www.tebe-trazim.com

K06A JE BOG IZABRAO TOGA ĆE I OSPOSOBITI

"ZAŠTO JE GOSPODIN SEBI ODABRAO MALOUKU?"

Svećenik Aleksandar prekorio je vidjelicu jer da gadno piše i ne zna gdje dodje zarez, a gdje točka. Onda još prigovori: "Zašto je Gospodin Sebi odabrao malouku? Zašto nije uzeo Sebi za posudu nekog školovanog i načitanog, kojeg svećenika ili redovnicu - da zapišu Njegovu Nauku prvoklasno!"

Gospodin Isus ovako odgovori na te prijedloge:

"Tko će od vas Meni zapovijedati što da si uzmem! Radim što hoću i kako hoću! Odaberem si koga hoću, i poslužim se kime hoću! Uzmem za Svoju službu ženu od muža, muža od žene, dijete, udovicu, redovnika, redovnicu, mladića, djevojku... Uzimam ono što će Mi služiti onako kako Meni dolikuje. Ja gledam na srce koje će Mi vjerno služiti i koje je sposobno primiti Moju Nauku neustrašivo. Gledam tijelo koje je spremno i život svoj dati za Mene i za Moju Nauku. Mudri se boje za svoje tijelo, a maleni i život svoj za Mene pola-

194

žu, u sve vrijeme, i žive onako kako Ja od njih zatražim. Gledam junake, a ne kukavice kojima se hlače tresu kad treba da Me javno priznaju. Kažu da žena nema prava u Crkvi govoriti. Ali Ja govorim i po ženi. Ja sam Stvoritelj i muža i žene."

A za vidjelicu Julku Gospodin ovako govori:

"Kakav pisac takvo pisanje! Nije važno tko piše i kako piše, niti su važni zarezi ili točke u pisanju, već je važno što piše i tko govori. Ako si tko od čitatelja želi uljepšati pisanje - nisam protiv toga."

U ŠKOLI S BOGOSLOVIMA

Uoči imendana, u vidjenju dodjem u nepoznato mjesto. Udjem na vrata zgrade i nadjem se u prostranoj učionici s mnogo klupa. Naprijed, na zidu, visjelo je Raspelo. Ali klupe su bile gotovo prazne. Samo na desnoj strani bilo je desetak bogoslova. Svećenik u talaru stajao je medju njima i učio ih je o dragome Bogu. Tako im je krasno govorio da sam i ja sjela u klupe, na suprotnoj strani, i uživala slušajući Riječi Božje.

Nakon završene pouke svećenik i bogoslovi stanu nešto pričati i gledati na mene. Svećenik im tada, smiješeći se, kaže: "Julka sutra ima imendan! Što da joj dademo na dar?" A ja se zasramim što sam dovedena u njihovu školu i što na mene obraćaju pažnju pa pustim pogled dolje. U krilu tad opazim prekrasno Djeteš ce, od dva-tri mjeseca, kako slatko spava. Mali Isus imao je dugačku bijelu haljinicu koja Mu je prekrivala i nožice. Bila je sva u zraku, kao uštirkana, i odsijevala je.

GOSPODINOVA PROPOVIJED U NOĆI

Iza dnevnoga rada, nakon večernje molitve, utonula sam u sladak san. Najednom me probudi jak Glas. Nad krevetom začujem Gospodina kako snažno propovijeda. Skočim na noge i pogledam na sat da vidim koje je doba noći. Bilo je točno dva sata. Gospodin Isus propovijedao je svim ljudima i staležima. Govorio je svećenicima kakvi moraju biti; poučavao je redovnice, obične ljude i one školovane. Od Njegova čvrstoga i

195

zvonkoga Glasa sva je kuća odzvanjala. Gospodin je učio, opominjao i korio sve Svoje sinove i kćeri na zemlji. Pozivao ih je na pokoru i post. Žalio je puk Svoj da će propasti ako se ne obrati Bogu. Zemlja će ostati pusta ako se ljudi ne poprave.

Slušala sam u strahopočitanju. Kada je Gospodin završio Svoju Svetu Propovijed, opet skočim i pogledam na sat: bilo je dva sata i 35 minuta. Te noći više nisam spavala. Ovo je druga Propovijed Isusova, što su je moje uši slušale.

Isus nas zove, ali teško nama ako se ne odazovemo Njegovome Pozivu.

SVETA HOSTIJA UTISNUTA NA USTA

Hodajući nepoznatim krajem, kroz lijepu ravnicu, dodjem do velikog željezničkog mosta. Na zapadnoj strani ugledam procesiju u kojoj je bilo dosta ljudi i žena. Na čelu procesije stupao je svećenik noseći Pokaznicu. Lijepo se vidjela velika Sveta Hostija. Dolazili su moleći i pjevajući svete Pjesme. Kada su se približili, duboko se poklonim dragom Isusu a zatim ustanem. A svećenik pristupi i stavi mi pokaznicu na usta. Tako ju je čvrsto pritisnuo da sam osjetila Svetu Hostiju. Poslije mi je ostao utisnut njezin lik. Procesija tad produlji prema istoku.

Dragi Isus je urezao Svoje Riječi na moja usta da ostanu u meni, kako bi ih mogla predati svećenicima i poučiti one s kojima dolazim u dodir.

Kada sam se jednom prilikom htjela povući od svih i svega, opomene me Gospodin: "Moja je volja da budeš u vezi s Mojim slugama svećenicima i da živiš u pustinji ovoga svijeta. Govori im Moju Nauku i pouči ih." Ovaj svijet Gospodin naziva pustinjom.

"MOJE RIJEČI SE VOZE U TOM VLAKU!"

Jednom zgodom Isus dragi reče: "Piši lično ti sama da te saslušaju."

I napisala sam pismo kako mi je dragi Isus izdiktirao i ubaclla ga u vlak za Zagreb. Onda sam u vidjenju gledala kako jedna krasna ptica leti nad tim vla-

196

kom. I kako je vlak jurio, ptica ga je stalno pratila.

Poslije upitam Gospodina: "A kakova je to bila ptica?" Odgovori mi: "To je bio Duh Sveti! Moje Riječi su se vozile u tome vlaku!"

Ali iz Zagreba nisam dobila nikakva odgovora ni poruke.

NA KAMENU S KNJIGOM U RUCI

Više puta gledala sam u vidjenju kako stojim na velikom kamenu, držeči u ruci oveću knjigu. Isus dragi mi rastumači da kamen označuje nepokolebivu vjeru, a knjiga Riječi koje sam već dobila i još ću ih dobiti.

"VINOGRAD ĆE IZGORJETl!"

U velikom vinogradu, koji se uzdizao prema gore, radila je grupica radnika. Dio vinograda što su ga već prošli bio je lijepo obradjen. Na to i ja stanem u red pa počnem uredjivati i vezati loze. Odjednom u mojemu redu izbije vatra, koja ubrzo zahvati sav red, pa i loze daleko naprijed, do kojih još nisam ni došla s radom. Velik i snažan plamen, žut kao sunce, dizao se prema nebu. A ja se uplašim pa počnem dozivati u pomoć: "Vinograd će izgorjeti!"

Veliki Vinograd označuje Crkvu Božju. Grupica radnika u njemu jesu dobri svećenici. Vatra koja je zahvatila red što sam ga obradjivala, označuje Ljubav Božju koja će planuti u srcima ljudi koji će primiti Poruke Božje.

NEBESKI POSJETI I OBILNE MILOSTI

PREOBILNA PRIČEST

Vidjelica dodje u crkvu i pristupi pričesnoj ogradi da se pokloni Presvetom Oltarskom Sakramentu. Tada nastupi Vidjenje i opazi kako na glavnom Oltaru nepoznati svećenik služi Svetu Misu. Kad je došlo vrijeme Svete Pričasti i drugi kleknu na pričesnu klupu na ko-

197

joj je i ona klečala, Svećenik['klečala. Svećenik', orig, nota] podje ravno k njoj i napuni joj puna usta Svetih Hostija; jedva ih je i progutala. Ostale u taj čas nije pričestio. Onda se vrati na Oltar da završi Svetu Žrtvu.

Svećenik je bio dragi Isus. Dao je vidjelici mnogo Svojih Milosti da bude jaka u Njemu za nošenje križa i izvršenje Njegovih Naloga.

NEBESNICI GROMKO PJEVAJU ANDJEO GOSPODNJI

U crkvi se prestalo moliti i pjevati Andjeo Gospodnji. Župnik je proglasio da je to sada zabranjeno.

Obavljajući večernju molitvu, često sam ostavljala otvoren prozor da bolje vidim crkvu. Onda se lakše sjedinim s dragim Isusom u Svetohraništu i sladje molim. Tek što sam jednom zgodom počela tako moliti, začujem kako orgulje veselo sviraju a iz crkve ori pjesma kao iz tisuće grla. Snebivala sam se od čuda. U ovo odmaklo noćno doba, dok svuda vlada duboka tišina, crkvena zgrada ječi od zanosnog pjevanja!

Medjutim, župnik bi koji puta s pjevačima ostao malo dulje u crkvi da vježbaju pjevanje. Pomislim stoga da su se to, možda, oni raspoložili i razjunačili pa veselo zapjevali Andjeo Gospodnji.

Sutradan, za vrijeme doručka, upitam župnika: "Nisam znatiželjna, ali me radi jednog doživljaja ipak zanima u koliko ste sati sinoć napustili crkvu?"

"O, kaže, pa otišao sam u svoju sobu čim sam večerao. Još sam imao posvršavati molitve i neki posao."

"Oče, bilo je pola jedanaest kad je u crkvi, valjda, tisuću glasova uz pratnju orgulja pjevalo Andjeo Gospodnji! Tako su zanosno pjevali da je i sama crkva podrhtavala od njihovih snažnih glasova!"

"U to doba ja nisam bio tamo! I vi ste to čuli?"

"Pa da! Kako vi sad mene čujete, tako sam i ja čula njih! I bila sam tako ushićena da sam zastala s molitvom."

"Hm, ja sam zaključao vrata crkve, i nikoga od ljudi nije moglo biti tamo."

To su Nebeski Stanovnici slavili Majčicu Božju i dragoga Boga.

198

SVETAC NA STOLČIČU

Župnik je više puta blagovao u kuhinji. Kad bih ga podvorila, nagrabim i sebi i dok je on blagovao za stolom ja sam blagovala na malom stolcu uz štednjak. Tih malih, gotovo dječjih stolčića, bilo je nekoliko u kuhinji.

Jednog dana, kad župnika nije bilo kod kuće, dodje neobičan čovjek. Nisam ni čula kako je ušao. Bio je vitka stasa a izgledao je kao redovnik. Kosa mu je bila kako su se nekoć nosili samo sveci; tako mu je bila i odjeća i izgled lica.

Pozdravim ga sa "Hvaljen Isus i Marija!", a on mi odgovori, smiješeći se: "Uvijek hvaljeni bili!" Onda mu reknem: "Vi ste trebali župnika? Odsutan je, ali će se brzo vratiti. Izvolite sjesti u pokrajnju sobu i malo pričekati." Ali on zahvali: "Ne, ne, ja ću tu uz tebe sjediti!" Na to mu reknem: "Kad već hoćete, izvolite pa sjednite ovdje za stol!"

Ali on se nasmije i sjedne lijepo na stolčič pokraj štednjaka. Pogledam u njega pa si mislim: Eto poniženja ako dodje župnik! Šta će reći kad vidi da gost sjedi na stolčiću! Zato nakon malo vremena opet ponudim gostu: "Izvolite sjesti u onu prostoriju ili ovdje za stol!" A on mi rastumači: "Ne, ne! Ja sam zato i došao da sjednem na taj stolčić na kojega ti uvijek rado sjedaš!"

Onda ustane, napravi par koraka kao da će izaći, milo me pogleda - i nestane.

Poslije dodje župnik. Kad mu ispričam što se dogodilo, čudio se: "Pa je li to moguće!"

Kasnije dragi Isus otkrije da je to bio Svetac: "Poslao sam ga s Neba da sjedne na mjesto gdje ti je najmilije!"

"SAD ĆEŠ OKUSITI LJUBAV BOGA OCA!"

Jedne noći probudilo me i čujem Zapovijed: "Ustani i molit ćeš se!" Kad sam već počela moliti, reče mi: "Sad ćeš okusiti kako je jaka Ljubav Boga Oca!" Na to sva protrnem i obuhvati me strepnja pred Velikim i Svetim Bogom.

199

Odjednom nastade zbivanje. Bog Otac Nebeski bio je tako blizu mene da sam mislila kako ću od Njegove Svetosti umrijeti. Smiješio se i govorio mi je: "Još malo i doći ćeš k Nama.!"

Ljubav Božja koja me je obuhvatila bila je tako snažna da sam se topila u njoj kao led na jarkome suncu. Da je to potrajalo malo dulje umrla bih. Te noći više nisam spavala. Hodala sam po sobi, s Krunicom u ruci, i samo sam se nasladjivala Svetim Bogom i Lijepim Nebom.

ISPOVIJED KOD PATRA PIJA

U teškoj kušnji obavljala sam devetnicu Patru Piju. Dok sam se molila, dodje mi misao: "Ma zar ću njega siromaha mučiti za svoje potrebe! Ima['potrebeI ima',orig, nota] on dosta boli i bez mene!" Ali molitve i ostalo izvršila sam do kraja. Onda sam imala ovo vidjenje.

Nadjem se u S. Giovanni Rottondo, pred njegovom ispovjedaonicom. Tri mladje ženske nestrpljivo su čekale na njegov dolazak. U drugom kutu sobe čekao je meni poznati svećenik i molio se. Ja stanem čekajući da dodje red na mene.

Odjednom Pater Pijo otvori pokrajnja vrata i sve nas pogleda. Upre tad pogled u mene i slatko se nasmiješi. Pozove me da dodjem u ispovjedaonicu. Kad sam mu otkrila savjest, za vrijeme pouke reče mi: "To nije grijeh!" Ja mu odgovorim: "Dragi Isus kaže da se tako ispovijedam." Onda će Pater Pijo: "Kada Isus želi da se tako ispovijedaš, onda, ja te odriješujem u Ime Isusovo od toga!"

Razgovarali smo jedno petnaest minuta na hrvatskome.

Kako poslušno Pater Pijo izvršava Riječi Gospodinove!

PRIČEST VELIKOM HOSTIJOM

Jednom prigodom eto me, u Vidjenju, u mjestu K. Našla sam se u glavnoj ulici, nedaleko hrama Božjega. Ljudi i žene klečali su poredani s desne strane puta, skroz od crkve pa do izlaza u obližnje mjesto. Kad sam se približila, kleknem kao najzadnja u redu. Tada

200

iz crkve izadje nadbiskup Alojzije, držeći lijevom rukom Kalež a desnom rukom svećeničku Hostiju. Podje uz one koji su klečali i gleda kao da nekoga traži. Dodje već i blizu kraja, ali još nikoga ne pričešćuje, samo nekoga traži i traži. A ljudi se okreću za njim i gledaju. Kad se približio, zaklonim se iza ledja jedne ženice da me ne vidi. On me ipak spazi, srdačno se nasmiješi i podje ravno k meni. Pričesti me tad velikom Svetom Hostijom i vrati se u hram a narod se razidje['razdije',orig., nota].

"DOK SMO NAS DVOJICA BILI U SAMOSTANU..."

Oko pet sati izjutra, za vrijeme molitve, kod zaključanih vrata, unidjoše u moju sobu dvije osobe. Podju ravno k meni i stanu u blizini. I prepoznam Svetog Ivana Krstitelja i svetog[sic!, nota] Franju Asiškoga. Sveti je Ivan bio odjeven tako čudno da ne znam ni označiti. Na glavi je imao visoku krunu, ukrašenu prekrasnim draguljima. Ali to nisu bili dragulji kao na zemlji, nego nešto drugo, ni sama ne znam što. Sveti Franjo Asiški bio je u franjevačkom habitu, a oko glave je imao svijetao kruh, sjajan kao sunce. Obojici su krune odsijevale Nebeskom Ljepotom.

Sveti Ivan Krstitelj, nasmijan i veselo raspoložen, gledao je u mene kao u najboljeg prijatelja i mnogo mi je govorio. Izmedju ostalog reče i ovo: "Dok smo nas dvojica bili u samostanu, ja sam jeo travu i korijenje. Lijep je to bio život!" I pri tom se srdačno smije, pun mladenačkog zanosa i radosti. Svaka njegova riječ odisala je Nebeskom Vedrinom. Gledao je u mene kao da bi mi rado u svemu pomogao. Dalje reče: "I živio je moj duh medju braćom, u stezi života, još sedamdeset godinar!"

A sveti Franjo je ponizno slušao. Dok sam ja razdraganog['razdragonog, orig., nota] duha govorila sa Svetim Ivanom, promatrao me je veseloga lica, gledajući mi duboko u srce. Ali čim bih ja pogledala u njega, zastidio bi se poput djeteta i spustio bi oči dolje. Čuvao je svoje poglede za Lijepoga Boga.

Ostali su kod mene oko četvrt sata. Nakon ovog susreta s Nebeskim Gradjanima, duša i srce bili su mi puni Nebeskih misli i osjećaja.

201

Kada bi čovjek na zemlji znao kako je Lijepo Nebo, ne bi zemlja imala što ima, jer bi ljudi čeznuli za onim Gore i ne bi ih više toliko zanimao zemaljski život. Svaki pravi vidioc gubi smisao za tijelo i njegove potrebe. Zato su se odabranici Božji često uklanjali od ljudi da im se u samoći duh lakše uzdigne do Nebeskih Stvarnosti.

Gospodin voli junake dobra srca, nasmijana lica i hitra koraka na dobro duše i slavu Bogu. Sporog vojnika neprijatelj lako zarobi jer zaostaje.

Sveti Ivan Krstitelj želio je reći da su njegovi učenici koracali putem njegova primjera još 70 godina iza njegove smrti.

Dragi Isus kasnije reče: "Poslao sam ih k tebi da te posjete!"

GOSPODIN PRISLUŠKUJE POBOŽNOME RAZGOVORU

Bila sam kod obraćenika koji je veoma želio da češće posjetim njegovu obitelj. Upustili smo se u razgovor o Lijepome Bogu i kako moramo živjeti da dodjemo k Njemu. Dok smo se zanosili Nebeskim Stvarnostima, primijetim da netko proviruje na poluotvorena vrata. Pomislivš! da me traži poradi posla, oprostim se nešto ranije. Izišavši napolje, vidim da je to redovnik u crnom talaru, s ogrtačem preko ramena. Tada ga upitam, sve pomalo se pribojavajući: "Vi mene čekate?" On na to reče: "Ne boj se! I Ja sam služio istoga Gospodara kojemu i ti služiš!" Onda ga zamolim: "Kad Vi služite Bogu, onda me čuvajte da mi ljudi ne naškode!" Odgovori mi: "Hoću!" A kako je vani padala kišica, zaogrne me svojim ogrtačem i pratio me dobar dio puta. U vidjenju onda doživim kako uz put stoji grupica poznatih žena. Gledajući kako me prati redovnik, primijete jedna drugoj: "Pustimo je! Ne smijemo joj ništa jer i ona ima svoga Zaručnika!"

Kad smo došli do glavne ulice, gdje je već bilo dosta svijeta, svećenik nestane.

Drugom zgodom reče mi dragi Isus: "Ja sam to bio! Gdje usta ljudska slave Boga, sam Bog silazi u blizinu čovjekovu!"

202

NIJE LAKO BITI POSVE BOŽJI

"JEDVA ČEKAM TVOJU DUŠU!"

Teško bolestan['oblestan',orig., nota] otac brojne obitelji žarko je želio da pitam dragog Isusa za njegovu dušu. Ali mati se nije mogla maknuti od bolesnika, a nije pravo ni znala gdje stanujem. Zato su počeli obavljati Devetnicu Srcu Isusovu, da sama k njima dodjem. Dok su oni molili, ugledam ih u vidjenju kako stoje sklopljenih ruku i gledaju na mene, a on me znakovima poziva da dodjem k njima.

Kad sam stigla, rekoh mu: "Vi ste me trebali?" "Joj, sestro, usklikne on, toliko te trebam! Pitaj dragog Isusa za mene što treba činiti - ja neću više dugo!"

Po cijele noći već nije spavao, a jedva je i govorio. Imali su oni desetero djece i živjeli su u velikoj siromaštini. Zbog tolike djece nitko ih nije htio primiti na stan. Onda su od svojih žuljeva kupili neku staru kućicu koja samo što se nije srušila.

I ja molim i pitam za njega, a Isus dragi reče ovako: "Jer si proživio patnički život i prošao preko velike siromaštine, pripravio sam ti Lijepo Nebo i jedva čekam tvoju dušu!"

Nije nikada psovao. Kaže njegova žena da se ne bi ni u jednoj riječi zaletio ili tako što rekao. Jako je bio pažljiv. Kad bi došao s posla, ne bi ništa ni pitao, već pogleda amo-tamo i pomogne gdje treba: nahrani blago, baci živadi, donese vode, opere sudje...

Kad je pročitao što mu dragi Isus poručuje, zaplače od radosti. Onda reče ženi: "Ovo pismo, babo, čuvaj! Metni ga na počasno mjesto, uz Srce Isusovo i Raspelo. Nek čitaju svećenici i svi koji dodju... Babo, ja moram otići, a ti ćeš sada kako znaš. Boga nikada ne ostavi!... Drži se Boga i Krunicu moli..."

Jako je volio Krunicu. Kad bi posvršavao poslove, čekajući dok žena pripremi večeru, sjeo bi umoran, uzeo Krunicu u ruke i molio. Ovo ili ono nejako dijete oponašalo bi ga, pa bi i ono držalo Krunicu u ruci i nizalo zrnce za zrncem. Mislilo je u svojoj bezazlenosti da je dosta samo prebirati zrnca.

Poslije nekoliko dana blago u Gospodinu premine.

203

"DA TI JE DOĆI SAMO DO TRI KAPI LURDSKE VODE!"

Starija bogobojazna žena obolila je na prsima. Kad je već bilo jasno da je rak, djeca su je natjerala u bolnicu dok je zlo posve ne upropasti. Ali bolest je već uhvatila toliko maha da su joj htjeli odrezati cijelu dojku. Medjutim, kako se ona nije dala operirati, a lijekovi joj više nisu koristili, pošalju je kući da ne zauzima krevet u bolnici.

Onda pošalje po mene. Željela je da se zauzmem za nju jer sam joj i prije dodala Riječi Božje. Kad sam došla k njoj, već je susjeda odmahivala rukom da joj nema spasa. Ali ona izjavi: "Ja se uzdam u dragoga Boga da će mi pomoći!" Susjeda mi samo namigne.

I pomolim se za nju, a dragi Isus reče ovako: "Jer je vjerovala i vjeruje, i služi Mi u sirotinji, djecu radja kao brižna majka i s velikom ih patnjom odgaja, i do sada nije imala smrtnoga grijeha na duši - ozdravit ću je! Samo da joj je doći do tri kapi lurdske vode!"

Molila sam za nju desetak dana, svaki dan po jednu Pedesetnicu. Ona je takodjer molila, samo što je njoj, kao teškoj bolesnici, bilo naloženo znatno manje. Činila sam i pokoru za nju. I ona je dragovoljno uzimala samo kruh i vodu, premda dragi Isus nije to od nje tražio.

Onda sam susrela svećenika koji se vratio iz Lurda i imao je punu bočicu lurdske vode. Kako je i drugima dao po nekoliko kapi, dao je i meni za ovu bolesnicu.

Kad je bolesničin sin saznao da se zauzimam za njegovu teško bolesnu majku, kod jednog susreta mi reče: "Mrtvoga se ne može dići!" Medjutim, kad se bolesnica jednom probudila, osjeti da je više ne boli. Naglo joj je krenulo na bolje. I bila je tako vesela i toliko je hvalila Boga da se po noći ustajala i po tri Krunice izmolila u zahvalu za ozdravljenje.

A susjedi, i svi oko nje, snebivali su se: "Pa je li to moguće da je njoj bolje. Pa to je bio rak! Kako to da je njoj bolje?" A ona je otvoreno govorila da je dragi Isus rekao neka moli to i to, i da će je On ozdraviti. Pa bi ženama znala reći: "Pogledajte!" - i izvadi prsa i kaže: "Gledajte ovu i gledajte ovu! Potpuno mekana i naravna prsa!"

204

Takovih čudesa je dragi Isus više učinio. Ali Gospodin kaže da je potrebna: "Pokora, molitva i vjera! - i nadodaje - Za koga ti kažem da moliš, moli! A za koga ne, ne!"

SVE JOJ POZOBLJU CRNE VRANE

Vidjela sam prekrasno polje: lijepa crnica zemlja a redovi poredani kao na uzicu. Ali u redovima su bile crne ptičurine, nalik na vrane. Pozobale bi sve sjeme što se sijalo po njivi. I nisam znala što znači ovo vidjenje.

Jednom kasnije, kad sam rano ujutro pošla u dvorište po vodu, čujem kako netko hoda oko vodovoda. Bilo mi je neugodno jer je još bio mrak. Kad sam se vratila u kuhinju, pristupi k meni pokojna baka, susjeda. Onako malo teško, kako je već za života govorila, reče mi: "Julka, pouči moju kćer! Reci joj da joj nečisti duhovi sve odnesu. Koliko Bogu posluži toliko joj oni ukradu. Nema ništa u redovima."

Njena kćer bila je pošla u samostan. Otpustili su je nakon godinu dana radi prevelike razmaženosti. Sada je živjela kod kuće. Ali kako je bila sama kao tuga - nije imala ni pileta ni mačeta - kad bi joj samoća dodijala, pošla bi u selo. Pa brblja ovo brblja ono - i vrati se tek o podne. Kad podje u crkvu, na povratku opet svrati u selo pa klepeće. I tako svu milost što je primi pod molitvom i u crkvi - u selu izgubi.

Gospodin Isus kaže ovako: "Poselarke neće doći k Meni u Nebo!"

UMIŠLJALA SI JE DA JE SVETICA

Jedna se redovnica isticala obdržavanjem reda i savjesnim obavljanjem duhovnih vježbi. Zbog toga je bila u velikoj cijeni kod starješice koja je s njom postupala obzirnije nego li s ostalima. Kad bi koju sestru htjela prekoriti, upirala bi prstom u dotičnu: "Ugledajte se u nju kako se služi Bogu! Možete se stidjeti!" Drugim sestrama to nije bilo pravo; osjećale su se pogodjene i ponižene.

205

Kad je ta redovnica umrla, starješica je pitala za nju gdje se nalazi jer da je tako uzorno živjela da su gledale u nju kao u ogledalo.

Gospodin reče da je u vatri snažnoj kao u paklu. Kad god je, naime, čula da je hvale, uzdignulo joj se srce u oholosti. Umišljala si je da je svetica. Prikazano je za nju mnogo Svetih Misa, ali tek 200-ta joj je pomogla. "Kad god se Moje Tijelo podiže, puštena je iz velikih muka. Poslije ide natrag u muke."

Kaže Gospodin da u teškom čistilištu ima duša koje nijesu dostojne Njegovih Žrtava, i one ne mogu izaći iz vatre prije nego što je odredjeno. Svete Mise koje se za njih prikazuju Gospodin namijeni dušama koje su za života Boga ljubile i služile Mu, a došle su u Čistilište zbog nekih nedostataka, i sad na zemlji nema tko za njih naručiti Svete Mise ili ih se nitko ne sjeti.

DUŠA PUNA PRAŠINE

Neka redovnica naginjala je svjetskome životu i govorila da će izaći iz Reda, jer da je ionako ušla u samostan preko volje. Potekla je, naime, iz mješovitog braka; otac joj je bio druge vjere. Kad je kao dijete ostala bez majke, njezina teta, dobra Trećoredica, nagovori je da podje u samostan.

Vidjela sam dušu te redovnice kao otvoren ormar prepun prašnih knjiga. Prašina je bila tako debela da je sve urastala u knjige. Kao da 100 godina nije nitko čistio taj ormar.

Dotična niti je usvajala redovnički život, niti je kako treba molila. Duša joj je bila otvorena utjecaju ovoga svijeta pa je zato bila puna svjetskih misli i želja.

ŽIVE KAO I OSTALI SVIJET

Gospodin se potuži na jedan samostan redovnica: "Ove sestre razlikuju se od ostalih ljudi samo po tome što obavljaju duge molitve i pod Mojom Žrtvom svaki dan primaju Moje Tijelo. Inače žive kao ostali svijet."

206

U SAMOSTAN PROTIV SAVJETA GOSPODINOVA

Djevojka iz siromašne obitelji živjela je sama sa svojom majkom. U obližnjem mjestu radila Je kao nadničarka. Na poslu upozna pristala i radišna mladića koji je zavoli. I lijepo se dogovorili kad će on u prosce. Ugovorenog dana evo zaručnika['razučnika',orig., nota]. Došao je u pratnji djevojčina brata koji je donio sa sobom vina i rakije da proslave zaruke. Kuca brat na vrata, ali nitko ne otvara. Udara on jače, ali se nitko ne javlja... Prodje čitav dan, a djevojke nema. Prodje i drugi dan, a o njoj ni glasa. Onda su se prosac i brat morali vratiti na svoj posao...

A majka i kćerka bile su pobjegle prvim jutarnjim vlakom - jer se djevojče predomislilo. Tih dana, naime, bila je u posjetu svojima jedna redovnica. Kako je djevojka s njom razgovarala, ova ju nagovorila da podje u redovnički stalež. I tako mjesto u brak - ode mlada u samostan! Ali majka nije bila oduševljena. Upozoravala je kćerku: "Pazi, nemoj da nas kasnije osramotiš! Zar nije dosta što smo siromasi, pa da nam još i ti izvedeš štogod nezgodno. Svi će za nama pljuvati."

Prošlo je šest godina od nesudjenih zaruka. Djevojka je već položila i vječne zavjete. Bila je revna i sposobna za mnoge poslove tako da je dva puta bila i starješica. Ali najednom počne majci stizali list za listom. Kćerka joj piše neka se ne uplaši ako je jednog dana vidi kod kuće. Nije joj teška ni disciplina ni molitveni život, ali pati na tijelu. Sad vidi da se trebala udati. Preporučuje se majci u molitve jer će morati napustiti samostan.

Sirotu je majku ta vijest veoma pogodila. Mnogo se za kćerku molila. Zamoli i vidjelicu neka se zauzme za nju. Medjutim, Gospodin odgovori ovako: "Jesam li Ja njoj kazao da ne stupa tamo gdje nije odredjena! Ima prejaku krv! Trebala je biti majka!" Onda je Gospodin rekao da će joj pripustiti bolove kako ne bi imala poteškoća s tjelesnim napastima.

Iza toga spopadnu mladu redovnicu velike poteškoće i bolest. Morala je i na operaciju. I nikad više pravo zdrava. Uvijek je nešto boli. Jedva nekako svrši kakav posao već mora leći. Onda tek može opet nešto raditi. Katkad se ne može ni moliti.

207

Jednom zgodom reče vidjelici: "Vidim da sam pogriješila što sam otišla u samostan." Vidjelica joj na to odgovort: "Kad si već krenula tim putem i Bogu obećala da ćeš Mu služiti, što ćeš sad ludovati za svijetom! Nemoj Boga ostavljati i djavlu u zagrljaj ići. Sad budi žrtva kad si htjela biti žrtva!"

"RIBAJ I OSTALE KLUPE!"

Poučavala sam dvije Trećoredice o Bogu i govorila im što dragi Isus želi od nas u životu.

Poslije u vidjenju ugledam u hramu Božjem, na strani Trećoredaca, tako prljave klupe da su se čak crnile. A ja uzmem oštru četku i dvije klupe dobro oribam. Dok sam promatrala razliku izmedju čistih i prljavih klupa, začujem Glas: "Ribaj i ostale klupe da ne budu tako nečiste!"

Ovako govori Gospodin:
"ZA PREMNOGE BI BOLJE BILO
da nijesu nikada stupili
u treći Red svetoga Franje
i da im imena nijesu zapisana
u Nebu pred Mojim Očima
- jer ne žive po Pravilu Reda
i po Mojim Zapovijedima.
Nose odijelo svetoga Franje,
ali ga u životu ne slijede.
Malo ima dobrih i uzornih Trećoredaca!
Trećoreci moraju biti zaključanih usta:
govoriti malo, ali istinito i korisno;
treba da nastoje živjeti povučeno,
iako se kreću izmedju mnoštva svijeta
za vrijeme rada ili putovanja;
Božje Zapovijedi moraju u tančine izvržavati;
razne opačine grježnoga svijeta
ne smiju imati mjesta u njihovim srcima.
Ima mnogo zajednica u Družbi svetoga Franje,
ali ih samo malo uistinu živi
po Pravilima Reda i Mojim Zapovijedima.
Bolje biti običan čovjek
i Meni služiti koliko može,

208

nego li se obavezati Pravilima,
pa ne izvršavati dužnosti Reda.
Za sve propuste Gore se odgovara!"

Eto, što znači Treći Red! Nije to samo tako: zapisati se bilo gdje, a poslije se toga ne držati. Neka se svaki Trećoredac dobro ispita kako živi i kako se ispovijeda. Ne može se svjetski disati i Bogu služiti! Tko služi svijetu i ugadja svojoj voljici, daleko je od dragoga Boga i svetoga Franje.

DJAVAO NAPASTUJE I ROVARI

"Po cijelome svijetu i u premnogim samostanima, djavao, otac laži, maše repom svojim, jer mu se prikloniše srca ljudi na zemlji. Mene ostaviše, a sotoni vjerno služe.".

SVEĆENIKOVA SLUŽBA

"ODVEST ĆU TE SRCU MOM..."

Svećenik Aleksandar nagovarao me je da podjem na dulji put, k njegovom prijatelju svećeniku, radi lijeka za jednu tešku bolesnicu. Ponešto sam se nećkala jer tamo nisam nikad bila - a bilo je još i hladno. Kad sam se ipak počela spremati na put, začujem Glas Gospodinov: "Odvest ću te Srcu Mom i opet te dovesti domu tvom!"

I krenem vlakom na put. U S. sam morala presjesti u drugi vlak. Kako je trebalo dugo čekati, izadjem iz čekaonice i šetajući počnem nepimjetno moliti Krunicu. Najednom opazim kako u zraku, iznad tračnica, dolaze čudnovata kola, slična kočiji. Bila su kratka, četverokutna, crno lakirana - i išla su sama, bez zaprege. U njima je sjedilo pet-šest prekrasnih Djevica u bjelini. I pjevale su tako lijepe svete Pjesme kakovih nisam čula nikad u životu. Kad su se Djevice približile, vidjela sam kako mi se smiješe - a onda se čitav prizor izgubi.

209

Isus dragi toliko ljubi Svoje svećenike da ih naziva Srcem Svojim. Nebeske Djevice poslao mi je ususret jer sam pošla na put duhovnoj osobi.

Dobri sluge i službenice Gospodinove vladaju se pobožno i sveto - i Isus ih ljubi. Bog je tako Lijep i Presvet da se smrtno tijelo ruši kad ugleda Njegovu Svetost. Zato i oni koji Mu služe valja da odsijevaju Njegovom Ljepotom i odišu miomirisom Njegovih Kreposti, da se puk Gospodinov nasladjuje Bogom svojim gledajući uzore Evandjeoskoga duha.

"I JA SAM TOGA CARA SLUŽIO!"

U vidjenju se nadjem u nekoj prostoriji u kojoj se mnogo muškaraca i žena bezbrižno zabavljalo. Opiti pićem plesali su, pjevali i vrištali. Odjednom se zbiju svi u hrpu, kao da nisu pri pameti.

U blizini je bila crkva u kojoj je svećenik služio Svetu Misu. Kad je poslije došao u blizinu onih koji su bučili i pijančevali, promatrao ih je pun žalosti.

Kasnije dodje i Gospodin, a ja se potužim kako se ti ljudi nedolično ponašaju prema svećeniku. Gospodin odgovori: "I Ja sam toga Cara i tu vojsku služio! Svećenike nosim u Svojemu Srcu."

Isus dragi hoće reći da je i On bio Svećenik pa razumije gorčinu svećeničke službe, medju svijetom koji ne mari za Spas svoje duše.

"KAD BI SVE BLAGO ZEMLJE I SVE UKRASE NJENE
sakupio u hrpu i metnuo na jednu stranu,
a na drugu stavio svećenički ugled,
čast samo jednog jedinoga svećenika
dragocjenija je od sveg blaga onoga."

Kao što je Nebo udaljeno od zemlje, tako je i svećenik, ako je dobar, udaljen od svijeta na zemlji, u duhu. Svećenike, kao zamjenike Božje, čekaju u Nebu posebni Stanovi!

Ovako govori Gospodin Isus:
"ŽELIM DA MOJI SLUGE BUDU ČISTI
na duši i tijelu - kao Andjeli."

210

"NE GLEDAJTE LIJEPE HALJINE I KAPUTE,
i neka vas ne zanose mirisi po odjeći ljudi.
Pogledajte duše njihove kako izgledaju
pa vas neće osvajati laskanje ljudi
koji su slatki u svojim riječima,
ali im u dušama paklene zmije mirno spavaju.
Vrata svojih kuća i usta širom vam otvaraju,
ali su srca njihova zatvorena
i duše paklenim pečatom zapečačene."

"NE BUDITE MLITAVI SIJAČI MOJE NAUKE
i sol zemlje koja je obljutavila!
Ne budite tamni u svojim djelima,
jer ste svjetlo svijeta
- i to sluge Vječnoga Svjetla!"

"MOLI ZA SVEĆENIKE!"

U jednom vidjenju biskup uzorna života reče mi: "Julka, operi haljine moje i uglaćaj ihu" Onda sam razmišljala kakove su to haljine. U prvi čas pomislim da bih morala, možda, ukoriti svećenike - kad imam takovu dužnost.

Iza molitve za prosvjetljenje kaže mi dragi Isus: "Ne tako! Moli se za svećenike jer često klonu! Neka se ljudi mole za svećenike!"

NE ŽURI U SLUŽBI BOŽJOJ!

Ima dosta svećenika koji su prebrzi u vršenju svetih svećeničkih dužnosti: brzaju kada mole svoj Časoslov, žuri im se kad prikazuju Svetu Žrtvu, površni su u ispovijedanju, nemaju vremena za pohode Presvetom Sakramentu - i tako dalje. Zato Gospodin Isus ovako upozoruje: "Teško Mojim slugama koji se žure u službi Mojoj!"

Ne žuri se, jer ti je samo jedno važno i potrebno: spasiti svoju dušu i one koje su ti povjerene! Sva ostala trka i briga - beskorisna je i štetna!

U Božjoj službi budi polagan i dostojanstven, sabran i pobožan!

211

"ISPITAJ DUBINE SRCA!"

Neki svećenik prebrzo je ispovijedao. Dok drugi ispovijedi jednoga, on ih već otpravi tri-četiri. Samo odrješuje pa odrješuje. Još je i drugima prigovarao da su prespori... Ali Gospodin ga upozori:

"Ne valja tako!
Ne budi brz u Mojoj Službi
niti u ispovjedaonici, niti kod Oltara!
Ispitaj dubine srca!
Ne križaj dok ne vidiš što u njemu spava.
I ako se grješnik ne može sjetiti,
malo mu napomeni."

Kad je primio pouku, laganije je ispovijedao.

"NIJE IMAO GRIJEH JER NIJE ZNAO!"

Svećenik Aleksandar vrati se jednog dana ljut iz crkve, jer da mu je pokornik u ispovjedaonici psovao i oca i mater i sve popreko...

Dotični nije bio dovoljno poučen pa je svećeniku ponavljao psovke doslovce onako kako ih je u srdžbi i svadji izlanuo.

Dok se o tom razglabalo, a ponešto i smijalo na račun ove nespretnosti, javi se draga Nebeska Majčica: "Nije imao grijeh, jer nije znao!" - On se skrušeno ispovijedao kako je, siromah, najbolje umio.

"KOLIKO SAM PUTA MILOŠĆU SVOJOM
doveo ljude da očiste svoje haljine,
ali ih Moji oštri sluge rastjeraže.
Smrtnik pun grijeha u strahu pristupa do rešetke
i ako je Moj sluga oštar
odilazi kući svojoj s tugom u srcu
- prljav kakav je i došao."

"Moji stvorovi, opterećeni grijesima,
plaše se pristupiti Mojim slugama
da se očiste od svojih prestupaka.
Kada ih Moja Neizmjerna Ljubav dovede
u blizinu Mojih slugu,
neka ih saslušaju kao majka dijete svoje.
- jer tijelo je slabo i sklono zlu."

212

"Koga Moja Milost dovede do ispovjedaonice
tu sam Ja nad glavom tijela toga.
Moj sluga neka ga očinski primi i sasluša
i blago s tim sirotanom postupa,
da ga privede k Meni u Zagrljaj."

MAJKA i PRLJAVO DIJETE

"Kada majka dodje s posla i nadje svoje djetešce prljavo od glave do pete, ona mu se slatko nasmije i, ne obazirući se na njegovu prljavštinu, radosno ga zagrli i poljubi. Onda čedo svoje brižno očisti i dade mu od srca prsa, vesela što je njezino dijete uz nju. Tako činite i vi, Moji sluge, s bijednim grješnicima. Nemojte se zgražati nad njima, već ih iz ljubavi prema Meni očistite u Moje Ime, da u krilu vašem odahne bijedna duša. Dajte joj, u Ime Moje, cjelov mira. Duh se diže gore k Meni, ali ga tijelo ruši jer je zemlja i sklono zlu."

"NE BUDITE OŠTRI KAO MAČEVI,
već budite blagi kao Moje Srce!
Naučite se od Mene živjeti
jer sam Blaga i Ponizna Srca.
Kada vam dodje da se zgrozite,
u ispovjedaonici ili izvan nje,
sjetite se prispodobe o majci
i recite tijelu svojemu:
A što bi sve i ti činilo
da te ne držim na uzdi u Bogu.
Tako će napast odstupiti
a ljubav prema grješniku ostati."

"I NAJVEĆEM GRJEŠNIKU..."

Dok je vidjelica radila na raznim mjestima, imala je prilike čuti grijehe kakovih uho svećenika ne čuje. Više takovih osoba očistilo je svoje srce u ispovjedaonici. Evo što kaže Gospodin Isus na ovakove doživljaje:

"I najvećem grješniku, ako se skrušeno pokaje
i ne čini više onih grijeha,
opraštam kao da nije nikada sagriješio."

213

NE USKRAĆIVATI SVETO KRŠTENJE!

Ovako govori Gospodin Isus Krist: "Tražim od Svojih slugu svećenika da djecu i odrasle pokrste kada ih Moja Milost dovede pred njih. Što od djece nije pokršteno, Ja ću sâm pokrstiti u dan Suda."

Svećenik ne smije uskraćivati ili odgadjati Milost čovjeku Odozgo danu.

"NE TREBAM JA NIKOGA SILOM U NEBO!"

Muški svijet običavao je zakašnjavati na Svetu Misu, a za vrijeme Propovijedi dosta muškaraca izlazilo je iz crkve i napolju pričalo. Svećeniku je to bilo veoma krivo pa ih je korio i gotovo silom tjerao u crkvu. Onda Božanski Spasitelj dade slijedeću Pouku:

"Ne tjeraj nikoga k Meni u Moj hram!
Znaju oni svi da se Moja Žrtva prinosi.
Ne trebam Ja nikoga silom u Nebo.
Ti daj od sebe koliko možeš
a kako će tko primiti tako će mu i biti.
Stvorio sam Ja muža Adama
i dao sam mu Milosti da Mi služi.
Žena dolazi u službi Meni iza muža;
muškarci su prvi pozvani u službu Moju.
Žene sagriješe često, i više nego muškarci,
ali se one prije skruše i ponize
i pristupe k Sakramentu Pokore
da preda Mnom očiste duše svoje.
Muškarci se drže pametnima
i udaljuju se od Mene i Nauke Moje."

NAOPAKA VELIKODUŠNOST

Stanovit župnik poveo je bogata mladića na more i priuštio mu sve što je bilo najbolje. Kad su se vratili s mora, župnik reče vidjelici: "Pitajte Isusa da li Mu je ovaj put bio po Volji." Isus dragi odgovori slugi Svojemu ovako:

"Da si to učinio jednom od sirota
imao bi sačuvano pred Mojim Očima,
ali pošto si učinio bogatašu

214

nemaš ništa preda Mnom
jer je i on sam dužan dobro činiti
budući da sam mu dao obilje Mojih darova."

Ako imaš, daj siromasima, a debeloj guski vrat ne maži jer će uginuti!

"USPJETI ĆE, ALI NE SADA!"

Upitala sam Gospodina da li će uspjeti ono što Koncil sada uspostavlja. Gospodin mi ovako odgovori:

"Uspjeti će, ali ne sada, već iza nevolja koje će doći na svijet. Sada se samo priprema ljude, a onda će to biti. Ljudi će biti bogobojazni iza ovih nevolja i svi će vjerovati u Boga, jer će ga vidjeti svojim očima; i bit će jedno Maleno stado i jedan Pastir."

MALO JE BILO ISTINSKIH OBRAĆENJA

OBNOVA OŠTEĆENE CRKVE

Doživjela sam, u Vidjenju, kako se na našoj crkvi popravlja ono što je bilo porušeno i oštećeno. Crkva je bila jako okrnjena poradi nepažnje ljudi. Pred crkvom je bio Raspeti Isus i ja sam oko njega kružila i uživala što se hram Božji popravlja i uljepšava. Onda su mi dva Nebesnika dala da kušam tajanstveni plod. Dok sam ga u hramu blagovala, u ustima mi je bio sladak kao med.

Popravljanje i uljepšavanje crkve označuje duhovnu obnovu za vrijeme održavanja dvotjednih Pučkih Misija. Za okrnjeni hram Gospodin kaže: "Moje Dostojanstvo je umanjeno i iznakaženo u životu onih koji ga vode i njime na zemlji upravljaju."

"Tajanstveno voće jesu Moje Milosti što si ih primila za vrijeme Misija... I našla si velike Tajne u Srcu Mojemu, koje su ti dane da se njima sladiš i nasladjuješ." Više puta mi dragi Isus otkrije razne stvari Nebeske.

215

"OBRATIT ĆE SE ON!"

U drugom vidjenju gledala sam kako se ispred kuće jednog teškog pijanca u blatnoj lokvi veselo bućkaju četiri gola djavla. Na glavi su imali jake rogove.

I njegova žena doživi nešto strašno. Ležeći kraj njega, ispruži ruku i napipa mu rogove na glavi. Zaprepaštena odmah ustane. Kad se pijani muž probudio i malo otrijeznio, upita ženu što je toliko uplašena. Odgovori mu da je vidjela djavla. Mislila je da će se on, možda, malo zamisliti i preplašiti. Ali on odvrati: "Kakav djavao! Nema djavla! Ljudi su djavli!"

Žena je molila za njegovo obraćenje otkako su se uzeli. I pokoru je činila, i suze lijevala, i mučan život provodila. Kad me je zamolila da se i ja zauzmem za njegovo obraćenje, Gospodin joj odredi stanovite molitve, ali ne mnogo jer je već bila gotovo iznemogla.

A meni je bilo naloženo mnogo više i odredjena teža pokora. Molila sam za njega velike Pedesetnice, odricala se u hrani, ležala na tvrdom, i drugo. Onda me snadje takovo trpljenje da sam počela vapiti. Mislila sam da neću moći izvršiti sve što mi je naloženo. Pa se jednom zgodom potužim Gospodinu da je šteta vremena i sila što ih gubim za njega kad on ne samo što se ne obraća, nego još i više pije i psuje.

Ali Gospodin me ovako pouči: "Do sada je u smrtnim grijesima zbog teške psovke i pijanstva. Zato i ima rogove na glavi. Obratit će se on kako sam i rekao, i bit će dobar. No Meni se mora dati toliko zadovoljštine, s tvoje strane i sa strane drugih, koliko je on Mene uvrijedio."

Malo iza toga, pod molitvom, usred bijela dana doživim kao da sam u nekoj prostoriji. Kreveti su bili složeni na tri kata, onako po vojnički, a ja sam sjedila na najgornjemu. Kad eto, kod zatvorenih vrata ulazi taj čovjek. Začudim se ja: "Pa kako ste mogli unići?" On mi odgovori: "Mogu ja unići kamo hoću!" I htio se i on popeti gore. Pokuša prvi puta, ali padne. Opet pokuša, pa opet pane[sic!, nota]. Desetak puta nastojao je on da se popne, ali bi svaki puta pao natraške. Na koncu se ipak popne i sjedne gore.

216

Za vrijeme održavanja Pučkih Misija, jednog dana kaže on odlučno: "Ženo, više neću piti!" Ona mu nije mogla pravo vjerovati jer je već nekoliko puta odlučivao da će se ostaviti pića, ali nije izdržao. Ovaj puta mu je ipak uspjelo. Pošao je na ispovijed i postao uzoran čovjek, uredan i dobar. Prestao je piti i psovati, počeo je usrdno moliti i Nedjeljom i Blagdanom redovito polaziti na Svetu Misu. I mnogo čita svete knjige. Sad će on vas učiti što je Nebesko. I druge odvraća od psovke i pijanstva, govoreći kako je i sam bio lud jer da je mogao imati tri kuće koliko je toga zapio. Jako je zadovoljan i sretan zbog svojega obraćenja.

"VIDIŠ GDJE ĆEŠ BITI!"

Djevojka je hodala dulje vremena s mladićem koji ju kasnije zavede i ostavi. Vidjelica joj pomogne da se lijepo pripremi za svetu Ispovijed. Još prije nego se ispovjedila, usni ovakav san. Vidjela se u zraku, u krasnoj haljini. I dodje dragi Isus pa joj kaže: "Spasit ću ti dušu jer si bila dobra i nehotično si pala. Ali budi opet dobra kakva si bila. Vidiš gdje ćeš biti!" I pokaže joj prema Nebu. Tada ugleda lijepu djevicu u bjelini, koja je obodri neka ostane dobra i čista pa će u Nebu biti poput nje.

Gospodin reče još i ovo: "Jer joj se mladić iznevjerio, a s njom je hodao četiri godine; smeo ju je i prevario a zatim ostavio; i pošto je dijete dala na svijet, nije ga ubila, potpuno joj opraštam grijehe; neka to dalje ne čini. Spasit će se. Neka živi čisto ako se ne uda."

SAMO PET-ŠEST ISTINSKIH OBRAĆENJA!

Za vrijeme Misija narod je hrlio iz grada i okolice i svakog dana ispunjavao prostranu crkvu. Jedne je večeri trebala biti staleška propovijed za žene. DoŠla sam u crkvu znatno prije početka programa. Kad sam svršila svoje uobičajene molitve, počnem moliti Gospinu Krunicu. U medjuvremenu se crkva napunila svijetom.

217

Najedanput ugledam dragog Isusa kako hoda amo-tamo po Oltaru, od strane Poslanice prema Evandjelju i od strane Evandjelja do Poslanice. Kad bi došao do Svetohraništa, okrenuo bi se prema vjernicima, pogledao ih, onda se sagnuo i nešto podigao te stavio iza Sebe, pred Svetohranište. Tako je učinio nekoliko puta. Zatim stane i ozbiljno, ukornim pogledom promotri prisutne, kao da im hoće nešto kazati.

Najedanput dragi Isus krene zračnim prostorom prema ljudima. Gledam ja kamo će - a On dodje preda me, na naslon klupe. A moje srce hoće da izadje iz mene k Njemu. I zagrlim Njegove svete Noge i kažem: "Dragi Isuse, oprosti meni grješnici!" A On se sagne pa me zagrli oko vrata. Kad sam došla k sebi, pokušavala sam slušati što misionar govori, ali mi je duša bila u onome što sam proživjela.

Svećenici nisu znali što znači Vidjenje, pa su tražili neka pitam dragog Isusa za razjašnjenje. A Gospodin rastumači da se od tolikog mnoštva vjernika, osim djece i čiste mladeži, samo ovoliko odraslih dobro ispovjedilo i istinski obratilo. Pet-šest iskrenih obraćenja - ništa više!

ZATAJENI GRIJESI OSTALI NA TABLI

Stajala sam u redu za svetu Ispovijed, nešto udaljena od ispovjedaonice. Kaže Gospodin da ne smijemo jedni drugima prisluškivati grijehe. Svaki mora sam svoje otkrivati i svoje ispaštati.

Dok se meni nepoznata ženska ispovijedala, ugledam nad njezinom glavom bijelu tablu. Na njoj su bili velikim pismenima ispisani svi njezini grijesi, do u tančine. Jedan bijeli oblak brisao je sve što bi ispovjedila. Medjutim, kad se ona prekrižila i udaljila od ispovjedaonice, na snježnobijeloj tabli ostala je neizbrisana još trećina njezinih grijeha.

Iza ovog prizora bila sam toliko preplašena i smetena da se nisam znala ni ispovijedati. Kad me je svećenik pitao za uzrok, rekoh mu što sam doživjela. "Pa zbilja je to strašno!" - potvrdi on.

Što može čovjek zatajiti kada je sve zapisano nad njegovom glavom! Boga neće nitko prevariti. Neke duše izgledaju kao da se nikad u životu nisu ispovjedile.

218

MALO JE DOBRIH KRŠĆANA!

Gospodin Isus kaže ovako za premnoge Svoje sinove i kćeri: "Idu od običaja u crkvenu zgradu da Mi se poklone, a ne služe Mi. Puni smrtnih grijeha i prestupaka sklapaju ruke svoje prema Meni, na oko ljudi, da ih se vidi i hvali kao dobre kršćane. Samo malo ljudi drži Moje Zapovijedi i živi za Nebo!"

KRŠE SE BLAGDANI!

Oni koji Nedjeljom ili Blagdanom moraju raditi, nemaju grijeha. Isus dragi kaže da će za te grijehe odgovarati oni koji nalažu ljudima da rade Blagdanom. Medjutim, ljude koji rade svojevoljno u dan Gospodnji, čeka u vječnosti posebno mjesto muka.

MNOGE SVETOGRDNE PRIČESTI

"Premnogima koji primaju Moje Tijelo svaki dan, mjesto je u ognju paklenom jer ne žive po Mojim Zapovjedima."

Vidjela sam u hramu Božjem kako Sveta Hostija odmah pocrni ako se tko nedostojno pričesti.

Drugi puta ugledam kako netko prolazi zračnim prostorom od Oltara Majke Božje prema Svetohraništu na glavnome Oltaru. Nosio je veliku košaricu za kruh, punu Svetih Hostija. Ali sve su bile crne, osim dvije ili tri koje su bile bijele kao snijeg. To je Andjeo Božji nosio svetogrdno primljene Hostije u toj župi.

ODBAČENO RASPELO

Kad je frizerka nosila smeće iz svoje radnje nadje na smetlištu dva Raspela, izbačena iz obližnje javne zgrade. Jedno Raspelo pokloni svojoj majci, a drugo vidjelici, koja je kod nje dva puta tjedno prala rublje i spremala joj stan. Vidjelica uzme s poštivanjem Tijelo Isusovo - jer drva nije bilo - očisti ga, i zatim sama oboji zlatnom bojom. Onda kod kuće u sobi uredi stol i postavi Tijelo Gospodinovo kao na Oltar. Za vrijeme Pučkih misija zamoli oca misionara da blagoslovi obeščašćeno Gospodinovo Tljelo. Malo iza toga, ulazeći u sobu da nešto uzme, ugleda kako prema Raspelu leti malešan Andjeo, u zlatnim haljinama.

219

NEDOLIČNE PROCESIJE

Održavala se procesija. Svi se veselili: "Kakova velika i lijepa povorka!" Ali Majka Božja reče:

"Samo par osoba od odraslih koji su u procesiji, uistinu služi Bogu, i mole se i ponašaju onako kako se u procesiji mora moliti i vladati. Ostali otpadaju od procesije. Idu, doduše, vidljivo u procesiji, ali pred Bogom nijesu označeni - u procesiji duhovnoj!"

Mnogi su, naime, sudjelovali u toj pobožnosti tek iz običaja. Budući da im je bilo dosadno, razgovarali su, okretali se i koješta jedni drugima dobacivali.

"UNUTRA, SMUTLJIVCI!"

Dok sam išla u hram Božji, u obližnjoj zgradi opazim nečiste duhove. Budno su pazili na svećenike da ne bi štogod prekršili. Ispred same crkve šetao je djavao s puškom na rarnenu. Odjednom iz hrama izadje procesija s Presvetim Sakramentom i zaputi se prema gradskom trgu. Na čelu procesije bio je Sveti Križ, a iza njega su išla djeca u bjelini. Kada djavao opazi da procesija hoće u grad, skoči ljutito i poviče jakim glasom: "Unutra, smutljivci! Nema vama izlaza!" Procesija na to ustukne i povuče se unutar crkvenog prostora. Pobožnost je obavljena oko crkve, a djavao je ostao i dalje na straži.

Vidjenje se odnosi na procesije po raznim krajevima svijeta. Premnogi kršćani gaze Božje i Crkvene Zapovijedi: služe, dakle, djavlu - a htjeli bi služiti ujedno i Bogu. I tako su sami smušeni, a smućuju i mnoge druge koji, gledajući njihov nevaljao život, pogrdjuju svetu Vjeru.

OTPADI OD VJERE

Da li se može spasiti onaj koji je ostavio svoju Rimokatoličku Vjeru?

Gospodin Isus Krist ovako odgovara:
"Onaj čovjek koji je u Mojem Stadu i Mene ostavi,
neće se spasiti nikada ako se natrag ne povrati
i ne očisti od grijeha svojih.
Rimokatolik ima da bude u vjeri svojoj do groba!"

220

"AKO SE ČOVJEK RODI IZVAN RIMOKATOLIČKE VJERE,
i ne zna pravoga puta,
spasit ću ga po zakonu u kojem žvi
i Meni služi na zemlji."

Za vrijeme molitve djavao mi je svašta govorio i pljuvao je po meni. A onda reče: "Dokle ćeš ti svome Bogu služiti! Ja vas učim kako trebate živjeti po vašem Isusu!..."

Djavlu je veoma draga revnost sektaša u ponekim stvarima, jer im daje povoda da si utvaraju kako su jedino oni na pravome putu spasenja. U isto vrijeme djavao se veseli, jer mu je uspjelo da im zatruje vjeru i uvede ih u razne zablude. Kršćanin mora sačuvati živu vjeru u sve što je Gospodin naučavao, a ujedno radosno živjeti u stezi i odricanju što ga nalaže Evandjeoski Zakon.

"NA SvE OPOMENE I PORUKE S NEBA
zemlja je ostala gluha.
Preko Svoje Majke pozvao sam puk Svoj
da se obrati i čini pokoru,
ali se samo maleni broj ljudi odazvao
i slijedi Stope Moje u postu i pokori."

VELIKA NEVOLJA PA MALENO STADO

"DOLAZI MALI SUD!"

Gospodin Isus, Spasitelj naš, i Njegova Prežalosna Sveta Majka plaču nad sudbinom grješnog čovječanstva koje neće da se obrati. Govori Gospodin Isus Krist: "Dolazi Mali sud!"

MAJKA ĆE IH BOŽJA ZAŠTITITI

Za vrijeme molitve opazim na južnoj strani neba, u velikoj visini, Majčicu Božju. Gledala je tužno i ozbiljno na zemlju i sklapala ruke prema Nebu. Dugo

221

se tako molila Ocu Nebeskome, dok već nije postala nemoćna i ruke Joj počele klonuti.

Odjednom ugledam Dječaka Isusa, od desetak godina, kako silazi s Neba. Kad je pristupio Žalosnoj Majci, nešto Joj je šaptao u uho. Na to je Ona Njemu nešto šaptala. I tako par puta kao da se o nečem dogovaraju. Zatim Dječak Isus ode opet u Nebo, a pred svetim nogama Marijinim odjednom se nadje mala grupa ljudi. Majka Božja počne ih žurno zakriljivati Svojim svetim Plaštem!

Bogobojazni kršćani, vjerni štovatelji Marijini, biti će u Zlu koje dolazi pod posebnom zaštitom svoje Nebeske Majke.

MARIJIN PLAVI PLAŠT

Kada je započela Propovijed, vidjela sam Majčicu Božju kako, s Malim Isusom u naručju, leti povrh ljudi, od zadnjih klupa prema glavnom Oltaru. Imala je na Sebi dugačku bijelu haljinu i plavi plašt, koji je rukom podigla kao da njime želi zaogrnuti prisutne u hramu Božjem.

CRNA TAMA I KRASAN MLADJAK

Na sjeveroistoku se podigla strašna crna tama koja je zahvatila sav zračni prostor. U toj strahovitoj tami sjao je krasan velik mladjak. Bio je odijeljen od užasne tame i tama ga nije obuhvatila.

Gospodin Isus kaže ovako: strašna crna tama[tame, orig., nota] jesu teški grijesi što ih ljudi počinjaju. Lijepi mladjak označuje Maleno Stado, ljude koji će ostati u životu iza Nevolje[Nebolje, orig., nota]. To će biti lijep naraštaj koji će odsijevati čistoćom duše i tijela.

"KOSI DOKLE HOĆEŠ!"

U ulici malena grada, hodajući ispred Raspela, molila sam Krunicu. Odjednom ugledam kako mi ide ususret elegantno obučena žena. Vlasi su joj bile ondulirane po modi, a na nogama joj prozirne čarape i elegantne cipele. Kad se približila, izgledala mi je ne-

222

kako poznata, ali mi je došlo na smijeh - jer je preko ramena imala prebačenu veliku kosu za travu! Pa si mislim: što će ti kosa, moderna damo!

Prodje ona iza Raspela a da se Bogu ni ne pokloni. Držala se kao da Raspetog Isusa i ne vidi. Spusti se prema sjeveru, gdje su, iza Raspela, ležale dvije goleme njive žita. S desne strane Raspetoga Spasitelja šuštala je visoka prekrasna pšenica, lijepih velikih klasova, punih zrnja. Samo je čekala žeteoce. Na njivi s lijeve strane Gospodinove pšenica je bila sva zelena i rdjava, crna i gurava, puna raznih mana i svakojako izrasla. Žalost je bila gledati taj usjev na kojemu nijedan klas nije bio kako treba.

Moderna žena stane na tu bijednu njivu i skine kosu s ramena. Držala se kao da će kositi, ali je bila, jako žalosna. Okrene se prema meni i Raspelu pa upita: "Dokle ću?" Pogledam je u čudu: Što, zar će to zeleno i jadno kositi?! Onda joj kažem: "Pa, kosi dokle hoćeš!" U taj čas nesta pšenice s njive. Ležala je sva na zemlji, pokošena do zadnje stabljike.

Gospodin Isus kaže za te njive: "Zrela pšenica su dobri kršćani koji drže Moje Zapovijedi i hodaju u Zakonu Mojemu. Oni čekaju Žetvu, dan kada će doći k Meni da prime Plaću za svoja dobra djela i uživaju Lijepo Nebo koje sam im pripravio. Zelena njiva, sva puna nedostataka, označuje ljude koji ne žive po Mojim Zapovijedima i ne služe Mi. Moderna žena jest moderni naraštaj koji neće ni da Me pogleda; drži se kao da Me ni nema. Zato ću pokositi sve što nije dobro u Očima Mojim."

"TAKO ĆU LUPITI GRIJEH NA ZEMLJI!"

Velika Sveta Hostija kružila je zrakom od jednog kraja sobe do drugoga. Zaustavi se na metar od mene i stane u zraku kao da me gleda. Odjednom naglo padne i svom snagom lupi o pod. Čuo se tako žestok prasak da sam se uplašila - i vidjenje je prestalo.

Dragi Isus kasnije reče: "Kako si vidjela da sam pao na tlo, tako ću lupiti grijeh na zemlji!"

Gospodin će jako kazniti grijeh na zemlji.

223

NEBESKE SILE POČINJU SE KRETATl

Jednom sam u vidjenju doživjela kako se Nebeske sile počinju kretati i nastaju velike strahote. Gledajući to, jako sam se uplašila i stala dozivati u pomoć - ali nikoga nisam mogla dozvati. U tom času nestane vidjenja.

POTRES ČITAVE ZEMLJE I VATRA

U vidjenju se nadjem u vrtu, radeći oko cvijeća. Odjednom je palo na zemlju nešto tako teško da se sva stresla i svinula kao da će se prelomiti. A zrak je počeo gorjeti kao da je polit benzinom. Sav zračni prostor, od zemlje prema gore, bio je u velikom plamenu. Okružena vatrom opazim gdje mi ususret dolazi župnik. I povičem: "Joj, velečasni!" - a on se već ruši mrtav. Kad sam se i ja počela onesvješč!vati, vi djenje prestane.

STRAŠAN ORKAN

Drugom zgodom doživim kako strašan orkan ruši i obara sve na što naleti. Za sobom je ostavljao samo gomile ruševina i hrpe mrtvih ljudi.

VELEGRAD SE RUŠI

Neki grad, u kojemu je bilo mnogo visokih zgrada, zahvati tako žestok potres da su se visoke zgradurine upravo mrvile a ljudi iz njih ispadali kao mravi.

"JOJ, MAJKO MOJA!"

Nadjem se u voćnjaku s dvoje nepoznatih ljudi. Dok smo mi razgovarali, u našoj se blizini odjednom sruše sve zgrade dotičnoga mjesta kao da ga je pogodio snažan potres. Ostale su samo velike hrpe ruševina. Malo dalje od nas čuo se glas mladića gdje vapi: "Joj, majko moja!" I vidjela sam ga kako se ruši i umire.

IZA VELIKE TAME ZARUČNIK I MALENO STADO

Za vrijeme molitve nadjem se izvan sobe, pod vedrim nebom, i na istoku ugledam jako veliko sunce, crveno kao krv. A prema suncu se polako dizala, poput

224

guste magle, velika tama, crna kao ugljen. Zahvaćala je sve viši zračni prostor. A sunce je stajalo skroz na istome mjestu. Kad je tama dohvatila sunce, počela ga je zaklanjati; do polovice lagano, onda sve brže, da ga na koncu za čas posve prekrije.

Odjednom se crna tama naglo spusti na zemlju i svu je obuhvati. Nastade tako crna noć da se ništa nije razabiralo. Sva uplašena počnem vapiti: "Bože moj, izginusmo! Tama je započela, nema nas više!..." Kao da je nastupila propast svijeta...

Dok sam u velikome strahu vapila Bogu, odozgo, s desne strane, obuhvati me veliko svjetlo, sjajno kao svijetložuta vatra. U zraku, dvadesetak metara nad zemljom, okružen bijelim obacima, stajao je Živi dragi Isus, kao slavni Vladar. Crna se tama tad odstrani i nestade je sa zemlje, a Gospodin obasja Svojim Sjajem zemlju i ljude koji na njoj ostadoše. Isusova krasna haljina prelijevala se u bijeloj, plavoj, narančastoj, zelenkastoj, svijetložutoj i ružičastoj boji - koje su na Njegovoj odjeći odsijevale poput sunca. Bio je zaogrnut svečanim, kraljevskim plašem, zlatnih boja. Sveto je Lice Isusovo izgledalo poput najljepše nježne ruže, a Oči su bile plave kao plavi cvjetovi. Kestenjasta kosa spuštala se do svetih Ramena. Vidjele su se i Njegove velike Svete Rane na Rukama i Nogama, kao i Rana Presvetoga Srca.

Isus dragi je bio naklonjen prema zemlji, gledajući je milo kao što majka gleda svoje ljubljeno čedo, i raširio je Svoje Svete Ruke kao da želi to malo preživjelih stanovnika staviti u Svoje Sveto Srce. Ljubomorno je promatrao zemlju kao Zaručnik i kao da je želi k Sebi uzeti. Želto je puno toga reći Svojim stvorovima, ali nije mogao od sućuti i radosti.

Presveto Srce buktjelo je kao vatra i odsijevalo kao sunce, spuštajući Svoje Zrake na zemlju. I kucalo je tako jako da je htjelo izaći iz Svetih Grudiju. Tri-četiri puta otkinulo se iz Svetih Grudiju i pošlo prema ljudima, gotovo na dohvat, kao da se želi s njima sjediniti.

Ali je zemlja iza tame ostala gotovo pusta. Izašlo je lijepo toplo sunce da obasja zemlju i sve živo

225

na njoj, ali je tek tu i tamo ostao po koji čovjek na životu. Priroda, od Boga stvorena, ostala je prazna - bez ljudi.

Gospodin Isus utješi vidjelicu i ostavi je u Malenome Stadu. Onda se, na pogled svih koji su Ga gledali svojim smrtnim očima, diže u Visine i nestane.


Gospodin je kasnije dao ovu Pouku o Vidjenju.

Tama što sam ti dao da je vidiš, izmedju ostaloga, znači i ovo: tako su crni grijesi ljudski, koji hoće obuhvatiti sve na zemlji i sav čisti zračni prostor. Moju Nauku, koju naučavam preko Svojih slugu, grijeh želi prekriti.

Sunce koje grije zemlju označuje Mene, Stvoritelja njezina; nevjernici na zemlji govore da Mene nema i hoće Me pokriti da Me se ni u čemu ne vidi.

Kako si gledala tako će i biti! Doći ću brzo i slavno! Vidjet će Me svi Moji stvorovi koji ostanu živi iza Nevolje. I nitko neće moći reći da Mene nema jer ću biti blizu zemlje; i Glas će Moj čuti sva stvorenja na zemlji. Vidjet će Me sada, i drugi puta na Sudnji dan.

To će biti Maleno Stado i nad njim ću lebdjeti. U te će dane biti jedan Pastir i jedna Vjera, Rimokatolička, koju sam uspostavio kada sam vidljivo hodao licem zemlje. Iza ovih nevolja, koje ću sada pustiti na zemlju, na nepokorni puk Svoj, biti će lijepi i čisti naraštaj. Dati ću im lijepo vrijeme i zemlja će obilovati Mojim darovima. Sinovi i kćeri Moje vršiti će Moje Zapovijedi. Tako će sve rasti i živjeti u Mojem Blagoslovu trideset godina.

Poslije će opet sve više biti skloni zlu i grijehu. Onda ću poslati s Neba Svoje glasnike Iliju i Henoha da pouče ljude u pravoj vjeri. Doći će i Lucifer - i puno će Mojih sinova i kćeri dati život svoj za Mene i za Moju Nauku. U te će dane biti tjeskobe i nevolje kakvih nije bilo od postanka svijeta, niti će ih više ikada biti."

Biti će puno mučenika za Gospodina Isusa Krista, Boga Živoga. Svete Mise neće se smjeti služiti nigdje na svijetu dulje od tri godine.

226

Dragi Isus je još rekao: "Ako produljim godine Malenoga Stada, biti će u miru najviše trideset i četiri godine; trideset je odredjeno. "

Najprije će s juga doći jak topao vjetar. Zahvatit će cijelu kuglu zemaljsku i prouzrokovati veliko nevrijeme. Zatim će desetak gromova, kao jedan, ošinuti zemlju tolikom silom da će se sva potresti. To je znak da dolazi Zlo i počinje tama, koja će trajati tri dana i tri noći. Zato se treba požuriti u kuću, dobro je zatvoriti, zastrti prozore i posvetiti zgradu i sebe te zapaliti blagoslovljenu svijeću. Napolju će se zbivati takove grozote da će umirati od užasa oni koji će se usuditi to gledati. Svi će djavli biti pušteni na zemlju da svoje žrtve sami unište.

"Demoni će urlikati zemljom i mnoge dozivati - da ih usmrte. Oponašat će glas rodjaka i znanaca koji se nijesu dospjeli sklonuti na sigurno mjesto. Kada nevolja jednom započne ne otvarajte više nikome vrata!"

"Na mnogim mjestima bit će, od straha, sakupljeno i po više ljudi. Iz iste grupe jedni će poginuti a drugi će se ostaviti na životu. Za taj dan i čas, za tu tamu, mnogi će imati pripravljene blagoslovljene svijeće, ali im neće gorjeti ako nisu živjeli po Mojim Zapovijedima; drugi je od straha neće moći ni zapaliti. Onima pak koji vjeruju, makar imali samo komadić blagoslovljene svijeće, kroz ta tri dana i tri noći neće im izgorjeti. Neki će utonuti u dubok san, od Mene dan, da ne vide što se zbiva sa zemljom. Srušit če se sve zgrade na zemlji, a ostat će samo ovdje-ondje koja skromna kućica i u njoj će tinjati svjetlo svijeće. U mnogim će mjestima biti tolike gomile tjelesa da se od njih neće moći ni prolaziti, niti će ih imati tko ukopati."

Andjeli Čuvari bdjeti će nad ljudima koji će biti poštedjeni, a i zgrade koje će biti sačuvane, biti će Božjom moću, u časovima najvećih strahota, uzdignute i zaštićene.

Kad je vidjeliea rekla Gospodinu da će umrijeti od straha u tim strašnim časovima, odgovori joj Gospodin: "Ne boj se! Ostati ćeš na životu jer još moraš puno ljude učiti - biti će malo svećenika!"

227

JUTARNJE SUNCE NAD PUSTIM MJESTOM

Osvanuo je prekrasan sunčan dan. Nebo je vedro a zrak bistar i ugodan kao u svibnju. Ali ulice nekadašnjeg mjesta prazne su i puste. Tek ovdje-ondje čuje se kako gladna marva traži hranu, jer su gospodari mrtvi. Ponegdje plače i osamljeno dijete ne snalazeći se u životu. U toj velikoj pustoši i sama se poplašim ne znajući ni kuda da podjem ni gdje da se sklonim.

OSAMLJEMO DJEVOJČE I DUŠE ŠTO TRAŽE POMOĆ

Nadjem se u nepoznatom gradu koji je bio razvaljen i sravnan sa zemljom. Sve je odisalo smrtnom tišinom.

Odjednom u toj pustoši opazim djevojče od šesnaest-sedamnaest godina. Očajno i osamljeno hodalo je amo-tamo kao da nekoga traži. Najednom uzme komad žice i počne dozivati kao da telefonira: "Dodji, dodji, dragane, čekam te!" Onda žicu ispusti, gorko zaplače i podje dalje... A za djevojkom se čuo glas, kao iz velike daljine: "Ne čekaj me, moja dragana, neću ti ja doči nikada!"

Odjednom u zraku počnu letjeti ljudi... A ja u čudu stanem i gledam - pa gdje je to da ljudi lete! I govore mi našim jezikom! A tražili su od mene uporno: "Daj nam kruha! Gladni smo!" Odgovorim im: "Nemam ja toliko kruha da vas sve nahranim!" Na to će oni: "Imaš! Nahrani nas da ne budemo gladni!" I dugo su letjeli oko mene.

Djevojka je ostala sama, bez igdje ikoga, jer su joj svi stradali u Zlu. Ljudi što lete jesu duše poginulih gradjana. Tražili su da za njih prikažem molitve, dobra djela, Svete Mise i Pričesti kako bi postigli Spasenje, jer se nalaze u mukama.

SVETA MISA IZA NEVOLJE

Našla sam se u maloj ravnici izmedju velikih bregova. Kraj mi se činio poznat, ali bio je sav opustošen. Nigdje nisam vidjela ni kuća ni ljudi. Tlo je bilo[bili, orig., nota] isprevrnuto kao da ga je uzorao veliki plug. Hodajući po golemim brazdama toliko sam iznemogla da sam

228

već gotovo klonula. Posrčući i plačući u toj strašnoj pustoši, najednom opazim kako iz velikih bregova izlazi jedan čovjek. Sva presretna podjem prema njemu, ali i on je bio sav izvan sebe zbog proživljenih strahota. I ne svraćajući pažnju na me, bolno uzdahne, pogleda prema Nebu i zahvali Bogu što je ostao živ. Bio je to svećenik. Imao je na sebi plavo odijelo, a oko vrata bijeli kolar. Bio je srednje visine.

Iza njega pojavi se iz špilje i mladja ženska s dvoje-troje nejake dječice. Izgledala je kao svećenlkova sestra. Sva satrvena stalno je uzdisala, a dječica su se neprestano stiskala uz nju.

Kad svećenik ugleda široki i visoki panj, pridje k njemu. Sa zemlje tad uzme polomljene grančice i postavi ih da budu umjesto svijeća. Napravi i križ, pa ga stavi u sredinu. Zatim s velikim strahopočitanjem, pod vedrim nebom, okrenut prema Istoku, počne služiti Svetu Misu. Iako nije imao ni misnog ruha, ni svetog sudja, ni Misala - ponašao se kao da ima sve. Kad je na svršetku davao blagoslov, bio je toliko potresen da je izgledalo kao da ne primjećuje nikoga oko sebe. Majka s dječicom stajala je na strani Poslanice, a ja sam stajala na strani Evandjelja. Djeca su privinula svoje glavice na majčino krilo.

Isus dragi kasnije reče: "Tako će i biti! Zemlja će ostati pusta i prazna. Mogo će svećenika izginuti u tome Zlu. Koji ostanu na životu biti će siromašni jer će mnoga dobra ovoga svijeta propasti."

KAKOVI GRIJESI TAKOVE I KAZNE

"OVDJE ISPAŠTAJU ZA SVOJE GRIJEHE!"

U visinama, izmedju zemlje i Nebeskog Podnožja, na nekoj kao planeti, vidjelica se našla u krasnoj prirodi čarobnih boja. Usred tog lijepoga kraja na prostranoj livadi, obrasloj niskom travom, sjedilo je mnogo ljudi i žena, mladića i djevojaka, djece i staraca. Bilo ih je, valjda, tri do četiri tisuće. Sjedi-

229

li su izmiješani staro i mlado i, ne radeći ništa i ne brinući se za život tijela, nešto su čekali i u Nebo gledali. A bio je lijep sunčan dan, iako se sunca nije vidjelo.

U blizini je žuborila riječica. S povišene obale pogleda vidjelica u njeno korito, pa kad vidi kako je voda čista, usklikne: "Kad si tako lijepa i bistra, isprat ću u tebi znoj od puta i osvježiti se od vrućine dana." Spusti se u korito i počne si prati lice. Najednom primijeti da joj se pod nogama nešto savija i mota. Opazivši zmiju, skoči iz vode. Prestrašena podje medju one ljude i rekne im: "Jadnici, vi se ovdje perete, a zmija kruži vodom! Može vas i ujesti!" A ljudi je samo pogledaju i ništa ne odgovore.

Ustane tad neki mladić, od osamnaestak godina, i zaputi se do drugog jednog mladića. Približivši mu se, počne ga nemilice tući. Udarao ga je žestoko po čitavome tijelu. Kad se umorio, vrati se na svoje mjesto i opet sjedne. Vidjelica se sažali nad mladićem koji je bez ikakva otpora primio tolike udarce. Pristupi mu i upita ga: "Što si mu učinio da te ovaj drzonja toliko natukao?" Mladić blago odgovori: "Misam ga ja ničim izazvao!" Opet će vidjelica: "A zašto mu se onda dadeš toliko udarati?" Ali mladić nije dao odgovora od sebe.

Na obali riječice podignuta je kapelica u slavu neke Svetinje. Odjednom iz mnoštva ustaje majstor soboslikar. Moglo mu je biti oko 45 godina. Obučen u radno odijelo, zaputi se prema kapelici i udje kao da će nešto izradjivati. Tek što je ušao, s južne strane livade pojavi se zmaj s nekoliko glava. Jureći bijesno prema kapelici, udje unutra i zgrabi soboslikara. Najprije ga je udarao svojim tijelom, a onda ga je bacao u zidove i do stropa kapelice. Bilo je strašno i slušati. Ali ti su ljudi tako mirno slušali ovo mučenje kao da su i oni svi na redu nešto pretrpjeti.

Napokon ugleda i jedno poznato lice. Taj je čovjek izašao iz neke čekaonice duša, kao iz nekog ureda za informacije. Kad ga je ugledala, veselo mu poviče: "Što ti tu radiš?" On je milo pogleda, nasmije se, i ode dalje bez riječi; kao da je zauzet brigom nad svim tim ljudima.

230

Nakon tih neočekivanih zbivanja, upita te ljude: "Što vi svi ovdje tako mirno sjedite? Koga čekate?" Ali oni i dalje ostanu šuteći, a na vidjelicu su gledali kao da bi od nje nešto željeli. Onda se nad njihovim glavama začuje Glas: "To su duše pokojnika! Ovdje ispaštaju za svoje grijehe."

"PLATI OD SVOJIH ŽULJEVA..."

Gospodin Isus zapovjedi jednom vidjelici: "Plati od svojih žuljeva dvije Svete Žrtve za Mojega Slugu Papu. Prikazana je za njega Žrtva Moja mnogo puta, ali što je dobiveno bez muke ne djeluje za dušu kao ono što je teškom mukom stečeno i od usta otkinuto." I dala je odslužiti dvije Svete Mise da pomogne Papi u Čistilištu.

UREDJIVALA KAPELICU I BRZO SE SPASILA

U selu je bila kapelica Snježne Gospe. Mještani bi je očistili i okitili dvaput godišnje. Jedna pak pobožna žena dala si truda pa bi svake subote donijela svježeg cvijeća, pomela kapelicu te uredila i okitila Oltarić. A kad je umrla, brzo se spasila iz Čistilišta. Dragi Isus reče da joj je puno oprošteno što se revno brinula za kapelicu: "Spasila je dušu svoju što je Majci Mojoj uredjivala mjesto gdje je njezin kip."

ČISTILIŠTE PREKRŠITELJA DANA GOSPODNJEGA

Na jednoj kao planeti ima golema četverokutna jama, duboka četrdesetak metara. Na dnu jame je žuto blato. I visoki, okomiti zidovi od iste su klizave žutice. A na dnu jame mnoštvo svijeta gura se prema okomitim zidovima nastojeći uz velike napore da izadju iz udubine. Jer iako se sunca ne vidi, ipak odozgo dolazi tako žestok sjaj da je vrućina nepodnosiva.

I sav onaj svijet gura se nemilice. Penju se jedni preko drugih, pa grebu rukama i nogama klizavi blatni zid, ne bi li se nekako izverali. Znoj im curkom teče niz tijelo, ali oni ne sustaju jer je u jami nepodnosivo. I dok se jedan ili drugi, skrajnjim na-

231

porima uzvere i po nekoliko metara pa opet padne u blato, dotle se većina, uza svu muku, ne može izvući ni za trećinu tijela.

Kad je vidjelica promotrila sve ovo, zgrozi se i uzdahne: "O bijednici, kad ćete se vi osloboditi ovih muka!" I začuje Glas iz Neba: "To su duše koje nijesu poštivale dana Gospodnjega, niti su Bogu u taj dan služile. Nedjeljom i Blagdanom vršili su razne poslove."

PREDJELI MUKA ZA DUŠE HLADNA SRCA

Negdje postrance od zemaljske kugle, u dubokoj provaliji, teče bistra ledena voda. Iznad rijeke, u okomitim stijenama, nalaze se ćelije. Kada duša udje u taj prostor, teška vrata sama se za njom zatvaraju. Samica je tako uska da se u njoj ne može sjesti već jedino uspravno stajati, kao vojnik na straži. Nisko nad ćelijom prolaze oblaci, a dolje, iz dubokog ponora, kroz željezne rešetke, na kojima stoji, prodire ledeni zrak. Vidjelica se tek nagnula da vidi što je unutra pa se gotovo sledila. Kad ju je nevidljiva sila izvukla van, bila je već jedva živa. Onda zavapi: "Bože mili, što je ovo i čemu služi?"

Tada se začuje Glas odozgo: "To su predjeli za duše koje otidjoše sa zemlje u vječnost, a za života nisu ljubile Boga. Bile su prema Njemu hladna srca i nijesu Mu služile."

STRAHOTA DUŠA U VATRI

Pod velikom Svetom Misom najedanput ugledam kako duše iz vatre trče prema meni. A tako su strašno izgledale da sam od užasa pala u nesvijest. Valjda pola sata nisam znala za sebe. I onda su me hvatali i polijevali, vukli... Nisu znali što je sa mnom.

Gospodin kaže da se ne smije tako postupati s onim koji ode u prenos ili ga zahvati ekstaza - jer mu se može veoma naškoditi! Neka ga se ostavi na miru dok mu Gospodin ne povrati duh u tijelo.

232

1967. - 1973.
ŠKODI KOLIKO MOŽE

KRIVO MU JE PA MUTI

Mnogo sam pomagala siromahe i puno se molila. Djavlu to nije bilo po ćudi pa mi ovako progovori: "Tebe je Bog već sit! Dodijala si Mu s tolikim svojim molitvama i dobrim djelima..."

OMETA MOLITVU

Drugom zgodom, dok sam molila, reče mi djavao koji je nekoć bio čovjek na zemlji: "Šta toliko blebećeš! I mi smo bili ljudi kao i vi, i mi smo molili - a sad smo u paklu!"

Djavlu nije pravo da vidjelica mnogo moli, pa joj kaže da je dospio u pakao, premda se je na zemlji molio. Ali djavao ne kaže koliko je molio i kako je molio - i još više: kako je živio!

SNUJE SPLETKE DA JE IZBACI IZ STANA

Već je bilo vrijeme da podjem na posao, a sin još nije stigao kući na ručak. Izadjem na ulicu da vidim ako dolazi. Medjutim, opazim kako djavao prolazi mjestom i ulazi redom u svaku kuću. Negdje bi ostao dulje a negdje kraće. Svega u dvije ili tri kuće, u cijeloj ulici, nije mogao nikako unići.

Kada je došao bliže, izdere se na me: "Šta si ti došla u moju kuću na stan! Znaš da ja tu imam pravo jer mi svi u njoj služe. A ti još svetiš dvorište da ja ne mogu unutra!"

Na to mu odgovorim: "Dok sam ja tražila stan za zaklon tijela, nisam ja gledala gdje je tvoja kuća. Gdje sam dobila ondje sam uselila..."

233

Ali mi on poviče ljutito: "Izlazi napolje, to su moji!"

I morala sam uskoro iseliti jer je djavao nastavio rovariti i uspio je u svojim spletkama.

NE DAJU DIMU NAPOLJE

Htjela sam naložiti vatru no nikako da se primi. Sipala sam čak i petrolej na trešće, ali nije ništa pomoglo. Kuhinja je bila puna dima, iako je dan ranije dimnjačar očistio dimnjak a ja sam očistila štednjak. Kad već nisam znala što bih počela, javi se Gospodin: "Posveti dimnjak sa svetom vodom, jer djavli na njemu sjede i ne daju dimu napolje!" Uzmem tad svetu vodu i poškropim dimnjak, najprije u kuhinji, a zatim izadjem na dvorište pa ga posvetim tri puta izvana. Vatra se sad lako zapalila i veselo je gorjela.

POUČAVA U MRŽNJI NA SIROMAHE

Pristupi kušač k vidjelici da je pouči u svojemu duhu: "Bogatima na zemlji djela ne diraj. Siromaha lupi, Boga u njemu ubi!"

Djela bogataša jesu razni grijesi. Djavao želi da se s bogatima postupa blago i obzirno - kako bi i dalje ostali u teškim grijesima.

Siromaha udariti znači poniziti ga i gurnuti od sebe da se sablazni i klone na uskome putu Evandjeoskoga života.

UPROPASTIO BI ON ZLURADO...

Dodje Sotona u dvorište vidjelice da obavi svoju namjeru. A Bog pogleda zlobna Lucifera i pošalje desetak Nebesnika da ga obuzdaju. Debelim konopcima stegnu mu ruke i noge i čvrsto ga smotaju od glave do pete. Četvorica ga zatim počnu vući za uže a ostali su ga gurali. Onda vidjelica upita: "Što je učinio da ste ga tako čvrsto sapeli?" Nebesnici odgovore: "Gospodin nas je poslao da ga svežemo i odvedemo u pakao jer je htio pogubiti tebe i tvoje dijete, i uništiti njegovu kuću."

234

KROZ OLUJE ŽIVOTA

SVETI JUDA TADEJ SE ZAUZIMA

Kad se je sin vratio iz vojske, zaposli se u Sloveniji na gradnji ceste. Kasnije ponestane novaca i radovi su obustavljeni. Radnici podju svojim kućama bez zadnje plaće. Kad je prošlo više mjeseci, a plaća nije stizala, počnem Devetnicu na čast svetom Judi Tadeju. Za vrijeme Devetnice opazim, u vidjenju, kapucina na putu. Pitajući se koji je to svećenik, začujem odgovor: "Idem da isposlujem da tvoje dijete dobije svoju plaću!" Kroz kratko vrijeme poštar donese njegovu plaću, dok je drugi radnici nijesu primili

"U CRKVI MORAJU BITI KRIŽEVI!"

Našla sam se u kraju nepoznatom očima ljudi. Straga su bili bregovi, a ispred njih ravnica s blagim brežuljcima, obraslim drvećem, travom i poljskim cvijećem. Na jednom povišem brežuljku ugledam bijelu crkvicu, s ulaznim vratima na sjevernoj strani. Malo dalje od crkvice, prema sjeveroistoku bili su poredani golemi križevi, visoki četiri-pet metara. Načinjeni su od tvrdog drva, a tako teški da ne znam bi li i tri čovjeka mogla podići jedan jedini. Križevi su bili prazni, bez Tijela Isusova - kao da su za druge namijenjeni.

Nešto sa strane, malo niže od križeva, bio je Oltar sa Svetohraništem. Uz Oltar su stajala dva prekrasna Andjela, sa svake strane po jedan. Haljine su im bile nježnoružičaste, dugačke do tla i urešene velikim grančicama divnih ruža. Kao da su svježe ubrane i na njihove haljine prikopčane. Prekrasne kose prekrivale su im cijela ledja. Stojeći u blizini Žrtvenika i pažljivo sve promatrajući, opazim na sebi haljinu sličnu Andjeoskoj - ali nešto bljedju. Onda reknem Andjelima: "Moja je haljina od mnogog hodanja po suncu i nevremenu promijenila malo boju i izgubila svježinu. Vaše haljine nisu od sunca stradale. Na zemlji je vrijeme promjenljivo pa i odjeća strada." Andjeli samo gledaju i šute - kao da nemaju vlasti odgovarati na pitanja, jer su Počasna straža.

235

Stojeći izmedju Križa Gospodnjega i žrtvenika, opazim kako od crkvice dolazi Otac Nebeski. Kad se posve približio, utješim se i upitam: "Čemu toliki križevi da se od njih ni ckrve pravo ne vidi?!" Otac Nebeski odgovori sažalno: "U Crkvi moraju biti križevi!" Na to bolno primijetim: "Ja se već rušim pod križem i ne mogu dalje... Sve me je na zemlji izigralo i ogorčilo." Dignem tad pogled prema Raspetome Isusu i zamolim Ga: "Isuse, Ti si više pretrpio nego ja. Krijepi moje slabo tijelo na putu života."

Vidjelica je proživljavala tešku kušnju. Zli i lukavi ljudi prevariše nju i njezina sina, pa su pretrpjeli veliku štetu, a živjeli su u tudjem stanu i siromaštvu.

KUHA LUG DA GA BACI VIDJELICI U LICE

Ispred glavnog Oltara bio je štednjak na kojemu je izvjestan svećenik nešto u kotlu kuhao. Dodje i drugi svećenik pa ga u čudu zapita: "Što vi to radite na svetome mjestu!" Onaj mu ljutito odgovori: "Kuham lug i kad zavre, bacit ću ga Julki u oči!" Svećenik se zaprepasti, uhvati za glavu i pogleda u mene, a ja u taj čas osjetim na glavi žestinu luga koji me je palio kao vatra.

Dotični svećenik napao me je žestokim riječima i prezreo na razne načine. Štednjak s uzavrelim kotlom označuje njegovu dušu punu srdžbe.

ŠTA SE ZA NJU TOLIKO BRINEŠ!

Bila je jedna velika sirota. Uz muža teškog pijanca, imala je i brojnu nejaku djecu. A sama je bila bolesna na srce, k tome još slomljenih živaca i iznemogla. Priskočim joj u pomoć i brinula sam se za nju i za njezinu djecu. A neki su mi prigovarali: "Šta se trudiš i trošiš snagu tijela svojega za tu osobu! Neka živi kao i ostali svijet i sama se brine za svoj opstanak!"

Jednom, dok sam radila u kući, opazim kako Gospodin, smiješeći se, proviruje kroz pritvorena vrata. Bio je bos, u bijeloj haljini, s vidljivim Svetim Ranama. Veselim srcem uskliknem: "Udji, Gospodine, u

236

moju skromnu sobu! Ne boj se, ja Tebe ljubim!" I skočim ususret Stvoritelju svojemu da Mu otvorim vrata do kraja. U taj čas od Gospodina postane ona velika sirota - i gleda u mene puna pouzdanja očekujući pomoć. Onda se počne rušiti od nemoći i zaplače: "Jako sam gladna!" Pomilujem je po glavi i utješim: "Ne plači! Brinut ću se ja za tebe i za tvoju djecu!" Kad gle, od sirote opet postane Gospodin Isus Krist - gledajući zahvalno u mene.

"U STANOVIMA NEMA MIRA!"

Stanovala sam u trošnoj kući, rasklimanoj i popucanoj od zadnjega potresa. Stan je bio pun vlage i bez sunca u sve dane. Onda je gazdarica počela zahtijevati da moramo iseliti jer da će ona tu kuću rušiti. I našla sem se u tjeskobi budući da je grad bio pun djaka i pridošlica sa sela pa je bilo gotovo nemoguće naći prazan stan. Vapila sam tad Gospodinu za pomoć i počela Devetnicu Svetome Josipu i svetom Antunu Padovanskome da nadjem bar nekakovu sobicu.

Kad sam utučena i puna boli išla na vodovod, ugledam kako istom stazom, prema našemu jadnom stanu, dolaze Sveti Josip i sveti Antun. I čula sam ih kako govore: "U stanovima nema mira!"

Čeznući za samoćom i osamama u slobodno vrijeme više puta povukla bih se u pusta mjesta da se u miru i tišini, pod vedrim nebom, pomolim dragome Bogu. Jednom takovom zgodom, kad sam se uklonila društvu u kojemu su se vodili beskorisni razgovori, Gospodin reče: "Mene se može naći samo u samoći!"

Da, istina živa! U tišini duša leti k Nebu, a Gospodin se spušta u srce samotno!

"ODE DJAVOLICA PRED REŠETKU..."

Žena imala svega dvoje djece; više ih nije htjela primiti. A svake je nedjelje išla na Pričest, pa i bez Ispovijedi. Jednom ode svećeniku te me u ispovjedaonici ozloglasi da se, premda sam obična žena, miješam u stvari koje ne spadaju na mene nego samo na svećenike. I još je koješta dodala. A Gospodin reče za nju:

237

"Ode djavolica pred rešetku, pred Mojega slugu, i ozloglasi tebe što je samo bolje mogla."

MALI DJEČAK - VELIKI LIJEČNIK!

U proljeće sam počela pobolijevati. Uskoro tako oslabim da sam se, ništa ne radeći, nemoćno vukla po kući. A onda mi pozli na smrt. Niti sam što vidjela niti što čula. Dodje liječnik, pregleda me i ustanovi, izmedju ostaloga, da su se začepili bubrežni kanali. Dao mi je injekcije i propisao lijekove.

Ležeći tako nemoćna u krevetu, jednog dana doživim kako na vrata ulazi dječačić od pet godina. Pomislim da susjedi, možda, imaju goste, pa je koje dijete došlo pogledati naše lijepe golubove i mačkice. A dječak se nasmiješi, pristupi krevetu i ozbiljno se dade na posao. Uhvati nekakovu gumicu, sveže mi je oko lijeve ruke i počne mjeriti bilo. Na to kaže: "Dobro je sada!" Ja mu se nasmiješim i nježno reknem: "Miljenče malo, hoćeš li ti učiti za doktora?" On me pogleda sa smiješkom i odvrati: "Ja jesam Liječnik!" Ostao je još koji čas uza me, onda se okrene kao da ide - i najednom iščezne.

Drugom zgodom upitam Gospodina tko je bio onaj mali dječak. Odgovori mi: "Ja sam to bio u liku djeteta!" I kasnije mi zapovjedi: "Uzmi svu okrepu za tijelo da se ojačaš jer te čekaju još velike dužnosti!" Budući da sam jako oslabila, Gospodin mi je oduzeo i dva dijela molitava što mi ih je bio u početku naložio.

Kad sam se oporavila, liječnici mi rekoše: "Za vas smo mislili da više nećete hodati i kruha jesti. Čudo se Božje na vama dogodilo!"

"VEĆ SAM ODAVNA MORAO OTIĆI!"

Negdje svršetkom svibnja (1973.), dok sam u sobi klečeći molila, najedanput se pokraj mene, u vidjenju, nadje moj sin kao odrastao mladić. I plačući se potuži: "Ja sam već odavno morao otići s ovoga svijeta, ali ne mogu jer se moram brinuti za tebe da ti zaradim kruh!"

238

DUŠE TRAŽE POMOĆ U PATNJAMA

"PODJI TI PRVA, A JA ĆU ZA TOBOM!"

Podjem u hram Božji da se u tišini pomolim dragom Bogu. Ušavši u crkvu, opazim, u vidjenju, da su u crkvi, od bivše pričesne klupe pa sve do ispod kora, same nove klupe. Bile su načinjene od tvrdog drveta, polirane, ali neobojene. Zaputim se prema koru i zaustavim kod Oltara Majke Božje, gdje su u klupama molile nepoznate žene.

Kad me opaze, jedna od njih pristupi i upita me gdje se nalazi ispovjedaonica jer da bi se rado ispovjedila. Kad joj pokažem najbližu, ona me zamoli: "Podji ti prva a ja ću za tobom!"

Mtsleći da se, možda, plaši ispovjediti, učinim joj po volji. Udjem u ispovjedaonicu i reknem svećeniku svoje grijehe. Ali čekajući da mi svećenik zada pokoru i podijeli odrješenje, primijetim da mi se on iznutra smije i ruga. Na to mu reknem: "Pa kako se vi to ovdje vladate!" A on mi odgovori: "Ja te nisam ispovjedio pa ti ne mogu dati ni odrješenja: Eto, ta je žena bila iza tebe na rešetki dok si govorila svoje grijehe." Izadjem iz ispovjedaonice, a i ona žena za mnom, pa me gleda žalosna i kao da bi mi željela puno toga reći.

U taj čas opazim posred crkve malu procesiju. Prvi je išao dječak noseći veliko Raspelo. Isusa na Križu pratila su djeca u bjelini, bosi. Moglo im je biti šest do osam godina. Iza njih bilo je još samo par žena, obučenih u crninu. Držeći Krunice u ruci, pjevale su Isusu na Slavu svete Pjesme kakove se na zemlji ne čuju.

Kada su došli bliže, zajedno sa ženama iz klupa, pridružim se i ja Nebeskoj Povorci.

Žena koja se htjela ispovjediti umrla je naglo pa je željela da za nju namijenim Svetu Ispovijed i Pričest. Djeca i žene u Povorci jesu duše iz Vječnosti. Slave Isusa koji je na zemlji raspet i prezren. Svećenik se meni smijao i rugao jer me je htio pokolebati u vjeri kojom se zauzimam za duše.

239

DJEVOJČICA TRAŽI VEZU S MAJKOM

Odjednom se nadjem na povišenom tlu i vidim da to nije na zemlji. Oblaci su bili tako nisko da su mi dodirivali glavu.

Kad sam hodajući tim tlom opazila neke zgrade, podjem prema jednim vratima da vidim tko je u njima. Otvorivši vrata, opazim nekoliko mladjih žena i djevojčicu od pet-šest godina. Ženske su mi izgledale kao djevojke, kao da se nisu udavale. A djevojčica je bila veoma mršava, sama kost i koža; valjda je za života imala sušicu. A sve su bile zamišljene i potištene.

Banuvši tako na njihova vrata, pozdravim ih s praga: "Hvaljen Isus i Marija!" Ali nijedna mi nije odzdravila. Prostorija u kojoj su boravile bila je vrlo jednostavna. Zidovi bez ijedne slike, a pod običan, od drvenih dasaka. Nije tu bilo ni kreveta da na nj legneš, ni stolca da na njemu otpočineš, ni ormara da u nj štogod pospremiš. Samo u kutu sobe stajao je neki čudni crnopolirani[sic!, nota] stol, oblikom sličan klaviru. Uza stol je bio bijeli stolčić i na njemu telefon. Na crni stol bilo je položeno nekoliko kita ruža. A te ženske, nekoja je stajala, druga je bila naslonjena na onaj čudni stol, a nekoja na zid.

Onda ih upitam: "Što radite, kako ste!" Jedna od njih odgovori mi po naški: "Eto, vidiš kako smo ovdje!" Ostale me pogledaju bez riječi. Da ne budem smiješna, stojeći medju njima bez veze, primijetim: "Imate krasno cvijeće!" Jedna će na to: "Mi to jedemo!" A ja u čudu: "Vi cvijeće jedete?! A mi ga na zemlji mećemo u vaze da nam bude kao ukras!" Ona se nasmiješi i ušuti.

Hodale su zamišljene i žalosne po toj sobi, i kao da već nestrpljivo nešto očekuju. I djevojčica je hodala amo-tamo, nemirna kao dijete, i nešto bi htjela, a ne zna sama što. Pogledavala je u mene, a onda najednom kaže: "Idem se javiti mojima da se zauzmu za mene!" Djevojče tad pristupi k telefonu, podigne slušalicu, pritisne dugačko bijelo dugme, zavrti brojeve - i čeka. A ja s praga unidjem u sobu, pridjem djevojčici i upitam['uputam', orig., nota] je: "Zašto si pritisnula bijelo dugme?" Odgovori mi: "To je veza sa zemljom!" A ja stojim pokraj nje i slušam...

240

Najedanput se jasno čuje kako njezina majka hoda po njivi ili dvorištu te plače i jauče: "Katice moja, Katice moja!" I kao da je sva shrvana od plača i žalosti. Djevojčica sluša jedan čas jaukanje svoje majke, onda duboko, duboko uzdahne, spusti slušalicu i ode u kut medju ženske, još tužnija i potištenija nego li je bila.

To su nekrštene duše. Crni stol označuje žalost. Ruže na stolu jesu molitve prikazane za njih. Duše se njima nasićuju. Djevojčica bi htjela da se njezini za nju mole, a ne da za njom plaču i nariču. Pretjerane suze i beznadna žalost nije joj na korist, nego samo još više povećava njezinu tugu i muku.

Gospodin Isus reče za ove duše: "Na dan Suda pokrstit ću ih jer nijesu griješile na tijelu!"

Velika je Božja Ljubav nad nama bijednicima!

Drugom zgodom reče dragi Isus ovako: "Na dan Suda Ja sam ću nekrštenu djecu svu pokrstiti!" Potrebno je mnogo moliti za tu djecu!

"Djecu koja su otišla u vječnost bez Mojega Znamenja, na dan Suda ću ih spasiti jer nijesu kriva."

IAKO NIJE DOSTOJAN, TREBALO BI MU POMOĆI!

Ivan je imao ženu koja je češče pobolijevala. I makar su bili veliki siromasi, primili su iz Ruke Božje mnogu djecu. Ali zbog brojne djece nitko ih nije htio primiti na stan. Kad im se pružila prilika, dignu zajam, pa kupe neko jadno imanje. Kućica je bila tako stara i trošna - samo što se ne sruši! Ali za početak je najvažnije da imaju krov nad glavom. Medjutim, namjerili se na zlobna susjeda. Taj im je pakostio gdje je samo mogao. Krao im je voće, premiještao medju i ne znam što im sve nije radio. Grdio ih je i izazivao, i toliko proklinjao da je siromašni Ivan od žalosti plakao i već mu je bilo nesnosno.

I umre zlobni susjed nekakovom smrću. A Ivan, kad bi podvečer izišao u staju ili vrt, često bi vidio njegovo tijelo na medji i čuo ga kako jauče i stenje. Onda se zamisli pa upita dragog Isusa što je to.

A Gospodin reče: "Taj je čovjek njemu siromahu to-

241

liko zla učinio da nije dostojan da se on za njega moli; ali u takvoj je vatri i toliko trpi radi svojih djela da bi se trebalo za njega moliti, i baš on bi morao moliti!"

Na to kažem: "Isuse, pa neće se on htjeti moliti za njega!" "Da, prihvati Gospodin, neće se njemu dati moliti jer ga je jako vrijedjao!" A ja nadodam po ljudski: "Gospodine, ma ne bih se ni ja za njega molila da mi je učinio takova i tolika zla!" A dragi Isus se nasmije pa doda: "A kako bismo onda učinili da on ipak za njega moli, a ne zna za koga je?[!, orig., nota]... - i onda nadoda - Kaži mu da sam Ja rekao neka moli za jednu dušu koja je u potrebi."

I bilo mu je naloženo puno Pedesetnica. Jedva je taj pobožni čovjek to izmolio.

A za onoga tko nevin pati Gospodin jednom reče: ".Blago čovjeku koji trpi pravedan radi Mene! Čeka ga na Nebesima obilna Plaća!"

MUČITELJI GOSPODINOVI

Poncije[Ponicje, orig., nota] Pilat izišao je iz strašnih muka nakon što su za njega postile i mnogo molile tri Bogu posvećene osobe. Vidjelica je izmolila, valjda, i preko 500 uključenja u Svete Žrtve.

Gospodin je još rekao za one koji su Ga mučili a nisu se obratili da se nalaze u najstrašnijim mukama vijek vjekova. Koji su Ga mučili a pokajali su se i obratili, biti će u vatri velikoj do Sudnjega dana.

MUKE ZA ONE ŠTO PROKLINJU NEDUŽNE

Iza jedne teške kušnje nadjem se u nekom kraju kao u sredini Evrope. Hodajući tim tlom, zapazim nešto neobično. Malo podalje od mene, u brijegu, bila Je čudna zgrada. Niti je nalikovala na kuću niti na podrum, nego više na kakovu šupu. Jer su ulazna vrata bila otvorena, podjem u tom pravcu.

Stupivši na prag te čudne šupe, opazim tri prljave i čadjave osobe. Jedan muškarac i dvije ženske stajali su oko velikog, zamazanoga, tamnocrvenog stola i medjusobno se prepirali. Nešto su napamet računali.

242

ali im se nije slagalo, pa su onda prljavim šakama udarali po stolu. Približim se da čujem zbog čega se spore, ali nisam ih razumjela. Govorili su jezikom koji nikad prije nisam čula.

Tad opazim iza prljavog stola još neke ljude, koji najedanput podju prema vratima u dnu prostorije. Dok se ono troje prepiralo, iskoristim zgodu pa i ja podjem da vidim što je tamo.

Dublje u brijegu bio je dugačak podzemni hodnik. Sa svake strane hodnika bila su mnogobrojna željezna vrata. Gore su zaobljena kao na primitivnim pećnicama za kruh i svaka imaju jaku ključanicu, ali bez kvake.

A neki muškarac, iz one grupe, stane pred jedna vrata. Najedanput se vrata otvore, a on unidje i padne u dubine. Vrata se potom sama zatvore i zaključaju. Dodjem do tih vrata i čujem kako u dubini pucketa oganj. Nedaleko sebe čujem Glas nevidljive osobe:

"Unutra je vatra i duše u njoj. Svaka su vrata ulaz u predio za jednu dušu, koja zaključana trpi. Nema joj izlaza do vremena koje je za nju odredjeno."

Na te se riječi poplašim i požurim prema izlazu. Bila sam duboko potresena. Dugo vremena nisam mogla doći k sebi. I rekoh: "Bog zna kakove su to duše?" I dobih odgovor: "To su oni koji proklinju bližnje svoje, nedužne!" Napravi vam zlo, i onda vas još i proklinje. Takovi idu unutra.

Radi čovječe žto hoćeš, ali nećeš dokle hoćeš!

MALENI NESRETNICI

Jedan oveći grad ima u paklu četrdesetero djece u dobi od četiri do šest godina. To su djeca kršćanska, rimokatolička. Njihovi su roditelji počinjali mnoge smrtne grijehe, a osobito često izgovarali teške psovke i kletve. Djeca su sve to gledala i slušala, pa i sama kasnije mnogo puta pogrdila Boga, Majku Božju, Svece i Svetinje. Onda ih je prerana smrt ugrabila i otišli su s ovoga svijeta zatrovane i opterećene duše, bez svete Ispovijedi i skrušenog pokajanja.

Kaže Gospodin Isus kako njihove majke misle da im djeca lete u Nebu kao Andjeli, a oni su evo u paklu! I još je Gospodin dodao da ne zna (po ljudski govore-

243

ći) što da napravi s tom djecom punom smrtnih grijeha. Ali je bio naložio vidjelici Julki i službenici Svojoj Andjeli da izmole mnoge molitve za Spas tih nesretnih mališana.