopada, i služi Mi pobožno i dostojanstveno." I bilo je tako. Svećenik R. služio je Misu sveto i stalno je pogled dolje imao i žuvao.

- 261 -

siječanj 1976.

Iza toga od Isusa je postala velika Hostija. Stajala je u zraku, pred ljudima. I naokolo se stvorilo mnoštvo ljuđi, koji su se molili i Bogu služili. A Bog Otac Nebeski i Duh Sveti zagrlili su ih takovim sjajem, da je crkva bila tako obasja na, te bi se mogao naći i najmanji trunak. Velika Prisutnost Božja sve je ispunila. (Mgnt)

11. NEDJELJA - BLAGDAN KRŠTENJA GOSPODINOVA

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

Sveta Misa bila je ujutro u 8 sati. Prikazana je na čast i slavu Krštenja Gospodinova.

Milosti Presvetoga Trojstva - Kad ste prije Svete Mise pjevali Duhu Svetome, najedanput doleti nad Oltar u liku Goluba... ali ujedno dcaoše i Bog Otac i Bog Sin... u takovoj Slavi i u takovome Ve^ ličanstvu, da je ova prostorija bila puna Božanstva...

Onda su od Presvetoga Trojstva padale na Oltar kao bijele sjajne crtice... zarezi... i opet neš-to okruglo, slično mrvicama kruha. Puno je toga napadalo na Oltar.

Duh Sveti nas je sve kao zakrilio, zagrlio, a mene je tako elektrizirao, kao kad čovjeka struja strese.

Djetešce u Jaslicama - Iza toga me je moj An-đeo uhvatio za ruku i poveo prema Istoku, u Nebo. I onda sam tamo doživjela Betlehemske Jaslice, u kojima je ležalo Djetešce. Anđeo je stao uz Isusp ve nogice, a ja sam zastala na jedno tri koraka.

Oko Malog Isusa bili su sami mali Anđeli-, djevojčice od godinu dana, pa i manje. Bile su u bije lim haljinicama, tako dugačkim da su im pokrivale bose nogice. Preko glave imale su veo, dug kao i haljinice. Glavice su im resili vjenčići od ružica bijelih kao snijeg. Odsijevale su kao biserje. Dječica su stajala u krugu oko Malog Isusa, kao počasna straža. *

Isus Mali mi se onda nasmiješio i iz Jaslica ,p došao u moje srce. I tijelo mi se otvorilo kaovra.

- 262 -

siječanj 1976.

ta, a Isus dragi mi sjeđi usred srca. Imao je.11-jepu krasnu haljinicu, bijelu kao snijeg, ali se prelijevala malo na nježno ružičasto.

I kako je sje.dio u mom srcu, metne si u krilo Knjigu Nebeskih Zakona. Onda mi Kali Isus kaže cvako:

"Julka, dajem ti iz ovih Mojih Zakona,

da ih dadeš onocie,

koji na zealji upravlja Mojim Zakonioa

- glavi Crkve -

da dodij&li Moje Zakone djeci Mojoj."

U Anđeoskom Nebu - Onda dođe s Neba jako velik Anđeo. Imao je duge bujne valovite kose. Stupi pre^ da me, uhvati me za ruku i povede u odio Leba gdje su sami Anđeli. Bilo ih je_toliko, da bih sogla mirne duše reći: na milione! Ali Anđeli nisu bili niti svi jednako veliki, niti su bili svi jednako lijepi, niti svi jednako obučeni. Bili su veliki po Zakonina Božjim, a obučeni u svečana odijela, već prema svojim dužnostima i velični tijela svojega.

Veliki Anđeo, koji me je doveo u to Anđeosko Nebo, uhvati me tad za ruku i podigne nad Anđele. I onda sam s njim letjela kao ptica. Vodio me je po onom Nebeskom prostoru. Na koncu me dovede na mjesto odakle smo pošli u ovo Nebo, i preda me mo jem Anđelu, a on se vrati u Nebo. Moj Anđeo me uh vati za ruku i došla sam k sebi.

Abraham: "Sve Zakone... pažljivo prati!" -Zatim me moj Anđeo odvede na jedno veliko polje, kao u neku državu. A jedan veliki čovjek poae prema rneni. Za njim je išlo mnoštvo svijeta. Stajala sam i cekala, jer mi je bilo nepoznato. Hoj Arnleo je bio s moje desne strane, jedno tri koraka od mene. I on je stajao i čekao. Kad nam se onaj šovjek s onim mnoštvom približio, vidjela sam d: je to Otac Abrahatn.

Onda se na toj zemlji, na tome tlu, stvorio pre krasan velik hram Božji. I mi sao se našli u nutri_ ni toga hraca. A Otac Abraham kao da je upravljao

- 263 -

siječanj 1976.

tim Hramom. Onda stupi preda me, do na tri koraka,

i kaže mi ovako.

"Sve Zakone koje ti je Gospodin podijel^n,_

pažljivo prati, izvrši, označi!

I ako si što zaboravila,

radi smetnja blizine svoje u kojoj živiš^

označi posebno,

i pridruži tamo gćje spada!

Jer Gospodinove će Riječi koristiti naraštaji,

koji će tek doći, još se nisu ni rodili."

Onda izme3u tog mnoštva proćte jedna žena, odje^ vena u dugačke haljine, širokih rukava, bosonoga je bila. Stane ona nedaleko Abrahama i gleda u njj3 ga. Bila je to već starija ženska, ne baš puna lj_ ca. Otac Abraham mi na to kaže: "Julka, to je mo ja žena!"

Ali ja joj nisam pristupila, jer nemar.. vlast micati se, kad sam pred Gospodinom. Ona me je mi.r no pogledala i otišla među žene.

Onda se na čelu te povorke, u blizini Abrahama, pojavi Gospodin Isus Krist. A odnekle je došla i sestra N. i našla se iza Isusa. ^-ako je Gospodin bio blizu mene, okrene se prema njoj i prozbori joj: "Ne upravljaj Mojim Zakonima! Ja satr sebi odabrao one, koji Mojim Zakonima upravljaju. A za mjesto gdje će oni biti, to sam se Ja pobriruo." I otišla je od Gospodina, okrenuvši leđa. A Gosp_o din me je uhvatio za**ruku i otpustio.

"To je Najljepša Ruža koja je ikada bila!" Onda je na Istoku zasjalo Nebo. Velik sjaj zauzeo je sa,v prostor sve do ovamo. U tom Nebeskome sjaju, na kraju, ovdje na zemlji, bila je prekrasna velika Ruža. Tako velika, da ne bi stala u ovu.prR storiju. A bijela kao snijeg, i samo malko u nutri ni, ovdjeondje, ružičasto - kao ukras. Latice su bile velike, debele i krasno izrađene.

Najedanput iz te krasne plemenite Ru?e izađe, izraste, malo Dijete. I dalje je raslo, razvijalo se... sve više i više... dok nije naraslo do kras^ ne Nebeske Majke... velike od zemlje do Neteskog

svoda.

- 264 -

siječanj 1976.

Dok sam promatrsla Nebesku Majku, kako je izra sla iz te ruže sve do Neh , čule su se Ozgo Rije či Gospodinove: '"To je Najljepša Ruža, koja jč ikada bila na zemlji, i.nikad neće biti izrasla iz zemlje - najljepša ruža koja je ikaaa bila na zemlji, i neće biti više nikada..." Ja to shvaćam ovako: draga Gospa dana je kao dar Nebeski na zemlju, kao najljepša Ruža!

Naviještenje! - Onda je draga prekrasna Nebeska Gospa, Marija, u haljini nježno plave Nebeske boje, i prekasnom bijelom plaštu, koji joj je prekrivao glavu, stajala okrenuta prerna Oltaru i gledala. A Golub Joj je bio nad glavom.

Odjednom se ovdje na Oltaru stvori klupica, i Ne'beska Majka kao Djevica, klekne na nju. A Duh Sveti je bio stalno nad Njom. Kako je Ona išla, tako je i Duh Sveti išao nad Njom.

Sveti Josip je u tome času bio malo sa strane, udaljen, kao ds nije prisutan događaju.

Odjednom pristupi Nebeskoj Majci veliki Aii'3*eo, u prekrasnim zlatnim haljinama. Donio Joj je Zapo vijed; davao Joj je Zakon od Gospodina.

Tada se u blizini pojave nekakovi ljudi, muževi i žene. I bili su onako kao prilagoieni Majci 'Božjoj. Kao da je Ona među njima prebivala. I neki.su od njih veoma đirljivo gledali na Majku Boj^ ju. Željeli su je upoznati, da u dubine duše svoje satkaju Njezin sadržaj. Drugi opet držali su se ravKodušno, kao da imaju posla s običnom osobon. Neki su je čak i vrijeđali.

Iza toga Anđeo odstupi, uz Nebesku Majčicustvo ri se Mali Isus, a Sveti Josip'pristupi Hajci Po^ž joj i Malome Isusu.

"Potreban je par Žrtava Mojih!" - Iza toga dc-đ'e biskup Josip, koji je nedavno preminuo. Sutio je i promatraO) kako smo ovdje sjedinjeni u molij^ vi. I slušao je Zapovijed Odozgo, što je dana nama ovdje:

- 265 -

siječanj 1976.

' "Potreban je par Žrtava Mojih, i ako se dogovo re između sebe kćeri i sinovi Moji, da se mole za njega, tko ato hoće."

Nije bio dugo, morao je po Zapovijedi otići. Kad je odlazio, onda me je imenovao: "Julka!" i mahao je rukom na pozdrav. I ode na svoje mjesto prema sjeveru.

Sveta Hostija velika kao sunce - Iza toga se ^Mro ovaj prizor. Bili smo kao u rrkvi. Moralo je biti Fodizanje ili iza Podizanja. Veliki Isus sta jao je na Oltaru pred Svgtohraništem. A pred Isusom, ispredNjegovih Grudiju, išbdjela je velika Nebeska Hostija, bijela kao snijeg. Imala je .u pi^ mjeru znatno preko pola*metra. '.'

Duhovni otac ^vonimif bio je M sredini pred Žr tvenikom, a sa strane Žrtvenika, kao Pocasna Stra ža uz Isusa, stajali su Bveti Mihael i Rafael. Bi li su okrenuti prema nama. Arkanđeo Rafael stajao je na strani Poslanice, a.Arkanđeo Mihael na stra_ ni Evanđelja.

Onda se uz Arkanđela Rafaela pojavi kardinal i kaže mi ovako: "Julka, premalo sam te upoznapl" I on ode, a ovi su ostali i dalje.

"Gloria in excelsis Deo!" - Iza toga odigralo se nešto značajno. Cijelo Nebo se spUstilo nad ovu crkvu! - jer ovo ovdje je*.u tome času bila crkva; onog stropa nad nama nije bilo. Kao na vrh drveća, već je bilo Nebo! I to baš onaj teren-.^ebeski,što je na Nebu utvrđen. Spustio se tako blizu, da smo bili sjedinjeni s Nebom. I pjevalo je cijelo Nebo! Anđeli i Sveci spustili su se nad nas i pjevali su: "Gloria in excelsis Deo!"

Trostruki blagoslov - Na koncu smo se križali po Nebeskom obrascu, trostru.im znamenjen* svetoga Križa: "U Ime Boga Oca, koji me je s velikom Ljubavlju stvorio..."

Tada se pojavilo PresvetoTrojštvo nad Oltarom i Majčicom Božjom i Svetim Josipom, i nad svime što je ovdje -bilo. Bog Otac Nebeski i Gospodin

- 266 -

siječanj 1976.

Isus sjedili su na Prijestoljima, A Duh Sveti kao Golub lebdio je nad Njima.

I onda nas je Presveto Trojstvo tri puta tlag^ slovilo Svojim svetim Blagoslovom. Bog Otac i Bcg Sin tri puta su nad nama dizali Ruku i učinili znak Križa, a Bog Duh Sveti se u liku Goluba naklonio.

Onda me je Anđeo zgrabio za ruku i izveo i na_š la sam se ovdje.

Krunica od Suza - Još nešto. Za vrijese roljenja Krunice od Suza bila je prisutna Majčica Bož-ja. Stajala je u zraku, nad Oltaron, na duhcvnca terenu. Za vrijeme Blagoslova je sjedila.

I Sveti Josip je bio prisutan, i svi koje sam označila.

Nebesnici sjede u zraku kao na stolici. Njica ne treba stolicu nositi. Oni sjednu gdje bilo i u položaju kao mi. Sjednu u zraku, i zrak ini se pokorava, dr^i njihovo tijelo.

Kaže Gospodin: "Nema više, dobro si rekla!"

Duša za koju se prikazuje Sveta Misa - Kaže Gospo^ din, kad se služi Sveta Misa na zealji, ai nisco sami nazočni. Za svaku Svetu I.iisu određeno je koliko će doći i prisustvovati Svetaca, Llučenika i Anđela. A duša za koju se Sveta Zrtva prikazuje, ako je dostojna, ako joj je dano, i ona je prisut^ na i najbliže je svećeniku i Oltaru. Stoji na stra. ni Poslanice, u zračnom prostoru, nekad više nekad niže. I dok nije Sveta Žrtva gotova one ne od_ lazi. Kad je Misa gotova, onda odleti.

Značenje strana u Viđenju - Gospodine, čini ci se da viže puta nije toliko važno oznacivanje strana u ?iđenjina pogotovo kada nismo sigurni na kojoj strani se to dogodilo? - "Strane u pr?vcu viđenja označene su zato, da Julija lakše shvati položaje zbivanja."

VEČERNJA POBOŽNOST

Poslije podne sastali smo se na molitvu, ali bez Presvetoga. Molili smo Radosnu Krunicu, Lita-

- 267 -

siječanj 1976.

nije Krvi Isusove - poradi tolikih grijeha i uvre da - zatim Litanije Majke Božje, Litanije Svetoga Josipa, Krunicu od Suza, tri Očenaša za biskupa Josipa, zazive Svetome Josipu i Arkanđelima... Na koncu smo zapjevali "Djetešce nam se rodilo".

Nebeska Majka s Malim Isusom - Kad je počela Sveta Pobožnošt, došla je na Oltar draga Gospa s Malim Isusom - onim iz Jaslica. Drago^' Halor Isusa držala je u lijevoj ruci, a u desnoj je imala veliku Krunicu^ ^rupnim zrncira. Za vrijeme cijele pobožnosti ostala je na Oltaru, i gledala je prema tiama.

"Samo po Mojoj Krvi opraštaju se grijesi!" Kad smo molili Litanije Presvete Krvi Isusove ispred Nebeske Majke i Maloga Isusa bio je kao zastor. A na Oltar je došao izbičevani živi dragi Isus. Iz Njegova probodenoga Presvetog Srca tekli su mlazovi Presvete Krvi. I ispod trnove Rrune cu rila je Sveta Krv Isusova. Cijeli prostor, sve tlo, bilo je puno Svete Krvi. Onda dragi Isus re&: "Vodu sam stvorio

da se Moj stvor opere i očisti.

Voda sve opere,

samo ne može oprati grijehe ljudske.

Samo po Mojoj Krvi

opraštaju se i očiste grijesi ljudi."

"Učinio sam posjet vama..." (Sveti Josip) Od strane Poslanice dođe Sveti Josip.-Bio je nasmijan i blag. Izgledao je kao u srednjoj dobi života. U ruci je držao kao štap, kojim se, cnako kako je hodao, gdjegdje podupirao. Došao j.e blizu Oltara, onda zastao i slušao kako se molimo. Zatim reče:

"Učino sam posjet vama _ ... - - -i onima koji me zazivaju, da vaše želje i ciolitve prinesem pred Gospodina."

U taj čas, žalosni dragi Isus ukloni se s Olta. ra, a Sveti Josip je još malo ostao. Zastor koji

- 268 -

siječanj 1976.

je zaklanjao Majčicu Božju i Maloga Isusa odnr, akne se, pa su i Oni ostali do *kraja naših molitava.

Mali Isus blaposlivlje - Na kraju svega, yali dragi Isus podigne desnu Ručicu, pa nas iz ?/lajčinog naručja, sa smiješkom na Licu sve blagoslovi.

U čistilištu - Kad ste počeli moliti za prer.inulo^ Mskupa Josipa, onda me je malo prenijelo u Sistilište. U jednoj dubini bila je vatra i unjqj su bili svećenici. I čula sam da je on među rjina, ali ga nisa^ vidjela. (Mgnt) (11.I.)

Mali Isus hrani ribice - Pod večemjon SvetOm Ilisom, u crkvi svetoga Blaža, odigrao se ovaj prizor. Svetu Misu slu'io je drugi jedan svećenik, ne onaj od jučer.

Kać je svršilo Sveto Evanđelje, na'glavnor 01-taru se stvori Mali Isus. Tako se iznenafa pojavio, kao da je od Oltara postao. Dragi Lali Isus gledao je prema vjernicima.

Najednom je cijelo Svetište bilo puno riba, r.a njih i većih. Sve su bile okrenute prema Malone Isusu, koji je stajao ispred Svetohraništa. Gleda_ le su u Njega otvorenih usta, kao da čekaju da ih On nahrani. A Mali Isus im se smiješio.

Kad je bilo Podizanje Presvete Krvi, uz I.IalO;.; Isusa stvorio se jedan drugi Kalež, veći i ljepši od onoga što ga je iiaao svećenik. Mali Isus prislonio je Svoje Lice na Kalež i stao tako.

Kad je bilo vrijeme Svete Pričesti, okrene se i uzme Kalež u Svoje ruke. Onda je iz Kaleža sipao na Zrtvenik hranu. I sve su ribice jele Franu, koju im je Mali Isus dao iz Kaleža na Žrtvenik.

12. Ponedjeljak

POD SVET0M MISOM I POBOŽNOŠĆU

"Vrijeđao je Moje Sveto Lice!" - Jutarnja Sveta Misa prikazana je za pokojno^a biskupa Josipa.

Kad ste počeli moliti pojavio se Anđeo u halj^ rtama svijetlim kao sunce. Stao je na stranu Evan-đelja, uz sam Oltar, kao počasni. Bio je okrenut prema nama.

- 269 -

siječanj 1976.

Najedanput se nad Oltarom, u blizini Svetohraništa, pojavi iznakaŽeno i žalosno Sveto Lice Gospodina Isusa Krista. I rece Gospodin za pokojnoga biskupa: "Vrijeđao je Moje Sveto Lice!"

Kasnije smo upitali: "Gospodine, koji su to grijesi protiv Svetoga Lica Tvoga, koje počirjaju Te*bi posvećene osobe, a toliko Te vrijeđaju?"

"To su grijesi nevjerovati u Viđenja i Objave Gospodina Isusa 7r.ista dane s Neba!"

Isus na čelu Povorke Svojih slugu - Onća me je Anđeo uhvatio za ruku i poveo prema Nebu. Kad smo prošli jedan dio puta, Anđeo se za stavi. Okrenem se i ugledam na sjeverozapadu krasan bijeli put što je vodio sa zemlje u Nebc. Tim prekrasnim pur; tem uzlazila je prema Nebu velika Povorka slugu Božjih. Na čelu Povorke stupao je Uskrsnuli dragi Isus u bijelim haljinama. Njegove Svete Rane sjale su kao zvijezde.

Za Isusom su koracali Njegovi odabranici sa ze^ mlje: svećenic*, biskupi, kardinali i Pape. Svi su bili odjeveni u svečano svećeničko ruhc, već prema staležu. Ali to je ruho bilo uređeno prekra. snim izradbamd i odsijevalo je kao Nebesko. Eiskju pi su imali na glavi mitre, a Pape tijare. U Povorci nisu isli poredani po službama i častima, nego po kreposnom životu i zaslugama. Zato je ponegdje iza Pape bio svećenik, pa biskup... Bilo je biskupa odostrag... bilo je svećenika naprijed ... Bilo je Papa u sredini, bilo ih je naprijed, ali ih je bilo i straga.

Jer Gospodin ne gleda na veličinu časti i zvanja, nego na veličinu duha - kakva je duša pred Njegovim Licem, kako duša izgleda pred licem Njegovim! Kako je tko Bogu na zemlji služio, tako će ići za Isusom i u Nebu.

Anđeo i ja čekali smo da nam se.približe. Fada su došli posve blizu, Gospodin stane i kaže: "Po-đi s nama!" I Anđeo se priključi Povorci} i poš-li smo.

Kad smo došli gore, sluge su Božji pošlj na

- 270 -

siječanj 1976.

određena sveta mjesta, kuda im je Gospodin odredio. Dobro poslusni stali su svaki ns svoje djesto. A Nebo je tako odsijevalo, da sno u onome sjaju i onome veličanstvu jedva mogli jedni druge i vidje_ ti. Bili smo posve zaokupljeni onom velikon IIetes_ kom Prisutnošću.

Odjedanput je dragi Isus nekud otisao, i ostavio ih je na njihovim mjestima.

Poklon Kraljici Neba i zemlje - Poslije dofe draga Nebeska Gospa. Eila je obučena u haljine li_ munaste boje i zaogrnuta plavim plaštecr i velo". Nebeska Majka reče: "Koram se brzo žuriti ra zer:-lju, da ponesem iz crkve još ono što je dano na Oltar." To sb bile duše, koje su još na zemlji. I žurila se jako, kao da će zakasniti na vlak. Ja sam ostala nepomična na jednome mjestu i gledala sam. Nebc se bilo približilo zemlji do na tisuću metara. I draga Gospa je uzela s Oltara, gdje se stavi Kalež, što je bilo tamo pometano, i ponijela je to žurno gore u Nebo.

Kad je dolazila u blizinu Neba, Anđeli i Sveci pjevali su velikiir glascm: "Ave Maria!'' I svirali su pri tom u svoje Nebeske instrumente. Tako su krasno svirali, da se dr^a cčvajala od tijela. C^ vjek nije imao više sna^e, da sluša or.u melodiju, onu milinu Nebesku. A kad se Nebeska Gospa potpuno približila, svi su joj učinili duboki poklon. Oni koji su imal pokraj sebe instrumente, pometa^ li su ih uza se. I onća su se svi poklonili Kralji ci Neba i zemlje - Selom do poda.

Draga Gospa prolazila je između njih prekrasnim puten, kakvoga ljudsko oko nikada nije vidjelo. Koracala sam tim putem za Nebeskom Ilajkoo pazeči da se ne izgubim među Građanima Neba, koje nj^ sam poznavala. Onda im draga Gospa otpozdravi i podigne ruku. A iz hjezine svete ruke padali su kao dragulji, u gustom nizu, sve do zemlje.

Kada je Majka Božja pošla dalje, u više Nebo, takva je velika Nebeska snaga za Kjon išla, - ona struja, ona prisutnost - da nas je sve htjela pc-

- 271 -

siječanj 1976.

vuči za Njom. I zatvori se taj Predjel Eeba za Nebeskom Majkom. U taj me je čas Anđeo naglo spustio na zemlju, i došla sam k sebi. Onda sam vidjela da se nalazim ovdje među vama.

Svaki Predjel u Nebuima svoje Podno^je. I onda je to, kad ulazite u viši Predio, kao đs ulazi_ te u dru^ii državu, pa morate pokazati pasoš. Kako ,ulazite ono se otyara, i kad uđete za vama se opet zatvara.

U toku ovog izvještaja, najednom primijetjpi da je zatajila vrpca. Pobojao sam se da možda štogod nije snimljeno. Međutim, dok satr ja umetao novu vrpcu, draga Nebeska Majka reče: "Dovle je došao!"

"Moju Pravdu na zemlji ne smije se poniziti!" Sa svoda Nebesko^ dc^e Bog Otac, st^ne na stranu Evanđelja i kaže ovako:

"Moju Pravdu na zemlji ne smije se poniziti!

U Mojoj Pravdi smrtnici sa zemlje moraju živje^

Gleda^ je na mene, da vam te Riječi izgo- /ti!" vorim, da se zapišu.

Bog Otac Nebeski rekao je da se te Riječi tiču sincva i kćeri na zemlji. Nijedan smrtnik nije d^. stojan da otvori svoja usta protiv Gospodina. Ako mu nešto nije jasno, mora moliti rasvjetljenje Du ha Svetoga, da spo^na ono što bi mogao spoznati. Ako to na njega ne spada, ne smije ni moliti, jer nije dostojan da moli ono što za njega nije. Iza toga Bog Otac Nebeski ode gore u Nebo.

"Nijeste vi Meni dali pamet i razum..." - Odj^ danput se na Oltaru pojavi draga Gospa i kaže ova. ko: "Pretrpjet češ za slugu... i za patnje ćeš p^ ći u blizinu njegovu, i 'biti ćeš mu rame uu rame u čistilištu." Bio je to biskup Josip,'za kojega ste prikazali ovu Misu.

Kad sam unišla u čistilište pogledam, ali mu nisam mogla dokučiti kraja. To je veliko! Pilo je tu puno svećenika u vatri. A časne sestre su bile u posebnom odjelu, malp na stranu; nisu bile pomi. ješane sa svećenieima. A u onoj dubini gdje se

- 272 -

siječanj 1976.

ralaze vatra je užasna, strasna... Teko je buktj^ la, da su gorjeli kao suho drvo na najboljoj vatri; ^ izgorjeti ne mogu.

Biskup Josip bio je u tom čistilHtu okrenjen licem prema Olta.ru. Trpjela sam pokraj njega, do rjegove lijeve ruke - jako puno. U određeno vrije^ !te moj cie je Anđeo uhvatio za ruku i podigao iz one duboke vatre.

Majčica Božja bila je u blizini ovog čistiliš-ta, iralo na strani. I doleti ispred 1-je jedan Anđeo s ieba. U desnoj ruci čržao je kao neki bokal s rupicama. I kako ga nagne tako je prskalo i ub]a živalo tu vatru. Ali ne svuda i ne za dugo.

Onda me draga Gospa pošalje da.iden na svoje tajesto. I došla sam ovanio.

Faže sada Gospodin. da je bilo Podizanje Njego voga Svetog Tijela. I duše iz ovoga čistilišta, nijedna nije bila dostojna, da se približi Oltaru za olakSanje tnuka. Samo misli njihcve bile su pri sutne ovome Oltaru. To su bili svećenici i redovni ce, koji vrijeiaju Gospodina svojom nevjerom.I ka_ že Gospodin njima:

"Nijeste vi Heni dali pamet i razun!

Ja sam vama dao razun i pamet,

da spoznate zlo i dobro,

i da spoznate Moju Nauku.

I nećete izaći iz muka,

svaki posebno po djelima svojim,

do zadnjega časa,

jer je uvrijeđeno Moje Dostojanstvo

i Lice je Moje zgaženo."

Janje vodi Svoje izabranike u Nebo - Grupica duša išla je terenom jedne zemlje ovamo do Oltara Gospodinova gdje se služila Sveta Žrtva. To su bile duše, koje su u ovaj čas ođlazile sa zemlje u Vječ Mst. To su bili dobri svećenici, bogobojazni, ko. ji su Gospodinu služili kako je Njegova sveta 7olja. Moglo ih je biti tako do 50. A iza njih, na strani, bile su redcvnice, ali njih je bilo samo rtekoliko.

- 273 -

siječanj 1976.

A pred Povorkom je bio Gospodin u liku Janjeta. S velikom pažnjom vodilo je Janje Svoje ugodnike Nebo. Janje je sjedilo, a uz Njega, je stajao uskr^ sni barjak.

Kad je Gospodin s Povorkom došao u našu blizinu, moj se je Anđeo duboko poklonio Gospodinu, i hvalio je Gospodina, što je u Svojoj velikoj Ljubavi Svoje odabranike tako krijepio i jačao da su mogli poći za Njim.

I pošli su svtgore u Febc. Koracali su za Janjetcn i pjevali svete pjesme Gospodinu. Bili su veseli, razigrani... a tako sveti i lijepi! Bili su u raznoj dobi života, ali su svi izgledali veo ma mladi. Među njima je bila samo ta razlika, što je nekoji bio veći nekoji manji, nekoji krupniji nekoji mršaviji. Ali inač^ su bili prekrasni. Tako i redovnice. Kakova je koja od njih djela imala, tako je bila i lijepa. Otišli su gore u Nebo, a mi smo za njima gledali.

Z.: "Zar se je Anđeo opet pokloi.io čelom do pda?" - Uvijek kada Gospodin prolazi, bilo na zemlji bilo u Nebu, Anđeo Nu se pokloni tim istim du bokim poklonom. Ja se ne znam tako pokloniti, jer još nisam u Nebu.

Čudili smo se, kako to da je u Povorci bilo ta. ko malo časnih sestara. Gospodin na to reče samo jednu riječ: "Mudrijašice!"

Ushićeni Nebesnici i sveti Job - Draga Gospa dođe ponovno na Oltar i stane iznad Svetohraništa. Uz Iiju su bili dragi Isus i Sveti Josip. Promatra^ li su nas kako molimo. A koji puta su pogledali prema Nebu. Pogledam i ja gore i vidim otvoreno Nebc. Mnoštvo Nebesnika ushićeno je gledalo na ze^ mlju presretni što su dragi Isus, Nebeska Majčica i Sveti Josip na Oltaru. Bili su veselOta srca i nasoijanih usta. Gledala sam ih, ali nisam nikoga prepoznala. Svi su stajali, osim jednoga koji je klečao. I kako je on klečao i gledao prema zemlji; bio mi je jako upadan. I gledam tko bi to bio, i tada spoznam i kažem: "Gospodine, pa' to je sveti Job!"

- 274 -

siječanj 1976.

- "Da, kaže, to je Moj sluga Job!"

Gospa blagosliva s Isusovon Rukom - Onda je draga Gospa pogledala na Isusa do Sebe, uhvatila je Nj^ govu Ruku i s Ujegovom Ruko? podijelila nam je svima ovdje pristuniica sveti blagoslov. I bilo je gotovo. Anđeo je odstTipio i sve je nestalo.

O Svetohraništu - Z.: Jako često doživljavate već na početku Svete !.Iise Svetohranište. ^

J: Svetohranište se uvijek stvopi kać je Sveta Misa. Lijepo Svetohranište kao u crkvi. Kekad je otvoreno, pa se vidi ili Sveta Hostija, ili Sakra^ menat (Pokeznica), ili kako drugačije. A kad Isus dođe na Oltar, onda više u Svetohraništu nema ni_š^ ta, osim ako je On sam unutra... (Mgnt)

"Drže se kao željezna ograda..." - Govorili smo c mentalitetu sektaša: subotara, jehovista, advent^_ sta i sl. Ali i neđu katolicima ima onih koj*i mo^ da vrše ovo i ono, i drže se toga kao pijan plota, ali su tvrdokorni u odbijanju Poruka Božjih i zatvorena srca za Riječi Božje. Dragi Isus na to primijeti: "Drže se kao željezna ograda!"

Onda smo govorili, da za sigurnost spasenja nl je dosta ni postiti, ni odricati se kave ili vina.*. ni redovito na Misu ići... ni milostinju da^ vati^.. ni u bilo što takovo polag'ati sigurnost spasenja. Nadu u spasenje duše ulijeva u srce dra. gi Bog, ako se od srca kajemo za svoje prestupke i u svemu živimo po Njegovoj Volji... Dragi Isus priključi Svoju Pouku:

"Živjeti u Mojia Llilostima koje sam dao s 17eba, u Sakramentima Života i Zapovijedima Mojima!"