www.tebe-trazim.com

NA TEŠKOME PUTU...

I ONI BI NA PUT

Odmah iza Blagdana Uskrsnuća Gospodinova, po svoj Prilici na Uskrsnu srijedu, krene na put ne noseći sa sobom ništa doli Krunice u ruci, legitimaciju u džepu i par dinara da si u potrebi kupi hranu.

Kad je izašla iz udovičine kuće, dotrče joj ususret dva malešna Andjela. Jedan od njih srdačno je zamoli: "Hoćeš li ti nama dozvoliti da idemo pred tobom na putu?" Vidjelica ih pogleda i veselo im odgovori: "Hoću! Podjite sa mnom!" A oni tako radosno potrče pred njom da su im petice udarale o tijelo.

Najprije se zaputi u susjedno mjesto gdje je pribivala Svetoj Žrtvi, ispovjedila se i pričestila, a onda u Ime Božje krene naprijed.

"KUD SI POŠLA, LUDA ŽENO!"

Prvog dana noćila je kod neke sirotice s puno djece; muž je otišao u šumu na rad. A ujutro, dok još

143

sunce nije izašlo, i prije nego što joj je siromašna žena dospjela spremiti štogod za jelo, već je krenula na put.

Pred V. dočeka je sotona. Stoji on i odlučno joj progovori: "Kud si pošla, luda ženo! Vrati se natrag! Tvoj ti Isus neće zamjeriti; zna On da ti to ne možeš podnijeti." Na to vidjelica odgovori: "Da sam pošla na put po zapovijedi čovjeka, vratila bih se odmah. Ali jer sam pošla po Zapovijedi Boga, neću se vratiti pa makar od glada i umora poginula!" Sotona tad odstupi, a vidjelica proslijedi put. Ali tako ju je smeo da je izgubila smjer. Iza Svete Mise i Pričesti upita svećenika koji put vodi prema K.

Neka žena dozvolila joj je da prespava u šupi. Ali pas je u dvorištu bijesno lajao i otimao se kao da će raskinuti lanac, a pijani muž je dugo hodao amo-tamo izgovarajući užasne psovke. Od tog laveža i od te psovke nije mogla spavati, nego je u sjeni molila - i pokupila se dok je još bio mrak.

SVETA OBITELJ JE KRIJEPI

I dodje u blizinu K. Premda je bila mlada i otporna, ipak je iznemogla od tolikog pješačenja, nespavanja, molitve, gladovanja i toplog proljetnog sunca. Noge su počele otkazivati. U to se nebo zamračilo, počelo je sijevati i grmjeti - spremala se oluja. Iznemogla, podigne umorne oči prema Nebu i zavapi: "Isuse, Marijo i Sveti Josipe, krijepite me da izvršim Naloge Božje!"

Odjednom se izmedju tmastih olujnih oblaka pojavi i jedan sjajan bijel oblak. Spusti se prema vidjelici, do visine velikog stabla. Sveti Josip i Majčica Božja, s dragim Malim Isusom u naručju, slatko joj se smiješe - i kao da će je zagrliti. Čim ih je ugledala ostala je kao preporodjena: odmorena, svježa, krepka i poletna. I produži korake - radujući se nad susretom s Najmilijima.

Na ulazu u grad obuje se i zamoli jednu ženu da se malo zakloni pod njihovu nadstrešnicu. Kad se kiša ispadala, produlji put.

144

Noćila je, izgleda, pod vedrim nebom - a bilo je hladno, sredina travnja.

"JA IMAM NAJVEĆI FAKULTET!"

Nakon dugog pješačenja kasno navečer stigne u Zagreb i zaustavi se blizu željezničke stanice, u Zrinjevačkom parku. Izmorena od puta sjedne na klupu, u tamnome mjestu, da tu provede noć u molitvi i bdijenju. Odjednom joj se hitro približi zgodan, nasmijan mladić. Sjedne bez pitanja uz nju i zapita je: "Što si ti u srcu utučena i potištena?"- i pruži ruku da je zagrli. Vidjelica ga tako snažno odgurne da je pao na zemlju. Ali on se podigne i, kao da se nije uvrijedio, sjedne opet na klupu i nastavi: "Vidiš li ovaj lijepi grad? Ja u njemu imam najveći fakultet i najviše sam cijenjen. Gdje god prodjem sve osvajam i svi mi se klanjaju. Zašto i ti nećeš biti moja? Uživala bi sva dobra i svi bi te cijenili!" Vidjelica ga pogleda i gurne od sebe još snažnije nego prvi puta. I ode napasnik par koraka i nestane.

U ranu zoru podji u Baziliku Srca Isusova. Tu se ispovjedi i poslije zamoli svećenika da je uputi kako bi našla put za Karlovac. Iza Svete Mise i Pričesti nastavi putovanje sipajući na prolazu Božji blagoslov - moleći Krunice i druge molitve.

"DA SU SVE ŽENE KAO TI..."

Umorna od pješačenja jedva je izašla van Karlovca. Sidje tad s glavnog puta i sjedne u hlad, pod drvo, da se malo osvježi. Zamalo se na cesti, iza zavoja, pojavi nizak crnomanjast čovjek, noseći u ruci malen kovčeg. I on skrene s ceste pa se zaputi ravno prema vidjelici, koja ga dočeka s primjedbom: "Zar se nemaš gdje odmoriti, nego baš ovdje!" Čovjek se nasmiješi i zapita: "A kamo ti putuješ?" Odgovori mu: Kamo ja putujem tebi nije važno znati!"

Kad je ustala i zaputila se dalje, neznanac izrazi želju da joj se pridruži na putu. Vidjelica će mu na to: "Šta ćeš ti meni na putu! Imam ja svoga Zaručni-

145

ka!" Odgovori neznanac: "I to mi je zaručnik koji tebe mladu ne žali da prevaljuješ pješice toliki put!" Hodajući uz vidjelicu, počne se on udvarati: "Budi moja zaručnica i sve ću ja tebi dati!" A ona će mu: "Da si jedan jedini na svijetu, ne bih te htjela tako gadnoga!" Neznanac primijeti: "Da su sve žene kao ti ja se nikad ne bih mogao oženiti. Ali ja ih imam po pet koje mi se same nude!" Na to će mu vidjelica: "One su iste kao i ti!"

Kad se približila Duga Resa, neznanac opet zapodjene razgovor: "Takove žene ne sretoh u životu! Tko si ti?" Odgovori mu: "Nije važno da ti znaš, tko sam ja. Imaš oči pa gledaj s kim imaš posla!" A on će joj: "Oprosti mi što sam te smetao na putu. Možda si imala druge planove putujući sama. No, hajde da na ulazu u ovo mjesto popiješ sa mnom čašu vina da se okrijepiš. Ako si gladna, naručit ću ti i jelo." Ona mu odvrati: "Da i pijem, ne bih od tebe ništa uzela. Gadiš mi se kad te samo i pogledam!" Neznanac tad odstupi i, gledajući još za njom, nestane...

Iza toga pristupi Andjeo i reče joj: "Sada, kad izadješ iz mjesta, moli se!"

Ono je bio kušač. Smetao je toliko koliko mu je bilo dopušteno.

Kad se spustio mračak, zamoli konak u nekoj siromašnoj kućici. Ženica je primi, ali ne u kuću, jer se je bojala muža. Odvede je u štalicu gdje su dolje imali blago a gore držali sijeno. I rekne joj čim svane neka kreće dalje. Sjedinivši se u duši sa Svetom Obitelji, vidjelica provede noć u štali.

DANJU UMOR I GLADOVANJE - NOĆU STRAH I BDIJENJE

Čitav dan pješačeći, stigne duboko u Gorski Kotar. Već su stotine kilometara iza ledja. Umorna je i gladna. Ono malo novaca što je imala potrošila je, a hrane nije nigdje našla - i tako je jela samo kiselicu. A i inače je srijedom, petkom i subotom živjela samo o kruhu i vodi. Jer nije našla nigdje konaka i opet je, negdje iza Vrbovskog, probdjela noć pod vedrim nebom.

146

"GOSPODINE, NEKA I MENI MALO OSTAVI!"

Nakon mukotrpnog hodanja kroz Gorski Kotar, stigne navečer u Rijeku. Premorena je od teškog puta i dugog gladovanja. Dva su dana već da nije imala ništa u ustima. Prepustila se posve dragome Bogu kao žrtva - pa poginula ili ostala za Njega i Njegov narod na zemlji. Ako putem štogod nadje za jelo, Bogu hvala; ako li ne nadje - i opet Bogu hvala! Da ipak nekako utaži tešku glad i žedj, u više je navrata pošla na livadu i potražila kiselice.

Udje sad u željezničku stanicu da se malo odmori. Ali Gospodin je upozori neka se dugo ne zadržava; čim dodje čišćenje neka ide dalje.

Umorna, gladna, neispavana, sjedeći izmedju svijeta, odjednom opazi malog miša kako povlači po podu komadić kruha. I zamolt tad Gospodina: "Ne daj, Gospodine, mišu, da sve pojede! Neka i meni malo ostavi!"

I miš prepusti koricu kruha putniku koji je bio gladniji od njega. Vidjelica se neopazice približi, podigne kruh i poljubi ga, zahvali tad Bogu - i osladi usta svoja.

Pred zoru se povuče iz čekaonice i podje do crkve Gospe Lurdske. Neko je vrijeme ispred nje hodala, jer je crkva još bila zatvorena, a onda produlji put prema Opatiji.

Na lijepome groblju (valjda na Voloskom) našla je nešto mrvica da koliko toliko utaži glad. Preumorna od naporna puta i noćnog nespavanja malo je prodrijemala - a onda nastavi put prema Istri.

NEBESKI PUTOKAZ

Kad je odmakla na putu, spustio se tvrdi mrak. Naidje na raskršće, ali tako jadno osvijetljeno, da nije znala kuda. I zaplače i zavapi za pomoć: "Gospodine, pokaži mi put, jer ne znam kuda da idem!" Odjednom se na tamnom nebu pojavi svijetla traka, sjajna kao sunce. Ona krene tim pravcem, dodje na pravi put - a sjajni putokaz se izgubi.

147

NOĆ PUNA TJESKOBE

Bilo je već kasno kada je prispjela do nekog mjestašca. Tek se ponegdje vidjelo svjetlo. Udje na vrata jedne kuće i u Ime Božje zamoli konak. Žena sumnjivo pogleda umornoga putnika pa odgovori: "Pričekajte vi malo pred kućom dok ja dodjem!"

Kad je žena nestala u mraku, Andjeo upozori vidjelicu: "Bježi iz mjesta i s puta! Traže te!" Kud sad, mili Bože! U noći, u nepoznatom mjestu! Brzo izadje iz mjesta, skrene s ceste i sakrije se u gusti grm. I sjedne pod grm, i jednom se rukom drži a drugom prebire zrnca Krunice, kako joj je Andjeo naredio. Ali na ruci osjeća nešto vlažno, kao da nešto po njoj štrca.

Za čas evo motorkotača. Traže vidjelicu i govore: "Ma gdje je samo i mogla tako brzo nestati!" Prodju dalje, pa se opet vrate - ali je nisu našli.

Ostade tad u mraku, nižući Krunicu za Krunicom. Jer kad ispruži nogu - ode u dubinu. Kad se mjesec pojavio i zasjala mjesečina, pogleda dolje, a to kao neko jezerce... A pokraj sebe ugleda neku crnu hrpu... Bila je to velika zmija. Ali Andjeo joj zapovjedio da se njezin žalac ne smije dotaći tijela vidjelice. Samo je štrcala na nju - da je sva bila mokra. I tako umjesto sna - tjeskoba i molitva...

Čim je malo osvanulo, Andjeo zapovjedi: "Kreći naprijed prije nego sunce izadje da zameteš trag svojega puta!"

ANDJEO OSUJEĆUJE DALJI PUT

Napokon se približila graničnom prelazu. Prevalila je već oko pet stotina kilometara, gotovo uvijek bosonoga. Noge su joj otečene od dugog putovanja tvrdim, a često i kamenitim putovima. Iako nema potrebnih dozvola, mirno ide glavnim putem znajući da je Gospodin vodi. Proljetno sunce već toplo grije kad prolazi pokraj višestrukih straža i raznih službenika, te prelazi granicu a da je nitko ne pita ni tko je ni kamo ide.

148

Ali u času kad se približila talijanskoj straži, Andjeo je iznenada hvata s ledja i u zraku vraća na naše tlo. Postavlja je pokraj lokve, na obližnje brdašce, po kojemu je paslo stado ovaca. Andjeo se tad opet sakrije, a vidjelica ostane potresena. Sjedi pokraj vode i, kvaseći krvave tabane, plače i potajno briše gorke suze. I potuži se: "A sada što da činim, Gospodine? Izveo si me na tako dalek put da me opet vratiš natrag!..." Ali odgovora niotkud. Andjeo se ušutio, Gospodin se ne javlja. U blizini sjedi pastir stada - i on šuti. Oko nje prolaze straže, izvidnice i vojnici, pogledavaju prema njoj, ali misle da čuva ovce što naokolo pasu i u lokvi se napajaju.

MALI ISUS PRAVI DRUŠTVO

I počne razmišljati da, valjda, nije pošla pravim putem. Možda Gospodin želi da ide u Rim drugim putem, a ne kud svi ljudi. Kad se malo odmorila, spusti se prema potočiću, udaljenom tridesetak metara. Tu sjedne da malo promisli kuda će dalje.

Odjednom se uz nju pojavi Mali Isus, od jedno pet godina, i smiješi joj se. Ona Ga veselo pozdravi: "Dobro došao, moj Isuse! Sad neću biti sama u potoku!" Mali Isus je pogleda i počne se igrati kamenčićima što ih je voda nanijela. Radujući se Blizini Gospodinovoj - vidjelica zaboravi na sve! Dragi Mali Isus zamalo nestane a ona okrijepljena i obodrena reče sama sebe [orig., možda: 'sama sebi'?, možda 'sama za sebe', nota]: "E, moj magarče, dosta si se odmorio vrijeme je da podjemo dalje!"

"PODJI TAMO U VRT!"

Onda začuje nad sobom Glas: "Podji tamo u vrt!" Posluša Glas Božji i zaputi se prema obližnjoj šumici pokraj koje je bio vrt i u njemu velika katnica za pograničnu stražu. Uz šumicu je žuborio potočić. Promatrajući divnu prirodu, približavala se vrtu i mislila je proći kroz jelovu šumicu dalje...

Odjednom začuje povik: "Stoj!" - i ugleda komandira straže kako trči uzbudjeno prema njoj. Svjesna da

149

je njezin put završen, podje mu mirno ususret. On se začudi njezinom ponašanju i onda joj rekne neka podje s njim, a ostale stražare otpusti. Reče joj da ju je već ranije uočio, ali je držao da ima preko granice zemlju za obradjivanje. Na njezinu izjavu da traži posla, zapita je njezinu legitimaciju. Kad razabra iz kako je dalekoga kraja, podvrgne je kratkom pregledu. Našavši na njoj redovnički pas i u džepu Krunicu, posumnja da nije, možda, htjela poći u Italiju i Rim s kakvim porukama. Zatim je predvede zapovjedniku, koji sastavi povoljan izvještaj i otpravi je na sud u Sežanu. Odvedena je u zatvor u Sežani da čeka presudu. Ispitana je, ali je ostala zagonetna svrha njezinoga puta. Kad su od kuće došli od mjerodavnih odgovarajući izvještaji, počela su višestruka različita ispitivanja... Ali odgovor je bio uvijek isti: "Pošla sam za poslom." Onda je zaključeno: Ne nalazimo na njoj ništa zla osim što služi Bogu i drži se popovskih priča. Ali moramo je zatvoriti radi opomene drugima. Presuda - tri godine strogog zatvora.

"SKINUTA S KRiŽA"

U samici doživi Gospodina skinuta s Križa, okrunjena Trnovom krunom. Uz Njega je ležao još jedan Isus, živa slika Njegova.

Gospodin rastumači: "Skratio sam ti put i skinuta si s križa, i Ja pokraj tebe!"

"KUŠAO SAM TE DA VIDIM TVOJU POSLUŠNOST!"

Onda zapita Gospodina: "Dragi Isuse, a zašto si me izveo, a nisi dao da prodjem?" Gospodin Isus odgovori: "Što ti dajem veće Milosti za dušu, to ti pripuštam i veće kušnje na tijelo da se ne uzneseš poradi Mojih Objava. Kao što sam te doveo do toga mjesta, mogao sam te dovesti i u Rim, pred Slugu Mojega, ali sam ti skratio put, da budeš u ovoj zemlji, uz svoje dijete, koje si ostavila na Moju milost i poradi Mene. Ja sam tebe kušao da vidim tvoju poslušnost prema Meni. Meni se pokorava sve i svi stvorovi ljudi, zato sam te vodio Mojim putevima."

150

"OVO JE ČISTILIŠTE!"

Iza raznih patnja spopade je teška bolest. Na smrt bolesnu, još u noći, prevezu je u ambulantu. Uz liječničku njegu i po milosti Božjoj ipak se malo pomalo oporavila.

Onda je obuzme strah pri pomisli u kakovo se društvo mora vratiti. Njezine su supatnice govorile svakakove prostote i izricale strašne psovke. I potuži se Gospodinu.

Malo iza toga, dragi Mali Isus, od godine dana dodje u prostoriju u kojoj je bolesna ležala i spusti joj se na desnu ruku. Obučen u ružičastu haljinicu slatko joj se smiješio. Onda je gledao i druge zatvorenike, milo im se smiješio i raširio Ručice kao da ih želi sve zagrliti. A Glas progovori nad svima njima: "Ovo je čistilište!" Zato joj se jednom zgodom sotona smijao i rugao: "Sad si pod mojom komandom! Ha, ha, ha!"

Kada je vidjela koliko ih dragi Isus voli i ona ih je zavoljela. Iako ju je grijeh i dalje bolio, strpljivo je podnosila njihove nedostatke i grubosti. Gledala je u njima djecu Božju koja ne znaju što čine.

"NE DAM VIŠE DA SE GAZI BOG NA ZEMLJ!!"

Na velikom polju ugleda Raspetoga Krista, oborena na tle od bijesa nevremena. Odjednom se na tome polju stvori sva sila ljudi. Mnogi od njih gazili su po Raspetome Spasitelju kao da Ga hoće usmrtiti. Promatrajući te drznike, poviče odlučno: "Ne dam ja da se Bog naš s Neba gazi na zemlji i bude ljudima poput smeća!" I pristupi bliže, gurne one ljude u stranu, podigne veliki Križ s Raspetim Živim Isusom uvis i stavi ga sred polja. I stane uz Križ kao budna straža da čuva Raspetoga Boga. Pazila je da Ga ljudi više ne vrijedjaju i ne ranjavaju Njegovo Sveto Tijelo. Narod je prolazio uz Raspetoga Krista. Jedni su Ga samo pogledali, drugi nisu ni to učinili - a malo njih se poklonilo Bogu svome u strahopočitanju.

Gospodin je zgažen jer Ga ljudi ne priznaju svojim Bogom, niti drže do Njegove Nauke. Vidjelica je

151

[VAŽNO, VAŽNO, VAŽNO, VAŽNO, VAŽNO, VAŽNO, VAŽNO, VAŽNO, VAŽNO, VAŽNO, VAŽNO, VAŽNO,


Ovdje nedostaje dio teksta - cijela 152. str., nota]

[152]

1953. - 1960.
DUŠE SE SPAŠAVAJU ŽRTVOM

JEDVA SAM DOČEKAO DA DODJEŠ K MENI!"

Neki zanatlija imao je punu kuću djece, ali je bio i velik psovač. Pogrdjivao je sve što je na Nebu i na zemlji. Uz to je mnogo pio pa je ženu zlostavljao i branio joj da ide u crkvu. A sam nije bio na Svetoj Misi, valjda, otkad su se vjenčali.

Žena se mnogo molila za njegovo obraćenje, i da to postigne činila je godinama pokoru, ali više potajno da je ne grdi i ne pravi joj poteškoće.

Jedne Nedjelje nešto ga je potaklo i on se spremi pa ode u crkvu. A propovijed je bila baš o grješnicima. I učini mu se kao da svećenik samo njega gleda i o njemu propovijeda. Bio je tako dirnut da je iza Svete Mise pošao ravno službenici Božjoj u obližnje mjesto. I plakala je ona, i plakao je dragi Isus - i onda mu reče: "Jedva sam dočekao da dodješ k Meni da te Privinem na Svoje Srce!" I pomogao mu je dragi Isus, preko Svoje službenice, da napiše sve što je sagriješio. I zabrani mu da se ne vraća kući dok se ne ispovjedi. Medjutim, kako je već bilo kasno poslije podne, nisu ga htjeli ispovjediti, jer u to doba još nije bilo poslijepodnevnih Svetih Misa nego samo Večernjice. Ali kad je rekao, što mu je dragi Isus zapovjedio, gvardijan ga ipak ispovjedi; pričesti se sutradan.

Žena se toliko čudila njegovu obraćenju da od radosti nije mogla vjerovati. A i drugi, kad bi ga vidjeli gdje pred kućom čita Sveto Evandjelje i druge Pobožne knjige, u čudu bi ga pitali: "Pa kad si ti postao svet?!" A on bi im odgovorio: "Šta sam bio bio sam. Ljudi, budite pametni, slušajte me i spasite se!" onda bi im kao apostol tumačio iz svetih knjiga.

153

Sada je jako pobožan te uvijek ide u crkvu, na svetu Ispovijed i Pričest. I kao što je nekoć na glas psovao, tako sada na glas mnogo moli, osobito Krunice.

"NE PLAČI! JOŠ GA NISI BILA NI RODILA..."

Siromašna obitelj imala je desetero djece. Onda se jednom od sinova na poslu dogodi teška nesreća. Kad je za vrijeme vršidbe vozio traktor, na nizbrdici se izvrne, traktor se zapali, a on zadobije teške opekotine od kojih je u bolnici umro. A imao je tek oko šesnaest godina. Majka ga nije mogla preboljeti. Kuda god bi pošla, uvijek je bila u suzama. Neprestano je plakala i jaukala. A bila je Trećoredica. No njezin muž joj reče: "Pa, ženo Božja, sad ćeš umrijeti radi jednog djeteta, a tolika djeca u kući!" I onda je molila dragog Isusa što da radi da toliko ne plače.

Dragi Isus joj ovako odgovori: "Ne plači! Još ga nisi ni rodila, a Ja sam već odredio koliko će se duša po njegovoj žrtvi spasiti!" Rekao je dragi Isus koliko, tridesetpet ili četrdesetpet, tako nekako. I te duše u vatri jedva su čekale da se on rodi. A kad se rodio, kamo god bi polazio svuda su ga pratile. Čak su mu ruke i noge ljubile. A dan njegove žrtve čekale su kao svoj Uskrs!

Isus dragi još poruči žalosnoj majci da griješi što toliko plače. Kad Mladići u Nebu idu u šetnju, njezin sin ne može s njima jer mu je njegova bijela odjeća sva mokra od majčinih suza. I od onoga dana ne plače.

TREBAO JE PRETRPJETI ZA JEDNU DUŠU

Malo iza prve Svete Pričesti jedinac u majke udovice teško oboli. Kad ga je liječnik pregledao, ustanovi upalu mozga. Upozori stoga rodbinu neka se pripravi na smrt, jer dječak neće ostati na životu. Ležao je neprestano u velikoj vrućici i stalno bulaznio.

Medjutim, dvije dobre duše mnogo su molile da Bog dragi ostavi dječaka na životu. Klečeći pod vedrim nebom, nizale su Krunicu za Krunicom. Prikazivale su na tu nakanu i Svete Mise i Pričesti. Devet dana živjele su o kruhu i vodi.

154

Onda dječak dodje malo k sebi, a svećenik mu podijeli bolesničko Pomazanje i Svetu Poputbinu. Iza toga tvrdo zaspe. Iscrpljen od neprestane groznice i nespavanja pao je u tako dubok san da čitav dan i noć nije dolazio k sebi. Čak su ga drmali da se probudi bojeći se da ne usne zauvijek. Kad se je probudio zatraži jelo. Od tog dana krenulo mu je na bolje.

Gospodin kasnije rastumači da je dječak trebao pretrpjeti za jednu dušu koja bi inače otšla u pakao poradi svojih grijeha. U toj bolesti Gospodin bi ga uzeo s ovoga svijeta. Ali na temelju onih pokora, i molitava, i plača, ostavio ga je još na životu.

A one dvije dobre duše, koje su se bez znanja dječakove majke dale na veliku molitvu i pokoru, jedna je takodjer udovica, čiji se sin sprema za svećenika, a druga je njezina neudata sestra koja se od petnaeste godine posvetila Bogu.

"ZAR NEĆEŠ DATI DIJETE ZA ČISTU ŽRTVU?"

Jednom se nadje u nepoznatu gradiću. Hodajući ulicom, opazi gdje joj s desne strane dolazi neobična pogrebna povorka. Naprijed je lebdjelo Raspelo koje se samo kretalo. Iza njega, krasne Djevice, lijepe kao Andjeli, nosile su plavi lijes. Pratilo ih je još nekoliko Djevica, u dobi od šesnaest do osamnaest godina. Stupale su bose i pjevale predivne Nebeske Pjesme. Duga raščešljana kosa padala im je niz ledja, a haljine nježnih boja i široka kroja - ali u struku malo stegnute - sezale su im do tla.

Kad se povorka približila, vidjelica se zapita u čudu: "Tko li je taj mladić da ima tako malen, ali tako krasan sprovod?" Iznad kovčega dodje Glas: "Sin je to jedinac, koji je poginuo daleko od svoje majke, sirote i udovice!"

Na to se vidjelica priključi malenoj Povorci koja se neprestano lagano kretala. Povorka tad skrene prema jugu i, došavši izvan grada, nadje se pred ovećim zdanjem koje je izgledalo kao mrtvačnica. S jedne i druge strane zgrade bila je visoka željezna ograda. Kroz zgradu se ulazilo na tlo koje je izgledalo drugačije nego na zemlji.

155

U blizini se uzdizao malen brijeg, pred kojim je stajao čovjek od preko šezdeset godina. Bio je skromno obučen i ozbiljna držanja. Uz njega je stražarilo veliko pseto, koje je strašno lajalo. Kad se vidjelica približila ogradi, pas se smiri a ona upita neznanca: "Kako će ljudi doči ovamo kad imate tako oštra psa?" Čovjek joj na to odgovori: "Taj pas mora biti tu! Duši koja je odredjena da ovamo dodje neće nauditi, ali onoj koja nije odredjena ne dozvoljava pristup!"

Djevice su dotle unijele lijes u veliku prostoriju i stavile ga tad na tlo a zatim nestale. Došavši na vrata, vidjelica se nasloni na dovratnik i počne promatrati. Naprijed je bio velik pisaći stoi za kojim je sjedila Prekrasna Djevica. Moglo Joj je biti četrnaest-petnaest godina, a bila je obučena poput Djevica koje su išle u Povorci. Prekrasna Ojevica gledala je pažljivo u veliku otvorenu Knjigu i nešto je u nju bilježila.

Onda se lijes otvori, a vidjelica ugleda mladića gdje spava u snu mira - i prepozna svoga sina. Kad je briznula u plač, Prekrasna Djevica digne pogled, zagleda se u rasplakanu majku, milo joj se nasmiješi i blago je upita: "Zar nećeš dati svoje dijete za čistu žrtvu Bogu na Slavu?" Majka odgovori kroz suze: "Hoću! Dati ću!"

Na to lijes podje zrakom, zaobidje Prekrasnu Djevicu i spusti se opet na tlo. Odjednom lijesa nestane, a od mladića postane Raspeti Isus. Gleda majka u čudu i pita se, pa zar to nije njezin sin! I dok ona u sućuti promatra Raspetoga Gospodina, pretvori se On opet u njezina sina. Ali, sada je bio mlad i lijep kao rosa, a oko njega se stvorio prekrasan Vrt, prepun cvijeća nevidjenih boja.

Mladić će stradati daleko od svoje majke i rodbine. Na Vječni Počinak pratit će ga Djevice s Neba. Nebeska Majka primit će mu dušu i odvesti je u Lijepo Nebo. Raspeti Isus označuje da mu je proći kroz patnju Čistilišta. Vidjenje će se ispuniti i na mnogim drugima koji će poginuti kao čiste žrtve u naknadu za ljudske grijehe.

156

"ZAR NEĆEŠ TRPJETI DA MLADIĆA OBRATIM!"

Neki je mladić, u vrijeme kad nikoga nije bilo u kući, provaljivao u župni stan i potkradao župnika. Da prikrije svoje nedjelo okleveće vidjelicu da ona uzima novac. I ljudi su o njoj razglabali i nevinu je ponizivali. Kad vidjelica sazna za lažna svjedočanstva, bilo joj je teško pa zaplače. Kasnije se javi Raspeti Spasitelj i progovori: "Zar nećeš trpjeti da mladića obratim i spasim?" Odgovori vidjelica: "Hoću, Gospodine!"

Za kratko vrijeme saznalo se da su ono bila lažna svjedočanstva.

OZLOGLAŠENA I OKLEVETANA

Dvojica školovanih i uglednih ljudi smišljali su kako da vidjelicu javno ponize. Sastavili su sočan članak, pun kleveta i laži, i objavili ga u novinama. Čitajući ga, mnogi su se sablažnjavali nad takovom "nemoralnom pobožnjačom" i župnikom kod kojega radi. Vidjelica je tad bila pozvana na saslušanje zajedno sa svojim djetetom. Saslušana je posebno majka i posebno dijete. Nakon što su se mjerodavni raspitali i na drugim mjestima o životu vidjelice, ustanovili su da je ozloglašena poradi pobožnosti i duhovnog života. Ipak, htjeli su joj uzeti dijete i dati ga na školovanje u koji zavod. Ona im se žestoko opre i rekne da im to živa neće dozvoliti. I doda: "Da prosim kruha kao prosjak ne bih dala dijete od sebe. Ono ima majku koja se za njega brine i uči ga."

Neki su svećenici tražili da se isprave te ružne laži i klevete. Vidjelica je tu sramotu prikazala Bogu za ljubav i kao zadovoljštinu za grijehe pokvarenih ljudi i raspuštene mladeži.

Gospodin Isus poučio ju je jednom zgodom ovako:
"Koji Mene slijede u životu
svijet će ih mrziti i progoniti,
jer potresaju savjest njegovu.
Zato će uzgovoriti sve zlo na vas,
jer ste Moji pravi sluge;
zamrzit će vas i osuditi,
pravedne progoniti zbog Imena Moga."

157

"TRPIŠ ZA NJU I ZA NJEZINE GRIJEHE!"

Neka djevojka dobila je od Gospodina velik dar liječenja bolesnika. Ali Gospodin je tražio od nje da Mu služi u čistoći. Kad bi bolesnik molio da mu pomogne u njegovoj patnji, ona bi se za njega molila i neko vrijeme činila pokoru, živeći o kruhu i vodi. Metnuvši kasnije ruku na njega, ako je bila Volja Božja, bolesnik bi ozdravio u ime Isusovo.

Ali neiskusna službenica Božja počne Gospodinu prigovarati zašto od nje traži da čisto živi, dok su druge neke službenice Božje udate i imaju djecu. To da nije pravo. I počne se okretati za momcima i na koncu podje za nekog vojnika a da se crkveno nije ni vjenčala. Kad je to učinila, izgubi dar liječenja. Bila je to velika sablazan za vjernike i golema šteta za duše u Očima Božjim. Da je ostala vjerna u mnogima bi se bila učvrstila vjera i mnoge bi se duše obratile gledajući čudesa Božje Dobrote i Svemogućnosti.

Nešto iza toga Julku spopadne teška bolest. Podnosila je strahovite muke i dva se mjeseca nije dizala iz kreveta. Nikakav joj lijek nije pomagao i liječnik reče da će umrijeti. Ali Isus dragi progovori: "Još ćeš ti hodati! Trpiš za nju i za njezine grijehe, samo ćeš izgubiti od životne snage."

NESREĆA STALNO ZA PETAMA

Jednom doživi ovo simboličko vidjenje. Iznenada dodje u prostoriju mladja ženska, od nešto preko dvadeset godina, i smiješi joj se kao da je poznaje. Imala je na sebi suknju i bluzu, onako naravno, u bojama. Začudi se kako je i ona došla ovamo za njom, pa joj kaže: "Kako ste vi znali da sam ja ovdje!" Ona će na to: "Ja sam tvoja kolegica! Pratim te kamo god podješ!" Onda je vidjelica upita: "A tko ste vi?"0dgovori joj ženska: "Ja sam nesreća!"

"SPASIT ĆEŠ SE!"

Gospodin je gledao moje križeve i oštro promatrao smutljivce koji mi smetaju i one koji bi me htjeli upropastiti. Onda mi reče: "Spasit ćei se! Spasit ćeš se! Ne daj mjesta djavlu koji se njima služi u blizini tvojoj!"

158

"VIŠE SI Tl MENI UČINILA..."

Godinama je vidjelica živjela u velikoj stezi i odricanjima. Mnogu hranu nije uopće trošila i mnogo je postila. Osim toga, tri dana u tjednu živjela je, samo o kruhu i vodi, a tako i nekoliko Korizma (uključivši i Nedjelje i Blagdane). Bogu za ljubav i za spas neumrlih duša činila je i druga odricanja i obavljala različita mrtvenja...

Gledajući ovo djelo stvora Svojega, Gospodin joj jednom reče: "Više si ti Meni učinila nego što sam Ja od tebe zatražio!" I zaplače Bog nad djelom Svojim.

Čovjek bez Boga nije ništa; tek u Bogu i po Bogu postaje velik. Ako smo učinili štogod dobra, Bog je to učinio u nama i po nama. Ako smo učinili štogod zla, djavao je to učinio u nama i s nama. I tako pripadamo ili Bogu ili djavlu - trećega nema.

JEDNI PRIMAJU DRUGI ODBIJAJU

NIJE JOJ BILO PO ĆUDI!

Neka je ženska tražila da joj se doda Riječ Božja. Kad je dobila onako kako je zaslužila - a mislila je da će dobiti nešto kićeno - našla se pogodjena, pa je počela prigovarati i nije htjela poslušati. Gospodin na to progovori:

"Zemljo, što si?! Šaka prašine!
Možeš zamirisati mirisom zanosnim,
a možeš i zasmrdjeti smradom odvratnim."

"NE KUŠAJ ME!"

Bilo je ljudi koji su mnogo i koješta pitali i traźili... Onda me dragi Isus pouči:

"Dva puta, tri puta jedno pitanje pitati nemoj! Ne kušaj Me!" I reče neka ne budemo nikada jako znatiželjni. Bolje je da tražimo ono što Mu služi, i što nam je najpotrebnije, a drugo će On već nadodati ako Mu vjerno služimo...

159

"KAD JE MOJA VOLJA..."

U početku nisam razumjela značenje pojedinih Vidjenja i primljenih Riječi. Onda me je Gospodin poučio i kaže: "Ne znaju ni sluge Moje rastumačiti što znači. Dat ću ti na javu da znadeš odgovoriti kad je Moja Volja." A kad nije Božja Volja, onda dragi Isus šuti. Ne dozvoljava da se sve znade; ne daje sve u javnost.

NE RAZBACIVATI B0ŽJE DRAGULJE!

Želeći da se Riječi Božje prošire i obdržavaju, u više navrata napisala ih je na papir i dala ovome i onome. Ali Gospodin je odlučno upozori: "Ne bacaj Moje Dragulje svinjama." I rastumači joj da oni do Njegovih Riječi ne drže, ismijavaju se od njih - i bacaju ih u vatru. Njegove Riječi neka doda samo onome koji vjeruje.

SVEĆENIK PO SRCU ISUSOVOM

Nakon dvosatnog razgovora o Lijepome Nebu i dragome Bogu, nadbiskup mi reče ovako: "Sve što vam Isus nalaže izvršujte do i jedne Riječi. Ako od kušnja i patnja klonete, tad malo odahnite i okrijepite se, pa opet dalje za Isusom koracajte. Živite onako kako vam Isus zapovijeda jer On ima s vama velike Nakane."

Još je rekao da bi uveo, kad bi mogao, strogi post u petak i na Kvatre. On sam živio je cijele Korizme posno i u pokori.

Kad je bio bolestan, pitala sam kakove su njegove potrebe i što bih molila da mu bude lakše u bolesti i ostalim teškoćama. A dragi Isus, smiješeći se, odgovori mi:

"Postavio sam ga medju puk Svoj kao Mojsiju, da svojim primjerom pokaže kako treba živjeti. Još samo malo i uzet ću ga od vas i izbavit ću ga."

Iza njegove smrti Isus dragi reče: "Dao sam mu da vidi Čistilište, ali ga okusio nije!" i onda je ovako pohvalio njegov uzorni život:

"Trapio je svoje tijelo i služio Mi je do kraja života. Živio je za Mene i duše spašavao. Izbjegavao

160

je časti i obilan stol, siromahe je pomagao, a sam skromno i ponizno živio."

Kad sam pitala za njega da li je svetac, dobila sam odgovor: "Kada mu posvetim tijelo, bit će svet!"

"TO SU ZAGREBAČKI BISKUPI!"

Došavši u crkvu, ugledam jednu stranu doma Božjega prekrasno okićenom. Sav zid, odozgor do temelja, bio je urešen Nebeskim cvijećem kakova na zemlji nema. Ispred okićenog zida stajali su u zraku, poredani jedan do drugoga, biskupi. Kada sam ih ugledala, upitam otkuda su. I čujem Glas s Neba: "To su zagrebački biskupi koji su prije vladali, duše njihove!" Gospodin mi je pokazao kako izgledaju u Očima Njegovim.

"Kako si vidjela tako jest! Piši ovako: Sluge odabrani za Službu Moju, poglavari, bili su u duhu po redu onakvi kako si ih vidjela. kako si je koji pripremio vječnost takav je izgledao. Amen."

Nebesko cvijeće označuje dostojanstvo i ljepotu biskupske službe u Očima Božjim.

U OČIMA BOŽJIM!

Gospodin je u vidjenju pokazao službenici Svojoj držanje Svog Namjesnika usred povjerenog mu stada, i kako izgleda duh njegov u Očima Božjim.

"VEĆ SI DALA SJEME I JOŠ MORAŠ DATI!"

Obavljajući neki posao, odjednom se nadjem u prenosu. I dodjem na nepoznato tlo, slično kao na selu. S jedne strane pružao se red običnih kuća, a s druge strane, i dalje naprijed, sterala se nepregledna polja.

Prolazeći uz kuće, opazim na jednoj ogradi, ispod velike jabuke, debeljkasta čovjeka, s velikim šeširom na glavi. Nešto je gledao napolje. Jabuka ispod koje se nalazio bila je veoma lijepo razgranata i toliko rodna da je na njoj bilo više ploda nego lišća.

U blizini, na raskršću, stajao je mlad čovjek, obučen u žutozelenu odoru, a u ruci je držao nešto slično prometnoj palici.

161

U polju, malo dalje od njega, bila je oveća grupa žena, srednjih godina. Stajale su na početku velike table koja je obuhvaćala stotine i stotine jutara krasne crnice. Zemlja je bila lijepo uzorana i posve crna a sipka kao brašno; nigdje u njoj grude.

Pozdravim službenika i upitam ga da li se mogu priključiti ženama koje se spremaju raditi na ovoj krasnoj zemlji. Službenik mi odgovori: "Ne, ti ne spadaš medju njih! Prićekaj malo!"

I dok sam stajala pokraj njega, čudeći se što mi ne da k njima, odjednom on podigne "prometni znak" - a ženske sve u zrak kao ptice i odlete daleko u polje!

Službenik se sad okrene prema meni pa mi se smije i klima glavom... Zatim pokaže na drugu stranu i reče: "Ovo je tvoje. To moraš obraditi. Već si dala sjeme i još ćeš dodati toliko koliko vidiš da ima zemlje. Onda ćeš poći na svoje mjesto." A bilo je to kao velik vrt s lijepo uzoranom zemljom, podijeljenom u gredice, izmedju kojih su bile staze.

Razgranato stablo, prepuno lijepih jabuka, označuje duhovnu plodnost onoga čovjeka. Za službenika na raskršću kaže Gospodin: "Stražar kojega si vidjela, mjerodavan je nad onim dušama da im zapovijeda po Mojoj Odredbi." Sjeme koje moram posijati u njivu jest Riječ Božja. U sužanjstvu su mi stradale obje bilježnice u kojima su bila označena Vidjenja i Gospodinova Propovijed "Isus nas zove". Riječi su bile označene onako snažno i evandjeoski kako sam ih doživjela i čula. Kad sam se povratila kući, bila sam jako utučena. Više nisam mogla pravo opisati ono što sam prije doživljavala. Onda dragi Isus reče: "Dat ću ti snage da to opet napišeš!"

PROTIVILI SE B0ŽJIM PORUKAMA

Negdje na zapadu, iznad zemlje, usred dvorane sličnoj crkvi, stajalo je u vatri desetak pokojnika. Razmaknuti jedan od drugoga trpjeli su muke svaki za se. Oko njih je gorjela čista i bistra vatra, a oni su stajali u njoj kao panjevi. Bili su mirni i pokorni poput jaganjaca. Jedni su bili zahvaćeni vatrom do tri četvrtine tijela, jedni do polovine, a neki manje.

162

A bili su od vatre jako iznakaženi. Sažali se vidjelica nad tim dušama pa upita: "Kakve su to pojave da im se ne može ni lica prepoznati?" Dok su dotični i dalje šutjeli, kao da nemaju vlasti govoriti, nad vatrom se začuje Glas:

"U ovoj su vatri rimokatolički svećenici, i to oni koji nisu držali do Božjih Objava i vidjenja. Tu je i Petar, tvoj znanac!"

Vidjelica ih zaokruži pogledom, ali Petra ne prepozna. "Tu je, evo ga! Moli se za njega!" Ali oni su bili toliko izobličeni od vatre da ga nije mogla prepoznati. Zgrozi se vidjelica nad mukama duša i zaboravi da je još U životu.

Koliko je koje tijelo bilo uronjeno u vatru, toliko još kazne mora izdržati; koji su bili četvrtinom tijela u vatri, moraju izdržati još četvrtinu kazne. To je simbolički prikazano.

"TKO OD MOJIH SLUGU IMA VEĆE ZVANJE I DUŽNOSTI
više će i odgovarati kad se nadje pred Mojim Očima.
Od svakog sluge Svojeg tražit ću
kako je vodio duše koje sam mu povjerio.
Sve što vam je s Neba dano kao Moja Milost,
hoću da do kraja izvršite
da Mi ništa ne manjka od toga."

"NEKA ŽIVI PO SVOJOJ MUDROSTI!"

Izvjesnom svećenlku nisu odgovarale primljene Riječi pa se pokušao ovako snaći: "Ah, Julka, to ste vi izmislili!..." - ili drugom zgodom: "To, doduše, jesu Božje Riječi, ali pitanje je otkuda ste ih vi izvadili." - Gospodin za njega reče: "Pusti ga u miru! Neka živi po svojoj mudrosti!"

"TOMO, TOMO! PUNO SLUŠAŠ, MALO VJERUJEŠ
Narav tvoja ostaje u tebi,
ne nastojiš da je promijeniš u Meni."

"DAJEM MILOST, ALI NARAV OSTAVLJAM U SVIMA ONU,
koju su primili od svojih roditelja.
Malo je Mojih slugu promijenilo narav svoju u Meni.
Imam mnogo slugu Svojih koji Meni ne omiliše!"

163

"NE TJERAJ BOGA IZ BLIZINE SVOJE!"

Svećenik M. bio je pun nevjere u Božje Poruke. Kad se na Blagdan Svetog Josipa održavalo Proštenje, iskoristi priliku i pred mnoštvom vjernika u propovijedi napadne "privatne objave" i vidjelicu Julku. Iza završene Svečanosti navrati motorom u župu gdje je vidjelica radiia, žestoko je izgrdi i zaprijeti joj na razne načine. Ona mu odgovori: "Ne bojim se i ne plašim ljudi smrtnika! Ja se bojim Boga i držim Njegovu Riječ. Što će tko o meni govoriti nije važno. Važno je Boga ljubiti i po Njegovim Zapovijedima živjeti!"

Svećenik ode srdit dalje, a ljudi kojima je u propovijedi spomenuo gdje vidjelica živi, nagrnu u dvorište župnog stana da upitaju za Riječ Božju. Župnik izadje u dvorište i kad vidi da to nijesu njegovi župljani upita ih: "Što vi tražite?" Oni odgovore: "Tražimo Julku koja gleda Isusa i Majku Božju! Hoćemo da nas pouči kako trebamo živjeti." Rasrdi se župnik pa im reče: "Imate vi svoga svećenika i neka vas on uči! Hoćete li mene i nju odvesti u veliko zlo, od kojega se nije još ni oporavila!" Ali ljudi su uporno tražili vidjelicu, i kad je ona izašla poslom u dvorište, brzo je zaokruže i obaspu raznim željama i upitima. Rasrdjeni žppnik počne tjerati narod iz dvorišta, a vidjelici oštro reče: "Ne trebam ja proroka u svojoj kući! Dosta imam i sam naobrazbe. Možeš ići otkuda si i osvanula, pa vodi narod kako hoćeš. Svi moji župljani, kad se sastanemo, pitaju samo za Julku, što radi i kako je, a ja kao da nijesam ovdje važan i mjerodavan. Više cijene što im ona kaže nego ja. Odlazi kamo znaš, meni više ne trebaš!..."

I ode vidjelica bez i jedne riječi. Sa suzama u očima pozdravi župljane, a oni gledajući je i plačući za njom ostanu zaprepašteni nad postupkom svoga župnika. I dogovore se da će ga istjerati iz svoje župe. Kad je ovaj bio o tome obaviješten, ostavi noću potajno župu.

Gospodin Isus reče kasnije za njegov postupak: "Ne tjeraj Boga iz blizine svoje jer On zna zašto je baš tu želio biti, da Bog tebe ne istjera zauvijek iz Blizine Svoje!"

164

RODJENJE GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA

Gospodin Isus Krist zapovjedi vidjelici:
"PIŠI O MOJEMU RODJENJU
službenice Moja, Julija,
da se sluge Moji, svećenici, ne [orig.: 'na', nota] sablažnjavaju
o Čistoći Moje Majke Marije, Bezgrježne.
Bila je čista kao sunce, i sada je.
Poslužila Mi je da dodjem vidljivo
stvoru Mojemu, čovjeku na zemlji.
Tko ima uši neka sluša Moj Glas
i sad - i dovijeka! Amen.

Moja Majka, vidljiva, zaručnica Moja,
duša Njezina je Najčistiji Cvijet,
i Najljepši - na Nebu i na zemlji.
Za Sebe sam ga stvorio
da Miomirisom Njezinim opojim Nebo i zemlju. Amen."

Kaže Živi Isus, isti Onaj Mali iz Betlehemske Štalice, ovako:
"NEKA MUDRIJAŠI U CRKVI MOJOJ, sluge Moje, [sic!, nota]
ne lome mozga svojega
ribajući klupe da steknu doktorate,
jer Moja Milost i Mudrost, s Neba dana,
veća je od cijele zemlje
i svega što na njoj ima.

Ja kao Bog rodio sam se Božanski
i pripravio sam si Posudu
gdje ću devet mjeseci prebivati
poput nejakoga Djeteta.
Cijeli Plan Vizije Moje odvijao se Božanski,
po uputama s Neba.
Zato je Moja Zaručnica,
vidljiva Majka pred očima ovoga svijeta,
lebdjela preda Mnom
u vremenu kada još na zemlji stvora nije bilo.
Sve sam dobrp učinio u Mudrosti Svojoj
- i Riječ je Moja postala medju vama.

Sve mudrosti i učenosti
neće dokučiti Mojih Božanskih Putova.

165

Što uzeh Sebi, u Mudrosti Svojoj,
za službu oko Spasavanja duša,
sve je Meni podložno,
jer Mi srce svoje otvoriše
kada pokucah na njega. Amen."

KAKO SE PORODIO GOSPODIN NAŠ ISUS KRIST

Gospodin Isus ovako je rastumačio vidjelici Juliji Svoje Utjelovljenje i Rodjenje.

Nebeska Majka začela je Isusa po Duhu Svetome. U tome času Njezino je Srce postalo kao velik krasan Hram, urešen Nebeskim nakitima. Veliki Bog, Druga Božanska Osoba, postao je malen poradi nas grješnih ljudi i utjelovio se u Nebeskoj Majci, pod Njezinim Srcem. U Prečistom Srcu Marijinu živio je Isus kao sa tijelom koje će se roditi. Na Oltaru Mu je, u Hramu Njezinoga Srca, bio ležaj, kao djetetu zipka.

U odredjeno vrijeme, kada se Isus trebao vidljivo roditi - budući da je Bog koji je stvorio sve udove tijela - nije bilo problema da sačuva Djevičanstvo Blažene Djevice Marije. Po Božanskoj Jakosti i Mudrosti zapovjedio je - na oko Mali Isus, a u stvari veliki Bog - udovima Blažene Djevice Marije, lijevome rebru, da se kao naravna vrata otvore svome Stvoritelju. I bi tako. Udovi oko rebra, i samo rebro, otvore se sa smiješkom, bez problema, svojemu Bogu, i ON, malen kao janješce, izadje ispod Srca Nebeske Majke na ovaj svijet, kojega je On stvorio u vrijeme Svoje Mudrosti. Kad je Isus dragi izašao iz Tijela Majke, rebro i ostali udovi postali su kao netaknuti. Zato je Nebeska Majka ostala u Djevičanstvu.

Jer Isus Bog nije se začeo i rodio kao ostala djeca Evina i Adamova - u grijehu. Bog i Gospodar svega rodio se je dostojan Slave i Hvale - Božanski! Ne kao duh, već je uzeo Tijelo od krvi Nebeske Majke da bude vidljiv čovjek i sličan po tijelu ostalim stvorovima svojim, ljudima na zemlji. Ali je On bio i u malome čistome Tijelu isti Onaj veliki Bog koji je stvorio Nebo i zemlju, i sve ljepote u njima i na njima, i život je svemu dao. No prikrio se je da ne bude izvrgnut prije vremena ljudskim pakostima i progonima, jer bi Njegovim roditeljima, hraniocima, bilo nemoguće skroz se skrivati i bježati od surovih ljudi.

166

Božji Naum kako će se roditi Isus, Druga Božanska Osoba, bila je Božja Mudrost, što je um čovječji ne shvati, niti će je ikada dosegnuti mudrošću svojom. Mali Isus se u Marijinom Srcu smijao kako se je sakrio pred očima ljudi. Kao da se igra sa stvorovima Svojim u spasavajućoj apostolskoj službi na zemlji. On Veliki malim se učinio, ali je u tom malenome Tijelu bio isti po Veličanstvu, Znanju, Snazi i Viasti - Vječni Bog!

POMOĆ I UTJEHA

MALA MARIJA

Dok sam u župnom stanu obavljala neki posao, u mojoj se blizini pojavi slatka mala Djevojčica, od oko tri godine, obučena u lijepu ružičastu haljinicu. Njezina kovrčasta kosica bila je zlatnožuta. Djetešce je gledalo u mene i smiješilo mi se - a i ja sam, razdragana srca, gledala u njega. Nakon kraćeg vremena sakrije se za peć i nestane mi s vida.

Ta draga Djevojčica bila je Mala Marija. Promatrala je što radim za Isusa.

PRESVETI SAKRAMENAT U POSJETU BOLESNICI

Iza Božićnih Blagdana krečila sam župni stan. Pošto nije bilo četke za krečenje, poslužila sam se četkom za cipele. Ali, kreč mi je polako sve više izjedao prste. Otvorile su se žive rane i morala sam u krevet. Trpjela sam užasne muke i spopala me velika vrućica.

Na Novu Godinu, kad je u crkvi bila Poldanica i Izlaganje Presvetog Sakramenta, ugledam kako se Odozgo spušta Pokaznica. I postavi se na stol, uz moj krevet. Dok sam ushićeno gledala u Presveti Sakramenat, Pokaznica se spusti na moju desnu ruku. Ali ja sam se Pobojala što će reći svećenik kada dodje pa ugleda Presveto u mojoj sobi. Zato ustanem i uzmem Pokaznicu

167

u ovijene bolesne ruke i htjela sam je ponijeti u drugu sobu. Kad sam se zaputila iz sobe, Pokaznica mi nestane iz ruku.

Isus dragi došao je kao Nebeski Liječnik da mi pomogne u bolesti. Ubrzo iza toga prsti na rukama potpuno su zacjelili.

MALI ISUS ŽELI DA GA HVATA

Svršivši neke poslove, unidjem u kuhinju - i imam što vidjeti! Mali Isus, od jedno pet mjeseci, u ružičastoj haljinici, trči veselo po kuhinji i pogledava u mene. Želio se sa mnom igrati. Zanesena Njegovom Milinom počnem Ga hvatati. Ali On trči... izmiče mi... i od srca se smije... Kad sam Ga gotovo već dohvatila, poleti po zraku...

Odjednom župnik otvori vrata, zastane i začudjeno me upita: "Koga vi hvatate?" Odgovorim mu zadihana: "Malog Isusa!... Trči po kuhinji..." Pogleda me župnik pun nevjere pa reče: "Ne budite smiješna!" Iza toga je dragi Isus nestao.

U to sam vrijeme bila progonjena i puno trpjela pa me Mali Isus htio utješiti.

ANDJELI SE KLANJAJU ISUSU U JASLICAMA

Za vrijeme Božićnih Blagdana, dok se u kapelici na groblju služila Sveta Misa, Andjeli u zlatnim haljinama hodali su izmedju vjernika. Došli su se pokloniti Malome Isusu u Jaslicama.

U ovome gradiću crkva je upotrebljena u druge svrhe, pa se Sveta Misa služi na groblju u malenoj kapelici.

MAJČICA B0ŽJA IZNENADILA JE

Kad župnika nije bilo kod kuće, očistila bih malo temeljitije župni stan. Dok sam jednom takovom zgodom ribala pod, najedanput nešto silno zasja. Nebeska Majka došla je u takovome sjaju da sam se uplašila. Sjala je kao sunce i sav je onaj prostor bio obasjan.

Tih sam dana bila molila dragu Nebesku Majku da mi pomogne u nekim potrebama.

168

"ANDJEO TE JE TVOJ SPASIO!"

Trebala sam poći na tavan po hranu za blago. Uzmem zdjelu i popnem se po ljestvama. Kako sam u žurbi prenaglo podigla tavanski poklopac i pridržala ga da ne lupi o zid, povuklo me uvis pa sam ostala visjeti u zraku. S druge je, naime, strane bio panj da olakša otvaranje. I jako sam se preplašila. Najedanput me netko uhvati s ledja i lijepo metne dolje, pokraj lje stava. Sva se tresući, pogledam oko sebe, ali nikoga nisam vidjela.

Poslije mi reče dragi Isus: "Andjeo te je tvoj spasio! Bila bi se ubila!" Pala bih po ljestvama na beton, a bilo je visoko četiri metra.

I ČETICA ANDJELČIĆA BDIJE

Rano ujutro, dok je još bila mjesečina, najednom ugledam iznad svoga kreveta Četicu Andjelčića. Moglo ih je biti desetak, onako nejakih, od par mjeseci. Stajali su na oblaku. Odjeća im je bila do pola tijela, a na ledjima su imali krilašca. Kosica im je bila žuta, crna, kestenjasta... već prema tome kakovu su imali za zemaljskog života. Bili su živahni i nasmijani. Gledajući ih razdragano, uskliknem: "Joj, što ste slatki!" Kad sam htjela jednoga da dohvatim, on se uplaši i odmakne - a njegov susjed slatko se nasmije.

Poslije mi dragi Isus rastumači: "Kad spavaš i kad ideš na put, uvijek je ta Četica nad tobom, nad tvojom glavom. Odredjeni su da te prate kamo god podješ da ti se što ne dogodi."

U BOLU SRCA NEBESKA UTJEHA

Bila sam tako ponižena i prezrena od jedne duhovne osobe da mi je mač boli probadao srce.

Stojeći iza toga blizu prozora i gledajući u nebo, odjednom ugledam kako Odozgo silazi bijeli oblak. Kad se posve približio, oblak se malo odstrani a preda mnom se pojavi Križ s velikim raspetim Isusom. Gospodin me bolno pogleda i kao da će zaplakati. Sidje tad s Križa, nasloni ga na oblak i podje k meni raširivši Ruke kao da će me zagrliti - i u taj čas nestane.

169

Istoga dana posjetila me i draga Nebeska Majčica s Malim Isusom u naručju. Ostali su kraće vrijeme uza me, blago mi se smiješeći. Iza toga ih bijeli oblak opet ponese u Visine.

BOG SVE UZDRŽAVA

Nešto sam iz dvorišta trebala donijeti. Izišavši iz župnog stana, zastanem u čudu. Sav je zrak bio prožet zrakama sjajnim kao sunce, a gustim kao da pada jaka kiša. Blještave zrake prolazile su kroza me... kroz mačke... psa... živad... preko drveća... preko kuća... i dolje u zemlju. Kroz sve su prodirale, svuda su bile prisutne.

Pogledam gore i ugledam Boga Oca Nebeskoga kako mi se smiješi. Te sjajne zrake izvirale su iz Njegovog Presvetoga Srca i u liku trokuta pružile se prema zemlji.

I onda mi Gospodin protumači da u Njemu hodamo i gledamo, u Njemu govorimo i griješimo. U Njemu Ga hvalimo i slavimo - u Njemu živimo i jesmo! Bez Njegove Prisutnosti nitko ne može ni hodati, ni gledati, ni govoriti, niti išta činiti. Kad bi On samo jedan časak uskratio Svoju Prisutnost, cijela bi se zemlja, i sve što god na njoj postoji, i sav svemir - vratili u prah, nestali bi!

"DOK JA ŽIVIM, TI SE NE BOJ."

Usred zime vidjellca je bila istjerana od osobe kod koje je radila: "Idi, ne trebam te više! Neka te hrani tvoj Isus!" Pokupi ono malo svoje sirotinje što je imala, posudi od jedne vjernice novaca za put i krene na stanicu. Lijući suze, gazila je duboki snijeg i razmišljala - kuda da se skloni dok ne nadje kakav posao?!

Bog, koji Svoje ne ostavlja, pusti jaki san na pobožnu udovicu koja je rado primala Riječi Kristove. Pokaže joj prežalosnu i ucviljenu vidjelicu i zapovijedi: "Idi u stanicu pred vlak što dolazi, uzmi je k sebi i drži uza se dok se Ja za nju ne pobrinem!" Udovica se probudi, skoči na noge i uzme kaput pa se po

170

onoj smrzavici zaputi do stanice, udaljene šest kilometara.

Kad je vlak stigao, skoči ona žalosnome putniku ususret, zagrli je i utješi: "Dok ja živim ti se ne boj! Bog će se za nas brinuti!"

I Gospodin je ubrzo za Svoju službenicu pripravio mjesto gdje će raditi.

VIDJENJA I POUKE O GRJEŠNOSTI SVIJETA

Moderni ljudi su zabavljeni svakovrsnim razonodama, očarani nevidjenim raskošima i zavedeni kojekako vim izmišljotinama pa nemare niti zaNebo niti za Boga. Što bi oni vjerovali "iluzijama" bogomoljaca! Zato dodje onaj kome svjesno ili nesvjesno služe i još se više nastani u njihovim domovima - i tako im tijela postaju roblje njegovo zauvijek.

DUŠE U GRIJEHU I DUŠE U MILOSTI

Gospodin mi je pokazao kako izgledaju duše grješnika, a kako onih što Mu služe čista srca; kakove su duše svećenika u grijehu, a kakove onih koji su dobri i čisti; kakove su časne sestre u grijehu, a kakove one u Milosti.

Nema na zemlji ljudske ruke koja bi mogla vjerno naslikati kako nakazno izgledaju u Očima Božjim grješne duše. Tako su ružne i tako odvratno zaudaraju da sam se od njih poplašila. Strahota je pogledati u ljudske duše! Sačuvaj nas Bože od gadnih grijeha! I ne razlikuje se tko je bogataš a tko siromah - jednako šire od sebe pakleni smrad.

Dušu jedne osobe, koja još živi na ovome svijetu, gledala sam kao njivu punu drača i korova. Gledajući je u ovakovome stanju, povičem: "Pa kako će se ta osoba znati očistiti od svega toga?!"

Jednom za vrijeme Svete Mise opazim nešto čudnovato. Kako je narod klečao u klupama, ispred više osoba stajala su tolika bremena da dotični nisu mogli

171

vidjeti ni Oltara ni svećenika. Te duše, iako dolaze u crkvu da se mole, ipak ustrajno ostaju u svojim teškim grijesima. I tako djavao u mnogim dušama bezbrižno spava tvrdi san. Zato Isus dragi kaže ovako: "Premnogima na zemlji koji idu u hram Moj da Mi se poklone i slušaju Riječi Moje preko Mojih slugu, mjesto je u ognju paklenome, jer ne vrše Volju Moju i ne drže se Mojih Zapovijedi."

Iza ovakovih doživljaja nastojala sam biti na osami. Tu se odmorim i osjećam zaštićena od nasrtaja grješnoga svijeta. Uz malenu djecu posebno mi je lijepo biti, jer čiste duše mirišu Nebeskim miomirisima. Obučene su u prekrasne kraljevske haljine. Nema na zemlji usta koja bi mogla opisati Ljepote što ih čiste duše gledaju u Nebu. Za pravednike su pripravljeni Stanovi ljepši od sunca, cvijeća, nakita - i bilo čega na zemlji.

"RECI MI, GDJE JE PRAVDA?!"

Dok sam obavljala redoviti dnevni posao, začujem upit Božji: "Reci Mi, gdje je pravda?!"

Dugo sam razmišljala i konačno zaključila: Kud god oči upravim, svuda na nepravdu nailazim. Zato odgovorim Gospodinu: "Bože, samo Ti si Pravedan - a na zemlji pravde nema!"

Gospodin na to potvrdi: "Dobro si rekla, samo sam Ja Pravedan."

GRAMZIVOST ZA OVOZEMALJSKIM DOBRIMA

Neka se žena hvalisala: "Ja sam ranom zorom uranila i dok su lijenčine još spavale već sam se naradila!" Zatim počne naveliko ogovarati. Božanski Učitelj se javi i progovori njoj, ali i mnogim drugima:

"Bolje bi ti bilo, ženo, da si dulje spavala,
a manje sagriješila.
Premnogi i premnoge rano rane,
ali na svoje prokletstvo,
jer ne počinju radove dana sa Mnom,
moleći se da im duše spasim."

172

"NE SLAVITE SEBE I SVOJE TIJELO!"

Premnogi blaguju, a da se prije jela uopće ne pomole. Onda opet slave svoje imendane i rodjendane, a Bog da se slavi - "To nije moderno!" Zato Gospodin ovako govori:

"Kad zvona zovu djecu Moju na molitvu,
kad se naziva Ime Moje i Moje Majke,
mnogi se drže kao da čuju nepoznate zvukove
koji tko zna što označuju.
Neka usta vaša slave Stvoritelja svoga!
Ne slavite sebe i svoje tijelo
koje će propasti zauvije!"

STARAC - A JOŠ NIJE NIŠTA ŽIVIO!

U društvu redovnice prolazila sam kroz šumu. Na jednom proplanku sretnemo dva starca gdje čuvaju stado. Kad ih ugledasmo, dragi Isus progovori za jednoga od njih: "Pogledaj toga starca! Još samo malo, par dana, i doći će k Meni, ali još nije ništa živio!"

Pošto nijesam razumjela što znače ove Riječi, Gospodin mi odmah rastumači: "Ovaj starac došao je do kraja svoga života, ali nije Meni služio da mu dušu spasim. Budući da nije živio kršćanskim životom, držeći se Mojih zapovijedi, u Mojim Očima je mrtav!"

SLABA PŠENICA...

Vidjela sam polje tako slabe pšenice da se pretvarala u korov. Kroz to polje jahao je Gospodin a iza Njega išao je svećenik. Gospodin tad reče Svojemu sluzi: "Ovdje ćemo se zaustaviti i pripraviti pšenicu za žetvu!"

U tom mjestu dulje vremena nije bilo svećenika, a i ovaj koji je sada došao ostao je samo deset mjeseci - pa su vjernici bili duhovno jako zapušteni.

KOROV OKO CRKVE

Približivši se domu Božjem, ugledam na vratima crkve i svuda naokolo silan korov, visok kao čovjek. Malo dalje, na ulaznim stepenicama, opazim Andjela od

173

četiri-pet godina. Stajao je bos i smiješio se, promatrajući me kako se čudim tolikom korovu na svetome mjestu. Upitam tad Andjela: "Zar ovdje nema svećenika?" Andjeo odgovori: "Ima!" Onda mu reknem: "Kad sam jučer bila ovdje na Misi nije bilo korova oko crkve!" Andjeo sad rastumači: "Bio je, samo ga ti nijesi vidjela. Svećenici su neprestano ovdje, ali ne kore grijehe u srcima ljudi bojeći se da ih narod ne zamrzi. Zato je toliki korov izrastao unaokolo. I u crkvi ga ima."

"POSTUPAŠ S NJOM KAO DA IMAŠ ROBA UZA SE!"

Neki svećenik grubo je postupao s osobom koja mu je vodila kućanstvo. Gospodin ga zato opomene: "Postupaš s njom kao da imaš roba uza se. Nije ona tvoje roblje! Ona je tebi dana za ispomoć u potrebi da uz nju i ti više Meni služiš. Nijesi imao dosad posluge koja je Meni služila u čistoći i vršila sve poslove u kući tvojoj, niti ćeš je imati ubuduće."

DJAVLI ŽANJU

U vidjenju se nadjem na tako velikom polju da ga očima nisam mogla obuhvatiti. Ali umjesto lijepe pšenice na njemu je izrasao korov velik kao čovjek. A djavli pakleni veselo su se smijali i taj stari i uveli korov oduševljeno želi. A bili su gadni kao nakaze: šiljatih noseva i pljesnivosive kose. Kad me opaze da ih iza ledja promatram, počnu mi se rugati, a ja od njih bjež' u obližnju kapelicu.

Zapušteno veliko polje jest ovaj svijet. Korov su grješni ljudi koji su od djece Božje postali roblje djavolsko.

MORE MRTVIH RIBA

Prenesena na obalu velikog mora, stajala sam i promatrala njegovu nepreglednu pučinu. Sva površina bila je prekrivena mrtvim ribama svih veličina. Tek tu i tamo poneka je riba ili ribica s velikim naporom plivala prema obali. Kako bi koja dosegla obalu odmarala se i duboko udisala.

174

A na kopnu se nalazila živica od gustog crnog trnja. Neke ribe, koje su uspjele doplivati do obale, izmorene naporima ugibale bi u gustoj živici.

Onda najednom od riba postanu živa i mrtva ljudska tjelesa.

Velike ribe označuju ugledne ljude na zemlji, a srednje i manje ostale ljude, već prema položajima i zvanjima.

NEČEDNOST I NEČISTOĆA

"ŽENO, UKRASI SE!"

Sotona je stao pokraj neke žene i promatrao kako ju je Bog lijepo uresio. Pristupi joj tad i reče: "Ženo, što si tako skromno obučena i uredjena! Ne budi luda! Dotjeraj se i ukrasi lice i tijelo svoje." Žena ostane zatečena: "Ja to ne znam!" Djavao pristupi još bliže i reče: "Gledaj što ću ja raditi, pa i ti čini tako!" Na to uzme ugljen pa si namaže trepavice i oči. Zatim crvenilom namalja lice, usne i nokte. Kad se sav naličio, izgledao je tako nakazan da je vidjelica prasnula u smijeh. No žena se nije smijala. Prijekorno pogleda vidjelicu, zatim se okrene djavlu, uzme od njega crnilo i crvenilo pa se i ona namaže - ali ugodnije nego li on. Otada mnoge žene nose sotonske maske na svojim licima.

DVA MLADIĆA

Na radnome mjestu uredjivala sam sobu. Najednom opazim gdje prema meni idu dva mladića, lijepi kao ruža a mladi kao rosa. Bili su svečano i elegantno obučeni. Ali dok je na jednome sve bilo lijepo i čisto, dotle je drugome oko vrata visjela velika debela zmija. Bila je toliko dugačka da mu je dosezala od jedne noge do druge, do poda. Pripijena uz njegovo tijelo držala se pitomo, a mladić kao da nije ni opažao da je nosi kud god podje.

Prvi mladić je još potpuno čist, a drugi je počinio velike grijehe.

175

"MALO ĆE SE SAMO DUŠA SPASITI!"

Došla jedna duša iz Čistilišta. Kad je sjela, čula sam je kako zabrinuto govori: "Malo će se samo duša spasiti." Nakon časka šutnje opet reče: "Malo će se samo duša spasiti!" I još jednom ponovi iste riječi. Onda je upitam zabrinuto: "A zašto će se samo malo duša spasiti?" Na to se ona okrene prema meni i kaže: "Poradi prevelike mode i golotinje!"

GOSPODIN PLAČE NAD SVOJIM SLUGAMA

Gospodin Isus dugo je i gorko plakao. Pobojah se da, možda, plače nada mnom, pa zaplakah i ja. Na to mi se Gospodin potuži:

"Ne plačem Ja nad tobom;
kazat ću ti zašto plačem.
Gledam Svoje sluge svećenike koji su Me ostavili.
Jedni su pošli putovima ovoga svijeta;
osvaja ih sve čime se ljudi služe;
zaboravljaju na svoje zvanje i čijega su Duha;
žive za tijelo;
vrže Moju Službu, ali Moji nijesu.
Drugi žive u preljubu, javno i potajno,
sablažnjavajući puk Moj svojim zlim primjerima.

Samo malo imam dobrih i svetih svećenika
koji Mi revno služe i žive po Mojim Zapovijedima.
Oni slijede Moje Stope i hodaju Mojim Putovima
živeći u čistoći duše i tijela.
Njih nosim u Svojemu Božanskome Srcu.

Ostali sluge vrše Moju Službu, ali Moji nijesu.
I bolje bi im bilo da se nijesu ni rodili
nego što su za Mnom pošli,
a poslije se Meni iznevjerili
i opet se svijetu povratili."

"ŠTO JE U NJOJ TO JE I U NJEMU!"

Malenome samostanu dodijeljena je redovnica puna svjetskog duha. Uskoro počne ona trčkarati za župnikom i duboko uzdisati. Govorila je kako u sebi ne osjeća redovničkog zvanja - i da je znala ne bi bila

176

pošla u samostan. Dotični svećenik, koji je sebe smatrao pametnijim i znatno kreposnijim od ostale svoje subraće, ipak upita Gospodina kakav stav da zauzme prema toj časnoj što za njim uzdiše. Gospodin Isus pouči ga ovako: "Budi s tom redovnicom služben kao i s ostalima. Kaži joj na samo od njezinih sestara: Ovako ti govori Gospodin Bog tvoj: Čuvaj ugled svoj duhovni i promisli što si i Kome ti služiš!"

Ove su Riječi redovnicu pogodile, pa se prilično zamislila. Ali, kasnije je došlo do raznih spletkarenja i razmirica, laži i kleveta. Vjernici su se sablažnjavali. A Gospodin reče: "U mrežu sotonsku došao je Moj sluga i službenica Moja. Još samo treba da ih djavao stegne u svoje okove. Što je u njoj to je i u njemu; iste misli goje u srcu svojemu."

Vidjelici je bilo pokazano duhovno stanje pojedinih osoba koje su u svemu tome učestvovale. Djavao je bio uzorao duboke brazde u njihovim dušama.

KAO DIJETE OD DVIJE GODINE

Neki se svećenik požali vidjelici da ima poteškoća s tijelom i ne zna kako bi ukrotio njegove zahtjeve. Onda je znao biti nervozan i vrijedjati sve oko sebe. Čeznuo je i za svjetskim životom i žalio što ne uživa njegove radosti. Promatrajući vidjelicu, čudio se kako ona još tako mlada živi u velikoj Prisutnosti Božjoj. Jednom joj reče: "Vaše ponašanje za tijelo je kao drvo... Zar vi nemate kušnja i smetnja?"

Onda mu je Gospodin naložio da čini pokoru i preporučio da obilazi siromahe po svojoj župi, i neka ih se sjeti u odricanju od jela i pila.

Gospodin je tom zgodom preporučio i svima drugima koji su u sličnim poteškoćama da se služe stegom i pokorom, postom i bdijenjem. Tada će duh biti jači od tijela i nadvladat će njegove zle sklonosti.

Jednom zgodom reče Isus dragi Svojoj službenici Julki da je zbog svojih mnogih postova i pokora tako slobodna od tjelesnosti kao dijete od dvije godine.

Mlad svećenik predbaci vidjelici kod jednog susreta: "Ti mene ni ne gledaš!" Odgovori mu ona: "Čuvam oči svoje, čuvajte ih i vi!"

177

BEZ SVLADAVANJA NEMA KREPOSTI!

"Premnogi Moj sluga i redovnica premnoga
ima tijelo puno strasti i predrasuda,
jer ga ne ukroti u bilo čemu
da duh Moj bude jači u njemu.
Tko tijelu ugadja, propast će s njime;
tko duhu ugadja, živjet će u Meni i sa Mnom,
u Slavi Mojoj uvijeke.

Gdje je duh Moj u tijelu snažan,
tamo je tijelo slabo
i nema jakosti za pad u grijeh,
jer je iscrpljeno i oslabljeno
postovima, odricanjem i molitvama.
Tijelo pokornika postaje andjeosko
i ne pada u grijeh nečistoće!

Ugojeno tijelo,
koje udovoljava svojim sjetilima,
živi djavlu na veselje;
ali bolje bi mu bilo da se ni rodilo nije,
nego što oskvrnjuje Moje Dostojanstvo
popuštajući svojim neurednim pohtjevima[sic!,orig., nota].

Premnogi su i premnoge stupili u Moju Službu,
ali ih je malo koji Mi služe dostojno."

SAKRISTAN SE OŽENIO

Redovniku sakristanu pomagala je neka ženska čistiti crkvu i kititi Oltare. A bila je jako umiljata. Medjutim, kako su često zajedno radili, pomalo se medju njima razvije privrženost a kasnije i strast. Sakristan tad napusti svoje zvanje i oni se vjenčaju. Poslije kraćeg vremena on oboli i umre. Bilo je osoba koje su ga osudile na vječne muke. Ali on se javi iz Čistilišta, a Gospodin ovako rastumači njegov slučaj:

"AKO NEMA DOVOLJNO POKORE I SVLADAVANJA,
tijelo i krv tako ojaćaju
da duh više ne može svladavati tijelo.
Duh onda klone, a tijelo radi što hoće.
Ali ako se dotični skrušeno ispovjedi,

178

ili se od srca pokaje na času smrti,
ili se netko usrdno zauzme za tu dušu
- onda mu opraštam, jer Mi je žao duše.

Medjutim, tko hotimično griješi,
i kao da želi Bogu prkositi
- nikada se neće spasiti!"

SOTONSKO JEZERO I MUTNO NEMIRNO MORE

Prolazila sam nepoznatim tlom kroz lijepu i privlačnu prirodu. S lijeve strane puta dizali su se bregovi a s desne strane prostirala se velika ravnica. Kroz nju je vodio širok put kojim je hitjelo mnoštvo svijeta, svih naroda i rasa. Promatrala sam izdaleka te ljude i žene, mladiće i djevojke kako poletno žure iz toplog juga prema hladnom sjeveru.

Onda podjem da vidim što je to tamo tako zamamno da privlači srca tolikoga svijeta. Kad sam se približila, ugledam veliko jezero. U njemu su stajali goli crni djavli, s rogovima na glavi. Jezero je bilo puno gada što su ga oni ispuštali. I u toj gnusobi kupali su se svi oni koji su širokim putem dospijevali u jezero. Izgledali su tako gnusno da me je uhvatila muč-nina i počela sam povraćati.

Nakraj jezera uzdiže se kameni zid, visok kao najveća planina. Iz jezera nema izlaza. Ili se vratiti, ili u njemu propasti.

S ovim sotonskim jezerom graničilo je veliko nemirno more. Neprestano je izbacivalo na površinu mnoštvo uginulih riba. Mutni valovi nosili su ih kao gusto smeće. Od nepreglednog mnoštva mrtvih riba more je zaudaralo užasnim smradom. Tek ovdje ondje plivala je i praćakala se poneka živa i zdrava riba prkoseći oluji vremena i valovima mora.

Sotonsko jezero slika je današnjega raskalašenog naraštaja. Tijela i duše premnogih ljudi guše se u nečistim strastima što ih raspiruje sotona. Mutno nemirno more slika je ovoga svijeta. Uginule smrdljive ribe jesu duše u nečistim grijesima, dok žive ribe predstavljaju čiste duše u Milosti.

179

"DA IMAM VLAST NAD PRIRODOM..."

Vidjenja o jezeru bluda i mutnome moru jako su me potresla. Žalostila sam se poradi tolikih duša koje propadaju zauvijek. Dok sam jednom molila i o tome razmišljala, pomislim: "Da imam samo pet minuta vlast nad prirodom, jedno bih samo uništila u čovjeku. Oduzela bih strasti od svih ljudi na zemlji da im ne stradaju duše!"

U taj čas javi se u blizini Andjeo pa me zamišljen upita: "A kako bi se onda rasplodjivdo ljudski rod?!"

Na te riječi se zastidim i okrenem od njega.

Moleći dalje, da ublažim boli povezane s ovim vidjenjima reknem odlučno: "Da imam vlast nad djavlima samo pet minuta, sve bih ih sasjekla u sto komada. Ne bi više ljude na zemlji mučili i duše im upropaštavali!"

Sad se u blizini pojavi djavao i, da mi napakosti, pusti gadan smrad iz sebe pa mi se naruga: "Evo ti, pa miriši! Ne možeš ti meni ništa!"

Gospodin Isus jednom reče ovako:
"JAČA KRV, VEĆA OPASNOST ZA TIJELO I DUŠU
Nagon je potreban tijelu,
jer da njega nema ne bi došlo do ploda,
ali nagon mora biti reguliran!"

ŠIROK JE PUT U PROPAST!

Jednom zgodom upitam: "Gospodine, a koliko će ljudi, od tog silnog mnoštva na zemlji, doći k Tebi u Nebo?" Gospodin mi rastumači na mojoj ruci:

"Pet prsti je cijeli svijet, svi po redu. Samo ovaj dio, vršak malog prsta, ide u Nebo! Sve drugo odlazi u pakao!"

Na ove Riječi ostadoh skamenjena. Zar će Nebo, osim djece, imati tako malo Stanovnika!?

MUKE ZA NEČISTE GRIJEHE

Našla sam se na zapadu, na nepoznatome tlu - ali pod zemljom. Negdje u tom podzemlju, u lijepoj priro-

180

di, postoji manje mjestance sa skromnim kućama. Ali na mjestu glavne ulice i trga nalazi se čudnovato udubljenje, dugačko preko kilometar i prilično široko. U njemu je mnoštvo uskih kanala, poredanih jedan do drugoga.

Na početku udoline stajala je grupa žena koje su bile u najljepšoj dobi života. Nešto su se dogovarale s jednim Lijepim Mladićem, obučenim u plave hlače i bijelu košulju. Stajao je pokraj njih i davao im je naloge. Klima je tamo blaga, a priroda lijepa kao u proljeće. Sunce obasjava tlo svojim toplim zrakama, ali sunca se ne vidi.

Tada me neka sila stavi pokraj tih žena i kaže: "Vidjet ćeš sada kako će te duše hodati po ovim suhim, dubokim i dugačkim udubinama."

Svaka ženska stane nogama u dva kanala, a tijelo je imala na zemlji. Onda krenu prema drugoj strani. Mučno su napredovale korak za korakom. Kad su prošle jedan dio, više ih je gotovo iznemoglo.

Gledajući ove muke, stanem i ja u kanale i krenem za njima da vidim koliko trpe. Ali koracanje tim tvrdim tlom, tim uskim, dubokim kanalima bilo je tako teško i mučno da sam ubrzo klonula. I povičem za ženama koje su već odmakle: "Ja ovim putem ne mogu hodati! Izvucite me van jer ću inače tu i ostati!" Njima je taj put već bio poznat i lakše su snosile ove tegobe.

A Lijepi Mladić hodao je uz njih, ali gore izvan udoline, stazom uz kuće. Kad sam zazvala pomoć, jedna ženska stane i nasmiješi se, zatim pogleda u Mladića kao da moli dozvolu da mi smije pomoći. Mladić se slatko nasmije i dade joj znak pristanka. Ona me tad ponese uvis i postavi na stazu iza Njega. Ali staza je bila tako uska da se njom moglo hodati samo postrance. No Lijepi Mladić koracao je njom tako lagano kao da Njemu ne smeta što je staza preuska. Hodao je kao po zraku.

Nakon izvršenoga naloga ženska je odletjela u grupu onih koje su već prošle udolinom i sada su čekale Mladića. Neke su stigle na drugu stranu prije a neke kasnije.

Koracajući uskom stazom za Mladićem, bojala sam se da ću pasti u dubine pa se uhvatim za ogradu. Ali

181

ograda se odlomi kao da je gljiva a ne drvo - i ja se zaljuljam i zamalo nisam pala dolje. Mladić me pogleda i opet se slatko nasmije, a ja Mu kažem: "Tko bi samo i mogao proći ovakovim putovima? Dolje ne možeš noge dizati, gore staza za mačku a ne čovjeka, pa još ta ograda, pljesniva kao da je tisuću godina stara! Kako onda nećeš stradati ili dolje ili gore!" Mladić me pogleda, nasmiješi se - i kao da mi želi reći kako treba proći kroz dosta muka, tko želi k Njemu doći...

Konačno dodjosmo na lijepi široki teren. Umorna od svega stanem u stranu, pokraj žena, da se malo odmorim. Mladić me pogleda, približi se i sažalno me zagrli. Ponašao se kao da me voli. A ja prihvatim Njegovu ruku i bacim je sa svojih ramena: "Šta me grliš! Nisam ja za udaju!" Sakrijem se tad medju žene, a On se slatko nasmije, pristupi mi i zagrli od Srca i privuče k Sebi na Grudi. Na to Mu kažem: "Što je tebi? Već sam ti rekla da se neću udati! Živim čisto i Bogu služim. Evo, imaš ih ovdje dosta pa izaberi koju želiš!"

A ženske su šutjele. Onda ih Mladić rasporedi kuda će koja poći, a mene pogleda sa smiješkom - i nestane. A ja budem stavljena na zemlju, u mjesto gdje sam živjela.

Taj podzemni teren jest Čistilište za one koji su bludno živjeli, a kasnije se obratili i ispovjedili, ali nisu činili pokoru za svoje grješno življenje. Muke što ih podnose odgovaraju počinjenim grijesima.

Gospodin Isus je kao Mladić mnogo mislio na Svoje vršnjake. Žalio je iz dubine Srca što postaju robovi niskih strasti i razmišljao je kako bi ih spasio i zapalio im srca Svojom Božanskom Ljubavlju.

Gospodin je zagrlio vidjelicu jer iz ljubavi prema Njemu živi čisto i podnosi mnoge teškoće i križeve.

Duša koja koraca uskom stazom za Isusom, mora oči svoje upirati samo u Njega i ne smije se pouzdati u ništa drugo - jer je sve ostalo "trulo"!

"ŠTO SE TO ZBIVA!"

Gospodin jednom zgodom reče da ima svećenika koji padnu u grijehe a nikada se od njih ne ispovijede i

182

ne očiste. Kad je jedan takav svećenik otišao s ovoga svijeta, više cura i žena dočekalo ga je u grupi - pred paklom. I onda su te ženske, u vatri paklenoj, po redu prolazile preko njegove košulje. Začudjena upitam Gospodina: "Što se to zbiva?!" Odgovori mi Gospodin: "Što vidiš to se i zbiva, iza zemaljskoga života, s Mojim slugama svećenicima, redovnicama i običnim ljudima koji se ljube i zaljubljuju, iživljavaju djelom i željom."

Gospodin Isus kaže da ženska koja sa svećenikom sagriješi u paklu ide amo-tamo vijek vjekova preko njegove košulje.

BIJELA KUGA I ČEDOMORSTVO

USPOREDBA O NEPLODNOJ NJIVI

"Kada bi zemljoradnik uzorao njivu svoju,
nadjubrio je i bacio u nju sjeme,
a Ja ne bih dao da plod uzraste,
koju korist bi imao od rada svojega?

Ovo je slika zajednice muža i žene. Njiva je njihovo tijelo. I kad se oni njime služe, griješe ako se čuvaju. Neka ne stupa u brak nijedno tijelo koje neće da radja i dade plod od sebe!"

Gospodin Isus je dalje rastumačio. Kad se dvoje zaruči, dok još čisto žive, već je On odredio, koliko će im djece dati. Sad, kad je On tako predodredio, tko to sprečava griješi. Ne smije se ni čuvati, ni koristiti neplodnim danima, ni upotrebljavati pilule. Ako se služi brakom, mora živjeti naravno.

Muž i žena koji svjesno čine ovakove smrtne grijehe, ne mogu se spasiti dok se od srca ne pokaju i iskreno ne ispovjede. Gospodin traži da te grijehe tri puta priznaju u Ispovijedi, jer On to smatra ubojstvom ploda ljudskoga roda.

Jednom zgodom, kad me je poučavao, Gospodin reče i ovo. Ljudi se boje djece. Ali da narod živi onako

183

prirodno kako je nekoć živio - bez ikakova znanja o toj mudroliji - On bi nešto uzeo k Sebi a nešto bi ostavio na zemlji da se od tog pokoljenja opet radja novo pokoljenje.

Nebo je prazno! Proći ćete mnoge Prostore i Predjele Neba, ali nećete naići na puno duša. Ovdje desetak, tamo dvadesetak, ponegdje i više - a Prostor velik kao naša domovina! Tek se u nekim zgodama susretne na tisuće Svetaca.

"A GDJE SU TI DJECA!?"

Žena s petero djece ostala je u ratu bez muža. Išla je redovito u crkvu, na svetu Ispovijed i Pričest. Bila je radišna i uzorna. Onda upita Gospodina dvije stvari: za Spas svoje duše i da li joj je muž živ ili pokojni.

Niti je dobila odgovor gdje joj je muž, niti hoće li se spasiti. Umjesto toga dobila je pitanje: "A gdje su ti djeca?"

A ja kažem: "Gospodine, a kako ću joj to kazati! Ona će se još više ucviliti, a već je ionako jadna!"

Ali Gospodin mi reče: "Kako sam ti rekao, tako reci! Niti smiješ uveličati, niti umanjiti - osim ako ne žališ svoju dušu da dodješ u vatru."

MUKE ZA ČUVANJE DJECE

Žena imala troje djece. Jednom zgodom zapovjedi mi Gospodin: "Kada dodje k tebi, pouči je neka se tri puta ispovijedi od grijehâ što ih je počinila." Žena dodje, a ja joj prenesem što Gospodin od nje traži. Bila je sva izvan sebe. Rekla mi je da se čuvala djece, jer šta će sirotinja na svijetu! Onda sam je poučila.

Nedavno sam hodala u Čistilištu medju ženama koje su počinjale takove grijehe. Previjale su se u mukama kao da će roditi, a roditi ne mogu. Jedna mi se od njih učinila poznata. Kad sam poslije o tome malo razmišljala, sjetim se da je to ona.

184

ODE MUŽ U PAKAO!

Jedna udovica poručila je da želi sa mnom na samo razgovarati jer ima takovu tegobu da je ne može ni svećeniku otkriti. Kad sam['samo', orig., nota] došla k njoj, izjada mi se. Muž nije htio da imaju djece pa ju je tjerao neka se čuva. Ona se služila s čim je znala. Sad on svaku večer dolazi kao djavao i strašno je napastuje. Sva je već očajna i ne zna što da počne.

Kad sam pitala za nju, Gospodin joj poruči: "Znaš ti što je to!" Rečeno joj je koliko mora moliti, koliko Svetih Misa dati odslužiti, i neka se tri puta ispovjedi od toga grijeha. Kad je to sve obavila - pokojnik je više nije smetao.

Čak sam i ja morala za nju moliti da on više nema pravo k njoj dolaziti, već da bude na mjestu što ga je zaslužio. Ne znam ni sama koliko sam Pedesetnica izmolila u tu nakanu: valjda preko 300 Očenaša. I Svete Pričesti sam prikazivala za nju.

Dva sam takova slučaja ['sam', orig., na ovom mjestu --ili nepotrebno, --ukupno dva u rečenici, ili treba stajati 'sama' na ovom mjestu, nota] doživjela.

NEMA NJIMA ODRJEŠENJA!

"U mnogim gradovima i selima
premnoge['premngoe' orig, nota] žene ubijaju plod svoje utrobe.
Pobacuju vlastita čeda, mala i velika;
bacaju ih na djubrište kao smeće.
Ovakove zle žene i djevojke
površno se ispovjedaju, sebe ispričavaju
i na razne načine varaju Moje sluge svećenike.
Ali Mene, Boga, nitko neće prevariti
jer poznajem i vidim srca i misli sviju.
Zato njima nema Odrješanja
niti ovdje na zemlji niti gore u Nebu.
Svećenici ih odriješuju, ali odriješene nijesu!

I onda pristupaju k Stolu Mojemu
i primaju Moje Tijelo - samo da ih se vidi!
Ali nijedna ubojica djece svoje nije dostojna
primiti Mene u srce - čini svetogrdje!
U očima ljudi izgledaju dobre katolikinje,
ali su im duše pune smrtnih grijeha.
Zle majke, koje ovako žive, čeka velika kazna

185

kojoj ne mogu izbjeći iza zemaljskog života.
Djeca će im njihova suditi
jer ih nijesu donijele na krštenje.
Umjesto djece, Mojih malih andjela,
vode po ulicama pse na uzicama."

RADI GRIJEHA MAJKE NE MOŽE DO ŽRTVENIKA

Kad je već sve bilo pripravljeno za Mladu Misu, mladi se bogoslov najednom predomisli i kaže: "Neću!" i nije se htio dati rediti za svećenika. Njegov vjeroučitelj bio je toliko žalostan i ojadjen da ga je i ćušnuo. Ali Gospodin progovori:

"Pusti ruku dolje i ne pljuskaj ga.
Ja ću ti kazati zašto ovaj mladić
ne može vršiti Moju Službu.
Grijeh njegove majke ne da da Mi služi.
Ubila je u utrobi svojoj toliki broj djece,
i sad želi da njega posveti Meni
i goji oholost u srcu svome nad Mojim slugom.
Zato mu ne dopuštam da dodje do Oltara.
Nije dječak kriv već majka - ubojica tolike djece."

"ODRJEŠUJ SAMO i DALJE ŽENE UBOJICE!..."

Za vrijeme služenja Svete Mise jednog svećenika često su boljele noge. Koji puta morao je čak i sjesti. Zbog toga je i Brevijar molio sjedeći. Onda upita Gospodina, što je to. A Gospodin mu poruči: "Odrješuj samo i dalje žene ubojice pa će te boljeti još i više!" Kad je to čuo, zamisli se i preplaši, i prestane odrješivati takove žene. Noge ga više nisu boljele.

"MAJKO, ZAŠTO NAS NIJESI NA SVIJET DALA!"

Neka žena, sada već pokojna, kad je prolazila osamljenim putovima, doživljavala je mučne prizore. Dočekivala su je djeca koju je poništila u utrobi svojoj, bacala su za njom drvlje i kamenje i plačući joj vikala: "Majko, zašto nas nijesi na svijet dala!" Žena

186

je tad plačući prigovarala mužu: "Ti si kriv što naša djeca sada pate!" Ali muž se tvrdokorno branio: "Neću umnažati oko sebe sirotinju!"

Poslije ih vidjelica doživi u velikoj vatri.

"MAJKO, DAJ NAM KRUHA!"

Jaka nevidljiva sila odnijela me je prema istoku, daleko od zemlje, na neki kao otok, obavit gustim crnim oblacima. Tu nema sunca nimalo i zato vlada užasan mrak, crna tama.

Onda progovori nada mnom: "Pazi što ćeš sada vidjeti!" Odjednom se guste tmine prorijede i počnem razabirati oko sebe. Stajala sam pred golemim logorom, koga očima nisam mogla obuhvatiti. Bio je opasan velikim zidom, visokim, valjda, i deset metara. Po njemu je svuda unaokolo bila bodljikava žica. Preda mnom su bila ogromna željezna vrata, ali bez ključa i ključanice. Ljudska ih ruka otvoriti ne može. Čovjek je pred njima patuljak.

Tada začujem Glas: "Udji unutra da vidiš što se ovdje nalazi." Na Zapovijed Božju vrata se počnu otvarati. Udjem par koraka pa stanem, jer je unutra bila velika tama. Kad sam počela malo raspoznavati što se ovdje krije, srce mi zastane. Ugledam nepregledno mnoštvo gole nejake dječice, različita uzrasta. Bilo ih je malenih kao lutkice; i još manjih, kao prst na ruci; i tako malenih da su ih oči jedva mogle primijetiti. Jedni su opet bili u dobi od nekoliko mjeseci. Bilo je i već rodjenih, ali umrlih bez svetoga krštenja. Veća dječica držala su manju za ručice. Dječica su plačući kružila naokolo i previjala se od bolova i muka. Veća djeca vapila su: "Majko, daj nam kruha!"

Gospodin mi tada reče: "Ovo nepregledno mnoštvo dječice koju gledaš jest nekršteno! Majke su ih poubijale u utrobama svojim. Zato se previjaju od bolova i traže od svojih majki sveto Krštenje."

STRAŠNE MUKE U VJEČNOSTI

"Kada bih Ja pustio ubojicu djece svoje iz vječnosti na zemlju da tisuću godina puzi po kamenju i trnju na koljenima svojim, i da nikada ne stane na taba-

187

ne svoje, a cijeli svijet da po njoj pljuje i za njom se kamenjem nabacuje - ne može se spasiti!"

Kada je u vječnosti obrok, Sveti Josip pušta te žene iz vatre i svaka od njih pojede tijelo što ga je pobacila. Samo glavu ne može pojesti - jer dijete nije kršteno.

Gospodine, da li se te žene ipak na neki način mogu spasiti kad Sveti Josip ima vlast nad njima?

Gospodin Isus je odgovorio da se te žene neće nikada spasiti! Sveti Josip, Polgavar Slavne Obitelji, na zemlji ima vlast nad dobrim obiteljima kao Zaštitnik. U vječnosti otključava vrata bezdana majkama-ubojicama. Vječno proklete, one za vrijeme obroka jedu djecu svoju, koju su u utrobama začele i potom bezdušno pobacile. Iza obroka odlaze opet u muke koje traju vijek vjekova.

Duše iz muka imaju odredjeno vrijeme odmora - kao i zločinci na robiji - ali pod nadzorom Nebeskih Stanovnika, odredjenih za upravljanje. Iako u samoj vatri djavao pazi na svoj plijen, ipak Nebesnici, a ne on, otvaraju vrata bezdana kad prokletnici izlaze - jer je i sotona osudjenik.

Duše iz muka jedu na terenima pokraj paklenih bezdana. Duše iz Čistilišta imaju obrok pokraj Čistilišta. Stanovnici Neba blaguju svoju Hranu u Nebu. Gdje je duša odredjena, tamo se i hrani - onim što je zaslužila!

"ZAŠTO NE PSUJEŠ KAO MI!"

Bilo je hladno pa sam molitve obavila u toploj kuhinji. Kad sam došla u sobu i otkrila krevet, čujem kako oko mene leti čitav roj osa. Kasnije utrnem svjetlo, a to me počnu udarati brojne ruke. I htjela sam zazvati u pomoć, ali mi nečija ruka zatvori usta. I te ženske su posjedale po meni, i gazile me, i nemilice udarale šakama. Pri tom su mi psovale i oca, i majku, i svašta, i upotrebljavale svakojake prostačke izraze vičući na mene: "Zašto ne psuješ kao mi! Zašto nećeš da griješiš!" i tako do u duboku noć. Svaki puta kad sam pokušala zazvati u pomoć, one bi mi zatvorile usta.

188

Na zadnje već, prema jutru, dodje mi u krevet velika zmija. Zavuče se ispod spavaćice i položi glavu na bedro da me ugrize. Onda sam vrisnula i zazvala: "Isuse, Marijo i Sveti Josipe!" U taj čas sve su se digle kao veliki vjetar. I čula sam ih na tavanu kako žamore.

Kad sam ujutro došla u crkvu, redovnice i župnik čudili su se mojem izgledu. Bila sam puna modrica i jedva sam hodala.

Drugom zgodom Gospodin rastumači da su to bile nečiste duše, koje su me htjele ugnjaviti iz mržnje što služim Bogu.

OVAJ NARAŠTAJ ĆE STRADATI

"BIT ĆE TREPETUS!"

Gospodin mi zapovjedi: "Idi Mojim slugama svećenicima i reci im da sam Ja Alfa i Omega! Bit će trepetus!"

Jer nisam razumjela značenja, upitah Gospodina, a On mi odgovori: "Nije potrebno da ti razumiješ te Riječi. Moji sluge svećenici znaju dobro što to znaći!"

Drugom zgodom Gospodin reče: "Rim će zauzeti neprijatelji."

"UZDRMAT ĆU OHOLICE..."

Širom svijeta podignuto je mnoštvo visokih gradjevina u duhu oholosti. Gospodin Isus za njih reče:

"Uzdrmat ću oholice i temelja im neće biti!"

TVRDOKORNI NARAŠTAJ

Ovako govori Gospodin o pokoljenju dvadesetoga vijeka: "Ovaj naraštaj neće da se obrati i zato ga moram uništiti!"

189

A vidjelicu uhvati sućut pa se ponudi: "Gospodine, a da li bi poštedio ovaj naraštaj kad bih ja, u zadovoljštinu za uvrede Tebi nanesene od puka Tvojega, cijeloga svog života činila pokoru, živeći samo o kruhu i vodi?"

Gospodin Isus ovako odgovori vidjelici Julki: "Mogla bi ti živjeti cijeli život u pokori. Ja bih krijepio tijelo tvoje, ali ovaj se naraštaj ipak ne bi obratio. Naraštaj koji će doći iza njega, što će se tek roditi, on će gladovati za Mojom Naukom."

ŽENA U CRNINI JEDE BOBICE S TRNJA

Gledala sam neku vojsku koja se u metežu pripravljala za pokret. Žena u crnini promatrala ih je i pri tom jela bobice s trnja.

Žena u crnini označuje žalost. Jela je bobice s trnja jer će na zemlji, poradi sukoba, u pojedinim krajevima biti glada i neimaštine.

190

1960. - 1966.
NEČASTIVI PAKOSTI I PRIJETI

SMETNJE ZA VRIJEME PISANJA

Kada sam počela pisati Poruke Božje i Vidjenja u novu bilježnicu, oko stola i po mojoj sobi kružila je prekrasna Nebeska Pojava.

Ali i kušnje sam imala tolike da sam mislila kako neću moći ništa čestito označiti. Kao da su svi paklenjaci došli da me smetaju. Lupanje i pjevanje, vika i cika orili su oko mene u tolikoj mjeri da sam se počela buniti. Morala sam nabaviti novu bilježnicu i započeti iznova.

GURNUO JE NA UŽARENU PEĆ

Iz kuhinje sam ponijela žeravicu da naložim željeznu peć u svojoj sobi. Kasnije, kad sam lagano hodajući molila - baš sam obavljala Devetnicu - najednom me djavao tako snažno gurne u ledja da sam poletjela na peć te raskrvarila bradu i opekla ruke.

Dragi Isus reče, da mi Andjeo Čuvar nije pomogao bila bih razbila sve zube.

HTJELI IZVRNUTI VAGON

Pošla sam na vlak da pohodim kod kuće sina. Do željezničke stanice trebalo je pješačiti četiri kilometra. Prolazeći cestom uz brda, molila sam Krunicu. Najedanput opazim da preda mnom idu dva nečista duha. Onda sjednu pokraj ceste, uz hrpu tucanika. Kad sam prolazila mimo njih, bacali su na mene kamenje, i još sam ih čula gdje govore: "Kako bismo još štogod izmislili da joj napakostimo!..."

Došavši u stanicu, izvadim kartu, udjem u vlak i sjednem na slobodno mjesto. Najedanput se vagon počne

191

naglo naginjati kao da će se izvrnuti. Ja se uplašim pa glasno vrisnem. Onda me upitaju: "Gospodjo, što vam je? Jeste li, možda, bolesni?" Ja pak bržebolje prikrijem: "Nešto sam vani vidjela pa sam se uplašila."

Kaže dragi Isus, kad bi djavao imao vlast da napadne one koji Bogu služe, rasjekao bi ih na komade. Ali on smije učiniti samo ono što mu je dozvoljeno.

STALNO VUKLI S KREVETA

Neki činovnik otišao je na more, a njegova žena me zamolila da budem malo kod nje i poučim je o Bogu. Djavlu je to bilo krivo pa kad sam navečer iza molitve legla u krevet, zlodusi su me skroz vukli dolje.

DODIJAVA POBOŽNOJ OSOBI

Udovica, već u godinama, imala je mnoge smetnje od strane djavla. Moli Krunicu, a on je uznemiruje: "Šta prebireš, pa prebireš, kad se spasit ne možeš!" Ona mu hitro odgovara: "Šta se ne bih mogla spasiti! Čitav svijet se može spasiti!"

Ide u posjete pobožnim osobama, a djavao joj dodijava: "Ne idi tamo! To nije tvoj par. Previše ćeš naučiti..."

Nedjeljom ostane i na tri Svete Mise, a djavao opet zanovijeta: "Ne idi toliko u crkvu! Puno slušaš pa će te glava boljeti!..."

Na njezine žalbe zbog tih smetnja Gospodin joj ovako odgovori: "Nemaš muža, nemaš djece, nisi ničija sluškinja; u svojoj si kući i imaš svoj kruh pred sobom; a šta bi trpjela da ne trpiš to što sam ti pripustio!"

UZEO LIK BOGOBOJAZNE STARICE

U jednoj obitelji prala sam rublje. Najedanput se nadjem kod kuće u dvorištu i vidim kako prema našem stanu ide vuk s ljudskom glavom. Prepoznam lice pobožne starice koja je za života revno Bogu služila. Svaki dan išla je u crkvu i slušala po tri-četiri Svete

192

Mise. Dodje, dakle, vuk do otvorenog prozora, zaviri unutra i maše repom. Onda podje do vrata, udje u kuću, razgleda unutra, a potom izadje napolje i promrsi: "Nije kod kuće!" I ode ljut.

Poslije upitam Gospodina što ovo vidjenje znači. On mi odgovori: "Ma uzeo sotona lik one koja Meni služi!" Onda zapitam a zašto je vuk imao samo glavu čovječju. Isus dragi mi rastumači da čiji već lik uzme, ipak glavu nema vlast mijenjati, jer je glava primila sveti Krst. Ako je i iznakazi, ali ne smije na nju metnuti rogove dok je dotični u Milosti Božjoj.

VELIKI BIK HOĆE DA SRUŠI CRKVU

Na vratima crkve bio je veliki Križ s Raspetim Živim Isusom. Na istom ulazu stajao je i rikao golemi bik. Od njegove strašne rike sve se zemlja tresla. Htio je provaliti u crkvu, porušiti je i usmrtiti sve one koji su bili unutra. Ali nije mogao unići - raspeti Isus mu nije dao.

JULKA ODE, DJAVLI SLAVE

U vidjenju doživim kao da sam u župnom dvoru u B. Unidjem u svečanu prostoriju i ugledam mnoštvo djavola gdje skaču i bučno se vesele. U to dodje i sedam-osam Djevica, koje upitaju gdje je Julka. Kad im odgovorim da sam to ja, Djevice me okruže i izraze sućut, jer sam u te dane bila progonjena poradi imena Božjega.

Gledajući djavolsko veselje, Djevice se upitaju: "A što se djavli toliko vesele?!" A oni odgovore: "Veselimo se što smo uspjeli istjerati Julku iz ovoga mjesta!"

Dotle je par žena na župnikovom štednjaku skuhalo crnu kavu. Jedan djavao dodje tad u kuhinju, uzme kavu i odnese je Luciferu. A taj je sjedio na časnome mjestu, u fotelji. Na glavi je, iza rogova, imao okruglu crvenu kapicu. Djavao s crnom kavom nakloni se svom Šefu i pruži mu kavu da je popije.

Djavli su me uspjeli preko kleveta žena odstraniti sa župe.

193

"PRIPRAVIO SAM MJESTO GDJE ĆU TE MUČITI!"

Dok sam jednom oko podne molila, najedanput netko pokuca i otvori vrata. I udje djavao, obučen u hlače i kaputić, a na glavi mu rogovi. Ulazi i ceri se kao ludjak: "He... he... ha... ha..." Ostanem zatečena i nisam znala što da počnem. A on sjedne, prebaci nogu preko noge i kaže mi onako rastegnuto, odugovlačeći kao da čita: "Ubit ću Julku ... zato što širi vjeru Rimokatoličku. Pripravio sam mjesto gdje ću te mučiti!"

I onda se nadjem u nepoznatu kraju. Na maloj šumskoj čistini, uz neku ogradu, bile su poredane lomače na kojima su spaljivali ljude. Jedni su već izgorjeli i vidio se samo žar i pepeo. Drugi su upravo gorjeli - a bilo je i par lomača koje još nisu bile potpaljene i koje su još čekale svoje žrtve. U blizini je stajala i hrpa drva za nove lomače.