www.tebe-trazim.com

SVETA MISA I PRIČEST

PONAŠANJE U CRKVI I POD SVETOM ŽRTVOM

"Ljubite mjesta sveta, domove Moje,
gdje se Moja Žrtva Nekrvna za vas prikazuje.
Ja, Živi Bog, čekam vas u njima
u sve dane do svršetka svijeta.

Na ulazu u Moj dom
učinite na sebi znamen svetoga Križa
i poklonite se s poštovanjem Meni,
svome Živome i Pravome Bogu.
Pokleknite s riječima na ustima:
'Hvaljen Isus i Marija!
Klanjam Ti se Isuse usred Svete Hostije!'

U domu Mojemu ne svojatajte sebi mjesta;
vaše mjesto nek bude kod Mene, pred Mojim Očima.
Gdje ste stigli prije Svetih Časova
tamo i ostanite, i mirno se,
pobožno i sabrano Meni molite
za svoje duševne i tjelesne potrebe.

102

Moji stvorovi ne znaju se vladati u Mojemu hramu:
dodju da Mi se poklone i služe,
a odu natovareni s više grijeha
nego što su ih donijeli na početku.

Za vrijeme Moje Nekrvne Žrtve
Jedni razgovaraju, drugi spavaju,
a trećima je dosadno i dugo - te jedva čekaju
da sluga Moj završi sa Svetim Činom i Obredom
Neki opet gledaju naokolo,
a neki misle na svoje blago
i što će raditi kada dodju kući.
Premalo ljudi na zemlji služi Meni dostojno!

Kada dodjete u dom Moj, pobožno se vladajte,
jer mjesto gdje se nalazite - jest sveto!
Ja sam Kralj nad svim kraljevima i vladarima.
Ako ste došli da Mi služite,
činite to dostojno, kao Moja djeca.
U Hramu Mojemu ne poznaje se nikog osim Mene!
Zato ne razgovarajte ni s ocem, ni majkom,
ni s bratom, ni sestrom, ni s bližnjim svojim.

Dok su vaša srca i usta u razgovoru sa Mnom,
sve dnevne brige i sav posao nek ostanu kod kuće.
Ne služite Mi samo iz običaja i da vas drugi vide,
već Mi služite skrušenim srcem,
jer sam Ja vaš Spasitelj i Bog.
Puno trpim poradi vaših grijeha i prestupaka,
zato Me molite da vam oprostim grijehe
i nastojte ublažiti boli Mojega Srca
nanesene Mi brojnim teškim uvredama.

Pod Mojom Žrvom ne hodajte od Oltara do oltara.
Oči vaše i srce neka za vrijeme Svetog Obreda
budu na Žrtveniku gdje se Meni služi.
Nejaka dječica, koja oko vas hodaju i razgovaraju,
neka vas ne smetaju u vašoj pobožnosti.
To su Moji Andjeli kojima je dosadno i dugo,
zato što se još ne znaju Meni moliti.

Kad slušate Moje Riječi na usta slugu Mojih,
pažljivo ih usvojite i u život provedite
da ne budete samo slušaoci iz običaja,
već izvršioci Riječi Mojih,
koje je dužna svaka duša obdržavati."

103

"KADA SLUGA MOJ PODlŽE TIJELO MOJE I KRV,
kleknite svi iz poštovanja prema Meni,
jer sam za vas sve Pregorku Muku pretrpio.
Tada Mi se od srca poklonite i zaželite
da vam svima udijelim spas duše vaše.
Iza toga sjetite se i svojih pokojnika,
da se i njima smilujem,
ako se još nalaze u mjestu očišćenja.

Molite i za one koji vas progone i čine vam zlo
da im rasvijetlim duše i potresem srca,
da se zasrame i odvrate od grješnih putova
te im duše ne propanu [sic!, nota] u mukama zauvijek.

Sveta Misa nije samo za one koji su je naručili;
svi koji se pod njom pobožno Meni mole
imaju je zapisanu pred Licem Mojim u Nebu.
Budite pravedni u Očima Mojim i u očima bližnjih!
Neka se vidi na vama Moja Milost
i neka iz vaših grudiju odsijeva čisti duh."

PRIMATI SVETO TIJELO ČESTO - ALI DOSTOJNO

"Želim da Me puk Moj, iza skrušene Ispovijedi,
čistim srcem, što dostojnije, često prima.
Što Me češće vaše tijelo dostojno primi,
to je jače i otpornije prema napastima.
Djavli posebno jurišaju na one koji Meni služe.
Zato je svima onima koji Mene slijede
i žive po Mojim Zapovijedima
potrebna Moja Milost
i često primanje Mojega Tijela
- da budu jaki u Meni.

Kada primate Moje Tijelo svi kleknite
jer nitko od ljudi nije dostojan
da Me prima stojeći u srce svoje.
Kada se dijeli Moje Tijelo,
neka oni koji su u smrtnim grijesima
ne pristupaju da Me prime u svoje srce.
Smrde premnogi kada Mene primaju;
i tek što me takovi u grijehu prime,
Ja izlazim van iz grješnih usta
jer ne podnosim prljavštinu i smrad

104

Ja sam Svet i Čist
i želim da i Moji sinovi i kćeri
budu čisti u duši, na tijelu i u kućama.
Dao sam Mojim stvorovima ljudima Milost
da operu svoje haljine od zloća svojih
i očiste si duše u svetoj Ispovijedi.
Dao sam im sapun i vodu
da si iza dnevnog rada očiste tijelo.

Kada sa Mnom, Bogom svojim, razgovarate,
neka srce vaše miriše Lijepim Nebom,
usta vaša da su čista i puna pravde,
a tijelo uredno kad dočekuje Kralja svojega
radujući se Njegovoj Svetoj Blizini.

Nijedno tijelo da ne pristupa Stolu Mojemu
sa sotonskom maskom na licu svojemu.
Kada dolazite preda Me da me primite u srce,
pokrijte tad svoju golotinju
jer će inače djavao, s užarenim šipkama,
paliti gole udove tijela vašega:
u mukama ćete biti velikim."

"NA KRAJU MOJE ŽRTVE OD SRCA MI SE ZAHVALITE
što sam vam dao Milost da ste Mi mogli služiti.
Zahvalite Mi i za sve Darove
koje ste primili pod ovom Svetom Misom,
kao i one primljene ranije u životu.

Kada Sveti Obredi završe i ostavljate Moj dom,
učinite s blagoslovljenom vodom
na tijelu svojemu znamenje Mojega Križa
i poklonivši se Meni od srca
podjite na svoja mjesta, gdje inače živite."

PRIBLIŽUJE SE SUDNJI DAN

"MNOGI SE VAPAJI DIŽU K MENI U NEBO:
Bože moj, Bože, zašto si nas ostavio
i u ruke neprijatelja naših pustio?
Zar smo mi, uistinu, toliki grješnici?

105

Sinci Moji i kćeri Moje!
Ja, Živi Bog, svima vam dovikujem:
nema većeg neprijatelja
nego što su grijesi vaši!

Kada vas tište nevolje razne vrste,
pogledajte u srca svoja kako izgledaju.
Ako su preda Mnom čista, blago vama,
jer vam pripravljam u Nebu lijepa Mjesta.
Veća patnja na tijelu, veća Milost za dušu.

Dušama koje Meni služe šaljem križeve
i pripuštam kušnje razne vrste,
jer Svako tijelo mora do groba
biti kušano i prokušano
toliko koliko ima dužnosti i kakve.

Zlatar stavlja zlato na vatru
da vidi je li pravo.
Tako i Ja kušam svoje
da vidim hoće li Mi ostati vjerni
i da kroz te kušnje dušu ukrasim.
i Stan joj u Nebu uljepšam.

Imam na milione duša, širom svijeta,
za koje netko treba da trpi da se spase.
Želim da pokraj jedne duše
koja će biti Stanovnik Neba
- i druge udju u Lijepo Nebo.
Zar nećete trpjeti i moliti
da uz vaše patnje i molitve
i mnoge druge obratim i spasim!?"

"GLEDAM SVOJIM OČIMA TU SUZNU DOLINU
kako je postala veliko groblje
po kojem zlodusi kopaju svojim motikama.
Duše umiru jedna za drugom,
a Moje Poljane ostaju puste i prazne
- obrasle suhim korovom.

Približava se dan Velikoga suda,
ispunjavaju se Riječi Moje.
Opominjem vas preko znakova na Nebu i na zemlji:
nesreće pogadjaju mnoga mjesta i krajeve,
snalaze vas trpljenja, bolesti i žalosti.

106

To Ja na vas pripuštam da ne stradate dušom,
da živite oprezno držeći poslušno Moje Zapovijedi

Opominjem vas preko odabranika Svojih i proroka,
ali imam samo malo revnih svećenika i redovnika
koji jakim glasom bude mrtvace oko sebe
da se probude od svog smrtnoga sna
prije Mojeg drugoga Dolaska.

Oni koji ne vjeruju da Ja Jesam
vidjet će Me na dan Suda gdje dolazim u Slavi
kao Bog Neba i zemlje, svega stvorenoga.
Dobrima ću biti tad na radost,
zlima pak na strah i žalost."

OTAC NEBESKI I DUH SVETI PROMATRAJU...

Dok je dragi Isus zanosno propovijedao, odjednom se na vratima što vode u sakristiju pojavio Bog Otac sa Svetim Duhom. Bog Otac Nebeski bio je obučen kao Vladar. Odjeća Mu je bila kao od sjajne bijele svile. Po njoj su bili ukrasi i izradbe u raznim bojama: narančastoj, limunastoj, plavoj, ponegdje kavenastoj i zelenkastoj... Te predivne haljine i svečani plašt, koji je imao preko Ramena, bili su tako dugački da su se ispod njih vidjeli samo vršci snježnobijelih papuča. Na Svojoj svetoj Glavi imao je prekrasnu Krunu, ukrašenu nevidjenim Nebeskim ukrasima. Od Osobe Boga Oca odsijevala je i Njegova odjeća i Njegova prekrasna Kruna. Bog Otac bio je Mlad kao da je u najljepšoj dobi Života. Blistao je Ljepotom kakove zemlja ne radja, niti su je moje oči ikada vidjele.

Nad Glavom Boga Oca, ali malo sa strane - kao da su dvije osobe jedna blizu druge, pa u sredini - lebdio je sjajan Golub, velik kao orao. Odsijevao je kao sunce koje svoje zrake spušta prema zemlji.

Bog Otac stajao je Svojim svetim Nogama na pločicama crkvene zgrade, ispod zvonca kojim se daje znak za početak Svete Žrtve.

107

Otac Nebeski i Bog Duh Sveti divili su se Dječaku Isusu kako lijepo i zanosno propovijeda. Gledali su Ga i slušali s velikom Ljubaviju i s mnogo Pažnje. Onda Bog Otac, sa smiješkom na Licu, pozove Mladog Propovjednika: "Sine Moj, dosta si Ti propovijedao dok si vidljivo hodao po licu zemlje. Podji sad s Nama i budi kod Mene!"

Na to dragi Isus pogleda Svoga Nebeskoga Oca te gorko zaplače i prozbori: "Neću izaći od Moje Majke Crkve dok iz nje ne ponesem ono što sam u njoj uspostavio!"

Božanska Propovijed trajala je sat i pol. Mali Propovjednik nazvao ju je "ISUS NAS ZOVE!" - jer ima takav sadržaj.

Za vrijeme Vidjenja Bog Otac Nebeski pogledao je radosno i na vidjelicu Julku, kao da želi s njom zapodjeti razgovor.

108

1949. - 1953.
POST I POKORA

ŠTO JE POST A ŠTO JE POKORA

Ni ja nisam znala što je pravi post i pokora. Naša majka skuhala bi grah i rezance. Onda ih lijepo prelije kajmakom i, da bude hrana jača, ispeče još i jaja. Kad sam primila milost, kaže dragi Isus: "Nije to post! Kazat ću ti što je post i što je pokora. Moja Majka već odavna propovijeda post i pokoru, ali samo malo ljudi pravo posti i pokoru čini." Onda me je Gospodin poučio.

Uzmimo najprije p o s t . ima više načina kako se čovjek može ogriješiti o zakon posta.

Mnogi nisu upućeni da se u dane posta ne smije blagovati ništa što nije iz zemlje naraslo, pa umjesto mesa troše sir ili jaja, a kao začin uzimaju maslac ili mast. Ali to nije posno jer je od životinje poteklo! To se ne blaguje u dane posta. Posna hrana jest čaj, crna kava, sve voće i povrće, kruh, tjestenina, riža, krumpir, grah i slično.

Drugi se opet ogriješuju o post jer uzimaju previše hrane. Ali u dane posta dopuštena su samo tri obroka, i to onakva kakvi spadaju na post. Za doručak se uzima malo hrane, za ručak je dopušteno najesti se do sita, a za večeru se opet uzme samo malo hrane. Izvan ta tri obroka ništa - ni od hrane nl od pića! A mnogi i u dane posta stalno nešto stavljaju u usta: sad uzme jabuku, sad suhu šljivu, pa komadić kruha, pa gucne malo vode... Za ručak se ionako do sita najedu - i tako im je tijelo cijeli dan sito i napito. To nije post! Na takav se način ne daje Bogu zadovoljština za grijehe. Tijelo mora osjetiti da čini pokoru za svoje prestupke.

109

Svećenici kažu: Kad je kome 60 godina, više ga ne obavezuje zakon posta. Ali dragi Isus propisuje ovako: Kad ti možeš u starosti psovati, svašta izgovarati i svakojako griješiti, a ti moraš Bogu dati i zadovoljštinu. Dokle god tijelo griješi, dotle je dužno da čini i pokoru. A jer svi griješimo do smrt! - dužni smo i postiti do groba!

A što se tiče p o k o r e jasno je rečeno: ujutro ništa, pa ni vode; u podne krišku kruha, odrezanu nemasnim nožem, i 2 dcl vode, iz čiste namasne čaše; navečer opet krišku kruha i 2 dcl vode. Ako izvan ovih obroka bilo što od hrane ili pića stavljaš u usta, već oskvrnjuješ pokoru! Nije ti potpuna! I onda se nemoj zavaravati da činiš pokoru po Gospodinovim Propisima, jer On ti preporučuje, ako možeš, da i navečer ništa ne blaguješ!

I što se tiče onih količina: "uzeti samo krišku kruha i čašu vode od 2 dcl" - to je Živi Isus odredio! On me je poučio kako da to označim.

Još je dragi Isus rastumačio i ovo. Kad bi ljudi postili i pokoru činili, ne bi bilo toliko preljuba i nečistih grijeha. Ugojeno i sito tijelo ima odviše jaku krv pa postaje sklono razuzdanosti jer se u njemu radjaju neuredni prohtjevi. A kad tijelo krotiš, krv postaje slabija i tijelo nema toliko napasti.

Zato je Gospodin veoma nezadovoljan što su za vrijeme Drugog svjetskog rata, i poslije njega, mnogi crkveni Poglavari odobrili razne olakšice u obdržavanju posta. I tako danas jedva tko živ, bilo od vjernika bilo od svećenika i redovnika, obdržava post i čini pokoru u duhu Evandjelja i Poruka s Neba. Evo što Gospodin Isus kaže svećenicima na ovo ublaživanje i odbacivanje posta i pokore:

"TKO JE VAMA REKAO DA SE NE MORA POSTITI
i tko vam je dozvolio da si ublažite post
i tako svojim sablažnjivim primjerom
smućujete puk Moj na zemlji?!
To je učinio djavao!
To nije od Mene dano Slugi Mojemu,
Poglavaru Crkve Moje, Papi.
Dao sam Ja vlast Mojim slugama svećenicima

110

da upravljaju Mojom Majkom Crkvom,
ali sam Majku Crkvu Ja uspostavio!"

Nijedan sluga Božji ne smije voditi narod na svoju ruku, niti činiti što protivno Nauci Božjoj. Božji Siuge moraju upravljati Crkvom Božjom po Božjoj Volji, a ne dozvoljavati ono što Bog zabranjuje. Nije čovjek nad Bogom, već je Bog nad čovjekom!

DANI POSTA

Gospodine, kojih propisa da se držimo obzirom na post? Da li post vrijedi kao u starini?

Odgovor Gospodina Isusa Krista: Postom su obvezani svi od sedme godine do groba. Kada može staro tijelo i mlado griješiti, može i postiti. Postiti treba po starom običaju, tj. svakoga petka, u dane Kvatra, u sve dane Korizme (osim Nedjelja i zapovjedanih Blagdana), te uoči velikih Blagdana.


Gospodine, da li je koji dan u godini za sve zapovjedjena pokora (kruh i voda) ili se to samo preporučuje, već prema mogućnostima?

Gospodin kaže ovako: Tko čini pokoru taj ima veću zaslugu za dušu u Nebu. Teški bi grješnici morali, prema svojim mogućnostima rada, za svoje grijehe činiti pokoru na zemlji, jer ih inače u vječnosti čekaju strašne muke kao kazna za teške prestupke.

I bez naloga svećenika dužan je postiti svaki grješni čovjek.

RAZNI SLUČAJEVI

"Mrsiti, tj. u dane posta jesti meso i jela začinjena mašću, dozvoljeno je samo vojniku u vojsci i zatvoreniku u zatvoru jer si ne mogu uzeti što hoće; kako dobiju tako blaguju.

Oni koji žive na hrani u tudjoj kući, ne griješe što moraju jesti ono što se pred njih stavi; ne mogu si uzeti za hranu što hoće.

Radnici koji se hrane u raznim kuhinjama i menzama pa petkom jedu meso, dužni su za pokoru svojih grijeha postiti u Nedjelju, kada ne rade.

111

Posluga u kućama privatnika dužna je postiti jer se u petak i dane Kvatra na stolovima gospodara nadje posne hrane i mogu je zamoliti i uzeti sebi za obrok.

Bolesnicima koji jedu meso i masno u dan posta, pripuštam na tijelo još veće muke.

Teški radnici smiju uzeti posni obrok malo veći, jer im naporan rad troši snagu.

Ja, Spasitelj vaš i Bog, želim da postite i pokoru činite! Nemojte se sablažnjavati na štetu vaših duša, svi mali u puku i vi veliki, koje sam postavio za sol zemlji i da budete uzor Mojih Riječi i Djela."

ODRICANJE BLAGDANOM

Gospodin jednom reče da se post, pokora i odricanje u hrani učinjeni Nedjeljom i Blagdanom u Nebu bilježe na posebnom mjestu, kao zaslužniji nego inače. Samo, On to ne traži od svakog pojedinoga. To su posebni miljenici Božji, duše dobre volje koje u Nebu grade kuću od zlata.

Inače, post, pokora i razna druga dobra djela mogu se namijeniti za obraćenje grješnika, za obraćenje kojeg pojedinca, za Spas pojedine duše, ili više njih, na ovome svijetu ili drugome - i na mnoge druge nakane.

"BEZ OVIH ČETVERO K MENI SE NE DOLAZI!"

Žene su za vrijeme rada i odmora o koječem razgovarale. Onda se povede riječ o vječnosti. I počele one lijepo sortirati: ova će u Nebo, ova neće - i tako redom. A dragi Isus se javi i progovori ovako:

"Molitva, post, dobra djela,
i Život po Božjim Zapovijedima
- vode čovjeka u Nebo!
Bez ovih četvero k Meni se ne dolazi.
Ako čovjek vrši jedno, a ispušta drugo,
nije mu djelo potpuno za Spasenje Vječno."

MUKE IZJELICA

Negdje na jugoistoku, u nepoznatu kraju, hodala je vidjelica uskom bijelom stazom, u društvu jedne udovice. Išle su jedna za drugom jer je staza bila vrlo

112

uska. U tom kraju drveće, trava, poljsko i šumsko cvijeće izgledaju nekako drugačije nego na zemlji.

I dodju do ogromne zidane štale, oko koje je šetao djavao, s puškom na ramenu. Vidjelica se tad okrene znanici pa joj reče: "Idem da vidim što je u toj dugačkoj štali kad je djavao čuva." Zidovi su joj bili sagradjeni od kamenih blokova. Pred štalom su bili torovi, ogradjeni bodljikavom žicom. Teška željezna vrata visjela su na dvjema željeznim šipkama, dolje i gore po jedna, pa ih je trebalo povući na stranu kao na teretnim vagonima.

Kad udje u štalu, ugleda mnogobrojne torove pune ljudi-svinja. Samo u jednome toru bilo ih je, valjda, stotinu i pedeset! Ti jadnici ležali su na golom hladnom betonu, povaljeni kao prasad. Osim glave i vrata - sve je na njima bilo svinjsko: papci, tijelo, dlaka, pa i rep.

Kad ugledaju vidjelicu, začude se njenom posjetu. Budući da im je bilo dano do znanja da ona služi Bogu, nekoliko njih ustane pa je sklopljenih papaka zamole neka se zauzme za njih da ih oslobodi iz sotonskog logora.

Opazivši djavao vidjelicu u blizini svoga roblja, žestoko se rasrdi i poviče: "Tko je tebi dozvolio da hodaš po mojem terenu! Izlazi, jer ću te inače ubiti!"

Požuri vidjelica iz štale, a nekoliko jadnika podje par koraka za njom. Jedan od njih, s Krunicom na sklopljenim papcima, plačući je molio: "Izbavi me!" Ali vidjelica, neraspložena zbog njihovog odvratnog izgleda, odgovori mu: "Što da molim za vas kad ste svi marva!"

Dotle se djavao približi i već je htio početi udarati. Vidjelica ga pogleda, digne se uvis i odleti otkuda je i došla.

Na ovome mjestu trpe oni koji su za života teško griješili, a za pokoru svojih grijeha nijesu nikada postili ni pokoru činili. Mrsili su i gostili se čak i u dane posta.

Vidjelica upita Gospodina: "Da li mogu za njih moliti i što da molim?" Gospodin odgovori: "Kako su živjeli na zemlji tako neka im bude u vječnosti. Nije dano za njih moliti!"

113

Jednom zgodom Gospodin ovako rastumači: "Nije svaka duša dostojna molitve. Ako za života nije molila, niti je molitvu cijenila, u vječnosti joj molitva ne koristi. To je tijelo na zemlji omalovažavalo Boga i sve ono što k Bogu vodi."

Za udovicu koja je pratila vidjelicu dio puta Gospodin reče: "To znači što si joj tumačila o dušama, slušala je Moju Riječ. Poslije si ti otišla svojim putem, a ona je ostala na svojem putu."

DJEČICA BLAGUJU S PRESVETIM TROJSTVOM

U tegobama života i u mnogim odricanjima poradi Boga, vidjelica jednom pomisli: Ovdje na zemlji ne uživam ništa zemaljskog, a Bog zna što me i tamo Gore čeka, što ću jesti i gdje ću biti!

Nedugo iza toga nadje se na Nebeskom tlu, pred velikom zgradom. Bila je tako velika da ju je očima jedva mogla obuhvatiti, a uredjena kao najljepše Predvorje Neba. U velikom predsoblju pod je bio parketiran, ali neulašten. U prostranoj blagovaonici stolovi su bili lijepo poredani i prekriveni bijelim stolnjacima. Stolice su bile jednostavne, s naslonom, ali niske kao za djecu. Dvije djevojke donosile su duboke bijele tanjure i zajedno sa žlicama slagale ih po stolovima.

Odjednom evo Dječice! Bile su to same curice, u dobi od pet-šest godina. Moglo ih je biti oko stotinu pedeset. Dječica se vratila sa šetnje po Nebu. Došla su u povorci, u svakome redu po četiri. Naprijed, sa strane, bila je njihova Voditeljica. Moglo joj je biti do pedeset godina.

Kad su Dječica ušla u dugački hodnik, povezan s ogromnom blagovaonicom, u najvećem miru i u najljepšem redu počnu skidati sa sebe nepotrebnu odjeću. Rukavice i kapice objese na lijepe vješalice, koje su izgledale kao palmine grane. Kaputiće metnu na najgornju granu. Izuju i cipelice, a umjesto njih obuju papučice.

Diveći se tome ponašanju, zapita vidjelica Voditeljicu: "Pa tko ih je naučio tolikome redu?" Ona joj odgovori: "Ovdje Djeca znaju red i drže ga se!" Na to

114

će joj vidjelica: "Vi njih vodite kao da ste njihova Učiteljica!" Ona odgovori: "Dok sam boravila na zemlji, ja sam i bila učiteljica. A i sada gore u Nebu, povjerena mi je ista dužnost." Gledajući Dječicu ovako čistu i ovako ugladjenu, primijeti vidjelica: "Niti njihove majke nisu se za njih ovako brinule kao što se Vi brinete!"

U taj čas začuje se iz Blagovaonice zvono. Pozivalo je Djecu na Ručak. Dječica podju k Stolu i svako sjedne na svoje mjesto. Tada iz posebnih Prostorija dodje i Presveto Trojstvo, u pratnji Nebeske Majke i Svetoga Josipa. Bog Otac i Bog Sin stanu na čelo Stola; Duh Sveti lebdio je u liku sjajnog Goluba u sredini. Ali i On izadje iz tog Sjaja i kao Prekrasan Mladić pristupi k Stolu. Sveti Josip je bio na strani Boga Oca, a Nebeska Majka na strani Svoga Božanskog Sina.

Medjutim, u Blizini Presvetoga Trojstva i Svete Obitelji, jedno mjesto ostalo je nepopunjeno. Odjednom Bog Otac zapovjedi vidjelici neka pristupi k stolu na ono prazno mjesto. A ona se poboja približiti Velikome Svetome Bogu, pa u smetenosti reče: "Gospodine, nijesam dostojna da blagujem s Tobom za stolom Tvojim. Ja sam slabo dijete, grješnica! Nijesam dostojna Tvoje Blizine."

Na te riječi progovori Učiteljica: "Ti moraš poći za Stol gdje ti je pripravljeno po Zapovijedi Božjoj!"

U to se ulazna vrata otvore i na njima se pojavi neki svećenik. Htio bi i on unići. Ali nad Presvetim Trojstvom začuje se čvrst Glas: "Ne ulazi u Moje Svetište! Nijesi Mene dostojan." Kad svećenik začuje osudu, počne gorko plakati. Vidjelica se nad njim sažali pa zamoli: "Gospodine, taj svećenik plače! Pusti ga unutra i daj mu da sjedne u Blizinu Tvoju." Ali Bog Otac oštro odgovori: "Neka plače! Nema mu uiaza u Moje Nebo! Dao sam mu da ga vidi, ali mu nema ulaza k Meni jer je zlostavljao i mučio sirote i udovice, i skraćivao im zasluženu plaču."

Na to Gospodin zapovjedi vidjelici: "Sjedni za Stol Moj i jedi, da vidiš što Mi u Nebu blagujemo!" I vidjelica učini tako.

115

U to Djevica, koja je izgledala kao časna sestra, donese Jelo. Stavi zdjelu na stol i, iza Presvetoga Trojstva i Svete Obitelji, nagrabi u tanjur svima po redu. A bila je pripravljena krasna krumpirova juha. Krumpir je bio narezan u sitne kockice, a juha nježno začinjena kajmakom. Bila je vrlo tečna i imala je slastan okus.

Kad su svi blagovali, gledajući u vidjelicu, Otac Nebeski rekne: "Sada vidiš kako Mi u Nebu živimo i što smo jeli."

Vidjelica tad pogleda prema vratima. Svećenik je još tamo plakao, a onda podje nekud napolje.

"TIJELO MORA BITI PRIPRAVNO ZA MOJ DOLAZAK!"

Stoljećima je Majka Crkva tražila da vjernici prije blagovanja Presvetoga Tijela Gospodinova budu natašte od pola noći. Kad je to svedeno na samo tri sata Gospodin ovako prekori sluge Svoje:

"Tko je vama dozvolio da si ublažite post prije primanja Mojega Tijela?! Tijelo mora biti pripravno za Moj dolazak!"

Nije Bogu do toga da čovjek bude gladan dok prima Njegovo Tijelo. Bog može doći, i dolazi, u bilo koje vrijeme u srce čovjekovo - na duhovan način. Ali kada Ga puk Njegov prima vidljivo, Gospodin traži stegu tijela, kao zadovoljštinu za počinjene grijehe. Nitko, živio on u samostanu ili vani u svijetu, nije u Očima Božjim toliko pravedan da mu ne bi trebalo pokore i posta.

ODGOJ DJECE

"GDJE SU MOJI ANDJELI,
tu kuća i dvorište Nebom miriše.
Majke, okićene plodovima,
ako u mnogim radovima vaša tijela i klonuše,
Ja ću vas spasiti po radjanju djece vaše."

116

DIJETE KRSTITI ŠTO PRIJE!

Smije li svećenik uskratiti roditeljima krštenje njihova djeteta ako dotični imaju kakovih zapreka?

Ovako govori Gospodin Isus:
"Neka se dijete krsti što prije
da ne ode u Vječnost, k Meni,
bez Mojega Znamenja.
A roditelji, ako se ne poprave,
za svoje prestupke dati će Meni račun.
Ako li se pokaju i očiste od grijeha,
sve ću im oprostiti
kao da nijesu ni sagriješili.
Ja poznajem ljudsku slabost.
Gdje je krv jaća, tijelo postaje slabije.
Zato je potrebna stega života, post i pokora."

PRETJERANA SKRB ZA DIJETE

Mlada majka toliko se brinula za svoje djetešce da je njegove pelenice čak i Nedjeljom prala i iskuhavala. Kad ih je rasprostirala da se suše, bila ih je puna bašča.

Zgodnom prilikom upitam je: "A zašto ti svaki dan trošiš tolike pelene, a jedno dijete!" Na to mi odgovori: "Nekad se dijete uznoji, nekad pomokri, nekad ovo, nekad ono... Svaki put mu drugo dam." Onda je poučim: "Ma preperi malo u mlakoj vodi, ili u hladnoj ako nemaš mlake, i stavi da se osuši i dobro je. Jedanput ili dvaput tjedno iskuhaj - i dosta je!

A ona svaki dan napuni mašinu rubljem što dječjim što drugim. Pa uzme prašak za pranje, istrese ga u stroj, pa vrti, vrti...

Dragi Isus ju je bio prekorio što se pretjerano brine za ta razna iskuhavanja. Nedjeljom neka opere dijete i to ispod njega, da ga ne grize, ali neka u dan Gospodnji ne iskuhava.

ODGOJ U DUHU BOŽJEMU I STEZI!

Druga majka upitala je za savjet u odgoju djece. Gospodin joj poruči: "Neka otac djecu svoju odgaja

117

kako je sam bio odgojen u roditeljskoj kući, u Duhu Mojemu."

Dalje govori dragi Isus svim roditeljima na zemlji kako treba odgajati djecu:
"Savijaj šibu dok je mlada
jer kad izraste i otvrdne
nećeš to moći učiniti nad djecom svojom.
Što uzraste u njima u mladosti
to će činiti i u starosti. Amen."

Majci, koja je pitala za svoju djecu, Gospodin ovako odgovori:

"Kako si ih odgojila, takve ih i imaš!"

ŽENE KOJE NISU DOBRE MAJKE:

"Ima mnogo žena na zemlji
koje nijesu dostojne nositi ime 'majka'.
Takove žene radjaju djecu po želji
i onda ih odgajaju kao maze
a ne kao Moje andjele;
druge opet svoju zlu volju
iskaljuju na nedužnoj dječici,
koja trpeći razne tegobe života
i ne znaju, jadna, što je majčinska ljubav.
Makar živjela u bilo kakovoj sirotinji,
djeca moraju gledati na svojim roditeljima
blage riječi, ljubav roditelja,
molitvu i strah Božji
- da se to utisne u njihove duše.

Gdje ognjište roditeljsko
Božjom Ljubavi prožeto nije,
tamo malena srca nema što da grije."

"NE UDARAJ PO TOJ DJECI!"

Djeca bila jako nemirna i zločesta. Često su i štetu pravila. Mati reče da ne zna što bi s njima počela pa ih je jako tukla. A dragi Isus joj poruči:

"Ne udaraj po toj djeci. Bolje uzmi Krunicu pa se moli za Moj Blagoslov nad njima kako napast ne bi ima-

118

la vlasti da se njima posluži. Djeca imaju krv tvoju, i očevu, i djedovu. Kakvi su oni bili, takva su i djeca. Ne mogu ona biti dobra kad ne valjaš ni ti, ni muž, ni djed."

"NIJESI TI DALA DJECI SVOJOJ NIŠTA!"

Žena srednjih godina, hvalisavka kao što ih je mnogo na zemlji, ovako se pred drugima uzidizala: "Nisam ja kao tolike druge žene. Dok one još spavaju, ja već radim. Zato ja imam svega i sve mi je uredjeno, u polju i kod kuće. Svojim dvjema kćerima dala sam kruh u ruke i osigurala im život. Jednu sam kćer poslala u škole i svršila je fakultet, a druga je izučila zanat. Stavila sam ih na noge i sretna sam. Uživat će u sve dane!"

Na ove samohvale Gospodin Isus zapovjedi vidjelici: "Reci toj majci. Nijesi ti, ženo, djeci svojoj dala ništa - jer im nijesi dala Mene! Upitaj svoje kćeri kako se mole, kada su bile u hramu Mojemu kod Moje Nekrvne Žrtve, kada su zadnji puta očistile haljine svoje u Meni i primile Me u srce?"

Na ovaj strogi upit žena se zbuni i postidi: "Neka mi Bog oprosti! Pa ja ni ne znam da li Mu one služe i kako se vladaju. Daleko su od mene, u gradu, a kada se sastanemo, to ih i ne pitam."

Gospodin još upita ovu ženu, koja se pretjerano brinula za vremeniti život: "A kako i ti Meni služiš?"

Žena na to zaplače: "Bože, oprosti mi! Ta ni ja sama ne stignem se od silnoga posla i umora pomoliti. Imam marvu, moram je namiriti; imam njivu, trebam je obraditi; imam polje, moram ga okopati. Dok to obavim, već sam tako umorna da ni moliti ne mogu; svlada me san."

Gospodin prihvati ovu zgodu i poruči premnogima na zemlji koji se toliko trude oko škola, a premaio misle na Spas duše:

"UZALUDNO JE RIBANJE KLUPA
ako se stečenim znanjem Meni ne služi.
Koliko je mnoštvo Mojega naroda,

119

u svojoj prevelikoj mudrosti,
ludo prošlo pred Mojim Očima, na Sudu."

Drugom zgodom Gospodin reče:
ŠKOLE OVOGA SVIJETA KORISTE LJUDIMA
da si tim znanjem i zvanjem
zarade kruh svoj svakidašnji.
Ako Meni u tom ne posluže,
beskoristan im je život na zemlji,
jer je mudrost ovoga svijeta
mnogim dušama na vječnu propast."

U mnogima koji pohadjaju škole, osobito više, razvije se pomalo umišljenost i oholost. U isto vrijeme sve više zanemaruju svoju Svetu Vjeru i Boga. Zato Gospodin ovako progovara na račun velikih škola, koje pohadjaju uglavnom djeca bogataša i uglednika:

"Duboki džepovi djavle odgajaju!"


"Tko misli da je nešto,
a ne živi po Mojim Zapovijedima - nije ništa!
Veliki je siromah svaki onaj
kome Ja ne stanujem u srcu!"


"Pred Mojim Očima, na Sudu,
ne poznaje se velikane ovoga svijeta:
ni kraljeve ni careve!"

Duše, kako ih je Bog stvorio, izgledaju sve jednako: kao prekrasna pšenica kad se stavi na hrpu. Razlikuju se samo po svojim dobrim i zlim djelima.

PO SVILENIM STEPENICAMA U CARSKI DVORAC

U Vidjenju se nadjem sa svojim sinčićem ispred prekrasne zgrade, koja se dizala u visine Neba. Onda uhvatim dijete za ruku i kažem mu: "Hajdemo u tu zgradu!" Pridjemo bliže i gledam - a to se uz zgradu uzdjižu sjajne svilene stepenice, mekane kao jastuk, a bijele kao snijeg. Kao da u toj zgradi carevi stanuju! Na to kažem zabrinuto djetetu: "Pa mi ne smijemo ići tim stepenicama!"

120

Tada začujem odozgo Glas: "Dodji gore!" Počnemo se uspinjati, ali nakpn dvadesetak stepenica dijete se stane rušiti; par puta se i poteplo. Pobojah se da će zamazati te prelijepe stepenice pa ga ukorim: "Što se rušiš? Naprijed!"

Na stepenicama su bile dvije krasne ruže, malo razmaknute. Jedna je bila veća, a druga manja. Kad smo se uspeli do veće ruže, promatrala sam je s udivljenjem. Bila je bijela i sjajna, i činilo se kao da je s drškom otkinuta i ovamo, na tu stepenicu, stavljena.

Tada ugledam gdje malo poviše na stepenicama stoji Majčica Božja i smiješi nam se. Onda je upitam: "Draga Gospo, je li to Tvoja ruža? Hoćeš li da Ti je podignem i donesem?" Majčica Božja odgovori: "To je tvoja ruža!" A za manju, ružičastu, reče: "To je tvoje dijete! Moraš ga voditi kroz život."

Poslije dragi Isus rastumači da velebna zgrada označuje Nebo, a svilene stepenice označuju molitve, put u Nebo. I još Gospodin reče: "Koliko Mi više poslužiš, toliko si viša u Nebu!"

"ČOVJEKA SAM STVORIO NA SVOJU SLIKU!"

Slušala sam nećaka kako živo raspravlja sa svojim kolegom. Učili su u školi da je čovjek postao od majmuna pa su sad o tom debatirali. Istog dana javi se dragi Isus i kaže ovako:

"Ja sam čovjeka stvorio od zemlje
i udahnuo sam mu Svoj duh!
- pri tom Gospodin snažno dahne.
Svaki čovjek ima besmrtnu dušu
koja razvija tijelo u kojemu će boraviti.
Živite i razvijate se u Duhu Mojemu,
zdravi ste i bolesni u Duhu Mojemu,
govorite i slušate u Duhu Mojemu,
radite zlo i dobro u Duhu Mojemu.
Sve to Moj Duh dopusti
jer imate slobodnu volju.
Nije čovjek postao od majmuna!
Ja sam životinje stvorio kao životinje,
a čovjeka sam stvorio na Svoju Sliku!"

121

PAZITI NA IZBOR ZVANJA!

Mladiću se pružila zgodna prilika da postane šofer. To ga je jako privlačilo jer da onda neće morati teško raditi. Ali dragi Isus poruči njegovoj majci da je to zvanje veoma opasno. Nedjeljom i Blagdanom često puta neće moći prisustvovati Svetoj Misi, a i samo Spasenje duše biti će mu u opasnosti. Majka je iza toga mnogo molila, sve dok sina nije prošla ta velika napast.

ANDJELOVA ČEDNOST

Kad sam jednom mijenjala gornje rublje, opazim kako se moj Andjeo okrenuo ledjima prema meni.

Ispripovjedila sam doživljaj svećeniku, a on na to reče: "To je pouka o čednosti!"

NE IDE MU PO PLANU

"ŽIVIM ŽIVOTOM MUKOTRPNIM SVAKI DAN..."

Jednog Blagdana poslije podne povukla sam se u samoću da štogod duhovno pročitam. U toj prostoriji bio je pospremljen namještaj kojim se u to doba nije služilo. Odjednom začujem u svojoj blizini glasnu pjesmu. Dignem pogled s knjige i ugledam gdje nasred stola sjedi lijep, elegantno obučen mladić. Ruke je prekrižio po bećarski, noge spustio dolje, pa mi se smiješi i pjeva: "Živim životom mukotrpnim svaki dan, svaki dan; s-i-r-o-t-a-m, s-i-r-o-t-a-m i djavo je stran..." Zadnje riječi je razvlačio kao da me razapinje. Ali u prvi mah pjesma mi se učinila nekako sadržajnom pa mu reknem neka je još jednom ponovi. On to učini, još se malo smijao, a onda nestane. Na to kaže moj Andjeo Čuvar: "To je djavao!"

Mučilo ga što se nasladjujem s Božjom Naukom pa mi zapjevao da me rastrese. A njegove riječi znače da se sirote najviše priklanjaju Bogu, pa djavao nema pristupa medju njih.

122

"NAŠAO SAM SI DRUGU!"

Jednom je došao srdit pa mi kaže: "Kada nećeš biti moja zaručnica, evo ti sve što sam uzeo i ne trebam te! Našao sam si drugu!" i nešto baci u dvorište i ode ljut od mene.

"TAKO SAM ZABRINUT!"

Bila sam u posjetu kod rodjakinje. Kući sam htjela pješice, preko polja, moleći usput Krunicu. Tek što sam izašla iz vrta, opazim da pokraj živice netko sjedi. Pomislim da je lugar, ali kad bolje pogledam, vidim da je to djavao, obučen u žućkastozelenkastu odoru, s kapom na glavi, ispod koje su virili rogovi. Jako sam se poplašila i nisam znala što ću i kuda ću. Staza je vodila baš pokraj njega pa sam se bojaia da će me napasti. Ako li se vratim natrag, pa na vlak, opet će on mene dočekati na drugom mjestu. Onda pomislim, ako me i napadne, vikat ću; blizu je željeznička čuvarnica i selo, pa će me netko, valjda, čuti.

Ali, kad sam prolazila mimo, on ostane sjedeći i samo mi zamišljeno rekne: "Tako sam zabrinut! Imam samo ovo malo uniforme, i ako mi i to uzmu, ništa neću imati!"

Ne bi narod bio ovoliko grješan da nije takovo vrijeme. Kaže dragi Isus: Kakovo je vrijeme takav je i narod.

"ŠTO SE TI MENE TOLIKO BOJIŠ!"

Pošao djavao prema meni, a ja se uplašim i vrisnem. On na to oštro vikne: "A što se ti mene toliko bojiš!"

"JULKA, MA ŠTA TU RADIŠ!"

Molila sam u kapucinskoj crkvi. Odjednom se otvori Svetohranište i izadje velika Sveta Hostija. Kad se spustila na podnožje Oltara, na stranu Evandjelja, postane od nje Dječak od pet godina. Bio je tako mio da sam bila kao u zanosu. Držeći u ruci veliku Svetu Hostiju, Dječak podje prema meni.

123

Odjednom začujem ljutit povik: "Julka, ma šta tu radiš!" Prepoznavši glas svećenika Aleksandra, čudeći se u sebi što u crkvi na mene viče, okrenem se prema njemu. I vidim ga kako drži šešir u ruci, ali mu ništa ne reknem. Okrenem se opet naprijed... ali miloga Dječaka više nisam vidjela...

Drugom zgodom Isus dragi mi reče: "A zašto si se okrenula? Bio bih te pričestio!" A ja Mu odgovorim: "Dragi isuse, pa ja sam mislila da je to svećenik Aleksandar!" Onda mi Gospodin rastumači: "Nije, djavao je bio, Samo je uzeo njegov oblik! Htio te je preplašiti da ne primiš Moje Tijelo iz Moje Ruke."

"AKO TI SE JA TAMO PRIPNEM!"

U vidjenju sam stajala na visokom pročelju crkve, kao na nekom balkonu. Na meni je bila dugačka bijela haljina. Dolje na zemlji bila su dva djavla, goli do pola tijela i okrvavljeni. Kad me opaze gdje stojim, jedan od njih ljutito mi zaprijeti: "Što si se popela tako visoko! Ako ti se ja tamo pripnem, raskidat ću te na komadiće!" Onaj drugi mu pridje i rekne: "Pusti je, hajdemo se prati!" I podju do vodovoda - ali krvi nijesu mogli isprati.

ČiTAVE NOĆI DJAVOLSKE SMETNJE

Čim sam iz radione došla u svoju sobu i počela se prati i presvlačiti, već je Lucifer došao i počeo po meni pljuvati. I dok sam ja kasnije molila, on je letio u zračnom prostoru i svaki čas na mene pljuvao. Poslije je u gazdaričinoj smočnici počeo sve odreda bacati i razbijati. Onda je prešao u kuhinju pa i tamo slupao sve sudje i posudje. To je bila takova buka i lomljava da sam mislila kako će do ujutro i kuću srušiti. Čak sam i plakala bojeći se da neću moći platiti toliku štetu. Pred zoru primijetim da se otvaraju vrata, a ja sam ih bila zaključala. Vrata se tad opet kao pritvore, a onda opet kao malo otvore. Kad sam pošla k vratima da vidim što je, ugledam pletenu korpu za drva punu malih djavola. Htjeli su provalit!

124

u sobu da me i oni muče, ali je Andjeo Čuvar držao vrata i nije im dao pristupa.

PRIVIKNULA SE NA KUŠNJE

Jednom zgodom upita je Gospodin kako se osjeća usred mnogobrojnih kušnja. Vidjelica odgovori: "Gospodine, priviknula sam se na kušnje kao i pokorno magare da svaki dan prima batine." Ako kroz neko vrijeme ne bi bilo kušnja, već bi se pobojala da je Gospodin nije, možda, ostavio.

POZVANA U TREĆI RED

"IMAM JA NJIH U ZAJEDNICAMA DOSTA!"

Više svećenika i redovnica poželjelo je da bi i vidjelica Julka stupila u koji samostan. Evo što je Gospodin odgovorio na te prijedloge:

"Imam Ja njih u Zajednicama dosta, ali je potrebno da imam Svojih slugu izmedju Moga naroda - tamo gdje Moji sluge svećenici ne mogu doći - da ga pouče i k Meni vode."

"OVO JE MOJ SIN, DODJI K NJEMU!"

U zračnom prostoru, iznad Oltara svetoga Franje, ugledam dragog Isusa i Majčicu Božju. Zatim je dragi Isus prikazivao Svoju Svetu Žrtvu a Nebeska Majka je za to vrijeme klečala na podnožju Žrtvenika. Onda me blago pogleda, nasmiješi se i reče, pokazujući na Gospodina: "Ovo je Moj Sin, dodji k Njemu!" Ja pristupim, a Isus dragi se okrene i pruži mi od Oltara trećoredski pojas i škapular, te mi pokaže na svetoga Franju.

Gospodin je želio da stupim u Treći Red svetoga Franje i tim putem podjem k Njemu u Nebo.

125

IMENA ZAPISANA ZLATNIM SLOVIMA

Na blagdan svetoga Franje, prigodom stupanja u Treći Red, odjednom se nadjoh u Predvorju Neba. Netko me je tamo uzdigao, ali nisam vidjela tko. Kapela u kojoj sam se našla prekrasno je uredjena. Takove ljepote nema na zemlji. Sprijeda je velik Žrtvenik uredjen i pripravljen za Svetu Misu. Nad Žrtvenikom vise krasne zavjese. Pokraj su vrata koja vode u drugu Prostoriju. Uz Žrtvenik je postavljeno klecalo, slično onom na kojemu je klečala Blažena Djevica Marija kada joj je Andjeo Gabrijel navijestio Utjelovljenje Gospodinovo. U blizini je stalak na koji je položena velika Knjiga. Tako je golema da je ja ne bih mogla podići.

Na Zapovijed Božju velika se Knjiga sama otvori. I vidjeh imena i prezimena ispisana velikim zlatnim slovima. U toj velikoj Knjizi upisani su svi Trećoreci na zemlji. Odjednom se otvori čista stranica. Tada začuh nad sobom Glas: "Julka ..., Trećoredica!" U isti mah upisano je i moje ime i prezime. I Knjiga se zatvori.

Neko vrijeme promatrala sam tu prelijepu kapelu. Onda se približim vratima u blizini Oltara. Htjedoh ih otvoriti da vidim što je u drugoj Prostoriji. Ali začuh nad sobom Glas: "Ne ulazi tamo. U onoj prostoriji jest Presveto Trojstvo."

Trećoredac ima na sebi, u Očima Božjim, posebnu haljinu. Izgledala sam u njoj kao nijedna kraljica na zemlji. To je bilo na meni kao stvoreno. Haljina je bila narančaste boje, a duga do poda. Po njoj su bili razni ukrasi i prekrasne ruže.

"VIDIŠ KAKO LJUBIM ONE KOJI MENI SLUŽE!"

Jedne Nedjelje, za vrijeme Svete Mise, ostanem u dnu crkve, kod Oltara Gospe Lurdske. Odjednom opazim u zraku neobičan prizor. Dragi Isus stajao je na bijelom oblaku, obučen u bijelu prozirnu haljinu, duga kroja i dugačkih rukava. Na Presvetome Tijelu vidjele su se Svete Rane na Rukama i Nogama, a lijevo se vidjelo i Probodeno Presveto Srce. Kestenjasta kosa spuštala se po svetim Ramenima. Isusu zdesna stajao je

126

jedan Franjevac. Nisam ga mogla prepoznati jer mu je glava bila prekrita bijelim oblakon, kao velom.

Gospodin se tad nasmiješi i dade na neobičan posao. Pogleda Franjevca, uzme Svoje Sveto Probodeno Srce i stavi ga u njegove grudi. Zatim uzme srce toga Franjevca i stavi ga u Svoje Grudi. Tri puta je Gospodin uzimao Svoje Srce i davao ga tom redovniku, i tri puta je uzimao njegovo srce i stavljao ga Sebi, u Svoje Svete Grudi. Iza ove dirljive zamjene srdaca, Isus pogleda u mene, sa smiješkom na Licu, i kao da bi mi veoma želio nešto kazati.

Drugom zgodom, na moj upit koji je to bio Svetac, reče Gospodin: "To je Moj miljenik, Franjo iz Asiza. Vidiš kako ljubim one koji Meni služe! Dajem im Svoje Srce, a njihovo uzimam za Sebe!"

ZA VRIJEME DEVETNICE VELIKE RUŽE S NEBA

Jedna Julkina sestrična, znatno starija od nje, bila je veoma pobožna i jako dobra srca. Rado je drugima pomagaia i mnogo je molila, naročito svete Krunice. Oko nje su se okupljale i druge pobožne žene, osobito Trećoredice, pa bi podvečer znale dugo moliti. Za lijepog vremena te su Pobožnosti obavljale kod obližnje kapelice. U mjestu, naime, nije bilo crkve, nego samo malena kapeličica gdje se zvonilo Andjeo Gospodnji. U nju bi stalo tek nekoliko osoba.

Na te Pobožnosti vidjelica je i kao djevojčica rado polazila. Kad je u kasnijim godinama prigodom jedne Devetnice opet dolazila, ugleda kako se prema kapelici spuštaju ogromne ruže. Bile su velike kao košara za kruh. Koliko je dana Devetnice prošlo, toliko se ruža spuštalo s Neba nad taj zvonik gdje su molile.

Kad je sestrična čula za ovaj čudesni dogadjaj, usklikne: "Je, vidiš kolika je to milost! Kažem ja našim ženama: Poso, poso! Morate imati vremena i za molitvu, a ne samo skroz trčati..."

A Gospodin je još rekao da i najmanja kapelica ima Nebesnikâ koji u njoj borave i čuvaju taj hram gdje se Bogu služi. Osobito za vrijeme Svete Mise dolaze, po Nebeskom Rasporedu, Čete Andjela i Svetaca da počaste Žrtvu Gospodinovu i mole za Svetu Crkvu.

127

SLIJEPIH OČIJU I TVRDA SRCA

"POĆI ĆEŠ U GRAD, U KUĆU NEVJERNIKA!"

Protivštine na koje je vidjelica nailazila zbog življenja po Gospodinovim Zahtjevima množile su se i rasle. Kad je postalo opasno da štogod protiv nje i poduzmu, Gospodin joj zapovjedi: "Dosta si ti učinila Meni po Mojoj Volji. Dati ću Ja tebi dobar kaput da se zaodjeneš i obuću da je obuješ... Spremi se na put. Poći ćeš u grad... u kuću nevjernika. Pouči Moju djecu o Meni!"

I pošla je da vodi kućanstvo svoga strica koji je ostao udovac s troje djece. Budući da je on već od djetinjstva živio po gradovima, daleko od roditelja, polako mu je u srcu ugasnula vjera u Boga. Kad je vidio njeno povučeno ponašanje i kako se skromno nosi, počeo joj se rugati i nastojao je da promjeni vladanje: "Ti si postala druga osoba! Tebe su svećenici izopačili. Gdje ti je pamet! Izgledaš kao smeće grada. Dobro je da ljudi ne znaju da sam ti ja stric. Bilo bi za mene poniženje da kao majstor na glasu imam takovu rodjakinju. To bi mi smanjilo ugled..."

Kad se saznalo da je to njegova rodjakinja, više uvaženih mušterija prigovaralo mu je zašto dozvoljava da se tako mlada tako skromno odijeva. Obećali su joj naći zaposlenje u bolnici ili, ako joj to ne odgovara, u tvornici. Htjeli su je upoznati s mladim ljudima da si nadje životnog druga. Ali ona im reče: "Hvala na ponudi, imam ja svojega Zaručnika!" Oni tad upitaju: "A gdje živi?" Vidjellca im rastumači: "Na Lijepome Mjestu kamo ću i ja poći!" Ali oni nisu razumjeli što govori. Mislili su da žali za pokojnim mužem pa su je pustili na miru.

"JA SAM MEDJU VAMA, ALI ME VI NE VIDITE!"

Pošla sam kući da pohodim dijete. Prije povratka podjem u crkvu na Svetu Misu, a onda požurim na stanicu da mi ne ode vlak. U blizini samostana namjerim se na prosjaka koji je bio više gol nego li odjeven.

128

Siromah mi reče da je jako gladan i zatraži milostinju. Sažalih se nad njim, ali jer u taj čas nisam imala novaca uza se - osim za kartu - da ga u gorčini utješim, obećam mu: "Pobrinut ću se za vas kada dodjem na mjesto! Na povratku ću vam donijeti i kolača!" On me pogleda, ustane na noge i reče: "Hajde sa Mnom, na groblje da nešto vidiš!" Poslušam ga i podjem za njim. Išla sam za njim u razmaku od par koraka.

Kad smo ulazili u groblje, začujem nad sobom Glas: "To nije prosjak. On je iz Roda Židovskoga!" Na groblju zatečemo dotjeranu i našminkanu gospodju kako plače i vapi: "Bože, pomozi mi!" U taj čas prosjak se podigne u visine i preobrazivši se u Gospodina Isusa, progovori nad grobovima: "Ja sam medju vama, ali Me vi ne vidite!" I nestane s vida.

Groblje označuje ovaj grješni svijet. Grobov! su duše u smrtnome grijehu. Govori Gospodin: "Kada bih ti pokazao kakvih sve grobova ima, odmah bi se preselila od straha u Vječnost!"

Gizdava našminkana žena predstavlja današnje grješno pokoljenje, koje Boga ustima zaziva, ali ne živi u duhu Evandjelja, i ne vidi da je Bog na razne načine uz njega prisutan.

"TE RAZVALINE JESU DUŠE NJIHOVE!"

U više navrata pokazao mi je Gospodin kako izgledaju, u Očima Njegovim, pojedina mjesta. Bile su to takove ruševime kao da je te gradove zadesio strašan potres. ili kao da su pretrpjeli strahovito bombardiranje. Iz tih ruševina stršili su jedino ostaci uništenih kuća. Na njima su bili maleni prozorčići, jer Su u tim razvalinama stanovali i živjeli ljudi!

Gospodin reče za ove prizore: "Te su ruševine mjesta u kojima ljudi stanuju. Razvaline su duše njihove u raznim smrtnim grijesima."

PROSJAK BESMRTNIH DUŠA

Stričeva djeca lijepo su prihvatila pouku o Bogu i nastojala je izvršavati u životu. Ali njihovom ocu to nije bilo pravo.

129

Jednom zgodom, kad je ručak već bio spremljen i stol prostrt, zakuca netko na vrata. Na poziv: "Naprijed!" udje skromno obučen prosjak. Pogleda mene i djevojčicu od šest godina i nasmiješi nam se. Upitam ga, hoće li jesti. On šuteći sjedne za stol - i dalje ništa ne govoreći. Ipak mu dodam od srca jelo, ali nije ništa uzeo. Onda još jednom pogleda značajno dijete i mene, i kao da bi želio i ostalim ukućanima, koji još nisu bili stigli, nešto reći... Zatim ustane i podje prema vratima.

Pohitim za njim da vidim kamo će... Kad je izašao, okrene se i nasmiješi, tada se uzdigne i preobrazi - i ode u Nebo...

Isus dragi ogledavao se za dušama ove obitelji.

"BIT ĆE JEDAN DJAVAO VIŠE U PAKLU!"

Kako je stricu bilo sve teže podnositi pobožnost njegove djece, jednom mi oštro predbaci: "Otkako ti dodje k nama, djeca poludiše! Moja kuća postala je samostan. Tjeraju me da se i ja molim. Više vole tebe nego li mene. Pa potraži si ti lijepo drugo mjesto za rad!"

I tako sam, nakon šest mjeseci boravka u njegovoj obitelji, morala u potragu za drugim poslom. U svojoj tjeskobi zavapih Onome koji vodi brigu o svima: "Gospodine, pobrini se za mene da ne smetam nikome!"

Gospodin prihvati moj vapaj i kaže mi ovako: "Kupi novine i pročitaj gdje se traži podvorba za bolesnika. Otidji tamo i naći ćeš bolesnicu koja leži uzeta već pet godina. Nastani se kod nje da osvojimo njezinu dušu."

U blizini katedrale ležala je bogatašica, udovica. Tražilo se i tražilo poslugu, ali nijedna nije htjela prihvatiti tu ponudu radi njezine veoma teške bolesti. Svaki dan trebalo ju je čistiti kao malo dijete.

Kad je vidjelica kao malena sluškinja pristupila bogatašici, ova je sa suzama u očima rado primi. A imala je uza se rodjenu sestru, takodjer udovicu, ko-

130

ja joj je kuhala i vodila evidenciju o svemu blagu - da štogod ne propadne.

Bogatašica ubrzo zavoli vidjelicu. Onda joj jednom progovori: "Vi mi se svidjate kao nijedna dosad. Samo Vas žalim što živite previše duhovno. Vi ste još mlada... u cvatu života..."

Vidjelica prihvati pa joj odgovori: "Zato i hoću, dok mogu, što viže koristiti dar mladosti za Lijepo Nebo."

Uplašeno će bolesnica: "Ja ne griješim... A u crkvi i na ispovijedi nisam već dugo bila..."

"Gospodjo to je lako! Dovest ću vam dobrog i prijaznog svećenika. Bit će vam na radost i tijelu i duši. A svetu Ispovijed možete obaviti po žeiji."

Ali bogatašica uplašeno odgovori: "Ne bih se volila ispovjediti, nisam ja grješna!"

Svećenik dodje, ali bolesnica odbi Ruku Božju. Nije htjela da se ispovjedi. Na to reče Gospodin Isus Krist za tu dušu, nepokornu svome Bogu: "Bit će u paklu jedan djavao više! A tijelo će istrunuti od ležanja, za kaznu grijeha!"

Pusti sad vidjelica na miru neskrušenu bogatašicu i još se samo molila za nju.

"JOŠ SAMO MALO I SVE ĆU VAS POMORITI!"

Spavala sam u istoj sobi s bolesnicom da joj noću budem lakše pri ruci. Jedne večeri, nakon obavljene mol!tve, opazim da sa zapadne strane nema zida. Onda se s Neba spusti velik bijel oblak i stane nada mnom. A u bijelom oblaku je bio veliki Isus, obučen u crvenu haljinu, duge kestenjaste kose.

Kad se Gospodin posve približi, veoma ozbiljna Lica pogleda bolesnicu, pa mene. Podigne zatim desnu Ruku s ispružena tri prsta - dva su bila malo savinuta, a jedam uspravan - i prijeteći progovori: "Još samo malo, par mjeseci, i sve ću vas pomoriti!" Iza ovih Riječi oblak Ga podigne u Visine.

A ja ostadoh tako uplašena da sam u velikome strahu hodala po sobi amo-tamo. [amo-tamo.. orig., nota] Tada začujem nad sobom Glas: "Ne boj se! Tebe, i još njih, neću pomoriti!"

131

Nakon nekog vremena Gospodin zapovjedi vidjelici: "Izlazi iz te kuće. Ne dam Ja da sluga Moj djavla služi!"

Gospodja je nudila veću plaću, ne bi li vidjelica ipak ostala uz nju, ali ona odbi ponudu, jer Zapovijed Boga vrijedi više nego sve blago.

"TAKO IH SVI ZOVITE!"

Pozdravljala sam svećenike na način kao i ostali vjernici. Onda me Gospodin Isus opomene i pouči:

"Ne govori svećenicima 'velečasni' ili 'gospodine'['velečasni ili gospodine' u orig.m nota]! Moje sluge, svećenike, oslovljavaj sa 'duhovni oče'! Tako ih svi zovite! Samo sam Ja Gospodin!"

Kad sam iza toga počela svećenicima govoriti 'duhovni oče', neki su to rado primali, drugima to nije bilo baš po ćudi, a neki su se i vrijedjali. Tražili su da ih i nadalje oslovljavam sa 'velečasni, presvijetli...' Na upornost nekih svećenika Gospodin je dozvolio da ih zovem tako po svjetski, da nemam nepotrebnih neprilika. Ali ako bih komu rekla "gospodine", znala sam zbog toga jako trpjeti.

"TI SI PRETAMNI!"

Kad je jedan mladji svećenik, koji je držao do Nebeskih Objava i Poruka, saznao za vidjelicu Julku, zamoli je da zgodnom prilikom dodje malo u njihovo mjesto kako bi se mogli porazgovoriti malo dulje.

Jedne subote podvečer vidjelica doputuje, a mladi župnik je upozori neka pred njegovim ujakom, svećenikom, ne govori mnogo o Porukama. On inače živi u Zagrebu, i sada se sklonio kod njega na župu. On do Poruka i Objava ništa ne drži...

Kad je vidjelica pokušala i tog svećenika osloviti po Božjem Nalogu sa 'duhovni oče' - on joj održi lekciju kako ona ne zna tko je on... On je presvijetli... Bio je po svijetu... u Americi... u New-Yorku! Tada nabroji one gradove... I dok se on hvalio i isticao, Gospodin Isus reče vidjelici za njega: "Ti si pretamni!"

132

Pošto je presvijetli otišao na počinak, vidjelica se zadržala s revnim svećenikom u razgovoru o Nebeskim Stvarnostima. Dugo su u kancelariji govorili o Bogu i Božjim Porukama.

U Nedjelju ujutro, pod Svetom Misom, pred punom crkvom, okomi se presvijetli na privatne Objave. Rekne sakupljenom svijetu da se medju njima nalazi ženska koja kaže za sebe da vidi Isusa. Upozori oštro vjernike neka nitko, za živu glavu, ne prima od nje nikakovih pouka ili bilo kakovih savjeta, osobito o Postu i pokori... jer su oni za to mjerodavni da daju pouke i naloge... I još im pripomene da će tu osobu veoma lako prepoznati, budući da su oni svi obučeni bijelo, u narodnu nošnju, a ona nosi na sebi dugačke crne haljine...

Za to vrijeme vidjelica Julka stajaia je blizu propovjedaonice, svima pred očima...

Medjutim, za vrijeme Svete Mise ugleda vidjelica kako od dna crkve, izmedju toga naroda, prema Oltaru vijuga velika crna zmija... I jako se preplaši... A na toj velikoj zmijurini umjesto zmijske glave bila je glava tog svećenika, koji je sebe smatrao toliko prosvijetljenim i presvijetlim...

Iza Svete Mise bilo je ljudi koji su pošli za vidjelicom, želeći se s njom porazgovoriti. Ali ona je izbjegavala susrete. A u ponedjeljak, kad je odilazila sa župe, narod je okapao krumpt, razgovarao o nedjeljnoj propovijedi i ogledavao se neće li gdje opaziti onu što gleda Isusa...

NEMAR PREMA MAJCI BOŽJOJ

S Neba se naglo spuštala prema zemlji draga Nebeska Majka, s Malim Isusom u naručju. Bila je u zlatnim haljinama. I spustila se potpuno nisko. Kad sam je ugledala gdje dolazi, povičem: "Ljudi, eto naše Majke! Dolazi k nama!" Ali ljudi se nisu mnogo osvrtali na moje upozorenje. Sami nisu ništa vidjeli pa ih nije ni zanimalo.

Vidjenje označuje da mnogi ljudi ne mare za Ukazanja i Poruke drage Nebeske Majke.

133

U IME GOSPODINOVO

RAD U VINOGRADU GOSPODNJEM

Negdje na jugu, usred nepoznatih polja, obradjivala sam velik vinograd. U to se s Neba spusti velika sjajna Kugla. Na njoj nije bilo ni prozora ni vrata već samo veliko živo Oko, koje me je promatralo. Sjajna Kugla sidje nad moju glavu a Oko se rastvori i spusti prema meni Krunicu. Kad se Oko zatvorilo, sjajna Kugla podigne se u Visine. Ostadoh na zemlji i dalje obradjujući veliki vinograd.

Rad u Vinogradu Gospodnjem označuje obradjivanje duša; moram im dodati Nauku Božju. U liku sjajne Kugle bio je dragi Bog. Njegov nas Pogled svuda prati. Gospodin me je poučio da molim Krunicu, koja mi je najmilija i najsladja molitva.

"PODJI OD SAMOSTANA DO SAMOSTANA!"

Gospodin Isus naloži joj uoči Korizme: "Podji od samostana do samostana Mojih slugu i službenica i zatraži samo poglavara. Reci im ovako: 'Govori vam Gospodin: Svi u zajednici činite pokoru u dane petka na Slavu Moju, da vam duše spasim!' Pouči ih što je pokora!"

Na ovu Zapovijed vidjelica reče Gospodinu: "Isuse, a tko će mene neuku poslušati? Oni su svi školovani i primaju naloge od svojih starješina."

Gospodin će na to: "Kazao sam Ja tebi što ti je činiti!"

Iako nevoljko, poradi velikih poniženja što će ih doživjeti, vidjelica ipak odluči: Poći ću danas ili sutra da izvršim Nalog Božji.

Malo kasnije podje u dvorište po neke stvari i opazi samoga Gospodina gdje stoji na uglu kuće i čeka je. Onda Mu reče: "Gospodine, evo me, samo da uzmem kaput!" Pohiti po kaput i izadje, a da nikome u kući nije rekla kamo ide.

Gospodin krene ulicom u kojoj su stanovali, zaobidje tvornicu i onda se zaputi ravno prema katedra-

134

li. Malena Julka koraca za Njim, prolazeći izmedju brojnih gradjana, koji i ne slute da Gospodar Neba i zemlje hoda ulicama grada, pokraj stvora Svojega čovjeka.

Kad su došli do župnog ureda, Gospodin otvori vrata i unidje. Onda stane malo na stranu i pogleda vidjelicu. Ona sad otkrije župniku Božji Nalog. Župnik je pogleda, ustane uvrijedjen sa stolca i oštro joj reče: "Ma tko ste vi da meni zapovijedate! Imam ja svoje poglavare i ne trebam vas da mi na račun Boga diktirate!" Župnik se tad jako razbijesni i srdito poviče: "Marš van!" Gospodin izadje pognute glave. Onda Mu malena Julka reče: "Vidiš, Gospodine, kako smo ovdje primljeni! Kazala sam ja Tebi što će se zbiti sa mnom!"

U pratnji Gospodinovoj dodje u kapucinski samostan. Starješina je pažljivo sasluša i ne provjeravajući tko je ona. Onda se ponizi do dna srca, klekne na oba koljena i progovori: "Gospodine, odviše smo nedostojni Tvoje velike Ljubavi! Prekršismo Zapovijedi Tvoje. Budi nam milostiv jer smo grješnici." Starješina samostana obeća da će u zajednici izvržiti Volju Božju. Gospodin pohvali Svoga dobrog slugu: "Ovo Je srce Moje, u njemu ću Ja stanovati!"

Jedan župnik baš se spremao da podje na Oltar. Kad mu je vidjelica prenijela Gospodinovu Zapovijed toliko se raspalio da je zamalo nije udario. U srdžbi mu je ispao i kalež na stol.

U maloj isusovačkoj zajednici starješina je bio na putu pa je vidjelicu primio njegov zamjenik, dugogodišnji pučki misionar. Zamoli je da mu otkrije tko je ona. Kad mu je ispunila želju, sasluša je očinskim Srcem. Onda joj reče da je u životu čekaju još mnoge kušnje zbog velike zadaće koju joj je Bog povjerio. I doda: "Ako vam ustreba moja pomoć, javite se gdje god bili. Nastojat ću vas zaštititi i pomoći vam." Božanski Spasitelj reče za ovoga dobrog slugu Svojega: "Moj Duh sašao je u njegovo srce i gorio je Mojom Ljubavlju. Želio je sve dobro saliti u tvoje srce da Mene razveseli u tebi na zemlji."

135

Vidjelica je obišla sve muške i ženske samostane i sve župne urede, ali je samo malo Božjih slugu i službenica prihvatilo Gospodinov Nalog.

POTREBNA JE SLOGA I LJUBAV

Kada je izmedju svećenika i redovnica dolazilo do nesuglasica i protivljenja, Gospodin ovako progovori:

"Moji sluge i službenice, Moji sinovi i kćeri, moraju biti kao jedno tijelo, jedan duh, jedna ljubav, jedna mudrost, jedna poslušnost. Nijedan od Mojih sinova i kćeri neka se ne uzvisuje bilo u čemu. Veća dužnost zvanja veća odgovornost pred Mojim Očima. Više Mojih darova primiste više ćete Meni i odgovarati. Nije svima jednako dano, već kako tko može nositi i raspolagati, prema svojim dužnostima."

Onda je Gospodin Isus Krist tumačio vidjelici kakova će vremena doći na svijet. Mnogi ljudi, svećenici i redovnice izopačit će Duh Gospodinov u sebi. Jedno će im usta govoriti, a drugo ruke njihove činiti. I reče Gospodin: "Pomutit ću pameti njihove da će tri puta jedno te isto činiti, a neće znati što rade!"

"JULKA, DUGO SAM TE ČEKAO!"

Dok sam se nalazila u hramu Božjem, doživjela sam ovo Vidjenje. Odjednom budem prenesena na ravno tlo, pred veliku crkvu. Želeći se ispovjediti, pridjem i pokucam na vrata jednog svećenika. Kad začujem odgovor "Naprijed!", unidjem - i ugledam povišenu prostoriju, veliku kao crkva. Na čelu, na papinskoj katedri, sjedio je Sveti Otac. A crkva je bila bez krova; nebo joj je bilo krov. Pred Svetim Ocem, na velikom polju, stajalo je mnoštvo svećenika. Bili su svrstani u redove - i po stotinu u jednome redu - a špalir je bio veoma dug. Svećenici su bili na nešto nižem terenu od Svetog Oca, tako da su im glave dosezale do visine njegovih nogu.

Kad sam sve promotrila, uplašim se, kud sam ja to dospjela! Onda u neprilici progovorim: "Hvaljen Isus i Marija! Oprostite mi Sveti Oče što sam tako nenada-

136

no došla medju vas." On me blago pogleda i, kad je vidio da se bojim doći preda nj, zovne me po imenu: "Julka, dodji k meni!" I zapovjedi da pristupim njegovoj katedri. Uplašena podjem k Svetome Ocu, kleknem ispred njega i poljubim mu noge. On me tad pomiluje po glavi i reče: "Julka, dugo sam te čekao!" I skroz me gladio kao otac dijete svoje. Nekoliko puta je ponovio: "Julka, dugo sam na tebe čekao!" A svećenici su znatiželjno gledali što se zbiva.

Na to Sveti Otac uzme veliku Knjigu i zapovjedi mi: "Julka, evo ti ova Knjiga! Uzmi je i odnesi svećenicima!" Primivši Knjigu u ruke, otvorim je i na prvoj stranici nadjem Isusovu košuljicu i svećeničku štolu. Košuljica je bila od sjajne ružičaste svile. Pogledam dalje Knjigu i vidim da su to Isusove Riječi i Poruke, Sveto Evandjelje. Pred Svetim Ocem Knjigu opet zatvorim i podjem k svećenicima. Kad sam im počela u ime Isusovo govoriti, jedni su me pažljivo slušali, a drugi se nisu mnogo obazirali na mene nego su i dalje radili svoje poslove.

Na odlasku čujem ovakav Glas s Neba: "To što vidiš jesu svećenici cijeloga svijeta!"

Riječi i Vidjenja što ih je vidjelica Julka primila od Gospodina, treba predati Svetome Ocu da budu izručeni svećenicima cijeloga svijeta.

Sveti Otac dulje će vremena proučavati što sve Gospodin želi da se opet uspostavi u puku Božjemu. Koji će to Papa biti, vidjelici nije bilo dano do znanja. Kaže dragi Isus za njega: "Gladit će Moje Riječi što ćeš mu ih predati!"

"DOBAR PRIMJER JE DAO BRAČI SVOJOJ!"

Na blagdan Svetog Petra i Pavla bila sam na proštenju u Djakovu, kod posvete novog biskupa Stjepana Bäuerleina. Pod Svetom Žrtvom mnoštvo Nebesnika ispunilo je zračni prostor katedrale. Sveci i Andjeli, obučeni u krasne dugačke haljine, veselili su se i oduševljeno letjeli po crkvi. Kada je na Podizanje novoposvećeni biskup podigao Presvetu Krv, veliki Isus, s trnovom Krunom na Glavi, spustio se s Križa u nje-

137

gov Kalež. Kod Svete Pričesti primio Ga je u svoje srce. - Nebesnici su slavili Boga sve do kraja Svete Mise. Giedajući njihovu radost i njihov zanos, teško sam se rastajala od katedrale.

Ovaj dogadjaj označuje da će novi biskup doživjeti mnoge tegobe u svojem životu.

Nakon više godina Gospodin je pohvalio njegov krepostan život u Bogu: "Dobar primjer je dao braći svojoj u životu svojemu."

NALOG ZA PUT I PRIPRAVA

"TI MORAŠ POĆI DO MOJEGA SLUGE..."

Pod konac zime, još je bio snijeg, za vrijeme rada dobije vidjelica ovu Zapovijed:

"Ti moraš poći u Rim do Mojega Sluge, Glavi Crkve Moje, da mu kažeš neka čini pokoru i on i Moj narod na zemlji!"

Uplaši se vidjelica zbog tako velike Zapovijedi pa progovori: "Mili Bože, što da činim! Novaca za put nemam, jezika ne znam, a ni putovi mi nisu poznati. Ali Tvoju Zapovijed, Gospodine, moram izvršiti, jer će duša moja k Tebi na Sud!"

Na ovu jadikovku Gospodin odgovori: "Otvorit ću ti putove kojima ćeš prolaziti u Ime Moje, i pokazati krajeve i mjesta kojima ćeš prolaziti, i ljude koje ćeš susretati. Ja ću biti s tobom na prolazima tvojim, u sve dane. Ne boj se i ne plaši!"

Iza toga vidjelica dadne otkaz na poslu. No jer su još trajale neprilike s obitelji, povuče se na selo i prikloni uz pobožnu udovicu kojoj je muž poginuo a nije imala djece. Kod nje se željela malo odmoriti od prenaporna rada i pripremiti za teški put. Cijele je Korizme živjela samo o kruhu i vodi.

"DOĆI ĆEŠ I TI POD KLJUČ!"

Nakon Blagoslova s Presvetim Sakramentom svećenik je stavio Sveto Otajstvo u Svetohranište i grubo zaključao vratašca. Vidjelici, koja je klečala na pri-

138

česnoj klupi, bilo je žao što svećenik sa Živim Isusom postupa tako bezosjećajno, pa uzdahne: "Moj Bože, kako dozvoljavaš da te drsko zatvaraju, poradi Spasa naših duša!" Na to se javi Gospodin iz Svetohraništa: "Kako vidiš Mene zaključana, tako ćeš i ti doći pod ključ. Ali Ja sam Gospodar od svakoga ključa!"

I ostane vidjelica još dugo uz Gospodina. Kad je sakristan upozori da mora zatvoriti crkvu, izadje tužna srca sa suzama u očima.

KALEŽ PATNJE PUTUJE

Stajala sam na obali mora držeći Kalež u ruci. Najednom se on izmakne iz mojih ruku, spusti na površinu mora i zaplovi kao ladjica. A iznad sebe začujem Glas: "Ode Kalež do svećenika B.!" I vidjela sam Kalež kako se sve više udaljuje, dok se nije izgubio na pučini.

Vidjenje se doskora ostvarilo. Najprije sam ja dospjela u sužanjstvo, za Ime Božje, a nedugo zatim i svećenik B., koji je u to doba bio kapelan na jednoj otočkoj župi. Kalež označuje veliku patnju. More jest ovaj svijet.

"IZUJ 0BUĆU JER JE ZEMLJA SVETA!"

Bila sam donijeta na neko brdašce, obraslo velikim prekrasnim crvenim ružama. Dok sam ih promatrala, začujem nad sobom Glas: "Izuj obuću jer je zemlja sveta." A ja kažem: "Kakvo je to tlo da je zemlja sveta?" Odgovori mi: "To je Sveta Zemlja, Jeruzalem!"

A stajao je tu postavljen i ogromni točak. Dok sam se pred njim izuvala i čudila otkud ovdje toliki točak, kaže Gospodin ovako: "To su putevi tvoji na zemlji!"

Kasnije sam se spuštala uskim ulicama prema središtu grada. Ljudi su mi izgledali neobično obučeni. Onda ugledam prekrasan Dvorac i u njemu lijepe Djevice, sve jedna ljepša od druge. Hodale su snježnobijelim stepenicama gore-dolje. I počnem tim krasnim Djevicama nešto govoriti, ali mi jedna rukom pakaže da

139

ona ne govori. Upitam je da li možda ne razumije jezika, no ona pokaže znakovima da je nijema.

Dragi Isus mi je poslije rastumačio da su te Djevice za života bile nijeme. Ali jer su predano podnosile svoju sudbinu i čisto živjele, zaslužile su u Vječnosti ovo mjesto boravka. Poradi patnje svojega života najbliže su Otajstvu Gospodinova Križa.

"TO JE GRGUR VELIKI!"

Zaputim se u samostan da se duhovno porazgovorim s jednim svećenikom. Na ulazu u hodnik iznenadi me Vidjenje. S Neba mi dodje ususret veliki Papa. Bio je u sjajnoj snježnobijeloj odori, a cijeli mu je lik obavijao sunčev sjaj. A usred grudi nosio je Živog Isusa, kao djetešce od dva-tri mjeseca. Mali Isus, u snježnobijeloj haljinici, zlatnožute kosice i plavih Očiju - odsijevao je ljepše od sunca.

Kad se divni Papa približio, veseo i nasmijan, duboko se zagledao u moju dušu.

Gledajući ga u tolikoj Nebeskoj Ljepoti, uskliknem: "Koji je ovo Papa, nosioc Živoga Isusa?" Glas Božji odgovori nad njim: "To je Grgur Veliki!"

Grgur Veliki radovao se promatrajući velike Milosti što ih je dobila vidjelica Julka za Obnovu Svete Majke Crkve.

I vidjelica je bila obuhvaćena sjajem Malog Isusa.

POVORKA MUČENIKA DOLAZI USUSRET

Par tjedana prije polaska na put doživi u Vidjenju kako joj dolazi ususret mnoštvo Mučenika. Silazili su s Neba u Povorci, po četiri u redu i, držeći u rukama srebrnaste palme, pjevali su Nebeske Pjesme. Bili su u dugim bijelim haljinama, dugačkih širokih rukava, a oko vrata okrugla kroja i zatvorenim. Na čelu svečane Povorke, sjedeći na magaretu, dolazio je Gospodin Isus. I On je bio u bijelim haljinama, kroz koje su se vidjele Njegove Presvete Rane. Kad se približio vidjelici, Gospodin Isus zaustavi živinče. A Sveci su još silazili Odozgo.

140

S desne strane vidjelice stajao je njezin Andjeo. I dok je ona stajala i s velikom radošću promatrala Gospodina i Njegove Miljenike, Andjeo klekne i duboko se pokloni Gospodinu, čelom do tla. I onako naklonjen, sklopljenih ruku, ponizno zamoli: "Gospodine, molim Te, uzmi od nje bremena jer ona neće moći to sve nositi!" Isus pogleda u vidjelicu i zapovjedi Andjelu neka donese dio tereta. Andjeo se podiže, zahvati dobar dio bremena što je ležalo na zemlji izmedju njega i vidjelice, i odnese Gospodinu. Isus dragi pogleda što mu je Andjeo donio, stavi to pred Svoje Probodeno Srce - i breme najedanput nestane kao da ga nije ni bilo. A vidjelica skroz stoji i gleda Povorku i dragog Isusa. Andjeo se vrati do vidjelice, opet se duboko pokloni Gospodinu i još jednom ponizno zamoli: "Gospodine, lijepo Te molim, oduzmi od nje još bremena jer ona to neće moći podnijeti!" Isus dragi opet pogleda vidjelicu i zapovjedi Andjelu neka donese još jedan dio od one hrpe. Kad je Andjeo donio drugi dio bremena pred Gospodina - ono opet nestane u Njegovome Božanskome Srcu.

Odjednom se Gospodin podiže u zrak i stojeći u zračnom prostoru gleda u vidjelicu kao da bi joj želio mnogo toga kazati. A njeno srce najednom izadje iz grudi i poleti ususret Gospodinu. A bilo je u njem zabodeno veoma mnogo većih i manjih strelica. Iznenada iz Gospodinova Srca poleti još jedna velika strijela prema njenom srcu. Kad to opazi, otvore joj se usta i glasno poviče: "Gospodine, poginuh!" I onda se potuži: "Gospodine, od tolikih žena što si ih odabrao Sebi za službu, mene si najviše ranio!" Dragi Isus, nasmiješen, blago odgovori: "Moje Oči uvijek na Tebi počivaju. Ranit ću te jako ovom strijelom, ali nećeš od nje poginuti!" Sveci tad zapjevaju Nebesku Pjesmu - i cijeli prizor nestane ispred njenih očiju.

Veliko breme izražava velike muke što je čekaju na putu. Strelice zabodene u srce označuju razne tegobe što ih je podnijela poradi Gospodina. Velika strijela slika je gorkih patnja što će ih podnijeti u sužanjstvu.

141

"I TEBE ĆU DATI DA JE ČUVAŠ NA PUTU!"

Bila sam u Visinama i oblaci su oko mene letjeli. Ugledam neke zidove koji su se dizali i povrh oblaka. Uza zid je stajao velik Andjeo, odjeven u duge prekrasne haljine. Imao je krasnu dugu kosu, a u licu je bio veoma lijep. Dok se on zagledao u mene, iznad nas dodje Glas s Neba. "I tebe ću dati da je čuvaš na putu da joj se ništa ne dogodi!" Andjeo me tad još bolje promotri, a zatim iščezne.

UPUTE ZA PUT

Malo pred Uskrs 1952.g., pouči me Gospodin kako ću se na putu ponašati:

"Na put ne nosi ništa od odjeće osim onoga što imaš na sebi i kaput. Hrane ne uzimaj. Novaca sa sobom ne ponesi. Uzmi samo Krunicu na kojoj ćeš se moliti na putu. Nikome ne govori kamo ideš. Na putu se ne upuštaj u razgovor; šuti kao da ne znaš jezika.

Ako si žedna, pij iz vrela ili potoka; ako ih u blizini tvojoj nema, zatraži vode od djece. Ako si gladna, naći češ korice kruha. U dane pokore uzmi kruha u pekari; ako više nemaš novaca, naći ćeš na prolazima na putu kruha da blaguješ.

Kad hodaš izvan mjesta, obuću skini i budi bosonoga; podji pješice kolikogod možeš. Kad ulaziš u mjesto, stavi obuću na noge da ne budeš upadna. Ako si od hodanja umorna, u kuće ne ulazi; odmori se u prirodi, pod drvetom.

Kada se spusti mrak, unidji u siromašnu kuću i zamoli konak. Ako ti ga domaćin poda, odmah legni, ne razgovaraj s njima. Ako ne dobiješ konaka, povuci se dalje od puta da ne budeš zamijećena. Mnoge ćeš noći probdjeti pod vedrim nebom. Tada moli i bdij, spavati nemoj, jer ima zmija. Moli za Moje sluge svećenike i redovnice, moli za obraćenje grješnika i Spas duša koje su se već preselile s ovoga svijeta u Vječnost.

Tako čini i na putu skroz moli da Moja Milost udje u njihova srca. Moli se da dignem Majku Crkvu jer se ruši. Cijelim putem posti i pokoru čini u te nakane. Umor puta i sve patnje podnesi za ljubav Meni, i prikaži ih za sve one za koje ćeš moliti."

142

Gospodin još upozori vidjelicu: "Sakrij svoje tragove ispred očiju ljudi da ti ne spriječe Moju zapovijed, put do Rima."

OPROŠTAJ OD DJETETA

Prije odlaska na put podje u roditeljsku kuću da pogleda sina. Dijete se obradovalo posjetu svoje majke. Ona mu na oproštaju podijeli Božji blagoslov, ali dijete, sa suzama u očima, potrči za njom: "Majčice, a kada ćeš ti opet k meni doći?" Zaplače vidjelica u srcu i pomisli: Vidiš me sada i možda više nikada na zemlji. Pogladi tad dijete po glavici i rekne mu: "Idi baki i djedu! Bog te čuvao za Sebe u sve dane!" Tad rekne u sebi: Podjimo, Gospodine, da izvršimo Volju