www.tebe-trazim.com

Cirenac@ brate velika je i tvoja borba.
Nek te Bog dragi blagoslovi na tvojim putevima.

Bog te Blagoslovio Cirenac i tvoju djecu!
Dobro nam došao natrag.Nedostajao si nam.

Evo malog cuda u mom zivotu.
Borim se ja tako neko vrijeme na mom radnom mjestu s velikim kusnjama. I ne ide. Trazim premjestaj i ne dopusti mi sef. Kao jos me treba. Sve se odgada za neko vrijeme. Placem ja i ne znam sto cu i gdje cu. tamo kad idem, kao u grob da ulazim. Pitam se Boze sto smijeras. Zasto mi ne pomognes. Daj da me premjeste. Danas saznem da na dva mjesta gdje sam pitala, su mi rekli do dva mjeseca moram cekati. Nije mi bilo pravo. Za pricu je vazno da bi mi na tim radnim mjestima radno vrijeme bilo drugo i morala bih ranije pocinjati,a ne bi mogla dijete pratiti u skolu, jer je jos mali i ne moze sam. Cijelo vrijeme racunam osloniti cu se na svoju majku. ona ce mu doci i voditi ga dok se ne nauci.
Ali ne znam ja, sto moj Otac vidi!!!
Isto danas saznam slucajno da mi je majka bolesna i da to krije od mene. Ne moze meni pomagati. Za sad nije tako strasno,ali zena nije u mogucnosti za nista drugo. Eto kako Otac nas sve vidi i sve zna, a mi samo moramo cekati i on ce nam sam pokazati i dati kad za to dode pravo vrijeme.
Sad se mogu u potpunosti usredotociti na svoju majku, sve drugo ce doci.

Bogu hvala i slava

Evo jucer jedna divan dan!
U prolazu nadem dvije vrijedne stvari, koje je netko izgubio. Na dva razlicita mjesta.
Prvo nadem Diorove suncane naocale slucajno zaboravljene u garderobi, koje sam predala u trgovini, ako netko bude mozda pitao.
Nakon toga, niti pola sata, na klupi nadem I-Phone. Predala sam ga u jednoj pekari da oni stupe u kontak s vlasnikom pa da ga kod njih podigne, jer ja nisam od tuda. Kad je moj muz isao platiti racun, jer smo tu kupili kavu, pekar nam je poklonio dva kruha, jer mu je bilo drago da je netko tako postupio. Bas je sam od sebe izvadio dva razlicita kruha. Mi nismo htjeli, ali on je bas bio uporan. Njemu nisu vratili mob. kad ga je on jednom izgubio.
Pekar nije znao za nadene naocale.

Dva kruha, za dvije nadene stvari.
Osjetila sam u srcu da mi Isus pokazuje kako nagraduje dobro djelo.
Mozda je glupo sto pisem, ali meni je u srcu bio tako neki lijep osjecaj.
Naravno i kruhove sam podjelila sa prijateljicom.
Kao da je sve to bila jedna igra mene i mog ljubljenog Isusa, koji me uci kako on nagraduje ,a srcu donosi mir.
Predivno nesto!
Hvala ti Isuse sto mi se svakodnevno dokazujes!

Želim vam posvjedočiti o ljepoti i snazi blagoslivljanja!
Roditelji mi nisu u blizini pa tako nisam u mogućnosti posjećivati ih svaki dan ili uvijek, kad to poželim..S njima živi i moja baka, tatina mama..koja je bolesna, ima dijagnozu Alzheimera. O njoj se trebaju brinuti kao i o malom djetetu, jer nije u stanju više sama funkcionirati. Zahtjeva to i psihičke i fizičke snage. Tata mi je bio alkoholičar i poslije liječenja, već 2 ipo godine ne pije..
Trebalo je i njima dvoma da se naviknu na tu novu situaciju, odnosi su se mjenjali. Bilo mi je teško kad ne bih mogla otići do njih, kad bi im trebala pomoć..teško mi je bilo čuti njihove prepirke, nesporazume..to me baš nekako boljelo. Mama je nosila na sebi veći dio brige oko bake..i često bila psihički zamorena, nedostajalo joj je slobode, mirnog sna..Tata nije prihvaćao takvu situaciju s bakom, stalno govoreći da to nije tako strašno..I teško je kad se nađeš između njih dvoje, jer oboje ih volim kao svoje roditelje..uvijek je jedno drugome nešto krivo..ne čini kako treba.
I već nekoliko mjeseci, svako jutro, čim se ustanem..predam ih u Božje ruke, zamolim za Božji blagoslov..da im Bog da snage nositi njihov križ, da upravlja njihovim životima!
I već duži period, puno se toga promjenilo, na bolje..puno su smireniji, zadovoljniji. Mami su se smanjili zdravstveni problemi. Tata i ne pomišlja alkohol, miran je što se toga tiče, nema kriza..nema želje za alkoholom.
Tata joj pomogne puno više oko bake..on je hrani, pazi na nju jedan dio dana..ujutro ih dočeka sa kavom, pomogne oko nekih kućnih poslova. To je veliko za nekoga, tko takve poslove nije nikad radio, niti imao osjećaj za to.
Često su sada i nasmijani, raspoloženi i za razgovor, zezanciju..
I ja sam puno mirnija, kad ih vidim raspoložene, nasmijane..Jednostavno, blagoslov se spustio na obitelj
Bog vas sve blagoslovio!

Hvala Bogu!

Evo da ponovo posvjedočim brigu koji Otac ima za nas. U subotu smo bile (moja curka i ja) na vjenčanju i par dana prije i na dan samog vjenčanja desila su se dva pada najprije mene, a nakon toga mene i moje curke skupa koji su mogli imati jako velike posljedice…
Prvi put poskliznula sam se na mokar pod (a imala sam gumene tenisice) u kući te prijateljice čiji se sin ženio. Meni se nikada nije desilo da padam i vidim kako padam onako kao u nekom „replay-u“ i da padnem kao da me netko položio na tlo. Da me Otac nije čuvao i da me moj Anđeo čuvar nije bio tu pala bih direktno na leđa i udarila glavom o rub pločica…
Drugi put, smo pale skupa moja curica i ja. Odlazile smo iz kuće mladenke, a padala je kiša i da se moja mala ne smoči trčale smo ali ona je mala (ima 5 i pol godina) i plačući kaže: „Mama ja nemogu tako brzo“. I OK primim ju u naručje i reko idemo tako, ali u cipelama sa petom ne možeš baš trčati… i odjednom ne osjetim više noge nego opet ono u „replay-u“ vidim kako padam sa njom u naručju…
Nekako opet kao u filmu, kao da gledam nekog drugog, uspijem se okrenut barem malo da ju ne smrskam na pod. Ok nisam tako teška ali opet… i udarim rame, bok, lakat, iskrim malo desnu nogu, ali najgore od svega ona udari glavom o asfalt. Baš čujemo ono tres. I već si zamišljam krv, napuklu lubanju….
Ali, ništa, ona si je samo ogrebla nožicu i natukla na par mjesta.
Hvala dragom Bogu i Majci našoj na pomoći!!!
U kasnijem razgovoru shvatim kako je to bio naš Anđeo čuvar što nam je pomogao sam ga je Otac poslao jer i danas nakon par dana vidim tu kosicu na sivom asfaltu i kako mi misao dođe da je moglo biti svašta samo skrenem misli i kažem hvala Ti Bože što nas čuvaš i što si sa nama!!!

…nakon toga moja mala je uspjela čak i nositi prstenje na Misi, a ja čitati i proplakati gledajući mog malog anđela kako hoda niz crkvu!

Shvatis da je covjek jadan,hoces mu pomoci jer je jadan...on te prevari jer je jedan...ti shvatis da si jadan
i da nisi pomogao covjeku jer je djete bozje i jer ga ljubis nego iz oholosti i spoznanja njegove jadnosti.
Spoznaja bez Ljubavi,je isto kao i svaki cin bez Ljubavi.
Bez Ljubavi nema nista...malo cudo koje sam shvatio kada sam htjei biti posten
i izaci u susret covjeku.

Sta god radimo bez Ljubavi,nije nista a mi ako ocekujemo nesto samo
se razocaramo...a sa ljubavi ti uvjek ostane Ljubav

Evo jedno veliko - malo čudo našeg Gospodina...
Prije par dana s mužem sam se raspravljala oko nečega..mišljenja su nam se skroz razilazila..Nekako, kao da smo se prešutno posvađali..Kažem to tako, jer on uopće više nije htio razgovarati, za njega je to bila završena priča..bez da je dopustio da kažem sve što sam željela. Zbog takvog njegovog stava, nisam više željela ništa reći. Nije mi htio odgovoriti na neka pitanja koja su me zanimala. Povrijedilo me takvo njegovo ponašanje..Svatko se zatvorio u sebe, na svoju stranu. Navečer se inače skupa molimo...i tu večer, šutio je..a i ja..Ipak, upitao je hoćemo li se pomoliti, ako želim. I Bogu hvala, pomolili smo se
Al' tako nekako mi je bilo teško moliti..u meni se nešto stezalo, kao da ne dopušta da pustim glas..a s druge strane, opet želja da se skupa molimo!
Sutradan se opet nastavilo loše raspoloženje..svatko u svome svijetu. I baš me izjedalo..U glavu dođe puno nekih pitanja..zašto, kako..Mučilo me i živciralo zašto baš ne želi da odgovori na to što sam ga pitala..Navečer, pred spavanje..ispričao mi se zbog svog ponašanja, ali opet..šutnja s obje strane. Ujutro sam samu sebe mučila pitanjima, razmišljanjima..kako, što..I odlučila sam poći na večernju misu i ispovijed, bez obzira išla sama ili ne. I kad sam rekla da ću ići...rekao je da ide sa mnom, i također, na ispovijed!
I mogu samo reći...ja sam bila jedna osoba kad sam ulazila u ispovjedaonicu, a druga osoba kad sam izlazila iz nje! Mir koji sam osjećala, nemoguće je opisati riječima..Ništa me više nije zanimalo, osim da sam u miru s Bogom..mirne duše, mirne savjesti..I sve je krenulo na dobro..a mi još jači, jer smo se podigli poslije pada, s Božjom pomoći!

Nekome se ovo čini kao obična mala svakodnevna stvar....ali, meni je značilo i znači jako puno!

Ivona draga, hvali Boga što imaš muža koji se moli s tobom i ide u Crkvu.
To je neopisivo velika stvar.
I svi nazovi "problemi" koji se jave su lako rješivi. Samo hrabro naprijed kroz brak i čuvanje istog. Nikad se ne boj ničega jer to sve Isus prati.
BVB oboje.