www.tebe-trazim.com

znate onu priču o košulji sretnog čovjeka? uglavnom, neki je kralj htio košulju sretnog čovjeka jer je mislio da će ga ona učiniti sretnim i poslao je svoje vazale da ju nađu (valjda i tog najsretnijeg čovjeka). Oni su isli kod najmudrijih i pitali ih jesu li oni najsretniji ljudi na svijetu - ovi su odgovorili da nisu, isli su kod najbogatijih i isto ih pitali, ali i ovi su rekli da nisu najsretniji, obilazili su mudrace, vladare, močnike... uvijek je odgovor bio isti, svi su oni nečime bili nezadovoljni, htjeli su više, bolje, drugačije ili što već. Vazali nisu htjeli odustati dok ne nađu tog najsretnijeg čovjeka na svijetu. Lutali su uokolo i prolazili kraj jednog vinograda i tamo ugledali jednog umornog čovjeka koji je kopao, ruke su mu bile žuljevite i bio je opaljen od sunca. Jedan kraljev vazal mu se približio i upitao ga je li on sretan. Covjek je odgovorio da je. Vazal ga je pitao je li on najsretniji čovjek na svijetu, a on je odgovorio da je! vvazal ga je onda zamolio da mu da svoju košulju da je odnese kralju, a čovjek mu je odgovorio da je on siromašan i da nema košulje.
Nije ova priča za bezveze. htjela sam zapravo reči da svoju sreću moramo sami graditi (ne sami u doslovnom značenju riječi, jer bez Božje milosti I Njegove volje ne bismo ni zube sami mogli oprati). Izgleda mi, od vas rastavljenih, da vas je dosta zabrinutih za svoju djecu, a ja vam mogu reči da djeca koja imaju nesretne roditelje ne mogu biti sretna. I ja govorim iz osobnog iskustva. Moji roditelji su oduvijek nezadovoljni sami sobom I jedno drugim, nesretni su, ne slažu se, ne svađaju se puno, ali bas ni ne razgovaraju. Teško je djeci živjeti s roditeljima koji su jedno drugome stranci I niti neprijatelji niti prijatelji. Već sam u djetinjstvu počela s pitanjima tipa zašto se ne rastanete I zašto ste se uopće oženili… ni danas mi nije jasno zašto žive pod istim krovom kad zapravo I nisu muž I žena. Vjerojatno zato da im brat I ja ne zamjerimo, a I zato jer je ovako jeftinije… Vjerujte mi, vaša djeca ne mogu biti sretna ako vi niste sretni. Sreću je teško definirati I teško naći ako ne znamo kako ona izgleda. A treba samo malo promisliti. Budite dovoljno pametni I dovoljno ljudi da u očima djeteta ne stvarate neprijatelja od onog drugog roditelja. Ako ste se rastali to znači da niste mogli zajedno. Ja se zaista vrlo često pitam bismo li svi bili sretniji da su oni bili sretniji, da su se rastali…
to ne mogu znati. da je trebalo biti drugačije, vjerojatno bi bilo drugačije. znam da ih neću osuđivati i kriviti ni za što, ali ću nastojati biti bolja svojoj djeci i svojoj obitelji.

Draga moja Lucija,

pojma nemaš kako te dobro razumijem. Moje dvije sestre i ja nagledale smo se svađa i naslušale ružnih riječi. I naplakale suza skupa s mamom....Dobar je čovjek moj tata ali joj je slomio srce jednom prilikom i nikad ga nije ni pokušao zalječiti....a ona je uvenula...ostala u braku zbog nas tri male curice...
Sada i ja imam problema u braku...i dođe mi nekad da pobjegnem...ali onda se zamislim....dvoje je dječice tu...i ono najvažnije...ja sam pred oltarom se zavjetovala....pred Bogom se predala svome suprugu...pa se onda trudim naći nešto zbog čega ću izdržati....da budem draga Isusu....da ga ne povrijedim. I ne ide mi baš...i plačem puno....
Ali kad vidim kako moja djeca vole,grle i ljube svog tatu...prestanem plakati...i odlučim nositi taj svoj križ i molim da nađem ponovo ljubav prema njemu.
Nekad ni to ne mogu....nego samo plačem. Jer sam slaba, i jer mi je žao što sam tako mlada, a po drugi put ostala bez ljubavi...
Pa onda zahvalim Bogu na prekrasnoj dječici....
I tako ti se ja borim....jer ću radije plakati nego dignuti ruke i mrska Bogu postati....ne bi mogla zamisliti da se pričestit ne smijem...da oprost od grijeha dobit ne smijem....
Svašta sam nabrljala, znam, pisala sam ti kako mi je došlo....i ne znam jesam li ti iti malo pomogla...btb
I tako iznova i opet i opet...