www.tebe-trazim.com

3. Utorak - Fatimski dan

POD SVETIM MISAMA

Sada, na koncu svega, Febc se približilo zemljJL Bog Otac feteski ovako mi je pro^ovorio za početak: "Otvori se!" Dugo je sve skupa trajalo, pa nemam više snage.

- 275 -

siječanj 1976.

Petar Barbarić - Na početku Svete Mise odjedan put pristupi Duh Sveti nad Oltar. Od Duha. Svetoga, na stranu Evanđelja, stane mladić Petar Barbarić. Bio je okrenjen prema nama. Gledajući na mene ova^ ko progovori: "Ne tražite me u vrijeme ovo! Sakri ven sam. Kada dođe čas, Gospodin će ozAačiti moje mjesto." I okrene se prema Oltaru, i mnistrirao je duhovnom ocu Zvonimiru.

Jedna prisutna vjernica jako se zauzima za što vanje sluge Božjega Petra, i da se pronade njegovo tijelo.

"Približit ću vas k Srcu Svojemu!" - Odjedanput u blizinu Oltara dođu pokojnik ipokornica za koje je prikazana ova Sveta Žrtva. Kajprije je došla majka, a malo za njom i sin. Na to izađe iz Sveto hraništa veliki živi Isus. Bio je u bijeloj uskrsnoj haljini. Vidjele su A'u se Svete Rane i Presreto Srce, koje je žarko plamtjelo; sa strene. sa bili kao plamenovi ljubavi. Igrali su poput vatre. Isus je gledao u te dvije duše. Onda kaže pokojni_ ku: "Mnogo se je tvoja majka založila za tete!"

Pogleda zatim dublje u njih obadvoje i reče im: "Udovi ste Tijela Mojega,

i približit ću vas k Srcu Svojemu!" <

Na Zelenom Otoku... - Iza toga uhvatio me je veliki Anđeo za lijevu ruku - i sada stoji uza me - i pošli smo u velike dal^ine ^pravcu zapada. Anđeo je bio obučen u prekrasne duge limunastonarančaste haljine. Bio je visok preko dva iretra i desta jak u tijelu. Imao je bujnu kosu. Dok suc letjeli u zraku stalno me je držao za ruku i bud^ no je pazio na mene. A pred nama je letio mali An čtelčić; katkada bi se on okienuo i pogledao me.

Došli smo na jedan o'tok oko kojega je bila velika voda. Gospodin je kasnije rekao, da je to Ir ska. Onda se je more uznemirilo i počelo je bacati nevelike valove.

Kad stno stali na to tlo, vidjela san kako se ljudi te zemlje žestoko tuku. Udarali su se bez pardona; gdje ga dohvajbi, tu ga udari. Mlatili su

- 276 -

siječanj 1976.

se batinama i boli se noževima. Ubijali su se kao na jurišu, tako da nisam mogla gled&ti. I čitavi su bili krvavi cđ silne tučnjave. Čak su i ručne bcmbe baoaRjedni na druge, grupa na grupn.

Onda izade poglavar te zetnlje. Inao je dugačke haljine i pretaceno preko sebe poput plahte. Na glavi je imao nešto bijelo. Za vrijese toga okrša ja gledao je u Svetohranište. A iz Svetohrani.šta izađe na Oltar živa Eostija. Bila je bijela kao snijeg, a velika kao jutarnje sunce. Iz'bijele E^. stije potekoše čLva velika mlaza guste crvere Krvi. Presveta Krv provirala je iz lijevo^ i desnog boka Hostije, dolje pri dnu. Vladar te zenlje stajao je u sredini, između ta dva potoka Krvi. Dugo je prornatrao Svetu Eostiju i kao da je nešto molio.*

Onda se pojavi crni oblak i ubaci se pred samu Svetu Hostiju. Htio ju je prekriti, da je se ne vidi, kao da je nema. Ali nije uspio. Vladar je to promatrao duboko zamišljen i čekao što će se dalje odviti.

Odjedanput me Anđeo zgrabi za ruku: "Pođimo na trag!" I pošli sno iz te velike daljine preko širokoga mora. Kad smo sustali letjeti, Anđeo reknei "A sad ćemo hod&tH" Onda san se jako uplašila: "Ali ja ću se utopiti!" Eo mali Anđeo mi odlučno reče: "Ne Eožeš se utopitit! ?,Ii zajedno hodamo!" Ipak saa se čvrsto držala jednoga i drugoga Anđela, dok scc zajedno hodali po moru. Ksda sno stali na kopno opet scio letjeli kao ptice. Prešli smo tri-četiri zemlje. Letjeli smo u visini od jedan kilonietar. Nisu nam smetala ni stabla' ni br^ da. Zad smo prispjeli u našu domovinu, spustili smo se dolje, i onda sac se našla tu u crkvi.

Kaže Gospodin: "Iscrpljena si, jer ti je već organizamslab, pa zaboraviš."

Papa Pavao VI: "Giulia... morfium!..." - Ovamo do Zrtvenika na kojecu se služila Sveta Misa, do-šao je Papa Pavao VI. Kajprije je išao kao da po^ taje. Sjedeći na papinskoj stolici dizao se, dizao. I tijaru je imao na glavi. Bio je okrenut prema

- 277 -

siječanj 1976.

našem Oltaru. Onda ^ledajući na mene prorcvori umornim glasom: "Giulia.^. morfium!.^." Iza toga je klonuo. Ostao je nemoćan kao da je ur.rc. Kad je to doživio maknuli su ga od Oltara i zaralo ga s njegovom stolicom iznijeli iz Bazilike i netnuli na stranu. Tatno je ostao nemoćan, kao ča je um -rc.

Alojzije moli Krunicu - Onda. je tu tio velik hram Božji. Naprijed je bio široki Oltar s velikim Svetohraništem. A mi smo bili u tome hramu. Odjednom sejiad tim Oltarom, između Evan?elja i Sve tohraništa, a okrenut -prema Kaležu, pojavi kardinal Alojzije. Bio je u crnoj odori kao svećenik, gologlav, začešljane crne kose, mladolik kao da !DU je 35*40 godina. U ruci je držao veliku crnu Krunicu s velikim Raspelom. Bio je zamišljen... GledacL je na nas i skrušeno je molio Krunicu. 'lza toga su se pojavili dragi Isus, Nebeska Majka s Prečistim Srcem i Sveti Josip. Nad Fjima svima bio je prisutan veliki Bog Otac Nebeski, s velikom krunom na glavi.'Onda nas je s Neta sve blagoslovio. Prestala je prva Misa.

"To ćeš još obraditi!" - Drugu Svetu !-'isu prikazao je duhcvni otac Josip, za pokojno^' biskupa Josipa. Najedanput onaj veliki Oltar zssja kao sun ce. Tako je sve naglo i silno zasjalo, ga sam se uplašila.

A na Oltar, pred Svetohranište, stupi Nebeska Majka. Imala je bijelu haljinu i plavi plašt i pc) jas. U desnoj ruci držala je pet-šest svetih knjj^ ga s različitim koricama. Stupi pred duhcvnog oca Josipa, stavi knjige na Oltar, okrene se prema njemu, pogleda ga u cči i rekne: "To ćeš još obra diti!"

Ogromno čistilište - Iza toga nastupi veoma tu žan prizor. Odvedena sam u ogromno čistilište pu-.no svijeta. Ovaj puta nisam bila u vatri, ne^.o na čistini pokraj duša. Čistilište je bilo veliko kao cijelo Zagorje. Vatra je tako buktjela i plaasala, da su ljudi u njoj gorjeli kao suho drvo. Svaki

- 278 -

siječanj 1976.

smrtnik koji M došao u nju bio je okružen vatrom, tako da se jedan drugoga nisu doticali. Uzdisali su u vatri i gledali prema Nebu... Muževi i irladi ći bili su posebno, a žene i djevojke posebno.Dje_ ca - muška i ženska - bila su zajedno. Eilo je ta ko tnalene djece. da nekoji još, valjda, nisu bili ni na prvoj Pričesti.

"Uniđi u Mene!" - Onda na Oltaru je bilo živo Janje. Fako inače pod Svetom i/isom ostajem u poza dini, Janje mi se slatko nasmiješi i pozove mes "Lod'i bliže k :.*eni!... Smiješ pristupiti još bli-že!" Ja odgovorir; "Gospodine, nisar. dostojna... Tu stoje svećenici... i tu je Tvoj sveti Oltar. Ja ne smijem doći nač Oltar..."

Ali Janje ponovi: "Pristupi!"

Pristupim ja u stj?ahu gore na Oltaf. Kalež je bio nestao, a ostao je sa:no Oltar. Kad sam došla u blizinu Janjeta opet mi zapovjedi:

"A sad uniđi u Yene!"

A ja gledar,: "Isuse, a kako ću ja tako velika unići u Tebe!"

A Janje kaže: "Ulazi!"

A ja pođem, i uđem u Janje. A ono je postalo jako veliko i veo^a lijepo. Onda kažem: ^'Gospodine, pa ja sad stsnujer u Tvojoj kući! Tako mi je lijepo ovdje u Tebi!''

U tom Janjetu sve je tilo prekrasno urešeno... i grimizi razne vrsti... i od toga su bili zidovi ... Od toga je bila i nutrina Janjeta. Ni ne znam što je sve bilo u tome Janjetu. Sve je to bi_ lo neko veliko blago Nebesko, kakovoga na zemlji nema.

Kad saa sve to vidjela, progovori Janje: "A sad izađi van!"

Ja odgovoria: "Gospodine, izlazim!"

Onda opet kaže: "1-e udaljuj se, oštani na Olta_ ru!"

A od Janjeta postane Presveti Oltarski Sakram^ nat. A mali Anđeli, djeca od svojih 5*6 godina, slatko su se saiješili i napravili su vijenac oko Pokaznice.

- 279 -

siječanj 1976.

Gospodin onda zapovijedi: "A sada pođi na svoje mjestoi" Svršeno je.

"Koga si Djevice u pohode nosila" - ' (eda smo iza Svete Mse sredivali što je potrebno, usput smo prije slušanja "izvještaja" molili deseticu Krunice: "Koga si Djevice u pchcde nosi1.a". Tada sam ugledala Nebesku Majku kako žurno ide. Bila je\mlada, poletna, lijepa kao dijete. Prolazilaje putem koji je vodio kroz bregovito područje. Bilo je ponegdje i malo ravnice. Ali povremeno je put dosta vijugac uzbrdo.

Presveta Čjevica, onakč mlada i poletna, Htj^ la ja kao mlado biće i žurila se jako veselo naprijed. A bila je u tijelu jaka.. t'pk sam je promatrala, dođe Glas od Nebeske Majčice:

"Blagoslovljena je utroba Njeziha i Ja sam u Njoj!"

I onda sam spoznala da je u blagoslovljenome stanju. Žurila se svetoj Elizabeti. A sveta Eliza. beta sjedila je u svojoj kućici i željno ju je cekala. Kad je Presveta Djevica stigla, zagrlile suse, i dugo dugo su ostale u zagrljaju. Foslije je teren nestao.

Blagoslov jela - Kad ste rolili za'bla^'oslov jela, dvije Ruke blagoslovile su pripravljenu hra^ nu. Bila je to Ruka Bcga Oca i Ruka Boga Sina. A Svjetlo... Duh Sveti bio je nad tim... (Mgnt)

Moleći ružarij...

Navečer smo kuma i ja molile pred kipom Majke Božje s Malim Isusom. Najedanput, kao da nema zi^ dova i zgrade, vidim kako sa zapada veselo trči Bezgrješna Majka. Bila je u bijelim haljinama, a u ruci je nosila tri prekrasne ruže: bijelu, sme-đu i zlatnu kao sunce. Gleda^ ja kamo će i Ona staviti. I stavi^ih lijepo na oltarić pred Svoj kip. Uipetne ih u vazu među ruže, koje su već tamo bile. Te tri ruže pradstavljaju tri Krunice, koje smo izmolili na posebne nakane.

Kada je Bezgrješna Majka stavila ruže, nestane

- 280 -

siječanj 1976.

u liku Svr^i. kipa. I onda je ova Majčica ja ćrži *.&1:^ Isusa, bila živa za sve vrijeme na-ših rroli*ž*r3.. A Nebeski sjaj i lebe&kapratnja stal_ no su. okr^rivali dragu Gospu i I^alo^ Isusa.

A dok srr ^clili Ružarij, izražaj Lica I.*alog Isusa ri;=rj3.c se je, već prena sadržeju Otajstva. Kad se dcili do žalosnog Otajstva ^oji je za nes raspet cic*'. dragi Mali Isus je bio takovoj tjeskobi, da je počeo gorko plakati. Plakao je onako malešan i č..:^ su ku se kotrljale niz obraze; a Srce I'u je išlo puknuti (Dok je vidjelica ovo pii čala opet se je rasplakala).

Iza Ib^žarija, nolili smo Krunicu od Suza. Onda Majčica B:*J3. ovako progovori: "Iz Yojih Cčiju

potekli su potoci Suza

poradi r^poslušne djece Gospodina našega,

koja Yu re služiše,

niti po ^jegovim Zapovijedima živiše.

I zato plačetn i lijem potoke Suza."

Iza to^a draga Gospa pokaže prstor na nas dvije i rekne ran: "Utvrđujem u L'eni vaša srca!" To znači pririti nešto Nebesko od Gospodina, što je još potretno našim srcima.

Za vrijere molitve vidjela sa:n kako je ^naeo pošao od prozora preca Nebeskoj Majčici. I stalno je bila prisutpa Nebeska pratnja.

A nad Majkom Božjom i Falim Isusca ^ojavi]c se veliko svjetlo i ostalo je skroz dok sno bili pod molitvom. Fada stno molili slavnu Krunicu, onda su se po krevetima, ispod slike Majke Eožje s J..alio Isuson koji hrani golubove, kotrljale kao točkovi tri velike zlatne kugle. Bile su povezane jedna s drugom, a velike kao ljetnosunce kad izlazi ujutro.

Onda nam je Anđeo rekao neka malo sjednerc i govorino o svojim potreboa. Sjele sn^c pred lik Majke Božje i ralo se pogovorile. Tada sro pošle na veČeru, zatim na nolitvu . svaki za sebe, i opet na počinak.

Kad se vidjelica kod kuirova sprenala da tilje-

- 281 -

siječanj 1976.

ži RijeČi Gospodinove, htjela je obrisati najprije naopale. Onća joj Majčica Božja pro^rvori:

"Obriši svoje naočale, da ti šapćem!" R<^dilo se c rupčiću na kojemu je lik Majke Božje San Lamia nske. (Mgnt 13-l)

12. Ponedjeljak

POD SVET0M MISOM I POBOŽNOŠĆU

"Vrijeđao je Moje Sveto Lice!" - Jutarnja Sveta Misa prikazana je za pokojno^a biskupa Josipa.

Kad ste počeli moliti pojavio se Anđeo u halj^ rtama svijetlim kao sunce. Stao je na stranu Evan-đelja, uz sam Oltar, kao počasni. Bio je okrenut prema nama.

- 269 -

siječanj 1976.

Najedanput se nad Oltarom, u blizini Svetohraništa, pojavi iznakaŽeno i žalosno Sveto Lice Gospodina Isusa Krista. I rece Gospodin za pokojnoga biskupa: "Vrijeđao je Moje Sveto Lice!"

Kasnije smo upitali: "Gospodine, koji su to grijesi protiv Svetoga Lica Tvoga, koje počirjaju Te*bi posvećene osobe, a toliko Te vrijeđaju?"

"To su grijesi nevjerovati u Viđenja i Objave Gospodina Isusa 7r.ista dane s Neba!"

Isus na čelu Povorke Svojih slugu - Onća me je Anđeo uhvatio za ruku i poveo prema Nebu. Kad smo prošli jedan dio puta, Anđeo se za stavi. Okrenem se i ugledam na sjeverozapadu krasan bijeli put što je vodio sa zemlje u Nebc. Tim prekrasnim pur; tem uzlazila je prema Nebu velika Povorka slugu Božjih. Na čelu Povorke stupao je Uskrsnuli dragi Isus u bijelim haljinama. Njegove Svete Rane sjale su kao zvijezde.

Za Isusom su koracali Njegovi odabranici sa ze^ mlje: svećenic*, biskupi, kardinali i Pape. Svi su bili odjeveni u svečano svećeničko ruhc, već prema staležu. Ali to je ruho bilo uređeno prekra. snim izradbamd i odsijevalo je kao Nebesko. Eiskju pi su imali na glavi mitre, a Pape tijare. U Povorci nisu isli poredani po službama i častima, nego po kreposnom životu i zaslugama. Zato je ponegdje iza Pape bio svećenik, pa biskup... Bilo je biskupa odostrag... bilo je svećenika naprijed ... Bilo je Papa u sredini, bilo ih je naprijed, ali ih je bilo i straga.

Jer Gospodin ne gleda na veličinu časti i zvanja, nego na veličinu duha - kakva je duša pred Njegovim Licem, kako duša izgleda pred licem Njegovim! Kako je tko Bogu na zemlji služio, tako će ići za Isusom i u Nebu.

Anđeo i ja čekali smo da nam se.približe. Fada su došli posve blizu, Gospodin stane i kaže: "Po-đi s nama!" I Anđeo se priključi Povorci} i poš-li smo.

Kad smo došli gore, sluge su Božji pošlj na

- 270 -

siječanj 1976.

određena sveta mjesta, kuda im je Gospodin odredio. Dobro poslusni stali su svaki ns svoje djesto. A Nebo je tako odsijevalo, da sno u onome sjaju i onome veličanstvu jedva mogli jedni druge i vidje_ ti. Bili smo posve zaokupljeni onom velikon IIetes_ kom Prisutnošću.

Odjedanput je dragi Isus nekud otisao, i ostavio ih je na njihovim mjestima.

Poklon Kraljici Neba i zemlje - Poslije dofe draga Nebeska Gospa. Eila je obučena u haljine li_ munaste boje i zaogrnuta plavim plaštecr i velo". Nebeska Majka reče: "Koram se brzo žuriti ra zer:-lju, da ponesem iz crkve još ono što je dano na Oltar." To sb bile duše, koje su još na zemlji. I žurila se jako, kao da će zakasniti na vlak. Ja sam ostala nepomična na jednome mjestu i gledala sam. Nebc se bilo približilo zemlji do na tisuću metara. I draga Gospa je uzela s Oltara, gdje se stavi Kalež, što je bilo tamo pometano, i ponijela je to žurno gore u Nebo.

Kad je dolazila u blizinu Neba, Anđeli i Sveci pjevali su velikiir glascm: "Ave Maria!'' I svirali su pri tom u svoje Nebeske instrumente. Tako su krasno svirali, da se dr^a cčvajala od tijela. C^ vjek nije imao više sna^e, da sluša or.u melodiju, onu milinu Nebesku. A kad se Nebeska Gospa potpuno približila, svi su joj učinili duboki poklon. Oni koji su imal pokraj sebe instrumente, pometa^ li su ih uza se. I onća su se svi poklonili Kralji ci Neba i zemlje - Selom do poda.

Draga Gospa prolazila je između njih prekrasnim puten, kakvoga ljudsko oko nikada nije vidjelo. Koracala sam tim putem za Nebeskom Ilajkoo pazeči da se ne izgubim među Građanima Neba, koje nj^ sam poznavala. Onda im draga Gospa otpozdravi i podigne ruku. A iz hjezine svete ruke padali su kao dragulji, u gustom nizu, sve do zemlje.

Kada je Majka Božja pošla dalje, u više Nebo, takva je velika Nebeska snaga za Kjon išla, - ona struja, ona prisutnost - da nas je sve htjela pc-

- 271 -

siječanj 1976.

vuči za Njom. I zatvori se taj Predjel Eeba za Nebeskom Majkom. U taj me je čas Anđeo naglo spustio na zemlju, i došla sam k sebi. Onda sam vidjela da se nalazim ovdje među vama.

Svaki Predjel u Nebuima svoje Podno^je. I onda je to, kad ulazite u viši Predio, kao đs ulazi_ te u dru^ii državu, pa morate pokazati pasoš. Kako ,ulazite ono se otyara, i kad uđete za vama se opet zatvara.

U toku ovog izvještaja, najednom primijetjpi da je zatajila vrpca. Pobojao sam se da možda štogod nije snimljeno. Međutim, dok satr ja umetao novu vrpcu, draga Nebeska Majka reče: "Dovle je došao!"

"Moju Pravdu na zemlji ne smije se poniziti!" Sa svoda Nebesko^ dc^e Bog Otac, st^ne na stranu Evanđelja i kaže ovako:

"Moju Pravdu na zemlji ne smije se poniziti!

U Mojoj Pravdi smrtnici sa zemlje moraju živje^

Gleda^ je na mene, da vam te Riječi izgo- /ti!" vorim, da se zapišu.

Bog Otac Nebeski rekao je da se te Riječi tiču sincva i kćeri na zemlji. Nijedan smrtnik nije d^. stojan da otvori svoja usta protiv Gospodina. Ako mu nešto nije jasno, mora moliti rasvjetljenje Du ha Svetoga, da spo^na ono što bi mogao spoznati. Ako to na njega ne spada, ne smije ni moliti, jer nije dostojan da moli ono što za njega nije. Iza toga Bog Otac Nebeski ode gore u Nebo.

"Nijeste vi Meni dali pamet i razum..." - Odj^ danput se na Oltaru pojavi draga Gospa i kaže ova. ko: "Pretrpjet češ za slugu... i za patnje ćeš p^ ći u blizinu njegovu, i 'biti ćeš mu rame uu rame u čistilištu." Bio je to biskup Josip,'za kojega ste prikazali ovu Misu.

Kad sam unišla u čistilište pogledam, ali mu nisam mogla dokučiti kraja. To je veliko! Pilo je tu puno svećenika u vatri. A časne sestre su bile u posebnom odjelu, malp na stranu; nisu bile pomi. ješane sa svećenieima. A u onoj dubini gdje se

- 272 -

siječanj 1976.

ralaze vatra je užasna, strasna... Teko je buktj^ la, da su gorjeli kao suho drvo na najboljoj vatri; ^ izgorjeti ne mogu.

Biskup Josip bio je u tom čistilHtu okrenjen licem prema Olta.ru. Trpjela sam pokraj njega, do rjegove lijeve ruke - jako puno. U određeno vrije^ !te moj cie je Anđeo uhvatio za ruku i podigao iz one duboke vatre.

Majčica Božja bila je u blizini ovog čistiliš-ta, iralo na strani. I doleti ispred 1-je jedan Anđeo s ieba. U desnoj ruci čržao je kao neki bokal s rupicama. I kako ga nagne tako je prskalo i ub]a živalo tu vatru. Ali ne svuda i ne za dugo.

Onda me draga Gospa pošalje da.iden na svoje tajesto. I došla sam ovanio.

Faže sada Gospodin. da je bilo Podizanje Njego voga Svetog Tijela. I duše iz ovoga čistilišta, nijedna nije bila dostojna, da se približi Oltaru za olakSanje tnuka. Samo misli njihcve bile su pri sutne ovome Oltaru. To su bili svećenici i redovni ce, koji vrijeiaju Gospodina svojom nevjerom.I ka_ že Gospodin njima:

"Nijeste vi Heni dali pamet i razun!

Ja sam vama dao razun i pamet,

da spoznate zlo i dobro,

i da spoznate Moju Nauku.

I nećete izaći iz muka,

svaki posebno po djelima svojim,

do zadnjega časa,

jer je uvrijeđeno Moje Dostojanstvo

i Lice je Moje zgaženo."

Janje vodi Svoje izabranike u Nebo - Grupica duša išla je terenom jedne zemlje ovamo do Oltara Gospodinova gdje se služila Sveta Žrtva. To su bile duše, koje su u ovaj čas ođlazile sa zemlje u Vječ Mst. To su bili dobri svećenici, bogobojazni, ko. ji su Gospodinu služili kako je Njegova sveta 7olja. Moglo ih je biti tako do 50. A iza njih, na strani, bile su redcvnice, ali njih je bilo samo rtekoliko.

- 273 -

siječanj 1976.

A pred Povorkom je bio Gospodin u liku Janjeta. S velikom pažnjom vodilo je Janje Svoje ugodnike Nebo. Janje je sjedilo, a uz Njega, je stajao uskr^ sni barjak.

Kad je Gospodin s Povorkom došao u našu blizinu, moj se je Anđeo duboko poklonio Gospodinu, i hvalio je Gospodina, što je u Svojoj velikoj Ljubavi Svoje odabranike tako krijepio i jačao da su mogli poći za Njim.

I pošli su svtgore u Febc. Koracali su za Janjetcn i pjevali svete pjesme Gospodinu. Bili su veseli, razigrani... a tako sveti i lijepi! Bili su u raznoj dobi života, ali su svi izgledali veo ma mladi. Među njima je bila samo ta razlika, što je nekoji bio veći nekoji manji, nekoji krupniji nekoji mršaviji. Ali inač^ su bili prekrasni. Tako i redovnice. Kakova je koja od njih djela imala, tako je bila i lijepa. Otišli su gore u Nebo, a mi smo za njima gledali.

Z.: "Zar se je Anđeo opet pokloi.io čelom do pda?" - Uvijek kada Gospodin prolazi, bilo na zemlji bilo u Nebu, Anđeo Nu se pokloni tim istim du bokim poklonom. Ja se ne znam tako pokloniti, jer još nisam u Nebu.

Čudili smo se, kako to da je u Povorci bilo ta. ko malo časnih sestara. Gospodin na to reče samo jednu riječ: "Mudrijašice!"

Ushićeni Nebesnici i sveti Job - Draga Gospa dođe ponovno na Oltar i stane iznad Svetohraništa. Uz Iiju su bili dragi Isus i Sveti Josip. Promatra^ li su nas kako molimo. A koji puta su pogledali prema Nebu. Pogledam i ja gore i vidim otvoreno Nebc. Mnoštvo Nebesnika ushićeno je gledalo na ze^ mlju presretni što su dragi Isus, Nebeska Majčica i Sveti Josip na Oltaru. Bili su veselOta srca i nasoijanih usta. Gledala sam ih, ali nisam nikoga prepoznala. Svi su stajali, osim jednoga koji je klečao. I kako je on klečao i gledao prema zemlji; bio mi je jako upadan. I gledam tko bi to bio, i tada spoznam i kažem: "Gospodine, pa' to je sveti Job!"

- 274 -

siječanj 1976.

- "Da, kaže, to je Moj sluga Job!"

Gospa blagosliva s Isusovon Rukom - Onda je draga Gospa pogledala na Isusa do Sebe, uhvatila je Nj^ govu Ruku i s Ujegovom Ruko? podijelila nam je svima ovdje pristuniica sveti blagoslov. I bilo je gotovo. Anđeo je odstTipio i sve je nestalo.

O Svetohraništu - Z.: Jako često doživljavate već na početku Svete !.Iise Svetohranište. ^

J: Svetohranište se uvijek stvopi kać je Sveta Misa. Lijepo Svetohranište kao u crkvi. Kekad je otvoreno, pa se vidi ili Sveta Hostija, ili Sakra^ menat (Pokeznica), ili kako drugačije. A kad Isus dođe na Oltar, onda više u Svetohraništu nema ni_š^ ta, osim ako je On sam unutra... (Mgnt)

"Drže se kao željezna ograda..." - Govorili smo c mentalitetu sektaša: subotara, jehovista, advent^_ sta i sl. Ali i neđu katolicima ima onih koj*i mo^ da vrše ovo i ono, i drže se toga kao pijan plota, ali su tvrdokorni u odbijanju Poruka Božjih i zatvorena srca za Riječi Božje. Dragi Isus na to primijeti: "Drže se kao željezna ograda!"

Onda smo govorili, da za sigurnost spasenja nl je dosta ni postiti, ni odricati se kave ili vina.*. ni redovito na Misu ići... ni milostinju da^ vati^.. ni u bilo što takovo polag'ati sigurnost spasenja. Nadu u spasenje duše ulijeva u srce dra. gi Bog, ako se od srca kajemo za svoje prestupke i u svemu živimo po Njegovoj Volji... Dragi Isus priključi Svoju Pouku:

"Živjeti u Mojia Llilostima koje sam dao s 17eba, u Sakramentima Života i Zapovijedima Mojima!"

13. Utorak - Fatimski dan

POD SVETIM MISAMA

Sada, na koncu svega, Febc se približilo zemljJL Bog Otac feteski ovako mi je pro^ovorio za početak: "Otvori se!" Dugo je sve skupa trajalo, pa nemam više snage.

- 275 -

siječanj 1976.

Petar Barbarić - Na početku Svete Mise odjedan put pristupi Duh Sveti nad Oltar. Od Duha. Svetoga, na stranu Evanđelja, stane mladić Petar Barbarić. Bio je okrenjen prema nama. Gledajući na mene ova^ ko progovori: "Ne tražite me u vrijeme ovo! Sakri ven sam. Kada dođe čas, Gospodin će ozAačiti moje mjesto." I okrene se prema Oltaru, i mnistrirao je duhovnom ocu Zvonimiru.

Jedna prisutna vjernica jako se zauzima za što vanje sluge Božjega Petra, i da se pronade njegovo tijelo.

"Približit ću vas k Srcu Svojemu!" - Odjedanput u blizinu Oltara dođu pokojnik ipokornica za koje je prikazana ova Sveta Žrtva. Kajprije je došla majka, a malo za njom i sin. Na to izađe iz Sveto hraništa veliki živi Isus. Bio je u bijeloj uskrsnoj haljini. Vidjele su A'u se Svete Rane i Presreto Srce, koje je žarko plamtjelo; sa strene. sa bili kao plamenovi ljubavi. Igrali su poput vatre. Isus je gledao u te dvije duše. Onda kaže pokojni_ ku: "Mnogo se je tvoja majka založila za tete!"

Pogleda zatim dublje u njih obadvoje i reče im: "Udovi ste Tijela Mojega,

i približit ću vas k Srcu Svojemu!" <

Na Zelenom Otoku... - Iza toga uhvatio me je veliki Anđeo za lijevu ruku - i sada stoji uza me - i pošli smo u velike dal^ine ^pravcu zapada. Anđeo je bio obučen u prekrasne duge limunastonarančaste haljine. Bio je visok preko dva iretra i desta jak u tijelu. Imao je bujnu kosu. Dok suc letjeli u zraku stalno me je držao za ruku i bud^ no je pazio na mene. A pred nama je letio mali An čtelčić; katkada bi se on okienuo i pogledao me.

Došli smo na jedan o'tok oko kojega je bila velika voda. Gospodin je kasnije rekao, da je to Ir ska. Onda se je more uznemirilo i počelo je bacati nevelike valove.

Kad stno stali na to tlo, vidjela san kako se ljudi te zemlje žestoko tuku. Udarali su se bez pardona; gdje ga dohvajbi, tu ga udari. Mlatili su

- 276 -

siječanj 1976.

se batinama i boli se noževima. Ubijali su se kao na jurišu, tako da nisam mogla gled&ti. I čitavi su bili krvavi cđ silne tučnjave. Čak su i ručne bcmbe baoaRjedni na druge, grupa na grupn.

Onda izade poglavar te zetnlje. Inao je dugačke haljine i pretaceno preko sebe poput plahte. Na glavi je imao nešto bijelo. Za vrijese toga okrša ja gledao je u Svetohranište. A iz Svetohrani.šta izađe na Oltar živa Eostija. Bila je bijela kao snijeg, a velika kao jutarnje sunce. Iz'bijele E^. stije potekoše čLva velika mlaza guste crvere Krvi. Presveta Krv provirala je iz lijevo^ i desnog boka Hostije, dolje pri dnu. Vladar te zenlje stajao je u sredini, između ta dva potoka Krvi. Dugo je prornatrao Svetu Eostiju i kao da je nešto molio.*

Onda se pojavi crni oblak i ubaci se pred samu Svetu Hostiju. Htio ju je prekriti, da je se ne vidi, kao da je nema. Ali nije uspio. Vladar je to promatrao duboko zamišljen i čekao što će se dalje odviti.

Odjedanput me Anđeo zgrabi za ruku: "Pođimo na trag!" I pošli sno iz te velike daljine preko širokoga mora. Kad smo sustali letjeti, Anđeo reknei "A sad ćemo hod&tH" Onda san se jako uplašila: "Ali ja ću se utopiti!" Eo mali Anđeo mi odlučno reče: "Ne Eožeš se utopitit! ?,Ii zajedno hodamo!" Ipak saa se čvrsto držala jednoga i drugoga Anđela, dok scc zajedno hodali po moru. Ksda sno stali na kopno opet scio letjeli kao ptice. Prešli smo tri-četiri zemlje. Letjeli smo u visini od jedan kilonietar. Nisu nam smetala ni stabla' ni br^ da. Zad smo prispjeli u našu domovinu, spustili smo se dolje, i onda sac se našla tu u crkvi.

Kaže Gospodin: "Iscrpljena si, jer ti je već organizamslab, pa zaboraviš."

Papa Pavao VI: "Giulia... morfium!..." - Ovamo do Zrtvenika na kojecu se služila Sveta Misa, do-šao je Papa Pavao VI. Kajprije je išao kao da po^ taje. Sjedeći na papinskoj stolici dizao se, dizao. I tijaru je imao na glavi. Bio je okrenut prema

- 277 -

siječanj 1976.

našem Oltaru. Onda ^ledajući na mene prorcvori umornim glasom: "Giulia.^. morfium!.^." Iza toga je klonuo. Ostao je nemoćan kao da je ur.rc. Kad je to doživio maknuli su ga od Oltara i zaralo ga s njegovom stolicom iznijeli iz Bazilike i netnuli na stranu. Tatno je ostao nemoćan, kao ča je um -rc.

Alojzije moli Krunicu - Onda. je tu tio velik hram Božji. Naprijed je bio široki Oltar s velikim Svetohraništem. A mi smo bili u tome hramu. Odjednom sejiad tim Oltarom, između Evan?elja i Sve tohraništa, a okrenut -prema Kaležu, pojavi kardinal Alojzije. Bio je u crnoj odori kao svećenik, gologlav, začešljane crne kose, mladolik kao da !DU je 35*40 godina. U ruci je držao veliku crnu Krunicu s velikim Raspelom. Bio je zamišljen... GledacL je na nas i skrušeno je molio Krunicu. 'lza toga su se pojavili dragi Isus, Nebeska Majka s Prečistim Srcem i Sveti Josip. Nad Fjima svima bio je prisutan veliki Bog Otac Nebeski, s velikom krunom na glavi.'Onda nas je s Neta sve blagoslovio. Prestala je prva Misa.

"To ćeš još obraditi!" - Drugu Svetu !-'isu prikazao je duhcvni otac Josip, za pokojno^' biskupa Josipa. Najedanput onaj veliki Oltar zssja kao sun ce. Tako je sve naglo i silno zasjalo, ga sam se uplašila.

A na Oltar, pred Svetohranište, stupi Nebeska Majka. Imala je bijelu haljinu i plavi plašt i pc) jas. U desnoj ruci držala je pet-šest svetih knjj^ ga s različitim koricama. Stupi pred duhcvnog oca Josipa, stavi knjige na Oltar, okrene se prema njemu, pogleda ga u cči i rekne: "To ćeš još obra diti!"

Ogromno čistilište - Iza toga nastupi veoma tu žan prizor. Odvedena sam u ogromno čistilište pu-.no svijeta. Ovaj puta nisam bila u vatri, ne^.o na čistini pokraj duša. Čistilište je bilo veliko kao cijelo Zagorje. Vatra je tako buktjela i plaasala, da su ljudi u njoj gorjeli kao suho drvo. Svaki

- 278 -

siječanj 1976.

smrtnik koji M došao u nju bio je okružen vatrom, tako da se jedan drugoga nisu doticali. Uzdisali su u vatri i gledali prema Nebu... Muževi i irladi ći bili su posebno, a žene i djevojke posebno.Dje_ ca - muška i ženska - bila su zajedno. Eilo je ta ko tnalene djece. da nekoji još, valjda, nisu bili ni na prvoj Pričesti.

"Uniđi u Mene!" - Onda na Oltaru je bilo živo Janje. Fako inače pod Svetom i/isom ostajem u poza dini, Janje mi se slatko nasmiješi i pozove mes "Lod'i bliže k :.*eni!... Smiješ pristupiti još bli-že!" Ja odgovorir; "Gospodine, nisar. dostojna... Tu stoje svećenici... i tu je Tvoj sveti Oltar. Ja ne smijem doći nač Oltar..."

Ali Janje ponovi: "Pristupi!"

Pristupim ja u stj?ahu gore na Oltaf. Kalež je bio nestao, a ostao je sa:no Oltar. Kad sam došla u blizinu Janjeta opet mi zapovjedi:

"A sad uniđi u Yene!"

A ja gledar,: "Isuse, a kako ću ja tako velika unići u Tebe!"

A Janje kaže: "Ulazi!"

A ja pođem, i uđem u Janje. A ono je postalo jako veliko i veo^a lijepo. Onda kažem: ^'Gospodine, pa ja sad stsnujer u Tvojoj kući! Tako mi je lijepo ovdje u Tebi!''

U tom Janjetu sve je tilo prekrasno urešeno... i grimizi razne vrsti... i od toga su bili zidovi ... Od toga je bila i nutrina Janjeta. Ni ne znam što je sve bilo u tome Janjetu. Sve je to bi_ lo neko veliko blago Nebesko, kakovoga na zemlji nema.

Kad saa sve to vidjela, progovori Janje: "A sad izađi van!"

Ja odgovoria: "Gospodine, izlazim!"

Onda opet kaže: "1-e udaljuj se, oštani na Olta_ ru!"

A od Janjeta postane Presveti Oltarski Sakram^ nat. A mali Anđeli, djeca od svojih 5*6 godina, slatko su se saiješili i napravili su vijenac oko Pokaznice.

- 279 -

siječanj 1976.

Gospodin onda zapovijedi: "A sada pođi na svoje mjestoi" Svršeno je.

"Koga si Djevice u pohode nosila" - ' (eda smo iza Svete Mse sredivali što je potrebno, usput smo prije slušanja "izvještaja" molili deseticu Krunice: "Koga si Djevice u pchcde nosi1.a". Tada sam ugledala Nebesku Majku kako žurno ide. Bila je\mlada, poletna, lijepa kao dijete. Prolazilaje putem koji je vodio kroz bregovito područje. Bilo je ponegdje i malo ravnice. Ali povremeno je put dosta vijugac uzbrdo.

Presveta Čjevica, onakč mlada i poletna, Htj^ la ja kao mlado biće i žurila se jako veselo naprijed. A bila je u tijelu jaka.. t'pk sam je promatrala, dođe Glas od Nebeske Majčice:

"Blagoslovljena je utroba Njeziha i Ja sam u Njoj!"

I onda sam spoznala da je u blagoslovljenome stanju. Žurila se svetoj Elizabeti. A sveta Eliza. beta sjedila je u svojoj kućici i željno ju je cekala. Kad je Presveta Djevica stigla, zagrlile suse, i dugo dugo su ostale u zagrljaju. Foslije je teren nestao.

Blagoslov jela - Kad ste rolili za'bla^'oslov jela, dvije Ruke blagoslovile su pripravljenu hra^ nu. Bila je to Ruka Bcga Oca i Ruka Boga Sina. A Svjetlo... Duh Sveti bio je nad tim... (Mgnt)

Moleći ružarij...

Navečer smo kuma i ja molile pred kipom Majke Božje s Malim Isusom. Najedanput, kao da nema zi^ dova i zgrade, vidim kako sa zapada veselo trči Bezgrješna Majka. Bila je u bijelim haljinama, a u ruci je nosila tri prekrasne ruže: bijelu, sme-đu i zlatnu kao sunce. Gleda^ ja kamo će i Ona staviti. I stavi^ih lijepo na oltarić pred Svoj kip. Uipetne ih u vazu među ruže, koje su već tamo bile. Te tri ruže pradstavljaju tri Krunice, koje smo izmolili na posebne nakane.

Kada je Bezgrješna Majka stavila ruže, nestane

- 280 -

siječanj 1976.

u liku Svr^i. kipa. I onda je ova Majčica ja ćrži *.&1:^ Isusa, bila živa za sve vrijeme na-ših rroli*ž*r3.. A Nebeski sjaj i lebe&kapratnja stal_ no su. okr^rivali dragu Gospu i I^alo^ Isusa.

A dok srr ^clili Ružarij, izražaj Lica I.*alog Isusa ri;=rj3.c se je, već prena sadržeju Otajstva. Kad se dcili do žalosnog Otajstva ^oji je za nes raspet cic*'. dragi Mali Isus je bio takovoj tjeskobi, da je počeo gorko plakati. Plakao je onako malešan i č..:^ su ku se kotrljale niz obraze; a Srce I'u je išlo puknuti (Dok je vidjelica ovo pii čala opet se je rasplakala).

Iza Ib^žarija, nolili smo Krunicu od Suza. Onda Majčica B:*J3. ovako progovori: "Iz Yojih Cčiju

potekli su potoci Suza

poradi r^poslušne djece Gospodina našega,

koja Yu re služiše,

niti po ^jegovim Zapovijedima živiše.

I zato plačetn i lijem potoke Suza."

Iza to^a draga Gospa pokaže prstor na nas dvije i rekne ran: "Utvrđujem u L'eni vaša srca!" To znači pririti nešto Nebesko od Gospodina, što je još potretno našim srcima.

Za vrijere molitve vidjela sa:n kako je ^naeo pošao od prozora preca Nebeskoj Majčici. I stalno je bila prisutpa Nebeska pratnja.

A nad Majkom Božjom i Falim Isusca ^ojavi]c se veliko svjetlo i ostalo je skroz dok sno bili pod molitvom. Fada stno molili slavnu Krunicu, onda su se po krevetima, ispod slike Majke Eožje s J..alio Isuson koji hrani golubove, kotrljale kao točkovi tri velike zlatne kugle. Bile su povezane jedna s drugom, a velike kao ljetnosunce kad izlazi ujutro.

Onda nam je Anđeo rekao neka malo sjednerc i govorino o svojim potreboa. Sjele sn^c pred lik Majke Božje i ralo se pogovorile. Tada sro pošle na veČeru, zatim na nolitvu . svaki za sebe, i opet na počinak.

Kad se vidjelica kod kuirova sprenala da tilje-

- 281 -

siječanj 1976.

ži RijeČi Gospodinove, htjela je obrisati najprije naopale. Onća joj Majčica Božja pro^rvori:

"Obriši svoje naočale, da ti šapćem!" R<^dilo se c rupčiću na kojemu je lik Majke Božje San Lamia nske. (Mgnt 13-l)

14. Srijeda - Sveti Hilarije

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

Sveta Misa bila je ujutro u 8 sati. Prikazana je za pokojnog biskupa Josipa.

"I vidjet ćeš Koga si vrijeđao!"- Odmah u po-četku Duh Sveti obasja prostoriju i stane nač 01-tar. Kada ste saopćila za koga je Sveta. Msa, od Kjega jekne glas kao grotr - sva se prostorija stresla: "I vidjet ćeš Koga si vrijeđao!"

U Nebeskom Parku - Iza toga dođoše Anđeli. Jedan od njih pozdravi okupljene: "Hir s vama Gospj). dinov!" Onda me uhvati za ruku i povuče iz zajed^ nice na stranu. Druga dvojica stadoše uza ne. A u zraku ih je bila prisutna jedna četa.

Onda doleti silan Anđeo s Neba, visok do tri metra. Bio je u prekrasnim tamnocrvenim haljinama, kao da su od samoga baršuna. Stane uz& me i nešto je kao čekao. A one Anđele kao da otpušta, da ostanu na ovome mjestu.

Najedanput dođe ^z Svetohraništa živi dragi Isus, koji me pozove: "Pod*i sa Mnom!

Idemo u Moje Stanove,

da se odmoriš u blizinama Mojim,

međ*u Mojim Pravednicima."

Anđeo me tad uhvati za ruku i pođemo za Isusom.

Došli smo u velik prekrasan Rajski Vrt. U njenu je bilo mnogo velikih rondela, punih prekrasnoga cvijeća sa zlatnim porubima. Po putovima su bile postavljene klupe, bijele kao snijeg. Sjajile su kao zvijezde. U tom Nebeskom parku sve je bilo ta^ ko divno uređeno!

Kad smo dolazili doČekalo nas je na tisuće Sve^ taca - Gospodin kaže Pravednika. Kako je Gospodin

- 282 -

siječanj 1976.

Isus prolazio, tako su oni Njemu duboko poklanjali. Svi su ljubili Nebesko Tlo, a oni koji su bili bliže Gospodina, poljubili su mjesto na koje je stupila Njegova Noga. I govorili su složnirp glasom:

"Badi hvaljeno i slavljero Ime Gospodina,

koji je spasio duše naše!"

Gospodin je bio pokazao Anđetu gdje da sjednemo. I onda smo sjeli na bijelu klupu i odcarali se. A Nebesnici su razgovarali jedni s drugiira. Razgovor je to, koji srrtnik ne snije znati, dok je na zemlji. Dugo sno tako sjedili.

Dragi Isus hodao je razdragan po ton prekrasnom Nebeskome Parku izmeđ'u Duša, koje je otkupio Svojom Presvetoa Krvlju. Tako se je s njima nasla^ đivao, kao otac koji je našao svoje izgubljeno predrago dijete, pa je sada sav presretan.

Iza izvjesnog vrenena rekne Gospodins "A sad pođi na svoje mjesto!"

Na to me Anđeopratioc uhvati za ruku, podigne se na noge i onda duboko pokloni Gospodinu. I ja sam se poklonila duboko Gospodinu, i poljubila sam Tlo u znak zahvalnosti.

Kada scic odlazili iz Rajskog Vrta, Nebesnici su bili okrenuti prena zemlji. Slsvili su Ime Bož je, sve dok nismo stigli ovamo. Anđeli, koji su ovdje čekali, pridili su moje tijelo. Anđeoprati_ oc nakloni se dragom Isusu u Svetohraništu, pogle^ da na mene, malo mi se nasmiješi, i onda se vine u Nebo.

Za vrijeme Svete Pričesti, dragi Isus je uzeo Svetu Hostiju i tri puta me je pričestio. Anđeo je pri tom držao pliticu.

Kući uz Anđeosku Pratnju - Iza toga gledala sam ovakav prizor. Od Svetohraništa do stanice pružile su se željeaiičke tračnice. Na početku su stajali dragi Isus, Nebeska Majčica i Sveti Josip. A uz prugu, i uz satn vlak, s jedne i druge strane, bili su skroz veliki Anđeli u bijelim haljinama. 7eć 30 godina slucim Gospodinu, ali takova šta ni_

- 283 -

siječanj 1976.

sam doživjela.

Tri Anđela stala su na čeTo, ispred lokoT, ctive. Jedan od njih stavio je Raspelo na lokomotivu, u sredinu između ona dva svjetla. Drugi Ar-^eo pristupi kumi i kao motne pratiocu prikopča joj krasan broš. Na njemu je bilo lijepo nasmijano Lice Gospodina naŠega Isusa Rrista. Jedan opet Anđleo pone se svu moju prtljagu u vlak. Tri Anđela su pošla sa mnom u vagon i posjedali oko mene: jedan s lijeva, drugi s desna, a treci nasuprot.

Kad je vlak trebao krenuti, četa Anđela pjevala je nad vlakom: "Bući hvaljeno i slavljeno Ime Gospodinovo dcvijeka!" I vlak je krenuo.

Prije nego što smo od SvetohraniŠta krenuli na stanicu, Bog Otac je blagoslovio sve prisutne.

Pripremajući se za slušanje izvještaja, molili smo deseticu: "Koga si Djevice rodila". Tada se Majčica Božja pojavi u zračnom prostoru, i progovori nama, ali i cijelome svijetu:

"I želim rađati vaša srca

za našega Gospodina,

da se rodite u Njemu,

i Njemu služite,

u sve dane života vašega;

i s Njim živite

u vi^eke vjekova. Amen." (Mgnt)

"Čuvaj Gospodinove Riječi kao Biserje Nebesko!" Kod kumova, za vrijeme molitava, zbio se ovaj prizor. Molili smo Krunicu zajedno s onim dodacima kao u San Damianu, zatim Krunicu od Suza, Zdravo Kraljice i drugo. Onda je došla draga Gospa i sje^ la je na mjesto ^dje stoji Njezin kip. A u naruč-ju je držala velikog' Isusa. Ali Isusovo Sveto Tijelo i Njegova haljina bili su kao od zlata. Draga Gospa bila je obučena u ružičastu haljinu i plavi plašt, a preko svete glave imala je plavi veo.Gle^ dala nas je milo, živa s Isusom, desetak irinuta. Tada postane kakva je prikazana na kipu. Gledala sam u živu dragu Gospu, a Ona mi progovori:

- 284 -

siječanj 1976.

"Julija, čuvaj Gospodinove Riječi, s Neba na zerlju dane, kao Biserje 17etesko, za one koji će tek doći, i ove koji saća vjeruju!" (11B 42)

Jedna sestra bila se zauzele da vidjelica pcho_ di jednog duhovnc^' oca. A vidjelica je bila veoma umorna od dvije noči nespavanja i dugo^s puta. Onda Gospodin Isu.s Krist ovako pro^'ovAri vidjelici:

"Ne plazi nigdje gdje te Ja ne šaljem!

Svi žele puno čuii;

a kads te saslušaju,

neće te niti ^ledati,

jer Moja Ilauka srca im para.

Zato im ne daj niti jedne riječi, -da Me nad tvojon glavon progone.

Podaj onima koji Xe ljube!

Neka im Moje Riječi srce blaže!

Tko Mene ljubi, taj I^ene i sluša!" (Pi)

Kaže Gospodin vidjelici za Knjigu "Isus nas zove":

"Zadrži Moje Znanje, primjerke rada uza se,

da u dane potreba ne tražiš od onih;

koji s toboin noge brišu;

uzmu Moje Riječi, a do tebe ne drže.

Ja sam se u sve vrijeme za tebe brinuo,

i brinut ču se u danima potrebe tvoje.

Radi sa Mnom i Ja ću raditi s tobom." (Pi 24-1.)

Kaže Gospodin meni ovaj čas:

"Pusti neka tvrde glave rade što hoće,

ali neće dokle hoće;

do vrenena koje san za njih odredio.

Moj Zakon brani,

i ne daj mjesta grijehu u blizini svojoj."

Prislanjati se uz svijet, a Poga otisnuti od sebe, to vidjelica ne scije učiniti, bez pardona tko je tko. (Pi 24.1.)

- 285 -

siječanj 1976.

Đavao plete mrežu

Rad je u vičenju prestu^ila prag od ku:e, vJdjelica zastane iznenađena. U dvorištu, dvadesetak metara od kuće, diže se lijepo veliko zelero brda šce. Visoko sedam do osam metara, a dugačko tride setaLt metara, ako ne i više. Gleda vidjelica i ču di se, pa nema ona brda oko sebe.

Onda ugleda kako je Savao s lijeve strjne, skroz od ugla kuće sve do zelenoga brdašca ispleo viso ku i gustu mrežu. Ta mreža od paučine bila je viso soka i do pet metara, a tako gusta i debela, da ni ti se je moglo izaći iz kuće, niti se je mo^'lo kroz nju štogod vidjeti.

Gledajući taj prkosni posao, vidjeDica zgrabi metlu, pristupi velikoj mreži i svu je metloin poruši i nogama pogazi. Iza toga nasloni metlu na zeleno brdašce. Bavao je zamišljeno gledao kako mu je vidjelica porušila njegovu petljaniju, pa on da promrsi: "Bio sam joj zagradio put da ne vidi Zagreb, i da ne ide tamo!"

Odjednom žustro skoči i počne žurno plesti na drugom uglu kuće. I opet je ispleo mrežu u istoj visini kao i prije.

Gleda vidjelica lukavoga đavla, što joj je to opet ispleo, pa ponovno zgrabi metlu, i svu tu pa. učinu pocijepa i pogazi.

Bavao je ostao i dalje pletući mrežu. Još i to treba nadvladati. (Pi 24-1. + Mgnt)

Pali svjetlo nad glavama mrtvaca

Odjednom, u času, nade se vidjeli'ca na velikom polju. Ali ono je nalikovalo više na čudnovato groblje. Tisuče i tisuće ljudi stajalo je poput uspravnih mrtvaca. Izgledalo je da svi imaJ^pokraj sebe svoj grob.

A onda, među tim mnoštvom mrtvih, vidjelo se ovdje ondje ponekom čovjeku svjetlo nad glavom. Lijepo iznad glave gori kao plamen velike svijeće. I to je bilo tako lijepo za vidjeti. Ali tih svje^* tala je bilo tako malo.

A vidjelici je bilo žao što su toliki ljudi u

- 286 -

siječanj 1976.

tami. Htjela bi đa svi budu u svjetlu. I dade se na velik posao. Hoda3a je po polju sa šibicama i svijećom u rukama i palila svjetlo nad glavaca mr tvaca. Ali plamen se nije htio priciti. Ostajali su i dalje u tami. U tom mučnom poslu vičjelica susta i stane usred poljadapromotri tu bijedu.

Odjednom na tom polju uglede đavla. Stajao je srdit podalje od vidjelice, naokolo procatrao, a onda pogleds na nju i ljutito joj poviče: "Ja sam bio velik i ugledan,

imao sar: veliko blago,

a sada nemam ništa!

Ti si malena, .a imaš toliko toga!"

Očajan gleda okolo po tom groblju. I gleda ctre sito one nad kojima jos gori svjetla, i htio bi vidjelicu ukloniti s toga terena, đa ne pali svje tlo nad glavama onih u tami. Nestao je prizor.

Polje označuje zei.lju. Lrtvaci ber svjetla jesu grješni ljudi. Ljudi sa svjetloc na ^-lavi, to su oni koji su u milosti Božjoj. Svjetlo što ga vidjelica pali nsd glavama jest Riječ Božja koju im dodaje. Bavao se tuži na propalu slavu; imao je svega. (Pi 24.1. + Mgnt)

Veljača...

Vidjelica u neukusnoj haljini - Neki dan opazi na sebi neukusnu haljinu, išaranu s puno različitih boja. Gledajući sebe ovako iznakaženo obučenu, u Čudu upita Gospodina: "Gospodine, tkč je mene ova, ko loše obukao, da ne mo^.'u poći mećtu ostale ljude?"

Odgovori Gospodin: "Tako su te obukli od zlobe. Ja sam tebi dao lijepu haljinu iz Neteskog Dvora... Dotičha, koja je tebi dobra učinila, mo-že ti više zla učiniti, nego što je dobra dala."

Ovako govori Gospodin:

"Neka Mene, Boga svojega, ne uči stvor govoriti! Ja sam daogovor stvoru I'lojenu i njiae upravljao. Keka budeproklet svaki onaj, koji Moje Riječi drukčije izgovara na zemlji,

- 287 -

veljača 1976.

nego što san: ih Ja dao ljudima,

izabranicima Mojima.

Dokle ćete ranjavati Moje Srce

i osporavati Moje Djelo?

Kažem vam, da nijedan, od početka do sada,

neće proći,a da ne da Meni račun za ono,

što mu dadoh da učini na zemlji,

za Moj narod, oko spasa duša." (Pi 16.11.)

"Moja Viđenja i Objave se zlorabe među Mjerodavnima.

Ja nijesam to dao svećenicima i pojedinima

da unište Moju Nauku;

Ja sam to dao za Moju djecu na zemlji

da koriste Moju Lilost

za spasenje duša svojih." (Pi 16.11.)

Glasoviti pisac živ a mrtav - Fasnije mi pokaže Gospodin nadaleko glasovitog profesora teologije koji smućuje svećenike i govori .protiv Sa.i Da^ian ske Majke Božje, gdje stoji mrtav među ljudica, iako je još živ. Samo nekoji o o njega - u citavom svijetu - jesu živi; drugi su mrtvi, iako žive. Kaže Gospodin njemu i ostalima koji sj taki/i: "Razbit ću vas i vaše kurije!

Povest ću Moj narod po zemlji Nojcj

* u Zapovijedima Mojima."

Eto, nije se igrati s Bogom! Kada radis, radi kako spada! Ne mudruj i ne luduj s Božjimstvarima. (Pi 16.11.)

"Piši i dalje, šalji i dalje..." - A jednom piscu, kojemu su zabranili izdavati Objave, Gos^cdin poručuje: "Piši i dalje, šalji i dalje - gdje si do^ stavljao - Moje Objave!"

Isus se više ne osvrče ni na biskupe ni na nikoga, nego ono što je On zapovjedio, hoćeš nečeš, tako mora biti! On će pročistiti sve ono što Lu se protivi; ostat će samo ono što Fu je vjerno!

Ovih dana reča Gospodin za slugu Svojeg^, biskupa iz Zagreta.: "Pričekat će malo, dok izađe van iz vatre. Dobro će se ogrijati!" (Pi 16.11.)

- 288 -

veljača 1976.

Zlatni Isus izbačen iz crkve

Spremala ^r. se u crkvu, na svetu I isu, kad oj3 jedanput imao Vičenj&. Najprije mi je teren bio nepoznat, a onda prepoznao ča san: u Za^'rebu. I vi^ dim crkvicu, koja je izvana bila izra^ena višeu starinskom stilu. A ja ider: u tu crkvu na Svetu Hsu. Uz put je tekao bistar potok. U vodi je bila jedna poznata ženska, Za-'repčanka. I dovikne mJ iz potoka, neka je ceka^ dok izače van. Kaže ' da se je malo oprala- (bila je na ispcvijedi). Ali još prije nego što sco došii do crkvejnekud j^ otišla

Kako sam išla prera crkvi, vidjela sam i druge ljude kako idu u istu crkvicu. Keki su mi od njih bili poznati. Onda se začučim kad ugledam da s tim ljudima id^ pr&n:s rtašoj crkvi ijedan svećenik po židcvski obučen. Ide on s njica i lijepo razgovara kao da je katolik. I onda uđe ravno u našu crkvu. I čudin se, šta će on, Ziđov, u našoj crkvi. I kako su vrata bila široni otvorena, vidim na srećini moderni oltar. A taj svećenik se počne obhčiti u misnd ruho i sprecati za I.isu.

^ vari pred crkvon, s lijeve strane vrata, dva tri metra od zida, stajao je dragi Isus. Bio je visok gctovo dva netra, a sav je bio od zlata.Kao da nema neso i kosti, nego je sav zlatan. U prvi čas sait pomislila da, je to kip, jer je tako sve od zlata cčsijevalo.

^. poslije sar: vidjela da je Isusu stavljena na Glavu velika trnova kruna. I bila je tako silovi^ to nabijena na Isusovj zlatnu Clavu^ ča ^u se trnje zabilo u dubine... a kruna je prekrila čitavo čelo sve do očiju - da je jedva mogao i vidjeti.

Kada sam došla bliz'u drago^ Isusa, upitaa Ga s bolju u srcu: "Gospodine, tko je Tebe izbacio iz doma Tvojega?"

Gospodin mi odgovori ovako;

"Moje zlatno Tijelo izbsciše ljudi iz tvoje knji^'e Koje Riječi i Viđenja kakav jesam. Služe-Židcve, a Kene istjeraše iz blizina svojih. Keka se ne razbacuje Zlato s Neta! Okruniše He trnjem velikio jezici njihovi

- 289 -

veljača 1976.

poradi tebe i .auke Toje."

A onaj svećenik se odmah obukao u misno ruho i počeo je služiti t.isu. Satr je^ bio na oltaru, nije imao ministranata. Služio je kratku Misu,- onako više po židovski. A naši n vjernici slu^aju, kao da je katolički svećenik. Neki od tih vjernika su mi bili poznati iz molitvene zajednice. A ja to gledan izvana, kroz ctvorena vrata. Nisan unišla u tu crkvicu, zato što sam vani vidjela zlđtnog Isusa, pa sam ostala uz Kjega. Onda kažem?

"Gospodine, židovski svećenik služi Misu naTvo jeJnu nje^tu, i naši vjernici slušaju tu *.*isu..." 'Onda Gospodin odgovoris *'Oni su se prile-^odili!

Isus JQ.bio u ViSenju sav zlatan, jer je sva Njegova Ošćba '-zlatna, jer je sva Nauka što suje izgovorila Njegova Sveta Usta "zlatyta" ! Sve Njego^ ve Riječi usvim Knjigama na zemlji jesu "zlatne" - *i u Fnjizi koja je pisana... "Isus nas zcve". Gospodin hoće, kad Knjiga bude štampanas da na na. slovnoj stranici bude Njegovo Žalosno Lice i na Glavi trnova Kruna. (Pi 16.11. + Mgnt)

22. NEDJELJA - Katedra Svetoga Petra

POD SVETOM MISOM

Strani jedan svećenik, koji je tek privremeno ko^d nas, imao^je večernju Svetu i-'isu. Prije Svete Mige preč olib je ?.runicu. I\ad je kod kuje, u samo'gtanu, nedjeljor i drugim zgodama on uvije^ pri^ je Svete Mise predmoli Krunicu. Ovog sve*.erika, ra_ di vjerovanja u Objave i širenja Poruka, ostala subraća potcjenjuju i zabacuju. Čak ne vole snjim ni razgovarati. i najradije bi ga se rije&ili. Jer on propovijeda, da se vjernici drže staroga, da kleknu kać se pričešćuju i slično.

Kad je dotočni svećenik čitao Sveto Evanđelje otišla sam u ekstazu. Onda sam iza nje^ovih leđa vidjela njegovog velikog Anđela. Fio je visi od njega, a crnomanjast. Dok je svećenik propovijedao, Anđeo '.stane s desne strane Evanđelja, malo sa st.rane, između modernog oltara i glavnog Oltara. Anđeo je bio okrenut licem prema sredini; a itnao

- 290 -

veljača 1976.

je veliku debelu svijeću, kao što su or.e za Uskrsne Obrede. Svijeća mu je sezala do iznač glave, a njezin plan*en bio je kao taklja. ^ndec j& stajao kao na počast, kao da nekoga čeka.

Onda se od Svetohraništa do Oltara pružio poput tepiha jedan krasan put, bijel kao sr.ijeg. A ja se naječno? nađer. tako blizu Oltara, da sam ga se mogla dotaći. I gledan, tko će to sad proći tim prekrasnia puterr.

Najedanput se Svetohranište otvori i postane krasan hram Božji. Iz Svetohraništs iza^e veliki* dragi Isus, ot&cen u prekrasr.c svečano Nebesko odijelo. Ta ljetu je Mo i veliki dug,ački plašt, pluvijal. Lragi Isus poče do Oltara, r,a strani Po^ slanice. Stane uz svećenika i gleda irilo u njega. Onda ga je tri puta pomilovao po glavi.

Najedanput se dr?gi Isus uzdigne na Oltar i sjedne pokraj svetoga Kaleža, metnuvši ispružene noge do Evanćelja. A Oltar je bio velik i lijep, mističan... I sve je tilo duhovno... I gleda dragi Isus svećenika u oči, i promatra g?, Onra cu reče: "Siitko "cj^ dijete rIcje, sl'^a I'-ioj - nabraja mu - obraSuj Koje udcve!...

Najedanput, desetak Anđela, dobi od deset g^ dina, u bijelin haljinaca, zac' ^i Oltar, dragog Isusa i tog svećenika, u znaku -unice. I kako su zaokružili Oltar, u zraku se ] velika sveta Hostija, tako velika kao pate . A u toj velikoj Postiji stvori se Križ,naprav jen od sanih l^jepih kružnica u bcjana... Od . ih dragulja...Upitam dr^goglsusa: lakve su t * j.?rice u Postiji, koje oćsijevaju kao Jregulji'-'

Gospodin na to reče; "To s Jrs.gulji nje^-cvih zasluga..."

Kada se je počeo moliti (^enaš, ča se je čuo u Nebu! - dragi Isus, kako je bio o^renut prer^a svećeniku, i EvanSelje poki?j Fjej?, odciah klekne na Oltaru, duboko, čto god je sar^c no^ac, nakloni se Eo^u Ocu Keteskoie. onako prvi poklon, i tako je dragi Isus klečećki molio Očenaš. I svi Anđeli su kle'nuli, i onaj veliki Anđeo s njin:a.

- 291 -

veljača 1976.

Kasnije, dragi Isus se nasmijesio, či^r.e se na Svoje svete noge, poSe do Svete Eostije, što je lebdjela u zraku, od velikog Covjeka prglr/cri se u Malo Dijete, uniđe u Svetu Eostiju i &jedne rasred onog blist^voga Ariža.

Zad se približila Sveta Jrričest, J.ali Isus ix?đe iz Svete Hostije, fcstane opet veliKii, i još je časak ostao na Oltaru.

U to kroz sakristi jska vrata dođe Nebeska Majčica, noseci prekrasnu Xruricu, koja je cosijevala kao zvijezde. Došavši do svećenika, milo\a pogle da, i kao Svojemu šinu, lijepo mu metne tu Krunicu oko vrata.

Kać je svećenik poaigao Svetu Eostiju i govcrios "Evo, Ja^anjac Fćzji!", žene koje su *bile°naprijed, kad su vidjela da ja skroz klečii^ i one su klekle - dok inače-.-stoje. A drsgi Isus, koji je već htio *ća pođe u Svetohranište, okrene se prema tim ženama, pogleda ih i sve ih ble^osl (.vi.

I^a to Majćica Božja ode s 'dragim Isusc u Svetohranište, i Svetohranište postane naf^vno kako ga gledate. Vi&e nije biJo kao veliki hrani

A ja, kako sam bila u velikoj ekstazi, risam se mogla pravo ni pričestiti. Do&la sam fc pričes^ ne ograde i kleknula, ali nisam znala d:, je sveć^ nik preda mnom. Onda me^je dragi Tog r^^vijetlio, da sam na pričesnoj klupi i nek otvorim usta.

Iza Svete-^ise pitao me je svećenik, što se sa mnom zbivalo. Tad sam mu ispričala, &to se je sve dogodilo pod Svetom 1,'isom, sklopio je ruke i uskliknuo: "Je li moguće, da ja tdike milosti imam!" Jako je ponizan.

& Kr\nicu mu je Majčica Bo?ja dala zato, Što je veoma raćo moli. F'O je u raznim zec jama... i kad je bio na župama, kaže da rije ri\ađ Sveta Misa počela, dok se ni^e pr^je Krunica i?rolila. Ako on nije mc^ac s ljudima moliti Krunicu, onda bi koja ženica predmolila. Kaže da on nikaJ ne iđ^ služiti Svetu I.,isu, a da prije ne izmoli Krunicu, sad za obraćenje grje^nika, sad za svedenike, ps za duše u čistilištu... (Mgnt)

- 292 -

veljača 1976.

Kaže dragi Isus= "Ukloni se cđ nametljivih osoba. One ne dolaze iz pobožnosti, ne^c iz znatiželje."

Pred Isusom na koljenima - fako sam bila ra*fi te Knjige (Isus nas zcve^y jako potrešena i duboko potištena, jer nisam razumjela u kak:vc!n se to stBLu radi... i sve... Onda satn molila i plakala, i rekoh: "Boše moj, takvu si ni veliku službu dao, a ja to ne znam ni voditi... ni ništa... Tako mi je teško... Svi me ostavljaju... Ita ću!"

Jos mi je Krunica bila u ruci, nisas ni završ^ la s molitvo3i, kad najedanput vidio de dragi Isus stoji preda nnom. Ispočetka nisar. vidjela čilarc Kje^ovo Tijelo, a poslije sam Ga svega vidjela. I ja tako klečim pred Njitr, i gledan u Fjega kao da L'u se molim, kad primijetim da je netko u r.ojoj blizini. Okrenem se i ugledam duhcvno^' oca Zvonimira. To označuje začjednicu u sluibi. (1'.grt)

28. Subota - Sv. Gabrijel od Žalosne Gospe

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

Julija je jutros rano doputovala vlakor. u Zagreb. Dočekao sar. je na stanici. Krenuli smo pje-šice do brata Ivana. Fntem STio govorili i c radu na Znjizi. Bila se pcbcjala, da u 1-njizi neka Vi-đenja manjkaju, a druga da su okrnjena.

Svetu ?-Jisu koja je slijedila, prikazao saa prema nakanama preminulor časnog brate Mate.

Duh Sveti - Kar je počela Sveta isa sletio je Duh Sveti nać Oltar. Spustio se tako duboko, da je prožeo ča^ i Oltar, i ot.šao kao u dubine... skroz...

"Ja sam u Nebu!" (Brat Mato) - Iza toga našla sam se u Nebu, nasred jedne velike prekrasne zea lje. Tako je bilo lijepo! Kako sam pošla taoo, ve^ selo mi poleti ususret časni brat lato. Usred*tDg' lijepog Ueba trči on prema meni sav ushićen, malo živ: "Julka! Ja sam u Ilebu! Majčica Bo^ja me je odvela u Nebo, pred Presveto Trojstvo!"

A oko nje^a je bilo jako puno svijeta^ što mu^ ^ih, što ženskih, što odraslih, što mlaCih.Časni

- 293 -

veljača 1976.

brat Vato bio je tako lijep i mlad, kao ć^ mu je najviše trideset godina. A bio je nježan^ ^oletan i razigran, kao dječak od petnaest godin^. Imao je i:a sebi krasno redovničko odijelo, boje poput kave. Oko njega je bilo cijelo čudo ljuđi. ?ao kad bi se jedna velika procesija zgrnula u jednu gruru. Nisam niko/a od njih poznavala. Ir?t ^ato stajao je melu tin: mnoštvom kao učitelj. I onda mi veselo reče:

"Sve su cv^. duše, koje su mojim djelima spašene!"

ljudi su se na to malo odstranili, napravili malo r^jesta oko njega. A s Gornjeg &eba slehjelo je rroštvo nevelikih Anđela, od svojih 7 ^c 8 godima, i manje. Uz njega je bio i nje^'ov veliki Anđeo. Anđeli su se onda s njim i^rali, i oi_ se s njir.a igrao. Oni su ga zadirrivali, i on je njih - pa je to bio smijeh u Nebu. Anđeli su s njim zbijali šale, i on je zbijao šale s njinia. Ha to OK reni kaže:

"Julka, ne klojf.i u patnjama! rto više trpi, da dođeš što prije ovamo! Pošslj^oj pozcrav mojoj braći u samcstanu, i Fr^lav^ru našega samcstana; pozdrsv Gospodina Isusa ^rista iz Neba, prek^ cojih usta.

I pozdravi posebno brata Zvonimira - zcve cr vas sve braćom, i poglavare i sve -Eeci in, da se žure, da dođu k meni, u Nebc!"

Tako je bio nasmijan i veseo! Fasladivao se s onir Nebesnicima, i nekoliko mi je puta rekao:

"Meni je tako lijepo u K^bu! Tako je lijepo Nebo! Reci svima, da je Nebo tako lijepo! Tako mi je lijepo!"

Iza toga mi kaže i ovo: "Ja sar' se te^i javio, kad sa polazio sa zemlje. Ti mene nisr prepoznala. Gledao sarr te kad si bila u aukama, i ležala si i hodala si. I ^ledala si me pa ulici s Irraton Jur;^L, gdje ide.n u obJiku starca. rit3.o rne je, da li r;i treba drva rezati. To sam bio ja. Pr^družio

- 294 -

veljača 1976.

san tru se, ali me nije poznao. Ulicom smo pošli zajedno u crkvu... Stajao sam među dušaira u tvojoj prostoriji, gdje si se molila i trpjela za du. še. I j^ sa^ bio među njima. Nisi me prepoznala, jer ti nisaD dczvolio, ca me posebno vidiš u Nebe skom cćijelu." Prepoznala bih ga.

"Označeno je cjelovito!" - Iza Evanđelja rekao mi je dragi Isus: "Reci slugi ^ojeau Zvonimiru: statljika znači ovo^ stabljika s korijengiRT,, trstika sa koi^enjeni - ^ rekao pšrje, klas, i u kla^u pšenica - označuje cjelovitost ^cje Nauke. Znači, što je označeno cjelovito je, nije okrnjeno." Gospodin je to rekao za Svoje Riječi u Knjizi, da nije okrnjeno, ća je dovoljno izraženo Što je na^-isano.

I nastavi dragi Isus: "Od sinova i kćeri Mojib. na zemlji,

nijedan neče dokučiti dubine Mojih Milosti.

Dijelim djelomirno. *

Kakva posuda takve milosti dajem b nju,

prema potrebi, vodeči je Duhcm Mojim.

U čas kad san sjedinjen s posudon Svojom,

govori ono što sam Ja rekao.

Ako je tražiL i tra?ite,

često puta zbuni se,

zato jer nijesu Riječi njezine (nje^ove) nego Moje,

i ne može oćmah da se sjeti."

Božanski Spasitelj blagoslivlja - Dalje sam ugledala kar da sl žite Svetu *.'isu na mističnom terenu, na mističnom Oltaru. I taj Oltar u Vi3e-, nju je biodrugačije okrenut, kao prema Istoku. Božanski Spasitelj dođe iz Svetohranižta u velikom i prekrasnom Nebeskom sjaju. Haljina Mu je sjala kao sunce. Bos je bio. I kako ste služili Svetu )isu, dragi Isus pristupi k Olta, ru i obasja ga, i blegoslovio je Oltar, i svećenika, i sve oko njega.

"Halo! Evo Me!" - Najedan^ut se nalo nad Oltarom, u zračnoB prostoru, pojavi Eostija bijela

- 295 -

veljača 1976.

kao snijeg, a velika desetak centimetar,. Ta Sveta Postija je stctjala u lunuli. A veliki je Isus nes tao, kao đa se sakrio u Svetu Hostiju. (ćjećnom *** ispod te velike hostije ugledam dragc^ relo^, Isusa u bijeloj haljinici. Onako male&an, 0: svega par mjeseci, leži na Oltaru, Rugicom se naslonio na Oltar. Izviiuje ispod Hos^ije, gleda & nas i viče: "Halol Evo Me!"

n^-Jjza toga je dočla velika Nebeska Majka. Bila je tako visoka, da ne bi stala u ovu sobu. A u ti jelu Svome je tila tako jaka, da je bila siroka do dva metra.. Imala je haljinu vi^e limunaste boje. Plavi Joj je plašt prekrivao i g^avu i tijelo. Bosono^a. je bila. Pošla je blizt.Is^tsa i ^.leda...

Za Njom je došao Sveti Josip - u odje^i boje kave - pa i on promatra drago^, Isusa, kako proviruje ispod Hostije.

Pavao VI. - Iza toga doživjela sam Papu Favla VI. Kao da je u Rimu, prizor Ri.a. Ali je ćošao ovaco, i stoji i gleda. ^e mogu se tako nepraviti kako je on mene onako upadno i prodorno gledao. I nasmijao se. Stajao je do jedno 5 nsinuta, a potom nestao. Onda je iščezao i Oltar iz Vi*e ja, a vi djela sam ovaj Oltar, na kojemu redovito služite Svetu Misu. ^ f

"U čistilištu sam!" - Ovaj prostor ovdje, bio jB pun duša. Valjda ih je-*bilo do jećno 2CC. Leđu njima je bio i pokojnik, koji mi je bio p eporu-čen, da se za njeca molim pod Svetom 2

Dotični još od vjenčanja nije proživljavao svo ju vjeru. Kaže Gosjodin za njega, da je bio gradski odgojen - pa je onda i po gradski živio. Na koncu se u bolesti - nakon što se za njeg.a mnogo molilo i žrtvovalo-- lijepo skrušeno ispcvjeđio i pričestio i smireno premiiuo.

Had glavom pokojmka cuo se glas: 4 "U čistilištu sam! Ali neću biti dugo! Ivolitve koje su za mene prikazane, spasile su du&u r^cju. I Kilosrđe Gospodina Isusa Krista, Boga Oca I^ebe^ koga i Boga Duha Svetoga'smilovalo mi se, i oprojs tilo mi je grijehe moje. Samo za kaznu ^vojih grj.

- 296 -

veljača 1976.

jeha moje nalaziir se n čistilištu. I sve te duše su iz čistilišta."

"Oh, al' mi je divno u Nebu!" (Brat ^atc) - Iza

-tpg9.doče opet brat ^ato. Dosao je s one strane kako je Oltar, s čela. Po krasnoj zemlji, bijeloj kao snijeg - to je bio cijeli teren zemlje takav

- trčao je prema Oltaru: veselo, poletno... tsko veselo kao da će igrati. Slatko se je na&Eijao, pljesnuo je rukama, sklopio je ruke nać glavon i uskliknuc: "Oh, al^mi je đivno u Nebu!"

"Tako ti je tijelo umorno..." - Dra^ji Isus me je dva puta pričestio. I onda mi je rekaos

"Tako ti je tijelo umorno, i tako si iziručena, da ti je tijelo kao tanka ljuska. Moja snaga u tebi radi - u ljuski!"

Na koncu je velika, ogromna Nebeska Majka pošla prema Nebu. Pratilo ju je mnoštvo Anđela. T Ljezi noj pratnji osobita se isticao jedan veliki Anđeo. Ke znan* koji je to bio.

"Treba zahvaljivati!" - Na koncu Svete Mise i Pobožnosti, izmolili smo, po običaju, tri Slavaocu, u zahvalu za sve primljene milosti; osobito pod ovom Svetom Misom. Dragi isus je tad rekao^

"Za primljene Milosti uvijek Ki se zahvaljujte!"

Blagoslov na koncu Svete Mise - Kaže časni brat Mato: "Kada se na zemlji daje bla^-oslov, iza Svete Zrtve - bla^,cslovio nas je Bog Otac sa -Svo. jom desnom Pu^otr - na Nebu, na zealji i pod zemljom, i u svemu stvorenom, blagoslov Njegov je uvijeke!"

To je brat Llato rekao kad ste blagoslov davali, ali sarr zaboravila reći. Sada je došao i opet mi je poncvio.

Pozdr^vlja nas sve (rukoir) i oprešta se^

"Evaljen Isus i ^arija,

budi u vijeke vjekova!

Julka, zYogon, zbogon! Do viđenje uskoro'"

Duhovnoj oca Zvonisira je po ebno poz^ravio.

- 297 -

veljača 1976.

"Halo, tu sam Ja!" - Prije mjesecdva dobio sam na poklon lurdski kipić Malog novoro^eno^ Isusa. Kipić je velik jedva dva cm. Rado ga nos: a sa sobod. Taj mali kipic stavio sam na Oltar, đa me ze vrijeme Svete Mise podsjeća na prisutnost A'alog Isusa.

Kad nam je vidjelica na svršetku pcbcžnosti is pričala što se dogodilo pod Svetom Žrtvom; svima nan je to bilo drago, i doživjeli smo to kao nešto dražesno i milo.

Futen do brata Ivana ^ovorili smo i c poteško-ćana izražavanja ono^a što je u Viđenju doživjjeno. Poučno je, kako se dragi Isusmnogo ne z^nit a ča li ćemo mi reći stabljika pšenice, trstika pšeni ce ili kako drugačije, nego On ^leda na čublji sadržaj i Pjega nam želi usaditi u dušu.

To što se Majka Božja javila tako velika i ja-*ka, označuje veličinu Njezina dostojanstvo i 'uzvi_ šenost Njezine duhovnosti.

"Nije još krivi Papa!"

Za vrijeme doTučka došao govor i na Pavla VI. i na Protupapu, koji bi morao doći. Uredništvu "Blagovesti" netko je poslao Poruke (iz^leda one iz Baysidea u NewYorku) u kojima se ^cvori o prevlasti zla u krilu Crkve i Eijerarhije, te da je čak jeden profesionalni varalica javno nsstupao kao Pavao VI. "Blagovest" se dosta Obtro okonila na te Poruke, da im manjka pečat istinitosti. Usred razgovora dragi -*-sus progovori: "Nije još krivi Papa!

Kada bude krivi Pastir

taj će i Hauku u Crkvi krivu đavati,

i bit će progon Crkve.

Poznat ćete po progonstvu Crkve.

Malo će vremena imati, kratko, ali snažno,

da će se morati kr&ćani sakrivati,

i sluge Moje i službenice Moje.

- I nastavlja Gospodin -

^e bježati r.edu nepoznate,

negcheđu poznate,

da znaš ^dje se kriješ.

- 298 -

veljača 1976.

Jer će vas neznanci pređati u ruke dotičnima.

Tu je najsigumije među svojima, svaki među svojina.

Tu^in je izdajica, i ako nijesi izčajica,

napravit će te izdajicom.

Još nije krivi Fapa!

Pavao, slu^-a Moj, je veliki ciučenik!

Braća oko njega, na račun Moje slube, đavli su!

I oni mu puno smetaju u Nauci Nojoj.

Baju lažne naloge naroču Kojemu na zemlji.

U odijelu :. ojemu đavli su, vrše službu I.oju.

Kada buče krivi sluga Moj, vidljivi Petar,

progonit će Crkvu Moju,

i stado Moje razbježat će se.

Produljio sam, ima vit*e vremena,

ali odustao nijesam od Kamjere Svoje.

Ako produljim malo dulje,

neće još skoro zj.o n&,stupiti u svojoj snazi.

Grijeh ljudi na zemlji p*c;eplavio je Moju zemlju,

i ono što Mi služi, želim da spašim od vukova.

Bdjet ću nad ovcama Kojima,

i što sam odredio,

sačuvat ću za 3ialeno Stado. Amen."

Navika teških grijeha - Govorili smo i o tome kakočovjek, koji već ima naviku teških grijeha, više i ne zna što govori - ako je psovač. Eragi Isus na to komentira:

"Grješnik, opterečen grijehom smrtnim mnogobroj^ nim, osjeća se kao najčistiji!" Nema tegoba u duši.

"Naučit ćeš se na nemir i na mir!" - Lvije sestre, dok su živjele u stanu kao podstanarke, iir.ale su dosta nevolja. Nakon duljeg vremena, napokon su dobile stan u novogradnji. Ali zadcvoljstvo nije dugo potrajalo. Buka od prevelikog prometa bila je tako zaglušna, da je starija sestra gctovo klo^ nula i fizički i psihiški. U uredu žamor i naporan posao, a kod kuče još i gore: i po danu i po noći neprestana buka aotora, auta i katBiona. Usred razgovora dragi Isus je utješi: "Kčeri Koja! Naučit ćeš se na nemir i na mir.

- 299 -

veljača 1976.

Među kakve ljude dođeš, u takovoj sudbini se pomi ri. Na sebe pazi, Keni služi, a nemir dr$i .za napašt. Smiri se, kćeri Moja, u Imenu Hoje.i,u!'' Ved slijedeća noći dobro je spavala. I onda je bilo sve bolje.

29. NEDJELJA

Lav V. - Vidjelica je kod kuće dva puta ćožrvjela Papu Lava V. Po dolasku u Zagreb, pit-

Lav V. dva puta je duboko promatrao tvoje tijelo i Moju llauku u tebi. Duboki sadr?ej i''oje Nau ke duboko je potresao nje^-ovo srce i dugo je na tebe gledao. fmao je duboke ideje Moje Fauke u se^ bi. Zato je bio smaknut poradi Imena Mojega."

Isus dragi izriČito reče za njega da je^mučenik. lav. V. izabran je za Papu VI/IX. mj. 905-g. i već nakon mjesec dana bio je .cd svo^; bućućeg na^ sljednika (Kristo ora) zatvoren i ubije.. Tad sam spomenuo, da je u opisu i tilješka: vidi "saeculum obscurum - tamni vijek", Isus čragi reče: "Tamni vijek kao i danas!"

Kaže Gospodin Isus svima vama (prisutnima):

"U Srcu Svojemu vas nosim sve koji ste došli! Ostanite Moja dješica! U Duhu Mojemu hodajte, u Duhu Mojemu živite, i biti ću Svjetlo dušama vašim, i svijetlit će u vijeke vjekova duše vaše u I'ojemu Imenul Ja sam va doveo, da slusate Clas Moj i živite po njemu. Neprijatelj duša vaših vreba na pete vaše! Čuvajte se, i pazite budno na 'časove i okoline svoje,

- 300 -

veljača 1976.

da vas u svoje mreže ne zaplete.

Ljut je što Meni služite.

Ostanite sa ^nom i ?^oja dječica

u sve dane života vašega.

Ja sam Gospodin Bog,

druga Osoba Isus Krist,

koji sam na zemlji vidljivo hodac

i raspet bio i pregorku Kuku pretrpio

za duše vaše i du&e Moje,

koje sam Ja dao od Sebe u tijela vaša.

Duh Hoj stanuje u svim tijelirra na zremlji,

ali tijelo otvrdne, ogluši se na glas Moj.

I dusa rEe bi htjela da ^ene ostavi,

jer poznaje svojega°°Gospodara,

jer sam Ja njez^ Gospodin.

Ali tijelo ctporno okrene lećt:a

i postane tvrdo,.i .gluho, i slijepo ;

- pokraj zdravoga^tijela!"

Draga Nebeska Majčica je došla!

"Dječice Moja, pođite za Mnom! Slušajte &las Gospodina našega! Budite mudri!

Ne ludujte s kratkim vremenom, koje vam je Gospodin dodijelio, da ga iskoristite U'.korisne svrhe duši vašoj!"

Kaže Majčica Božja^ "Sine Moj^ Gospodin kaže nastupi vršiti Žrtvu Moju!" Vama govori! Sveta Misa mora početi.

Kaže Gospodin Isus Krist - ovdje je među nama, stoji povrh stola:

"Sine Moj, dijete l^oje, sluga Moj, Zvonimire!

Točno označuj Riječi Moje, Viđenja Moja, koje sam dao zemlji iz prevelike Ljubavi iuoje, da duše Svoje 3 Mojom I*

- 301 -

veljača 1976.

da Meni služe, ča Mene ljube i da Le sluŽaju.

Moje Riječi ništa umanjivati, niti uljepsavati,

niti skraćivati, niti dodavati.

Eako sam rekao, kako sam kazao, tako nek? ostane.

Nauka je dana od Mene,

koji sam Gospodar Neba i zemlje.

Onako sam dao,

kaka će ljudi na zemlji razumjeti,

i rali i veliki.

Mo3ernu naobrazbu maleni ne razumijtt,

čita i ne zna šta znači. ^--

Zato govorim da mali razumiju,

i cri koji imaju naobrazbe ovoga svijeta.

Oni koji su maleni nemaju tolike naobrezbe,

i kada čitaju nešta,što je u naobrazbi cznačeno,

ne znaju ništa, šta je to,

neBLaju razumijevanja, Šta je to.

Je gledam dvše, ne.^ledam škole.

Škola je za sva<=,da&nji kruh,

da'si covjek zaradi na zemlji.

I'etko mora biti ne^đje smješten.

^sora biti i malenih, i koji su u većoj naobrazbi,

da znaju voditi male.

Ljntite malene tako kao da su veliki,

jer ste po dušama svi jednako stvoreni.

JeČRa ljubav, jedno Sunce, jedno Srce

i jedna Milost c'rije sve na zemlji.

Koji je u manjoj mjeri od ovoga, sam je kriv,

što Yoja Milost ne djeluje u tijelu njegovom

jer si je skratio (skratila) Moju Milost,

porači svojih nedostataka, poradi sv^ji^ grijeha,

poradi svoje velike mudrosti,

koja nije korisna u Nebu.

U Nebu su svi jednako mudri.

II Nebu je mućrost samo u razlici tolika,

što na zemlji nekoji više posluže Iđeni,

nekoji manje.

Po đjelima se u Nebu raspored Sini, po čjelima se zasluga dijeli, po đjelima ima svaki u ^ebu, svoje Stanove. Zato budite mudri,

i neka mudrost Nebeska osvaja vaša srca!"

- 302 -

veljača 1976.

Kaže dragi Isus - smije se vidjelica kad nam to priopćava: "Sada govore Moja Usta u tvojectu ti^ jelu!"

Posrednica svih Milosti - Bilo je govora o Posrednici Svih \ilosti, i kakav bi zaziv, u vezi s tom istinom, trebalo dodati u pchvalsma'Blagoslovljen budi Bog", kao i u Litanijama Majke Božje.' Kaže draga Gospa:

"Ja sam (tako) puna Nebeskih Milosti, da ih ni (cijela) zemlja obuhvatiti ne može. Puna sac milosrđa, Milosti sam puna Nebeskih, koje ne može zemlja obuhvatiti." ". Vidjelica tumači: Kad bi se sva ta Milost spu-

.stila na zemlju, zemlja^ je ne bi mogla primiti,t^

..liko je Nebeska ^*ajka puna Milosti Nebeske. Ona je dijete Jheta, a Nebo 'je tako veliko - samo koM ! ko sam ga ja vidjela, kad sam po njemu hodala, pu no puta ^ da zemlja premo). njemu i'zgleda kao sićuš no makovo zrno. Fad se gleda s Neba na zemlju, z^ mlja je udaljena od Neba, od Nebeskog Podnožja -gledano Nebeskim cčima - najviše jedan kiloaetar. Ima jeden zlatni ključ, tolik (dug desetac cm), koji mi je dao dragi Isus, kad sam stupila u Njegovu službu. Onda se Gospodin s tim ključem dota^ H& 0čiju, ušiju... I uši slušaju sve što se u Ke-

'bupo Nebeski govori, pjeva, svira... Cri vide u takove daljine, u kakove čovjek ne bi nikada mogao gledati ni s najjačim dalekozorom, s kojim se promatraju zvijezde, da se Isus nije dotaknuo oka. Kada se dotakne usta, onda moja dusa ^cvori ono što Isus govori; kako On govori, tako iz mene govori. To je kao magnet. Kako On izgovara, tako mo^ ja usta govore. I kad kaže: "Pod*i sa Mnomi!" - onda odmah moja no^a ide. Ako ja i ne bih htjela, noga ide; mora ići za Gospodarom svojim. Kad Gospodin kaže drvetu: "Sruši se!" i brije^u: "Sravnaj se!" - u taj čas je sravnano. Tako i nogi kad

. kaŽe: "Pođi!" - već ide.

Na zemlji je slobodna volja, pa si mi svašta dozvolimo. Kaže dragi Isus, da cu na&i rimokato-

- 303 -

veljača 1976.

lički svećenici, na cijeloj zemlji, preble.i -^,. manama. ^oralo bi biti više stege i u is^ovj*^ nici i u. svemu. Promijenile su se prilike zj.v^ ** na zemlji, pa su i svećenici popustili^da se t; lagode vjernicima. Ali jni imamo ^labu lju^sku r.^. rav, koja je sklona više zemlji nego Nebu, pa r.^ pustimo u duhovnom životu...

Kad sam prije Svete Mise napomenuo, da je d^-nas zadnj^-TJan veljače,. dragi Isus primijeti: "Sutra p'očinje mjesec Poočima Moga!" -

- i onda nastavi:

"Josip, sluga Moj,

trpio je puno na zemlji. Bio je ponižen, prezren, toliko koliko nije ni označeno,

poradi Mene.

Čist, Djevičanski Otac!

Po duhovno smislu Ja sam Njegov Pog,

On je Moj sluga.

On je bio samo vidljivi Otac,

pred očima ljudi na zemlji,

da sablazan ne izlazi iz usta ljudi.

PocčinF Josip, Moj Sluga,

Moj Djevičanski Ljiljan - kaže dra^i Isus r

(vidjelica to ponavlja smiješet'i se i zanpsr.c.

odabrani Otac vidljivin očima.* ;

On je čisti Kevini Mladić, -*-

u očima ljudi i preda ^nom.

Veći od Anđrela, veči od Svetaca,

iza Moje Majke Djevice.

I Ona je Moj Stvor,

kojega satn Ja odatrao.

Majka Moja, Stvor,

Čista Djevica, Bezgrješna Majka,

pred očima ljudi je majka

i Moja Majka po rodenju,

ali je Čista Djevica i Duhovna Majka

preda Mnom IsJoje Dijete, Duša DjeviČanska,

nad svim Anđelima, rtad svim Svecima,

prva do Trojedinoga Boga!

Prva! Iza Kje dolazi Poočim Josip.

- 304 -

veljača 1976.

Fajveća je ul\ebu!

Zato sair i mo^ao dati tolike Kilosti, ^od Riznice dubina Mojih ^ilosti, u Dušu Svoje Majke, u Usta Njezina, kada satn Ju slao na zemlju, i kada Je Saljem.

Sve što govori Moja Majka, od Mene je! Ja Njoj zapcvijedam, Ja Nju šaljem! Počni! - kaže dragi Isus - Počni!"

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

(29.11.)

Zatim je počela Sveta Misa. Lanijenili sro je za Julijinu užu rodbinu, pokojnu i živa. Iza Svete Mise obavili smo Pobožnosti preć Presvetim: KlanjatE Ti se smjerno, Litanije Imena Isusova, Li_ tanije Lauretanske, Krunica od Suza, Litanije Sv^ tog Josipa; Isuse, Marijo, Josipe, ljubim Vas; Josipe, sine DavidOv; zazivi Arkanđelnna; Gospodj^ dine Isuse ^riste, Sine Ocev; po nakani O.Pija, c. Bcgdana, kard. Alojzija^ Blagoslov; Pričest; Xol3^ tve iza Svete Mise, 3 Slavaocu u zahvalu za prinljene Milosti; Zdravomariju da se izvrše Božje Na^ kane.

Duh Sveti vodi je u Nebo - Kad su počele molit^ ve na početku Svete Mise - kaže dragi Isus "Predmoljenje" - Duh Sveti došao je pred Oltar u liku goluba. Ali od goluba je postao prekrasan Mladić. Duh Sveti poklo::io se dragom Isusu, nazo?nom u Svetoj Fostij., i došao je preda me. Uzeo me za desnu ruku, i pošli smo Gore, prema Istoku. Kad smo došli na Podnočje Neba, došao je Anđeo iz jed_ nog višeg Predjela i doRio mi je zlatne papučice. Sagnuo se i stavio je papučice prada me. Ja saa ih htjela obuti, ali su papučice bile tako lijepe, da ih se nisam usudila dotaknuti. Kad sam onda tu rila nogu u papučicu, papučica se sana priljubila uz nogu. Tlo na ^ojemu smo stajali, to je bilo kao jedan Predio Rteba, jedna Stepenica Neba. I to je bilo tako ukrašeno, da ja ne znam što je to. Stajali sn^c na velikim grimiznim tepisima, debelim 10 do l^ cm. Ali po tim tepisima nisu bile i^

- 305 -

veljača 1976.

radbe, kao kod nas na zemTji, nego je to ^ilo kao da hodate po samome cvijeću. Kao da su ti tepisi napravljeni od samo^ prekrasnc^' svježeja cvijeća, ruža, ljiljana, zumbula, ljubičica i svih cogućih vrsta, što ih ima na zemlji, i što ih iiis samo u Netu.

Kad sam obula zlatne papučice, Duh Sveti poveo me je dalje, u više Predjele feba. Ka5 s*o se pop peli malo više, okrenula sam se, i vidjel^ sam da smo na trećoj Stepenici K*eba. I uspeli s*c se šak do desete Stepenice. Kaže Gospodin: "To je ćeseto Nebo!" A svaka ta Stepenica je jedan Prećic I'.eba.

Ti su Predjeli tako veliki, da se tome -e vi8i kraja, ni desno ni lijevo - u sirinu mi je bilo pokazano. Svaki taj Nebeski Tredio ve:i je nego cijela naša zemlja sa svim kontinentima i crima. Pređjeli Feba nisu o^rađeni jeđar od dru^'oga, nego su poredani kao Stepenice, kao Tera^e, sve vi-še i više. Po tim Stepei.icaTa ide duša Gore.

A svaki taj Predio Reba ima svoju Ljepotu, svc^ je predivne Ukrase, tako da niti vi to možete shvatiti, niti ja to mogu izgovoriti, ^?hc to izgleda. Tako je to sve prelijepo! Nisam se usudila ni hodati po tome. Išla sam tako lagano i bojaž-ljivo, kao da idem po kakovoj svetinji. A Duh Sve^ ti me je skroz držao za ruku. A Tlo svakog tc^ Ke^ beskog Predjela bilo je drugačijeg sast<-va i druk čije je sjalo. Jedno Podnožje je bilo Sie^rno, dru^ go zlatn ... pa onda kao od dragog kaioen?.. .plavog, ružičasto^', zelenkastog... To su takve prekrasne Ljepote, da ih čovjek, dok je na zemlji, neće nikad shvatiti, niti ja znadetr s čim bih to mogla usporediti. To je sve tako prelijepo!

A na onim prekrasnim ćilimima, kako su već bili satkani od samoga cvijeća, ponegdje su još bili ubačeni i simboli Anđelnća. po rubcvim^, ivica. ma tih ćilima, utkane su kao zlatne trake, prekrg sno nešto.

Vidjela sam u tim Predjelima i prekrasno Nebe^ ko drveće, Nebeska stabla, kakovih na zemlji nema. Na nekojim^ su bili plodovi, na nekojima ne. Vidj.e

- 306 -

veljača 1976.

la sarr' i stabla s prekrasnim ružama, čije su lati^ ce bile prst debele! Cak su po sebi ir^ale kao n&-ke žilice, neke ukrase. To je bilo tđ.ko lijepo! A na toj ruži, na tom cvijetu, na tim laticaira, kao ukras veliki zlatni i srebrni porubi... ja ni ne znam šta je to. I kako smo po tim Stepenicama iš-li na više, tako smo na svakom tone Nebeskom Predjelu vidjeli drugi prizor te velike Nebeske Ljepote.

Deset Zapovijedi Božjih - la* smo došli do desetoga Predjela ^eba, to je bilo ta'<*o lijepo. Cijelo Podnožje bil^. je čisto, prekrasno, bijelo kao snijeg, a oćsijevalo je kao sunce. I gore je bila tako krasna priroda, da to usta ne mogu izgj3 voriti. Nasred tog Nebeskoga Predjela, tog Nebeskoga Kraja, usred te čarobne Ljepote; stajale su Ploče sa Zapovijedima Eožjim. Nisu bile na ništa naslonjene, ničim poduprte. Stajale suuspravno na tom tlu bijelom kao^nijeg. ?amene ploče 10 Za^ povijedi Božjih bile su neotesane, onako jednosta vne izrađbe, a visoke kao čcvjek, velike kao čovjek. I\a njima su, pismenima debelim kao prst, zapisane Riječi Božje.

Uz Ploče je stajao Mojsije, i držao ih je desnom rukom. lio je viši od Ploča.

Majka Božja, velika, dostojanstvena, stajala je s druge strane. Ona nije držala Floče, nego ka. ko su Ploče stajale malo koso, Ona je samo položi^ la Svoju lijevu ruku, prste, na 10 Zapovijedi Bcjž jih. Majka Božja bila je veća od ?dojsija i od sve^ ga. Bila je tako velika i krasna, da se u Nebu ja^ ko zapažalo Njezino Veličanstvo i Dostojanstvo. Majka Božja bila je tako Nebeski, tako prekrasno obučena, da ja to ni ne znam izgovoriti. Na Sebi je imala dugačku, prekrasnu haljin , kao najveća Kraljica. Kjezina je haljina bila sva urešena naj^ ljepšim ukrasima, kao od živih Nebeskih cvjetova. Njezin veliki veo, sto ga je imala preko svete glave, bio je od istog divnog materijala. Preko haljine imala je divan plašt, da ja to ne znam iz_ govoriti. To je bila takova ljepota oć boja i iz-

- 307 -

veljača 1976.

radaba, da takova šta nisam nikade vidjela. Izgle dalo je tako Nebeski i duhovno! Kjezin veličanstveni plast bio je više tamnocrvene i ponalo crnkaste boje, sš. prekrasnim izradbama sa strane i po samom plaštu. Ja to ne mogu ni izraziti.

U pooast, na Čast i slavu toj Svetinji, Zapovi jedima Božjitn, svakako i Majci Požjoj i slugi Gos podinovom, bilo je prisutno mnoštvo Anđela. Jedni su bili u zraku, drugi su stajali na tlu. Stajali su^s*jedne i druge strane tih Ploča.

Kada sam promotrila Zapovijedi 5ožje, ozgor se čuo ovakav Glas:

"Zapovijed Sospodina našega,

Boga Oca I';ebeskoga, Isusa Krista, Duha Svetoga,

najveća je u Nebu i na'zemlji,'-! pod zeml^om,

u svemu stvorenome!"

Gospodin Bo^, Otac Nebeski, bio 'je zapcvjedio da me luh Njegov vodi malo po tom terenU; ča gledam to sve i promatram &apovijedi Božje. To je bj^ la tako velika Svetost, da moja duša i moja narav aije ntogla podnositi tu veliku Svetost. To je Bc-žanstvo tamo! Sam zrak je kao Bc^, onako Sveto, Veliko, da ne možete ići onako nara.vn. kao na zeta lji.

A Duh Sveti, koji me je kao Mađić-'drž'ao za ru ku, bio je tako mlad, kao ed svojih 15 godina. Potpuno Mlad, Lijep, Čist.^. Tdko je bio ^ist... ma šta je biserje i zlato ptema ^jegovoj Čistoći! On je bio duhovno tako Čist, da je mirisao ljepše nego svi ljiljani ovoga svijeta, ljepše od sveg cvijeća na zemlji. I.'iomiris je izlazio od Njega! A tako je bio Svet * da sam imala u sebi sčrahopo čitanje, kad me je držao za ruku, kao đa se doti-čem Hostije! To je bila takova Svetost, da mi je cijelQ tijelo postalć sveto od Njega, dok me je držao za ruku.

Iza toga dođe jedan veliki Anđeo u haljinama bijelim kao snijeg, i uzme me za ruku od luha Sve^ toga. I taj me je Ap^eo vodio pažljivo po tom terenu, jer ja od svetosti ntsam mogla hodati. Ifad mi je pokazao te Nebeske ljepote, doveo me je na-

- 308 -

veljača 1976.

trag Duhu Svetome. - Duh Sveti me ctpusti Anđelu da pe povede ns zemlju. Vratili smo se po onim is^ tim Stepenicama, istia Predjelima, samo kad smo išli dolje, onda smo više letjeli (sKiije se srda^ no) nego li koracali.

Dragi Isus - koji je prije Svete yise stajao iznad ovo^a stola, pošao je kđ.snije prema Oltaru i stajao je nasred Oltara. I otvorile &u se Ujegjo^ ve Presvete Grudi - kao kad se vrata ctvaraju - i lijepo se vidjelo Tjegovo Presveto Srce. Dugo je tako stajao i gledao na nas.

Iza toga dođe draga Nebeska Majčica, velika, lijepa, u svecanoj odjeći. I pristupi do Isusa, i nešto Mu je kazala. I onda stane, i onako gleda, pa stupi onako kao iza Njega na ovu stranu gdje je Poslanica. I tu je sišla dolje, kako je taj kauč - i stajala je na tom podu.

Iza toga došao je Sveti Josip. Bio je tako velik i jak... dva puta jači od Vas - mislin: u stru^ ku tijela - i zn. tno viši od vas. Bio je o*bučen u prekrasne svečane haljine Nebeske i to kao svećeničke, kad imate večernjicu, pa nosite onaj plašt. U takvim haljinama, s takvim izradbama, je bio Sveti Josip. A Sveti Josip -stupi, nasmiješi se... Imao je krasnu bujnu valovitu kosu, tako da mu je došla skoro do pola čela i padala tako do ramena. Ka sredini je bio malo počešljan. Imao je i jake obrve, a bradu isto onako bujnu kao i kose.

I Sveti Josip pristupi malo pred Oltar, bliže sredini, bliže Kaležu. Ali kao da On može u taj Oltar unići, proči kroz njega. Sveti Josi* je unišao u Oltar skoro do sredine. I stajao je, da se vidjela cijela Bjegova pojava, a Oltar* se nije vidjelo.

Nasmiješio se prema ovamo, izvaćio je jednu krasnu Nebesku Krunicu, bijelu kao snije^, i tako ju je pružio. Bilo Mu je nešto drago. Ovako se je okrenuo, onako nasclješen, glavu je na^nuo malo, i kao da sluŠa... i ovako dr^i u ruci onu Nebesku Krunicu. Poslije se Sveti Josip povuka^. i nekud je kao otišao. I Majčica Božja je isto nekud pojš la.

- 309 -

veljača 1976.

Pokojni roditelji - Ođjećnom opazitn, potpuno blizu Oltara, na strani Evanđelja, svoju majku i oca, i svog pokojnog' muža. Stajali su na uglu Oltara, do lje, sklopljenih ruku kao da se mole. Glećali su na Oltar, a također i prema meni i na prisutne. Kako su tamo stajali, nać njihovim glavama čuo se Glas: "Spašeni su svi po zaslugama prikazanih molitava i Žrtava tvojih. Dodijeljuje im se ljepši Predjel i Stan Neba!" Dragi Isus zove Svetu ?/isu Žrtvom. Otac je već dosta^đugp spašen, maj^a se brzo spasila, a muž je već odavna spašen.

Iza toga od Bostije postane veliki živi Isus na Oltaru. Bio je u haljini bijeloj kao snijeg. Vidjelo Mu se i Ejegovo Presveto Srce. Isus uzme Hostiju s Oltara, pa me je dva puta pričestio. On da stavi Eostiju natrag u Lalež. Vi ste na to uze^ li Kalež i sve ste nas pričestili. Kad ste podije^ lili Svetu Prižest, odnijeli ste Kalež natrag. I vidim da je ostala još jedna Rostija u I'.aležu (za Blagoslov, a iza toga za pričest jednog vjernika). I iz Kaleža poleti u moja usta i četvrta Postija. Ne znam za koga je bila ta Pričest. To J3 bila za neku dušu. Kčže dragi Isus: "Za prisutne ebesnike!" Za roditelje i muža.

Kad ste molili Svet Svet, Nebo se spustilo bM že ovoj Svetoj Žrtvi. I svi Sveti, Anđeli, Arkan-đeli, Kerubini i Serafini, cijelo ono Nebesko mnoštvo što postoji tamo na tom Terenu, svj su pjevali i svirali Svet, Svet, Svet!

Poslije, kad ste molili "Dušo Kristova, posveti me", isti ti Nebesnici svirali su i pjevali ovako: "Dušo Kristova posvetila si nas, Tijelo f^istovo spasilo si nas, Krvi Kristova napojila si nas..." Nisu molili kako to mi molimo, nego kao dč. je to za njih već ispunjeno, - tako su pjevali.

Kad ste trebali podijeliti blagoslov, pojavio se živi dragi Isus. Kako ćete se vi okrenuti, On je stao pred vas, i kad ste se okrenuli uhvatio vas je za desnu ruku (za podlakticu) i s vašom ru^ kom sve nas je blagoslovio. Gotovo je.

- 310 -

veljača 1976.

Kad je vidjelica završila izvje'taj c zbivanji. ma pod Svetom lAisom, gctovo odaah morela je nast_a viti. Kaže čragi Isus ovako:

"Nijesi znala odgovoriti na Nebeske Ljepote!

Ono po čemu si gazila, to su Nebeski sagovi!

Sagovi od Nebeskog blaga.

To je skupocjenije od zlata i srebra.

To ne možes usporediti za primjer niče*nu.

To je Nebesko i samo u Mebu ima..."

"Moja Majka - Isus govori - Neteska Kraljica ^. i zemaljska iIajka i svih na zemlji ljudi, smrtnika, Majka i Kraljica,

Ona se je dotakla Božjih Zapovijedi zato, jer je Ona kao Zaštitnica Gospodincvih Riječi, Boga Oca, ^ene i Duha Svetoga.

- Zaštitnica:- čuva ih i zaštićuje,. i pazi, brani, kaže dragi Isus, Gospodinove Zapovijedi -Svaki onaj koji prekr^i Gospodinove Zapovijedi, mora aoliti Loju Majku, da ga dovede pred Boga Oca, ^ene Sina i Duha Svetoga

- dušu njegovu i njezinu,

koji je prekršio Zapovijed na zemlji."

"Mojsije, slu^-a No j ,

kojega sam odabreo Sebi za službu u vremenu onome,

njemu su dane Zapovijedi Bo^a Oca Nebeskoga,

Sina i Duha Svetoga,

da ih na zemlji preda u srca ljudi,

da po njima žive;

i da ih brani, čuva i zastupa."

A Duh Sveti? - pita vidjelica, jer je vsljda imala problema s ukazivanjem Duha Svetoga u liku goluba i Lladića.

- Dragi Isus se smije... Kaže dragi Isus:

"Pitaš He kao čovjeka!..." (s*nije se sad vidjelica)

"Mi, jedan Bog, Tri Osobe, imamo Božansko Tijelo, Nebesko! Mi imamo tijelo, Nebesko! Služimo se duhcm, služimo se tijelo , služimo se naravno i kako hoćeirc.

- 311 -

veljača 1976.

Bog Troj Osoba vrši što hoće, i kako hoće i kada hoće, da smrtni ljudi na zemlji, kojima je Tajna Meba sakrivena, bolje shvate, bolje dokuče i lakše raz^miju. Kako razumiju tako se pokažemo."

"Da se Ja pokažem tebi

i ostalim slugama Mojima na zemlji,

Otac Moj, Duh Kašg kakvi jesmo,

ne biste nas mogli podnijeti

od Svetosti, od Mline,

niti biste Nas mogli vidjeti.

Smrtne oči ne mogu vidjeti ono što je Nebeskoj

samo toliko koliko je dopušteno!

Zato se posudi, čovjeku na zemlji,

dade Nebeska Milost,

da može vidjeti ono što je Nebesko,

i koliko može vidjeti."

"Svi oni na zemlji, bilo koje boje kože, živjeli na bilo kojemu kontinentu zemlje, koji žive po Mojim Zapovijedima, ugledat 'će oči njihove, poslušat će uši njihcve... i Riječi Naše čuti će, i govorit će jezikom Nebeskim u Nebu - koji žive po Božjim Zapovijedima - ."

Govori mi moj Anđeo - obučen u svečane Nebeske haljine: "Kaže Gospodin Isus Rrist, čija si posuda, otpuŠta te na službu ljudima zemlje!" ... I završi vidje^ica: Prisutnost Isusova je ostala ovdje, a Isusova Osoba (isus čovjek) oče u Nebo!

Dopune Z: Malo mi je čudno, kad ste već doživjeli

svoje roditelje i muža Stjepana, da niste vidjeli

i siRšića Stjepana.

J: Možda je on i bio, ali ga nisam prepozndla. Ka^

da sam bila odvedena Gore, onda su Anđeli stajali

u grupama. Ali oni sv u drugim Predjeli?a, i nema.

ju pristupa tamo gdje mene vodi.

Z: A šta je s onim zlatnim papučicama?

- 312 -

veljača 1976.

J: Ja S3.7, s tim papucicama, koje mi je donio An-đeo, hodala po tim Stepenicama kao i duh. Tako smG lagano išli, kao da i ja tamo pripadam. Kao duh, onako lijepo lagano, ali baš nogama. To je dugačko za ići. Išli smo kao kad ide dragi Isus po zraku.

Onda g;čje je Stepenica, Nebeski Predio, tano je ravno, kao ravnica. Onda dođe onako kao okomito (kao na stepenicama), pa opet novi Predio I^eba. Ali kaže dragi Isus (saća!), da je i to okomito N*ebc! Znagi da su i to Predjeli Neba, ali mi nije bilo pokazano.

U tio L?bes\im Predjelima, u jednom prijelazu vidjela sam - to xi je sad otkrito, u vezi s tim da i tamo ima Nebesnika - vidjela sam Presveto Trojstvo kao na Prijestolju. Oko Prijestolja sam vidjela četiri Životinje, na svakome uglu po jednu. Pred saitim Presveti^n Trojstvom, u zraku, stav ljeno je veliko Sveto Lice Isusovo: živo, ispaćeno, uzncjeno, žalosno. Sveto Lice bSLo je okrenuto prema Presvetome Trojstvu, a živi dragi ^sus bio je uz Boga Oca Nebeskoga.

To je bilo na onom Terenu kako sam išla Gore. ZnaČi, u tim Predjelima iaa Tajna, koje nisu otkrite, a ja €am vidjela samo ono što sam kazala. Z:Je li Sveto Lice između $. i 10. l-'eba? j Kaže dragi Isus: "Peto Nebo! U petom Pebu je to!" i nastavlja dragi Isus: "U tim Predjelima N^ ba - ono okomito i to su ebesa - takve su velike Tajne, kad bih ti ih otkrio, odmah bi umrla!"

Pomračeno Srce Marijino

Eh, još' sam jedno zaboravila! Kad je Majčica Božja bila prisutna, netko je stavio tablu pred Njezino Srce. Zilo je to lažno srce, kao na papiru narisano. To lažro srce dolje je*bilo crno, a gore je bilo crveno kao krv. Iza tog lažnog srca vidjelo se gore samo za jedno dva p^sta Marijino Sveto Srce, onako kako je nar

Govori Nebeska Majčics, tu je:

- 313 -

veljača 1976.

"Ono srce što si vidjela kao na papiru narisano,

što je stavljeno pređ Moje živo Srce,

to je ubacivanje zlih riječi

prctiv ?<6cjega Presvetoga Srca,

lažna nauka, i prava Nauka z^ažena.

Crno, to je zgažena Božja Nauka i A',oja.

- Joj, što je Majčica Božja... joj...

kako je oštra! Iraga Gospa smiluj nam se!

Svi smo grješni!... -

Ono Srce, što si vidjela lijepo^ živo,

to je Moje Srce, u MojanTijeJu.

TijeJo je ovaj svijet.

Srce Moje je Nauka Gos^cdirova

i ođ Gospodina Meni dana. . A ona krv... to će Gospodin kazniti si.e cr.c

što se diže protiv Njega.

U krvi će svršiti, i cmi dani će nćstupiti.

Smrt... sicrt će pokositi cmoga tjelesa.

Još će mnogi htjeti dugo živjeti^

u jednom času nestat će ih

u ponoru paklenome.

Ja sam Gpspođa Svih Naroda,

i svih duša koje je Gospodin stavio u tijelo.

Ja sam Nebeska i zemaljska A'ajka.

Kaži puku cijelome, ne boj se nikoga,

govori, viči, da će doživjeti svoj dan propasti!"

... (Stanka). Ode Nebeska Majka u Nebo!

Tako je bila oštra, čak je i nogom lupilai

Protivnici širenja Božjih Poruka

Br.Ivanu zabranjeno je dalje rrspačavati Božje knjige koje ^ovore o Objavama Božjim, makar imaju crkveno odobre^je. Na to progovori dragi Isus? "I dalje će se dostavljati IJcja Nauka

gdje se i dostavljala!"

A onima koji to zabranjuju, ponovi Riječi od prošle nedjeljč:

"Razbit ću one i kurije njihove, koji zabranjuju Moju Kauku. Vodit ču narod Svoj zemljom Mojom. Oni koji žive po Mojim Zapovijedima, i dalje će Čuti Glas Moj.

- 314 -

veljača 1976.

Tko će od vas Meni zapovijedati! Ja sam Gospodin Bog stvora Svojega i svega stvorenoga."

I Oi.đa nastavi Gospodin, u istoci tonu, za sestru koja dobiva Veronikine Poruke: "I dalje ćeš dotivati poštu, dostavljene Poruke!"

Onda kaže dragi Isus vidjelici: "Blaguj!" Na koncu se vidjelica srdačno nasmijala, jer

ju je ATiđeo, prije nego što je odletio u Nebo, po^

tapžao po leđima.

Poslije podne posjetio san obitelj koja je ovih danapriaila sebi vidjelicu. Nadao sam se, da će mi vidjelica ispričati nekoliko Viđenja, što ih je imala kod kuće. Mejutim nije išlo baš glatko. Bila je preunorna. Zato je Gospodin sve drugačije isplanirao.

Kad scc govorili o jucerašnjeK dra^esnom ukaza^ nju Malog Isusa: "Halo! Evo Me!", dragi Isus je dao dublje značenje. To što je On provirivao ispod hostije i dovikivao "Ealo, halo, tu sam Ja!" - time jeOn htio posvjedočiti Svoju Prisutnost u Svetoj Hostiji oniB'ljuđima na zemlji, koji ne vjeruju ili su^injaju u Presveti Oltarski Sakramenat. Njiaa je to dcvikivao, da im dokaže, da je &&., živi Bog, prisutan u hostiji. Zato je bila Eo stija nad ^jirn, a On ispod Nje, ležeći na Oltaru. Oltar je sinbol Krista, a u Hostiji je živi Bcg.

Pcveli smo razgovor i o duhovnom djetinjstvu i kako preaa di*agome' bcgu moramo svi biti kao mala djeca. Pa to će dragi Isus: . "Svi ste vi Moja dječica,

ođrasli i nali!

Svi ste vi djeca Hoja!"

I onda, c*a se malo našali, i pokaže da je danas nedjelja, dan odmora, kaže isti dragi Mali Isus, koji je onda bio na Gltaru: "Gledaj, što ću učiniti!"

Dragi I.ali Isus na to unide u Ecstiju. A Hosti^

- 315 -

veljača 1976.

ja, kako je okrugla, tako je od nje postala jedna velika crkvena zgrada. I u tom hramu Božjem; napn. jed, na čelu, nepoznati svećenik služi Svetuj

To je bilo tako dražesno, da se vidjelica srdacno nasmijala, kad nam je govorila, bto sad do-življava.

I dragi A.ali Isus kaže iz Svete Hostije ovako:

"Mnogi od Mojih sinova i kćeri

ne vjeruju da sam Ja nazočan u obliku Svete Hostije, u kruhu vidljivom. Svaki puta kada se prikazuje Xcja Žrtva, na. bilo kojemu Oltaru na zemlji, Ja, živi JBcg, s 1-eba dolazim i prisutan san u obl^ku Postije."

I nastavi Mali Isus: "A reci Lojemu slu^i Zvonimiru ovakot Sine AiOj, dijete J^oje, slušaj Viđenje unazad sedam dana!" .

Na to je ispričala, kao oć šale i vrlo svježe, .lijepo i opširno Viđenje od prošle nedjelje, koje je zabilježeno pod odgovarajućim datuicom.

Prije nego što sam se oprostio od domaćina i vidjelice^* bbavili smo kratku Pobožnost pred kipomMajke Božje s Lalim Isusom. Izmolili snio po jednu deseticu Gospine Krunice; Krunice -Svetih JE^a na, Isuse, Marijo, Josipe; zazive ArkanAelima...

Iza Pobožnosti reče vidjelica, da najprije mora^ahvaliti za.primljene milosti. I poljubi Kri-žle na Krunici. Onda nastavi: "Kako je sadržajno rekla LJajka Božja!... dok me Duh Sveti rasvijetli ... Majčica Božja diktira... govori vama": "Sinko Uoj, dijete Moje,

sluga Gospodina našega Isusa Krista!

Budi živo Srce Gospodinovo...

- 316 -

veljača 1976.

živo 5rce u Lauci Njegovoj!

Budi živo Srce Gospodinovo...

živo srce u Rauci Kjegovoj na zemlji!"

Kad ste počeli moliti, odmah je cživio kip Ma_j_ ke Eožje i L.aloga Isusa. I'onda se dragi L'ali Ist:s nasmije i kaže vama, uailjato, tepavo, po čječji: "Dosao si k Menit"

O prenošenju Isusovih Riječi - Foji puts ne m_o. gu izgovoriti kako Isus govori. I dok pronislim, kako je.On to rekao, moram malo st&ti... Ne znam izgovoriti što je On rekao... On govori, i to odmah iz mene govori, kako On govori... I onda, ako ja to dobro ne izgovorim, kako je On to rekao, on da zapnem... Koji puta ne mogu ni izgovoriti tu riječ (latinsku ili neobičnu)... I.ekako su mi te riječi teške, pa ne rogu cijelu rečenicu preko svojih usta ponoviti. Pa odmah ni ne shvatim što je rečeno, nego tek poslije.

"Duh i tijelo su, veliki neprijatelji!"

Htio sam pokazati n^. jednom malom prirjeru, ka ko čitajući njezin rukopis, nisam uvijek potpuno siguran, da li je cvu ili onu riječ sam Isus dra_ gi rekao, ili ju je vidjelica dodala kao tumačenje. Tako u izreci: "Dvoje se bore u tijelu čovjeka na zemlji..." (p.44:IKnjiga), °^° "^ zemlji" odgcvara i snislu i istini, ali za razumijevanje nije baš potrebno, a i kvari ritam govora...

Međ:utim, Isus dragi zaokupljen je drugim prcblemima. Isusu je stalo da mi od Njega izrečene Istine shvatimo i po njima živimo - a malo se osvrće na naša gracatička i stilištička cjepidlačarenja. Zato i progovori u toku našeg razgovora: "Duša želi biti duhovna; tijelo naginje na zemaljsko; i to su ona dvojica: duh i tjelesne želje, sklonosti..." I dok smo mi o tom malo poraz^cvarali, doda dragi Isus:

"Duh i tijelo su veliki neprijatelji!"

- 317 -

veljača 1976.

Isus hrani i napaja ptičice

Kavečer je vidjelica bila na još je^noj Svetoj Misi. Između ostalog doživjela je i ovo.

Dragi Isus gledao je od Oltara na svijet i pr&^ matrao ga je. A bio je czbiljan. Najed='.K.^ut, nakon sto je svećenik pričestio vjernike, oko Isusa se stvori cijelo jato krasnih ptičica, poput lastavica, a bijelih kao snijeg. Kako su iznenada do šle s Visine, napravile su još u letu luk i onda se spustile ćolje na pod Svetišta, na pločice.

A Isus dragi uzme s Oltar^ svećenikov Kalež. Kad je iz Kaleža izvadio Svetu Hostiju, sašle je iz nje na te ptičice, na te dubice, velika magla, bijela kao snijeg. Poslije je ta magla u njih i unišla. A kad su pticice otvorile svoje kljunčiće, Isus dragi otkidao je komadić po komadić Svete Hja stije i redom ih je hrđnio. Kad ih je sve nahranio Kruhom, onda ih je napojio Presvetom Krvi. Kagnuo je Kalež, a ptičice su iz njega cockale, tako da im je sav kljunčić i ono okolo, bilp crveno od^Sv^ te P'rvi.

Ptičica na Isusovoj Ruci

Jedanput saa vidjela drago^ Isusa, kako drži ptičicu na Ruci. A ta ptičica je bila tak^ lijepa! Clavicu je imala onako lijepu okruglu kao čcvjek, i naslonila ju je na Isusovu Ruku. A kak<* Isus/ima RanU; iz koje je tekla Sveta Rrv, ptičicr* je imala glavicu pokapanu Presvetom K^rvi.

"Odstrani zlo u pravo vrijeme!"

Stanovita nametljiva osoba, koja je na višeoj^e sta bila uzrokom razđora i koječega, i opet se ne^ pozvana ugurala u jednu manju zajednicu. Na io Go spodin posavjetuje domačina: "Reci j<.j kača dođe' ne trebam vi&e žene, ja sam star, meni žene netre baju! Koja mi donese jesti i nešta, neka ide svojoj kući i neka Eoga moli!" Kaže dra^'i Isus daće Vas na to pogledati i povući će se.

"Kaži kako sam ti kazao i odbit ćeš napast između vas sviju. Bojiš se da je uvrijediš,

- 318 -

veljača 1976.

ali ćete biti od njezine strane mno,i uvrijeie

Odstrani zlo od sebe u pravo vrijeme! /ni.

Le dopučtaj si u kuću svoju gdje stanuješ,

samo ono što ti odgovara duhu.

Cstalo nastupi muževnp!

Ne gledaj tko je tko!

Ja ču ti dati snage i napast ćeš nadvladati."
Ožujak

Ožujak
1. Ponedjeljak

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

Početak mjeseca ožujka, posvećenog na čast Sve_ toga Josipa.' Prisutno 13 osoba. Sveta Misa prikazana je na čast Svetoga Josipa: da Sveti Josip bu. -de više upoznat, više ljubljen i više čašćen. Pod * Pot'CŽnošću molili smo između ostalogas Litanije Majke Božje, Krunicu od Suza; Litanije Svetoga Jo. * sipa,. deseticu *^runice Svetoga Josipa^ K Tebi se o Sveti Josipe, zazive Arkanaelima, Blagoslpv...

Zagrljeni Duhom Svetim - Kada ste prije Svete Mise zazvali Duha Svetoga, dogodilo se ovo.Oltar je postao jako velik. Na taj veliki Oltar spustio se Duh Sveti kao ve^ma velik golub, i stao je na san Oltar do Kaleža. C-ćjedanput se na Oltaru stvo rila grupica osoba. To s&c bili svi mi, što smo* danas ovdje sakupljeni. Stajali smo na Oltaru, uz Kalež. A Duh Sveti je raskrilio Svoja sveta krila i tako nas je njima obujsio, da smo Njegovim svetim krilima, spuštenim do samog Oltara, bili svi posve prigrljeni uz Njega. Svojim svetim Očima gleđao je sveto na nas, a Glavu je spustio tako sveto nad naše glave, da je sama Svetost izlazila iz Njega u nas. Duh Sveti je bio tako velik, da smo ai bili pred Njim kao mala djeca.

"Tko ste vi a da Mene ne trebate!" - Sa Nebe^ kog terena došao je Bcg Otac Leteski. Ova soba je bila sveti Hram Božji: Bcg Otac je pristupio utaj Hrac i stajao je u zraku. Kje^'ove su haljine bile kao sunce. Iznaf njih je iaao plašt, koji ?,Iu je prekrio cijelo Njegovo sveto tijelo. Haljine suse sar:o malo vidjele. Plašt je bio više ta'^ne toje,

- 319 -

veljača 1976.

onako kao kavenast. Ispođ vr^ta je bio skopčsn s krasnom nebeskom kopčom. Beg Otac je na. ncjama imao lijepe bijele papuče. Bio je ozbiljar., I^ajpri je je pogledao teren Svetišta ovđje, u cvome Eramu.

Iza to^'a Bog Otac Svojim svetim Oči?j pogleda kao Vladar cijelu zemlju. Sva je zemlja pred Njegovim Svetim Očima bila tek kao jedna ^reršt, ta ko da je mogao svaki milimetar na njoj ucčiti,i vidjeti što se po toj zemlji radi. Iza toga progo vori Poglavarima Crkve Rimokatoličke: "Tko je vama dozvolio

da izopačite zemlju u Mojoj Nauci!

Tko ste vi, a da Mene ne trebate!"

Kad je Pog Otac izrekao Svoje svete Riječi, uz^ šigao se gore u Nebo. I mene je ona Rjegova. Prisut nost, ono Božanstvo, povuklo za Sobom u Nebo.I bjL li smo Gore, ovako na istočnoj strani, po zemalj^ ki rečeno.

Tri Sjedinjene Hostije - slika Presv. Trojstva U Nebu, u zračnom prostoru, gledala san tri velike Hostije. Svaka je bila velika kao patens (zlat^ ni tanjurić što se meće na Kalež). Bile su sjedinjene u obliku trokuta'. Svaka je bila posetno (či^ tava), a opet sve tri su bile međusobno povezane u trokut, dotičući se ječna druge.

Bog Otac je stajao iza Hostija i gleda na mene, i gleda na Hostije. Kad mi je to bilo nejasno, po^ tavila sam u svome srcu upit: "Gospodine, a*što znači ovo Viđenje, da gledam tri Hostije, a sve tri su kao jedna?"

Na to kaže velik Glas, Duh Sveti na Nebu, nad glavom Boga Oca Nebeskoga i nad Hostijama^ "To je Sveto Trojstvo,

sjedinjeno'u obliku Hbstija!"

Cijelo Nebo je odjeknulo od toga Glasa.

Iz Srca Boga Oca... - Onda se zbilo ovo. Te tri velike Hostije pođu pred Boga Oca, pred i^je;'cvo Sveto Licej ali nisu Ga s$ dotakle. & iz Srca Boga Oca, izađe kao korijen, debeo kao ruka, i dota. kne se tih Hostija. Izgledalo je da Hostije imaju

- 320 -

ožujak 1976.

svoje stablb, svoj kDrijen, u Srcu Boga Oca Nebejs koga. Jer je iz Srca Boga Oca Nebeskoga stablo kao izraslo, i gore su te Hostije pristupile tome stablu, kao da su one iz toga Izvora potekle. Makar su Eostije bile jako velike, ipak se iza njih vidjelo i Lice Eoga Oca, jer je On bto u Nebu veo ma velik.

Od Velike Hostije male Hostije... - Jedna od tih Eostija**šiđ'e s Nebadolje na zemlju, na Žrtve nik. To je bio Bog Sin. Postija je stajala u zrač^ nom prostoru, pred velikim Svetohraništem^ Najednom se od te Bostije/ispod nje, pruži kanal . (.žli_ jeb), bijel kao snijeg. Po tom svetom kana^u^ piri lično dugom, letjele su male Hostije, tako'-da je svaki od nas, preko toga kanala, prisio marlu Hostiju u usta. Bilo je to u času Sv^te Pričes'ti'.Iza toga podigne se velika Hostija opet u Nebo na svo je mjesto, do one dvije.

Majčica Božja s Krunicama od Suza - Iza toga dođe krasna draga Nebeska Majčica, u bijeloj haljini. Bila je nježna i svježa kao najljepša rosa, što se može dati zemlji. Upravo je odisala svježi nom... ljepotom... milinom... t'ako da je ta svje-žina iz Njezina tijela čak zračilai.na zemlju-^.;.

Majčica Božja donijela je iz Neba posudu trvrh punu bijelih Krunica od Suza. Ta j^-posuda izgledala poput mjerice za žito, samo što je bila kao od pjenastog laganog materijala, bijelog kao snijeg. Imala je i dršku. Majčica Božja: kako je d<3Š la, nasmiješi se, i sve te bijele Krunice istrese na Oltar pred duhovnog oca žvonimira, na Kalež. I te bijele Krunice, kako ih je MajČica Božja istresla, odmah su se razvile,-raspodijelile u prekrasnu ružu. Kalež je bio usred.ruže, i virio je iz nje jedno tri pi*sta. Na to Majčica Božja ode.

Još sam se danas bio malo kolebao bismo li molili Čitavu Krunicu od Suza, ili skrfćeno. Bojao sam se da se ne odulji, jer smo Pobožnost morali svršiti na vrijeme, zbog nekih okolnosti.

- 321 -

ožujak 1976.

Sveti Josip s ljiljanskim štapom - Iz^ to^a dr-đc Sveti Josip, sa strane Poslanice, i st^ne na Oltar, do Kaleža. Bio je velik, snažan, jak.. kj-^ san Mladić. ?.'ilina ga je tilo gledati. Ta^cva M^ dića nema na zemlji! U ruci je držao sj^jan štap^ sunčano bijele bcje, debeo skro kao mala dječja ruka. A iz tog štapa, kao da je na vrhu izrastao krasan ljiljanski cvijet, dvostTuki. Svsii Josip je bio srdačno nasmiješen, i ^'ledao je na svetome mjestu. - - -

Krunice ublažuju Gospine boli - Opet se pojavi draga Gospa. Kao da je nekamo bila otišla, pa se opet vratila. Krunice su još bile na Oltaru. I tu mači mi draga Gospa: "Po Krunican,a Mojim,

iz.Neba danim na zemlju,

na Oltar do Kaleža,

koje se mole na zemlji,

ublažuju !.ii se velike boli,

koje su Mi naneaene od grješnikar"

"Ne pripadaŠ više zemlji!" - Bila sajt uzdignuta na Podnožje Neba. Nebo ima svoje Podnožje^ svoje tlo, kao i zeml'ja. Sarro je to tako lijepo, da se smrtnik ne usuđi ni stati na to. To je teko sjajnr, da se cijeli vidite skroz u tome, kakvi ste.

I Eog Duh Sveti ovako je kaza.c,za mene govori: "Ne pripadaš više zemlji!

Uzdignuta si po Eožanstvenia Nalozim? u Nebo.

Stanovnik si Gospodinov.

Radiš na zemlji: zgažena si, prezrena si,

osuđena'si, potcijenjena si.

Puno zla sasuto je na glavu tvoju,

u životu tvojernu do sada.

Mnogi qd smrtnika na zemlji,

ne znaju koga je Gospodin odabrao mef'u njin^a,

po cijeloj zealji.

Gospodin ulijeva Svoju Kaukn, SvojeHlosti,

iz Srca Svojega u srce tvoje.

Usta tvoja otvara u određeni čas,

i prcko usta tvojih Lauka Nje^-ova izlazi,

- 322 -

ožujak 1976.

!^o ljubav neizmjerna dušacia na zebJji.

St/ahuje sroc tvoje,

kad se sjeti što G^sp^din rači;

strahuje i bcji se.

PGJ3 &e od Gospodincvih Riječi;

boji se od Gospodina,

i ner.cono je tijelo, klone od straha.

Re boj se! l!e boj se!

Gospodin je s tobom!

Gospodin Bcg Otac, Bog Sin i Ja,

bitj ćemo s tobom na zemlji

u sve vrijetne živcta tvojega."

I izgovori Gospodin Bcg Otac, Bo^ Hn, Bcg Luh Sveti, jednu tajnu, koja ostaje u srcu snrtnika do groba, u grcbu, i nosi se u Re*bc. Doleti veliki Anđeo, i donese zlatni lokot iz Neba, i stavi pred moja usta. Gotovo je.

"To su srca čovječja sa zemlje..." - Kad sam bi la Gore, na Podnožju Neba, kako sam stejala malo dalje od Duha Svetoga, najedn^m opazim veliko polje, po našer zeaaljskom valjda 3 do ^O jutara p_c vršjne. Tu su bila sacia živa čovje^'js srca, jedno uz drugo, ali aalo razmaknuta. I n^. svakon srcu gori mali plar.en. Izgledalo je to kao veliki be?M s beztrojnim ružama. Kad san zacuđeno ^ledsla, Duh Sveti mi kaže ovako:

"To su srca čovječja sa ze'nlje,

koja su služila Pc.^cdinu ,'*o^u Ocu; Eog^j Slnu i I/.eni.

Stavljei*ta su u ovaj red MHosti."

Ta su srca bila tako lijepa, tako njp?na, taku svježa i poletna, tako ugodna! I miris se od Kj^h dizao!

"Oče naš je velik kao cijelo Nebo!" - Kač se ovdje molilo Oče nfš, crd su cz^ci, iz go\nje^ Neba, Nebesnici i AnđeH , i'nbin* i Scr^f inJ , r^ kli veli/*im, jakT glascr,, daje cije^c -et, odje^_ nulo: "Cče nač je tako velik kao cijelo Ne'hc!"

I vidjela sa!r u zraku, bli?.u unih t^ju 110^^,),., kao veliku ploču s ispisanin Riječirca Požjir . fc je bilo nešto prckrasnc! Floča jr tila prc/irrr,

- 323 -

ožujak 1976.

a na njoj su odsijevala samo velika sjajna zlatna slova, debela kao dješja ruka, a visoka jećan lakat. Tim zlatnim pismenima, na toj nevićljivoj okomitoj ploči, bio je ispisan cijeli Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu.

Kad smo kasnije raz^ovarali o značenju tog Vi-đenja, Duh Sveti progovori: "Oče naš... Pog Otac Nebeski... Troj Osota je sve u svemu... SVE U SVEMU! Oče naš je velik kao Nebc, jer je Onaj što je SVE! Njegovo Ime se spominje. On je SVE!

I zato je, kad Ga se zaziva, Njegovo Ime tako veliko!"

Kaže Duh Sveti, Glas s Neba na Nebu: "Bcg je Gore, Bog je među vama, Bog je u svim dubinama. Bo,-.' je u svemu bio, jest i ostaje, u vijeke vjekova. ^ Nikada nije poceo, niti ne svršava. Zato je tako veliko Ime Fjegovo, molitva Njemu - Oče naš!". Kaže Duh Sveti: "Dovoljno sam rastun-.ašic!"

Svi su se na to srdačno nasmiješili.

Zatim je bilo. govora o mjestu gdje je Isus dra_ gi naučio Svoje Učenike moliti Oče naš. '^etko spc^ menu, kako je sretan, da je tamo bio. Fa to je vj^ djelici bilo dano - "duša mi je bila tamo dovedena" - da vidi to mjesto, tih nekoliko svetih stopa. Vidjela je samo ono tlo gdje se kleči.

Sveti Josip zalijeva ljiljane

Gospodin ju je upozorio, da je jučer^zaboravila još jedan dio ViAenja. "Hoj Pcočim Josip zalijevao je Nebeskim Mlostima ljiljane u Febu!"

Na jednom onom Nebeskom Predjelu bilo je veliko polje procvalih ljiljana. Ti prekrasni ljiljani bili su lijepo poredani. Svaki je bie stavJjen na svc'je mjesto, tako da je među njima bio mali razmak. Bili su različito^ rasta. Mnogi su l*ili

- 324 -

ožujak 1976.

visoki kao čovjek, drugi opet niži. ^nogi poput djece, manje ili vece.

Sveti Josip prolazio je između tih ljiljana s kanticom u ruci. Išao je cđ ljiljana do ljiljana i zalijevao ih je. Kako bi do kojeg ljiljana do-šao, na vržak toga ljiljana, u srce toga ljiljana, nalio bi malo iz kantice. Kaptica kojom je Sveti Josip zalijevao ljiljane, bila je Nebeska, bijela kao snijeg, a odsijevala je kao zvijezde. Bila je 13?3r3.ka, đa bi je moglo nositi dijete cč 7-8 godina. A ono što je Sveti Josip lijevao u srce ljiljana, bilo je kao micmiris. Ođ'sijevalo je poput tekućeg srebra. :

Ti ljiljani, to su duše sa zemlje,- koje su vee spašene u Nebu. Dragi Isus ih je^pokazao kao ljiljane, jer su na zemlji Bogu slttž'ili u čistoći du. še i tijela. Te su se duše utjeca],e Svetome Josipu, pa im je On svojim zagovorom i'spresio ovu ljj^ ljansku čistoću duše i tijela.

2. Pokladni utorak

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

Ujutro smo imali Svetu ^isu s Blagoslovom i uc^ bičajenim Pobožnostima. Bilo je prisutno osicero braće i sestara. Sveta Misa prikazana je na čast i slavu Lica Gospodinova,: da nas oba$ja Svojim

Sjajem, i bude uvijek nad* nama.

Prije Svete Mise tražjro sam od vidjelice neka razjašnjenja i dopune u vezi s jučerašnjim Vi

"To je Moja Ljubav, koja se izlijeva na duše, preko Kojega kanala!"

Kaže vidjelica: Isus dragi misli na Riječi i posudu, mene.

A sestri, koja je naručila Svetu Misu, poruči dragi Isus: "Hcčat ćeš putovima kojima te vedim!"

"Kakav život takva smrt!" : Na početku Svete Mi^ se vidjelica je dobila odgovor za jednu dušu u

- 325 -

ožujak 1976.

vječnosti. Govori Gospodin: "Kakav život, takva smrt!

Pije Me tretala u životu,

i kako je živjela,

takovu ima vječnost!"

Lotična se držala daleko od crkve, jer ča njoj cr kva ne treba. I tako je umrla, a da nije nikada ** (u svojoj zrelijoj dobi) išla u crkvu.

"Još malo samo vremena!" - O.fra L. tešk^. je bolestan. Jučer ^.a je vidjelica, po rje..:voj 2e3ji posjetila. Na njegovu molbu, Gospodin su sać poru čuje: "Sine A'.oj, dijete Iloje, ljutinSe Loji Uzcaj se u Mene! Fudi strpljiv! Još sano -alo vrerena, zagrlit će te Moja Hlost. U Vječnosni, u lijepome Nebu, biti ćeš zagrljen Hojim Rukar^.." To znači za kratko vrijeme ctići će od ovo^a svijeta,

Crni križ... - S neba je došla velik^, sjajna kugla. Zasjala je kao sunce i spustila se čč blizu tle zemlje. Iz nje je izašla leteska ćraga Go spa, i stala nač cijelu zemlju i gorko plače... plače i cvili... (Proživljavajući opet isti prizor vidjelica se i sama rasplače.)

Ea toj istoj kugli zemaljskoj, nad kojca je .Majčica Božja stajala i gorko plakala, pojavi se velik križ, crn kao ugljen, prazan. A sva zenlja je T)ila obrasla puzavcem, trnjer. i <3ra5eia, koji su izrasli iz zemlje. Na tome trnju bile su bodljike velike kao mali prst.

Obrasla tolikim trnjem, zemlja je jećva kakav plod od sebe davala. Yalo je bilo čiste sealjice. Tek ovdjeondje probila se po koja biljka ili c?l jet. Malo je tu tilo cvijeća. Poneki cvijet jebio lijep, poneki kržljav, nekoji u cvatu, nekoji još u pupoljku, a nekoji je tek proklijao.

Isusa hoće zatrpati u prljavu jamu - Pokraj onog crnog križa pojavi se živi dragi Isus, kao Bogočovjek. Ka to skoči velika rulja drskih, raprasitih muškaraca, zgrabe Isusa i počru Ge gurati prema prljavoj jami. Isus je bio u bijeloj kaljini, čist, sama milina. A ti drznici rJLsu pazi-

- 326 -

ožujak 1976.

li gdje Ca dohvate, nego u svom bijesu, kako je tko stigao, tako Ga je nemilo gurao u Glavu, po Tijelu... Htjeli su Ga polomiti, kako su Ca silovito gurali.

I nastojali su -*-susa ugurati u blatnu jamu, koja je izgledala kao prljava udubina za smeće.Htje, li su Ga u toj jami prekriti i zatrpati, kao da Ga neria. Usprkos njihovoj zl'obi i drskosti, uspr* kos Kjihovojn guranju, dragi Isus izade van iz jame i digne se u zrak, i nestane. Majčica Božja je dugo plakala i gleđala taj prizor. J&e je Majka Bož^ja tam&, na onom terenu!

Eaže draga Majka, da gam zabojravila kazatij da su na početku Svete Mise ^ošla dva velika svećenička Anđela, jedan od jednog ve3.časnog, drugi od drugog. Bili su sa strane Ol^ašra kao počasna straža, skroz do kraja Svete Mise.

"Svećenik Rimokatoličke Crkve pao je!" -Iza t2. ga se zbio strašan prizor; tako strašan ča se cijelo Nebo zgrozHo. U ovaj čas, sada pod L'isom, nešto se je zbilo negdje na zemlji.

Ha taj teren zemlje, med*u to trnje, najedanput pađne velika svećenička Hostija. Pala je s poviše^ ga, i tako je snažno lupila o zemlju, da se čak zabila u nju. Na taj teški pad svete .svećeničke Hostije, doleti s "eba če^a malih Anđela, tako od svojih 6 mjeseci. Moglo ih je biti ototinjak. Oku pe se oko Hostije i nad H&stijom, zaokruže je kao pocasna straža. Štitili su Hostiju i sa strahopc-čitanjem se molili i klanjali. Pilo in je strašno, kako je ta Hostija tako nemilo zabita u zemlju. To je tako trajalo jedno vrijeme.

Onda se Hostija najednom podigne u visine.A na njestu gdje je Sveta Hostija bila ploštimice pala, ostala. je udubina. Sveta Hostija u pratnji onih Anđelčiča poleti ravno.u Nebo.

Zad je Sveta Hostija došla do Nebeskog Podnož-ja, i stala malo poviše u zračnom prostoru, cijelo Neb? - koliko god ima Stanovnika u Eebu, i Anđele^ i Kerubina, i Serafina - sve se je bacilo na koljena i gorko zaplakalo. I prostrli su se

- 327 -

ožujak 1976.

ničice po tlu, i ostali su tako. Kao sveti Pranjo kad je plakao i molio.

A od Svete Hostije postane živi Isus, l

A Nebesnici su svi, u strahopočitanju nač Svetom Hostijom i dragim Isuscm, prostrti i skloplje nih ruku, veoma gorko plakali.

Bila sam tamo među njima, a nisam znala. šta se zbilo sa Svetom Eostijom: da li je sveto.r^no pri mljena ili nešto drugo.

I progovori Gospodin, Bog Otac Nebeski, u Isusu i Duhu Svetomu... Sva tri Glasa su govorili... cijelo Božanstvo... luh je govorio na'Svojoj stra ni, Isus je govorio i Bog Otac je govoric: "Svećenik Rimokatoličke Crkve pao je!''

Ne znam je li ostavio red ili je pao tjelesno.

Govori Gospodin: "Otpuštena si!" Slobočna sam.

Strašan prizor! Cijelo Nebc kleči i plače! Vidite, šta smo mi ljudi! Cijelo Nebc za ječnu dušu plače!...

Z: Sad je pitanje, da li je to slika sval^o^ sveee nika kad padne, ili je možda netko na kakovom položaju...

J: Raže dragi Isus, iz krila Oca Nebesko^a (znaSi drama se nastavlja, jer se to sad zbilo)?

"Događaj se zbio! A slika je svim avećenicima na zemlji! Svim Kojim slugama, svećenicima lia zemlji, ovo je slika, a događaj je! To se dogodilt ovaj 5as. Ovaj čas pod Svetom 1,'isom dogodilo se j< to na zemlji."

I nastavi Gospodin, u Svojoj Dobroti, dalje tumačiti: "Trnje po zemlji, što je izraslo iz zem lje, to su duše, tijela, koja Meni ne služe, i ometavaju putove onima, koji Meni služe, i progone ih. Ljudi koji su Isusa gazili u dubinu zemlje to su bezbožnici i oni koji žive u smrtnim grijesima, Rimokatolici. Koji žive u smrtnim grijesima protivnici su Duha Mojega."

- 328 -

ožujak 1976.

"Moja Majka, Nebeska i vaša, plače nad sutdbinom čovječanstva."

Duga stanka... Onda plačnim glasom rece vidjelica: Plače Isus i cijelo Nebo... (sada!)

Opet duga stanka...

Kaže Oospodin Isus Krist:

"Dan Moje Odredbe, nad sudbinom čovječanstva

neće obići, biti će izvršen!

Što Mi služi, neka Ki služi u srcu i na djelu! Neka ne tudu Aavli u Mojim odijelima. Ljudi i oni koji su se posvetili Meni, ^* k&da Mi služite, onća i Koju odjeću nosite, mali i veliki.

Ako Mi ne služite, neka se vidi, da ste Moji neprijatelji. Očjeća vaša, od Uene dana, -) * ' jest Zakon Zapovijedi Mojih, u srcu vašemu; u životu. Gdje nije Moj Zakon u srcu taj Neni ne služi... . , - Tu se malo rdstresla, pa kaže molećivim glasom: Gospodine, ponovi! -

Tko Bteni služi, po Kojim Zapovijedima živi. Gdje Zakona Mojih Zapovijedi u srcu nema, taj Keni ne sluši. Opominjao sam puk Svoj od p&cetka, opominjem ga, i opominjat 5u do kraja. Teško vama, smrtnici, kada umukne I^oj Glas u blizinima vašim, jer će u taj dan biti zlo veliko. Plač djece sa zemlje, do Reta će se čuti."

"To je Moj Josip!" - Kač su već bile gotove skoro sve Potožnosti, pojavi se dje$ak od svojih pet go^ dina. Bio je tako zlatan! Stajao je tu kod stolice, onako skroman, veselog izraza, tistar. Imao je lijepu dugu haljinicu, više bjelkastu, ali ne-čim ukrašenu. Da, kao neke ubacene b (.je su bile na D^oj, kao cvjetići, tako nekako. Bcscnog je bio. Kosicu je imao više svijetlastu, kao djeca, i onako lijepo spuštenu do ramena. Bio je c^renut prema meni, pa sam najprije pomislila, da je to

- 329 -

ožujak 1976.

dragi #ali Isus. Onda vićim da nije, i začuierGlas nad njegovoo glavom: "To je Xoj Josip!"

"Molite ono što vam stavim u srce!" - Iza Svete Mise dođe razgovor i na molitvu. Jedan reče do. r& dije moli ovo, drugi opet, da radije moli (.no. j^ dan mo]i više za grješnike, drugi opet z^ ću&e u* čistilištu, itd. Usred razgovora javi se Gospodin: "Molite ono, Sto vam stavim u srce!"

Očenaš iznad svih molitava... - Kad je bila kod kumova doživjela je u Viđenju razne molitve kao lijepe ruže u bojama. Ali one glavne: đčen^š, Zdm vomarija i Slavaccu,-isticale su ee kao posetno nešto, kao temeljno. Kolili su uvečer cri/runice i druge m&litve. - '.* '

3. ČISTA SRIJEDA

POD SVETOM MISOM I POBOŽNOŠĆU

y iza jutarnje Svete Mise bila je kratka P^tož-nost, s naglaskom na molitvama Svetom Josipu, ztog Nje^cva dana (srijeda) i nje^ova mjeseca (c$rjak).

Svećenik s cilindrom na glavi... - Dsn^s trpitn, pa sam jako izmučena. Kada ste počeli Svetu tisu, našla sam se u Rimu, na Trgu Svetoga Petra. &%aja^ la sam licem okrenuta prema Bazilici. i'e znac/šta je to tamo na sredini: spomenik i^i &to drugo (rte lisk!). U blizini tog obeliska šai*enilo se mnoštvo ljudi. Samo su se glave vidjele.

Nisko nad tim mnoštvom vijela se n

Dok sam to promatrala, Svetog Oca Papu nisata vidjela.

Odjedanput dođe od Bazilike jedan sHažan sveće^ nik, jake građe tijela, i pun u licu. Posebno se isticao između tih ljudi. Pjegovo.je lice tilo uz^ dignuto kao na površinu. Imao je na sebi svećeni^

- 330 -

ožujak 1976.

ku ^ijećj. i kolar oko vrata. I još kaput preko ha ljir.a, tako je nekako bio obučen. Ha glavi je ireo vis^ki crr.i cilindar.

I čir: je došao, najprije mu se s obje strane tog -isokog šešira, i ti^nalo oko lica, pojavilo režto bijelo, kao bijela mag^a, tako za ječno tri prsta. A gore, na vrhu cilindra, nije bilo to l:ijei^. I toslije se to sakrilo, pa je ostao sano cmi ciliriar.

Zax: J5 dožao cč Bazilike - između ljuđi je d^. s&^ - gleias je onako pozorno, ozbiljno, napeto.. i kao da ru. s?a ta masa nije baš po volji. 17a licu r^ se rije ništa odražavalo od one nježnosti Beteske, svećeničke... nije bilo onog blagog csi jena. .

I nije bio dugo tamo. Bio je jedno kratko vrijene, 1 enda je nestao.

Stajala sar; udaljena od njega do svojih 5CO n. Gi^dala sar ga i promatrala, a onda zapitao, kakav je to STećenik.

Fa to 55 u zraku čuo Glas: "To će biti krivi Papa!"

Trpljenje za drugog - Iza toga sam trpjela -aloza sestin A., da joj pomognem. Bilo &i je tako te^ ške, ča ri je došlo da se srušim od boli. Sestra A. ctoljela je od teške bolesti. Prije Svete Itise preporučila se vidjelici u molitve.

Anđeli-djevojčice kao počasna straža - Xajedar. ^t su ovarc do (Rtara došli Anđelidjevojčice, u bijelir haljinama, duŠice koje su ctišle s ovoga svijeta. i^ale su naravno duhovno tijelo, kao na z^rlji. Ecsica im je bila različito odrezana. Na glavicara su icale bijele vjenčiće. Krila nisu irale. ?ile su u dobi od 6 do 7 godina, još ni šktlani. Zako su se pojavile od strane Poslanice, đc^i: isprei Oltara i naprave kao polukrug od stra ILB ?cčl=r.ice do strane Evanđelja. Ali to je bilo Tiss ^ oblik^^ velikog U. I onda su keo prozatrale Setn Misu.

- 331 -

ožujak 1976.

"Moje Srce skršeno je u narodu na zemlji!" -Onda Zrtvenika više nisam vidjela. Ođjedčnput se na nekom zemljištu pojavi šivi Isus: izmučen, ispaćen, okrunjen, išiban, u Ranama^ sav malo živ... I stane na mjesto gdje je Oltar. Svoje S^eto Lice okrenuo je prema nama.

A DjevojčiceAnđeli bile su i^u kao p.časna stia ža. Lragi nas je Isus promatrao duboko... žalostarT, jadan, sav utučen. Odjedanput progovori... kao da On govori... ali nad Njegovom Glavom:

"Moje Srce skršeno je u narodu na zerlji:"

Onda se pojavila Sveta Terezija od lalo^- Isusa. Stane malo dalje od dragog Isusa i gledčla je u Njega. A to nije bilo kao crkva, nego kao da je vani, kao da se vani zbiva neka drama.

Dragom Isusu kao da je bilo milo, što smo pred Njim. Odjedanput Gospodin zapovjedi da pristupim bliže k Njemu, k Njegovome Svetom Tijelu. I stala sam do samog Isusa, do na jedan korak, na strani Evanđelja, pred Oltarom^ samo što Oltara nije bila^ jer je Isus stajao na Oltaru i sve je postalo kao površina zemlje, ****

I kako sam stajala do dragog Isusa, dra^i Isus je duboko gledao u mene... u svetu Tereziju.-.Sve^ toj Tereziji se je nasmiješio, a u mene je gledao, kao da mi treba još nešto dati. Ja sam Ga gledala u sažaljenju i sućuti... Pro^tatrala sam Fjegovo sveto Tijelo. Onda dragi Isus progovori:

"Trpjeti ćeš sada sa Mnom, jedno vrijeme, za ci^ jeli svijet na zemlji!"

I tako sam jako trpjela... Bila satn u takvim mukama...'u takvoj nemoći... toliko satrvena...daff nisam imala snage niti stajati niti sj^diti. Kada je prošlo to vrijeme - a dosta je dug^ trajalo -.zMo se drugi prizor.

"Drago nam je što ona dolazi u blizinu njegovu!" Odjedanput se pojave - ovdje iza stola, kako je taj zastor - otac i majka brata Ivana (Za njih je i bila prikazana ova Sveta Misai). Stajali su i prstili Svetu Misu. Milo su me gledali, i promatra

- 332 -

ožujak 1976.

li su svoga sina. Odjedanput dođe i sestra f^tefica, te stane do njegove majke. Bila je sva sretna, i tumačila je rtjegovim roditeljima, da ja više pu^ ta dođem k njezinome mužu, te sam u njegovoj blizini. A oni progovore... i kaže majka ovako: "Dra. go nam je, sto ona dolazi u blizinu nje^ovu." A sestra Btefica se smiješila i bila je sva oduševljena.

Iza toga pojavi se veliki Anđeo. To je bio moj Anđieo. Držao se kao služben, i tu je između nas hodao, po tom terenu kako je bilo Viđenje. I odje danput, kako je u Kaležu osialo još malih Hostija, Anđeo uzme palu s Kaleža, pristupi k ocu, majci i sestri Štefici, pa ih pričesti.

Sveta Obitelj - ^Iza toga, od stra ne Poslanice, dođe Sveti Josip, te stane na Oltar. Nasmijan, milo nas je gledao i promatrao kako smo molili. Ostao je dosta dugo, desetak minuta.

Dok je On stajao na Oltaru, sa strane Evanđelja do^e i Nebeska M*ajčica.

A Itali Isus pristupi među Njih, kao da je do-šao iz Svetohraništa.

Kada je Sveta Obitelj stajala na Oltaru, bila sam malo pri sebi, pa sam čula da molite zazive Nebeskoj Majčici, Prečistoj Djevici. i-'olilo se t^ ko, đa se spominjalo Njezinu Čistoču. (Fc svoj pin^ lici ponavljali smo tri puta zaziv: "Bezgrješno Srce Marijino, budi naše spasenje!")

Mali Isus je bio u dobi od 6 mjeseci. Tako malešan je bio na Oltaru. Imao je haljinicu bijelu kao snijeg. Bosocog je bio. Imao je krasnu glavivicu, onako kao dijete.

Majčica Božja uhvati Lalog Isusa za jednu ruč^ cu, a Sveti Josip za drugu. Kako su uzeli dragog Isusa za ruke, Sveti Josip i Nebeska Majčica su bili tako Sisti... Oni su bili tako nevini... Oni su bil'i tako sveti... da su bili svetiji ođ Antđela... I Božanstva... Svetost... bili su nad Njima u tolikoj mjeri, da su Oni bili Nebesnici, a ne ljudi na zemlji, kao mi. Majka Božja i IŠveti Josip bili su Nebesnici u najvećoj svetosti. Kao da

- 333 -

ožujak 1976.

su iz Neba došli na zemlju - u takovoj svetosti i čistoći su stajali. T^kve čistoće, u kakovoj su Gni.bili, nema na zemlji!

Kako su uhvatili dragog Malog Isusa za ručice, On im je dao takovu milost, takovu jakosc, takovu svetost, da me je bilo strah pogledati na Njih. Takova je svetost izlazila oč ^jih! Izgler!?li su, neka mi dragi Isus oprosti, kao Božanstvai Tako su sveti izgledali, da čovjek u taj čas ne bi mogao ni pomisliti da su Oni Žaručnici.

A bila su pristupila i dva Ančt:ela do Isusa. Anđeli su stali malo naprijed, ispred Svete Obitelji, licem prema nama. Jedan Anđeo je st-^jao tako da je bio kao izmečfu Isusa i Svetog Josipa, a dru gi Anđeo je bio kao iziređu Isusa i Majčice Božje. Anđeli subili visoki kao Sveti Josip i Nebeska Majčica. ^ali Isus je među njima svima bio kao ma lešan.

Kad sam pitala, zašto su ti Anđeli došli, odg^ vori dragi Mali Isus:

"Oni su čuvari Njihove Božanstvenosti!"

Jer Majka Božja i Sveti Josip bili su veći u svetosti, nego što je gore na Febu sve. Oni su bi^ li tako sveti, da se nije moglo gledati u ?'jihovu svetost! I tako čisti, kakve čistoće nema, osim u Nebu, i to samo Ori! Ni Anđeli ne odsijevo.ju toM kom čistoćom. Oni su bili tako čisti, da je od Kjih išlo kao moći... Od Njih se, kao izraz te či_ stoće, dizala kao bijela magla - tako je od Njih zračila čistoća iz cijele I*jii*ove Osobe. I ode na jedan komadić, i to nestaje odm=th. Kao kać sunce dođe nad maglu, pa .se onda diže uvis. Tako je iz Ejih izlazila, zračila, Božansb^enost i Čistoća.

Anđeli koji su stajali malo pred Njima, izgledali su kao predvorje pred Nebeskom I'.!ajčicom, Sv<3 tim Josipom, i dragim Isusom u sredini. Ize toga A.Kđeli odstupiše, i nekud su otišli, kao gore...

Sveta Obitelj u Egiptu - Kad je vidjelica svr-šila izvještaj o događajima pod Svetom jđiscm, do-živi bijeg Svete L

- 334 -

ožujak 1976.

stveno, ne^c više naravno. A dra^i I^ali Isus nije bio u doti od 6 mjeseci, nego je bio veći.

Najedanput se stvori jedan teren, kao što je u južnim krajevima: s palmama i onim zeleAilom koje ima veliko široko lišće. .. s istočne strane te ze mlje bila je velika voda.

Sveti Josip i ^ajcica Božja, držeći dregog Isu sa za Ručice, pošli su tom zemljom u pravcu juga. I onda je izgledalo nejdje nekako, kao kad se vee putuje nenaseljenim krajem, pa se naiđe ovdje na ovo, ondje na ono. A bila je ta zemlja jako lijepa. Uz put kojim su prolazili bila je zelena trava i negdje negdje izraslo zelenilo.

Dugo su išli, i pješice, i nije im bilo lako. Nije to bio uglađen put, nego prteai. I nailazili su na poteškoće na tom putu. K^đ su otišli još da lje, onda ih više nisam vidjela.

Kaže Gospodirt da je to ono tlo po kojemu su iš li u Egipat: "Pošli su, Moja Majka Marija i Poočim Josip sa Hnom u Egipat, gdje smo se začržali jedno vrijeme."

Govori Gospodin jednoj Svojoj službehici: "Nikome ništa ne nosi! Oni svi imaju dosta u svojim kućama, stanovima. Jed.nome doneseš, drugi će ti zamjeriti. Ti od njih ne tražiš ništa. Što tebi daju, to čine Meni na slavu."

"Nikome ništa ne nosi!" - Jedna službenica Božja htjela je priliko^ svojeg dolaska donijeti štogod na dar. Međutim, dragi Isus ovako joj reče: "Nikjo me niŠta ne nosi! Oni svi imaju dosts u kućama svojim. Ako jednome doneseš, drugi će ti zamjeriti. Ti od njih ne tražiš ništa. Sto tebi daju, to čine Meni na Slavu."

Dok je vidjelica podvečer molila, ugleda Boga Oca Nebeskoga. Javio se sam, bez Boga Sina i Boga Duha Svetoga. I onda vidjelica začuje, kako Otac Nebeski, sav razdragan i velikim Glasom, pjeva Pjesmu o Svojemu Veličanstvu:

"Ja sam Stvorac stvora Svog

Ime Mi je Vječni Bog.

- 335 -

ožujak 1976.

Sve što raste, sve što cvate,

miris daje iz Srca Mog;

plođom plođi

po Zapovijedi Božanstva I^og.

Fjesmu pjevaju usta stvora Mog,

slave Ime, f'.ene, Stvoritelja svog.

Sve odiše dahom Božanstva Mog,

Ja sam slava svakog srca stvorenog.

Nad svim stvorenim lebdim i sve ravnam

Mjerilom dobroga Srca Mog.

Ja sam Onaj koji dajem svemu sve

iz Dubine Srca Mog.

Ja sam u Trojstvu

jedan jedini svemu Bog. Amen." (13B l)

Vršalica za Božansku Pšenicu

Na jednome mjestu, kao grad Zagreb, bila je prekrasna Prirođa. Na tom terenn bila je Yršalica za Žito. Lijep Mladić, svijetle puti, stajao je na njoj i držao se kao da je On Vlasnik toga StM ja. Vidjelica se našla u blizini, promatr?jući što se tamo nalazi. Teren na kojemu je stajala Vr šalica bio je povišen i spajao se s Nebom. Vidjelici je tu bio određen stan i posao na stolu.

Pokraj Vršalice dizala se velika hrpa Pšenice u klasu, koju je trebalo ovršiti. Vidjelica je sjedila navrh stoga i čuvala je Pšenicu. Oćjednom lijepi Mladić počne vršiti Žito. Očišćenu Pšenicu davao je vldjelici da je pohrani i poslije dade odredenim ljudima za Hranu. Mladić je vodio posel) nu brigu o čuvarici Juliji, jer je ona nosila Nje^ govu Hranu gladnima.

Odjednom dođu dvije neozbiljne ženske u druš-tvu s jednim svećenikom. Kao šaleći se, pune luka vosti, sjednu za Julkin stol, ne mareći ni za vidjelicu ni za Mladićevu Hranu. Njegovu Hranu bace na stranu, a po stolu prostru svoju hranu za tijj3

10. Jeli su i pili, a vidjelicu nijesu tii pogleda^

11. Sve njezino razbacali su na sve strsne, ne ma. reći što će propasti. Gledajući to vidjelica postane očajna.

- 336 -

ožujak 1976.

Iza toga promotri vidjelica grad Zagreb iz vi-3ine. Dolje su bili kao sami predjeli i u njima ljudi razne dobi i visine. Bilo je građana koji su imali razne oblike tijela, a neki su bili poput svinja. Gledajući tu neukusnu stvarnost, vi+ djelica je između njih u svojoj posudi nosila Gospodinovu Hranu, ali nije nalazila kome bi je mogla dati.

Fogledavši na istočnu stranu ugleda životinju kokovu nikad prije vidjela nije. Naličila je na devu, samo što j^*1.mala tri ili četiri grbe na le_ đima i, valjda, deset nogu. Dlaka joj je bila sn^e dta. Životinja je promatrala vidjelicu što radi. Tužna vidjelica upita životinju: "Jesi !Ci gladna, hoćeš li jesti? Imam dobre hrane, a nemam kome da je dam." Životinja odvrati na tu ponudn: "Ja h5ra nu koju ti imaš ne jedem! Pođi između građanajima tamo svinja, pa iir baci neka jedu!" I odleti živ^. tinja zračnim prostorom prema istoku. Žurila se kao da je.nekud zakasnila, jer se previše zadržala promatrajući siromašnu vidjelicu i razgovaraju^ ći s njom.

Prolazi vidjelica među mnoštvom zgrada i srce joj je ža osno, jer Mladićevu Hranu nema kome da dade. Jedni stanovnici su već nešto jeli; drugi sad nisu gladni, imaju oni svoju hranu; jedni spa vaju, ne zanima ih to; drugi opet imaju:svoje za--mamne igre... Izlazeći tužna iz grada, đ dvojbi na sve ove doživljaje, đa ne nosi HranuRatrag, ba ci je u neku prostoriju. Odjednom se pojavi Mladić. Trči zabrinuto za vidjelicom i bučno pazi ka. mo ide, da ne strada u žalosti.

A ono društvance se zabavljalo i smijalo, omalovažavajući vidjelicu i Hranu njoj danu. Svećenik kao da se u tome društvu prijatno osječao i držao se kao da vidjelicu ne pozna. Na to ona zavapi: "Gospodine, zašto mi dopuštaš tolike boli? I tako cijeli život, da moram od jada nestati."

Na to od Mladića postane Isus^ koji je imao pregaču preko cijeloga Tijela, kao dok je radio ' uz Svetoga Josipa. Kada je Julija upitala Mladića

- 337 -

ožujak 1976.

"Tko si Ti?" - Oa joj odgovori: "Ja sau: Isus Krist, koji tebi Hranu dajem sa Mojega Stroja. Ja sam to bio prikazan kao radnik, dok sam boravio vidljivo na zemlji."

Isus je oštro promatrao razdragane ženske i.me-đu njima svećenika koji je došao raditi za Gospodina.

Vršalica je Isusova Božanska Osoba. Pšenica, Hrana^ jesu Riječi Božje i Viđenja. Posuđa u kojoj je vidjelica nosila Mladićevu Branu jest njezina dvša i srce. Nametljive Šenske ometale su širenje Poruka Božjih, zabavljale svećenika i htjele ga onemogućiti u radu na Objavama Božjim prelo vidje lice Julke. Životinja je đavao. (13B 8-13)

Isus dragi svezan bodljikavom žicom - Za vrijeme čitave Svete Zrtve gledala je vidjelic^ velikog dragog Isusa. Stajao je na strani Poslanice, uz sam Žrtvenik, kao suž'anj. Bio je obučen u dugačku haljinu, crvenu kao krv. Isusove Svete Ruke bile su priljubljene uz Njegovo Sveto lijelo, a sav dra^ gi Isus, od Nogu do Svetih Ramena, bio je tako gu sto obavijen bodljikavom žicom, da se je crvena haljina ispod nje samo malo vidjela. 11? Svetoj Gla vi nosio je veliku Krunu od trnja 3 golejiim bodljj^ kama. Isus dragi stajao je tužan i mimo je gledao na Oltar, ne prozborivši ni Riječi. Svezani Gospodin pogledao je i na vidjelicu, koja je klečala ne daleko Oltara.

Gospodin je ovako rastumačio Viđenje: "Svezan sam u Djelima ^ojim na zemlji, da se širi Slava Moja u srcima ljudi oko spasa duša. Crvena haljina označuje kaznu koja dolazi na ovaj svijet."

(13B 47-48)

Isus osuđen od Heroda - Za vrijeme Svete I&ise vidjelica ugleda dragog Isusa, kako stoji u dvorani pred Herodom. Onako prezren, svezan i nemoćan, Isus dragi gledao je na vidjelicu Julku.

Razjašnjenje. Nauka Gospodinova, dana preko vidjelice Julije, osuć^ena je i svezana od onih, koji ne daju Gospodinu da radi po Planu Svojemu. Ali

- 338 -

ožujak 1976.

Isus gleda na vidjelicu i traži od nje da podigne sve Božje, što je sada porušeno.

Zato govori Gospodin ovako: "Uzdignuti ću na zemlji Moje z^aženo sada Božanstvo, kakvim Ga uči nih u vrijeme Hojega Pohoda na zemlju." To znači da će Gospodin Svetinju, koja se sada na zemlji gazi i omalovažava, uzdignuti do visine kakova je u Nebu; učinit će to u vremenu određenom.

Berođi su svi oni kršćani koji osuđuju Riječi Božje, bili to obični lj^di u svijetu, ili znašaj^ ni sluge Gospodinovi: svećer.ici, redovnici i biskupi. (13B 17-18)

"Sin zla!" - Kad je vidjelica nakon'Svete Mise i^ lazila iz crkve, potrči za njom svećenik pa joj kaže: "Julka, molite za toga ijtoga! Pa šta nam* je to poslao iz Zagreba, da moramo biti oprezni i izbjegavati vidjelice i Viđenja. Bojim se da više neću smjeti slikati i fotografirati po drugim dr-žavama..." Isus di^tgi na to progovori samo ove ri ječi: "Sin zla!"

Ovako pita Gospodin Isus Zrist svećenike Rimokato licke Crkve: "Dokle ćete moderirati Moje Tiielo?!" To znači na moderni način služiti Svetu Misu, ukla njati svete i pobožne pjesme, a uvoditi sjvetske melodije i ritmove; umjesto Svetog Evarđelja propovijedati ljudsko mudrovanje; crkvene domove, I hram Božji, preuređivati u dvorane; uklanjati 3 .* Oltara Bcga i Njegovu Presvetu Majku; rušiti Žrtvenike, a postavljati stolove; jednom riječi, ne držati se Krista!

Nije Isus posrčući Križnim Puteio pjevao svje^-ske pjesme, niti je na Kalvariji, umirući na drve^ tu Križa,moderirao. Sveta Misa, Nekrvna Zrtva Novoga Zavjeta, jest za čovječanstvo velika.i sveta Stvarnost obnove Pregorke kuke i Smrti Gospodina Isusa Krista za spas besmrtnih duša, za sve one koji će živjeti po Nauci Njegovoj i hodati stopama Njegovim.

Govori Gospodin Isus Krist ovako:

- 339 -

ožujak 1976.

"Zar će zemlja pjevati i veseliti se, dok Ja na njoj sada trpim i plačem! Zar Srca Hojega, zemljo, ne osjećaš boli?"

(Cf. 2,238) (13B 21-22)

Za vrijeme molitve, u 12 sati noću,

govori Gospodin Isus Krist ovako:

"Rime, Rime, smrdljivi!

U tebe dolaze iz daleka mnogi. Imaš u sebi mrtva duhovna tjelesa, looja ne daju od sebe zdrave Nauke Moje, onima koji je traže." (16.III.76.Ut.) (135 33-34)

Tuži se živi Isus na način kako mnogi mjerodavni vrše službu Njegovu na zemlji:

"Moju Nauku i Viđenja mnogi na zemlji zlorabe. Umjesto da ih prihvate i usvoje za spas ćuša be-

smrtnih,

oni ih umanjuju i gaze. Drže se mudrosti ovoga svijeta, a Moju Mudrost zabacuju i omalovažavaju, pa i one kojima se Ja poslužim. da ubacim plod Svoj s Neba zemlji, da rodi rodom pravim,

i *živi u MeTii uvdrjeke. Amen." (13B 20)

Sveti Josip podiže Kalež zajedno sa svećenikom - Na Blagdan Svetoga Josipa, za vrijeme večemje Svete Mise^ koju je služio pcbcžni fra Bogdan, od jednom pristupi k Oltaru Sveti Josip s drogom Ne*

* beskom Majkom. Sveti Josip priđe sa stra, ne Poslanice posve uz svećenika, stavi tik uz Kalež krasan bijel ljiljan, ogrli svećenikove ruke, i zajjs đno s njime podigne Kalež i ljiljan, prikazujući ih Bogu Ocu, Bogu Sinu i Bogu Duhu Svetome.

Svećenik je bio održao prekrasnu pro,:ovijed o Svetome Josipu^ Zato mu je Sveti Josi^ na ovaj na čin izrazio Svoju zaiivalnosti i ljub^v, što je za jedno s njim na Podizanje prinio Nekrvnu Žrtvu i njegovu čistoču duše i tijela Trojedincae Bogu.

(13B 35)

- 340 -

ožujak 1976.

lok je svećenik fra Bogdar gorljivo propovijedao, javi se dragi Isus s Raspela i reče slugi Svojemu:

"Dobro si propovijedao! Uči Moj narod i dalje tako!" Pod Svetom Misom nad O'ltarom je bio Isus dragi, Raspet na Križu. Pod Svetim Križem, s desne strane stajala je draga Nebeska'^ajka, a s lijeve strane sveta Marija IJagdalena. (1eB 16)

Ruže u prekrasnoj ravnici - Za vrijeme klečanja, dok je bio izložen Presveti Oltarski Sakramenat, ugledam prekTasnu zelenu ravnicu, s lijepim raslinstvom. Po toj ravnici, ovdjeondje, rasla je poneka divna ruža. Dragi Isus, u haljira. nježne boje i s plastom na Ramenima,^*bos, po lijepom sun čanom danu, hodao je tim krasnim poljem i promatrao svaku pojedinu ružu, kako se razvija i raste. Malo dalje od Isusa bila je četair'velikih Anđela u bijelim haljinama. Izgledali su kao na dužnosti. One divne ruže jesu duše dobrih krŠćana na zemlji. (13B 59-60)

Razgranato drvo puno zelenoga lišća - Usred mno^ tva izmučenih ljudi, stajao je veliki Raspetilsus. Između tih ljudi raslo je i jedno veliko usamljeno drvo. Bilo je lijepo razgranato i puno krasnog ze^ lenoga lišća. Onda vidjelica upita: "Gospodine, a kakvo je to drvo u toj sredini, samo među ntnoŠtvom ljudi?" Isus dragi odgovori: "To si ti!"

Veliki Raspeti Isus označuje da je veoma prezren u Ilauci Svojoj na tome dijelu zemlje. (13B60)

Molitve u Korizmeno vrijeme - Cijela je zemlja bi la prekrivena cmim velo*r. Malo nad njim letdjele su ljubičate trake, široke četiri do pet prstiju. A ovdjeondje vidjela se poneka velika ruža, izra^ sla iz toga tla. Bile su jedna od druge udaljene kao zvijezde za punog mjeseca.

Crni veo označuje zemlju u grijehu. Ljubioaste boje označuju pokorničko vrijeme. Velike ruže jesu žarke molitve prikazane Bogu. (13B 16)

- 341 -

travanj 1976.

Travanj

Ovako govori Gospodin Isus Krist djevojci, koju je mladić ostavio i s drugom se ožemo:

"Zašto si povjerovala mladiću,

koji tebi nije bio iskren? Smlri se v srcu svojeiru i Feni služi! Što sam Ja za tebe odredio, to teba čeka u životu tvojemu." (13B 36-37)

"Ne trčite za onim za što nijeste sposobni!"

Jedna pobožna starija žena, iz naše župe, namet ljivo tvrdi i običnim ljudima i svećenicima, da je^ ona vidjelica, mistika. Traži ođ svećenika neka je saslušaju, jer da ona vidi Isusa. No svećenici je nerado gledaju, a još manje drže do ono^a što im starica govori o svojim viđenjima.

Onda sam o njoj razmišljala, pa si rekoh: ona -jako Bogu služi, pa je valjda štogod pobožnoga usnila. Dragi Bog je Svemoguć, i dade kome što hoće * od Sviojih Darova. I kako sam ja o njoj Mislila i molila se, tako doživim Viđenje. Jedan dio -eba spu stio se dolje prema zemlji. Dragi Isus iz^,đe, i sta ne,i gleda... A starica je bila okrenuta prema Isusu, jer ona služi Bogu, i posti, i rodila je osmerodjece...

Za Isusom je došla i draga Nebeska 'Kajka. Bila je vesela i nasmijana. Stala je uz Svog Eožanskoga Sina. Onda Isus dragi pokaže Svojoj Majci neka sta ne uza me. A ja sam tada bila u tako velikom trplje^ nju za duše, da sam jedva mogla i moliti.

Onda starica rekne Gospodinu: "Isuse, ja sam vidjelica! Uzme me za Svpju Službu!" Na tq ^a pridometnem: "Gospodine, pa kad toliko dokazuje za sebe da je vidjelica, mistika, uzmi je u Službu, neka i ona malo trpi za duše." Na to Isus dra^i oštrim pogledom ošine nametljivu staricu i okrene joj le-' &a. A ma mene se nasmiješi i pokaže prstom prema meni, da sam ja vidjelica. Na to reče Gospodinlsus Krist ovoj ženi, i mnogima poput nje, koji i u doći^ javaju svojim ponudama i molbama da i oni budu vidioci i vidjelice: "Pe trčite za onim za što nijeste sposobni!"

- 342 -

travanj 1976.

Jedno je imati lijepa viđen^ , a drugo je primati teška poniženja, podnosii elike napasti i progone, patiti od raznih murni^a i boleština, i^ držati navale đavolske - a to je sve spojeno sa zvanjem izabranih slugu Božjih, kako bi spaeili što više besmrtnih duša. (2.4.7ć.Prvi Fetak)

(13B 44-46)

Mistika u komfornoj sobi

Vidjelica Julija našla se u Zagrebu, u jednoj udobnoj spavaćoj sobi, ukrašenoj ćilimima i raznim svjetskim ukrasima^-8 krevetu je ležala vreme^ šna žena, crne ondulirane kose, velikih cmih oči_ ju i punašna lica. Oko nje, uz njezin krevet, bilo je desetak žena. Držale su je za mistiku, pa a& tražile od nje, da im nešto kaže, da im doda Rij^ či Božje... A ova se samo previjala od boli i nije im ništa odgovarala. Onda su joj u oči i iza leđa govorile, da ne zna ništa, da njoj Ecg ne govori, i da ona nije nikakova mistika.

Na to je razljućene ženske izvuku iz kreveta, skinu s nje spavaćicu, zgule joj kožu.s tijela i, u viđ*enju, svu je izlome na komade, kao trešće za vatru. Onda se pokupe i ostave je onako izlomljenu. A u pokrajnjoj sobi, kuhinji, bili su ukućani. Gledajući u vidjelicu Juliju i oni su glasno govo rili! "Re zna ona nista! ?Ii ne vjerujemo u Boga koji govori misticima!" Na to se vidjelica Julija odlučno usprotivi: "Ja sam vjerovala i vjerujem u Boga koji govori misticima!" - i od& isp%d krova te kuće zauvijek. (13B 32-33)

"Mravinjak trke za tijelo!" - Vidjelica se našla u Zagrebu, na glavnom trgu. Stojeći između mnoš-tva svijeta.promatrala je gradane, kako žure svaki svojim poslom, u brizi za opstanak tijela.Gle-đala je duboko u njihove duše, i žalila ih je, jer je vidjela da. su prazne, gladne Boga i Švjetla Njegova. Najedanput primijeti da drži kruh u ruci, i da ga jede. Lijevom rukom prigrlila je cmi duguljasti kruščič, a desnom rukom otkidala je koma dić po komadić i stavljala ga u usta. I na3e se u 5uđu, jer toliki građani prolaze, a ona stoji*iz-

- 343 -

travanj 1976.

među njih i jede crni kruh. Onća začuje na<3 sobom Glas: "Fokornik!"

Gospodin Isus Krist kaže za ovu gradsku vrevu: "Mravinjak trke za tijelo!"

A jesti kruh i vodu znači činiti po'toru, kako ju je naložio Gospodin Bog cijelome svijetu preko Nebeske Majke, da se zemlja bbrati od ^rijeha i spasi od bezakonja. (13^ 34-5)

"Ti pođi za Mnom!" - Bilo je mnoŠtvo^gvijeta. Dra gi Isus je stajao i duboko ih promatrao. Cledao * je u njih kao đa im želi nesto kazati, kao da ih želi poučiti. A ja sam stajala u blizini i gledala dragog Isusa, kako ih promatra u dušu. EJad se je okrenuo, Isus dragi mi kaže! "Ti pođi za Mnom!" . Isus dragi je žalostan promatrao, kako su premnogi Njegovi sinovi i kćeri postali rotlje sotonino, čeznući za prolaznlm zemaljskim slavama i kratkotrajnim tjelesnim uŽicima. U isto vrijeme Gospodin budno i ljuboMorno pszi na one, koji su pošli za Njim, i bodri ih neka vjero koracaju Nje^ govim stopama.

I nastavlja Gospodin vidjelici: "Umorit ćeš se pi ovoga svijeta, sa Mhom!" Isus proriče vidjelici sudbina na zemlji. Dok jednima dopušta da se

*mauŽivaju na zemlji, dotle drugi puno trpe.

(13B 64-65)

"Junaci Moji Mojim putovima hpdaju!" Pouka mladom čovjeku, koji radi na Slavu Božju, brinući se oko izdavanja Objava Gospodinpvih. Bila mu je saopćena zabrana jedno^ biskupa, đa se izđa knjiga o najnovijim Porukama s Nčba. Upitao je Gospodina za savjet i d.obio je ovaj odgovor:

"Sine Moj, dijete Moje!

Ne budi potišten u tjeskobi srca svojega poradi Mene. Ako moraš što pretrpjeti, poradi Imena Mojega u radu, neka se veseli srce tvoj6, jer te će ka. vplika plaća za dušu tvoju u Nebu, preda Mnom. Jnmaci Moji Mojim putovima hodaju, i biti će im, kao što je bilo Meni, dok sam vidljivo hoćao po licu zemlje. Jedni će mnogo trpjeti poradi A.ene, jer vrše veću službu; drugi manje, jer manje i ra

- 344 -

travanj 1976.

de za Mene, u službi koju sans im Ja đao; a jedni neće niti znati, što je patnja od Vene dana pojedinima. Veća patnja, veća Slava u Nebu, dušama va šim. Budi vedar, i radi kaka si radio, i dostavljaj Moje Riječi, gdje si i dostavljao! Ja sam Onaj za kojega radiš, i s tobom sam!" (13B 37-38)

"Znam tvoje boli u srcu!"

Svećenik se našao u neprilici, jer mr naručeni ill mini nisu stigli u predvi^eno vrijeme. Molio je Gospodina, da to uredi, i Gospodin se pobrinuo, da je pr^spjelo u pravi čas. Ovako govori Gospodin

*J3US Krist:

'T≠ Moj, dijete Kojć, sluga Moj, ljubimče Moj!" Znam tvoje boli u srcu i teškoće u službi tvojoj . za Mepe^ Da se Slava l'.toja ne p^oširi u radu tvoj^ ,mu, zvijer i sluge njezine učinil^L su to, zloduh .u bjesnoći svojoj; dano :m je vriijeme za to. Ja ću tebi biti u pomoći! Ostani ^leni vjeran u sve dane života svojega na zemlji. Ja u tebi Jesam, i biti ću! Slava od ^ne tebi dana, u posljednji dan, obradovat će dušu tvdju, zaručnicu Moju, uyi_ jeke! Ostani u Meni i s Nama! Blagoslovio te je Moj Otac, Ja Sin, i Duh koji izlazi od Nas.Amen."

(I3B 38-39)

"Ti ne spadaŠ u naše redove!" - Našla sam se izne^ 'nada u nepđznatoj modernoj prostoriji, kao u ure-

*du, 9 velikim prozorom i zastorom. Poviši sveće-\iik, već prilično prosjeđ i malo ćelav, služio je Misu za pisačim stolom, koji je imao mnogo ladica. Kada je završio Obred na tom modemom oltaru, uklo^ ni misne stvari, po&e s druge strane pisaćeg stola, sjedne, i nešto je pisao.

Malo zatim dođte u istu prostoriju svećenik, kojega vidjelica poznaje. DoŠao je službeno, donio je neke spise, nešto je rekao, i stavio je spise dotičnome na stol. Ovaj mu je nešto ođgovorio i pozvao ga neka sjedne do njega, da mu pomogne još nešto urađiti.

Kad sam vidjela da neću moći razgovarati s po-

*^ znatim svećenikom, okrenula sam se, da se vratim natrag. U to me onaj svećenik opazi, okrene se

- 345 -

travanj 1976.

prema meni i grubo mi poviče: "Ti ne spačaš t! naše redove!" Na to mu odgovorim: "Budite vi š*c god ho ćete v svojim redovima, ja sam ono što jesar." A ** svećenik proslijedi: "Mi imamo moderne rei^ve i pu tove u njima i u redu svojemu." ***

Dalje mi je Gospodin Isus Krist pokaz&.-, š*c ra de dotični svećenici od Svetinja: ruše Oltars^skil daju slike i kipove Svetaca, domove Božje rre'^reiu ju u moderne sale... ođ Bo^jega prave vra:je,.. * Na to kaže Gospodin Isus Krist ovako: "Ne gledam Jaf^%ko je od Ho^ih slugu sveće^^ra puno učio u modernoj znanosti; Ja gledam što je učinio za Mene ili ^roi;i**\ ere u

radovima svojim. ' * . Moda, modernost nije od Mene, već od oca tare, da upropasti po njoj mnogo duša bes^rtnib. '.* Kako svijet, tako i Moji sluge, svećenici i rsdovni ce, mnogi idu putovima ovoga svijeta',3 *t?r^. sq mo-Što sam kazao, kazao sam! * gi. I tko je onaj od smrtnika nađemlji L'ojih, a da se neče naći preda Hnom.! Ja sam u svenu dobyu SVE! Iza Mene se nema što popraviti, niti savršenije učiniti. Zato će mnogi u zaslijepljenosti svojoj p!ropasti zauvijek,

jer su na zemlji tili sinovi i kćeri*zla, .; koji Mene zazivaju, *^ a u zlu ustraju do svršetka života svojega."

(131 *t-^3)

Puni mjesec obavijen crnom trakom - PrekrES=r. run mjesec obasjavao je zemlju sa visina. ^=s=c je ?o sredini tio opasan trakom cmom kao ugljs^. Iznad tog znamenja bile su ispisane Riječi. Č^c :č. ib nl djelica počela odgonetavati, odmah bi ih pr^irio bijeli veo. Uspjela je pročitati jedino Zi-^?i:

"Kazna za grješnost svijeta!" (13- ^l)

Potresi... - Isus dragi hodao je zraSnLr ^rt^cros i gledao je dolje na zemlju. Ovdjeo=fj= Yi z$stao i ispruženom Desnicom zatresao, kao ča č*l;= ra ze^ mlji nešto potresa. I tako je učinio*7i=a icr:a.

- 346 -

travanj 1976.