www.tebe-trazim.com

Evo da i ja nešto kažem o sebi,prvo da vam kažem da je moj život počeo od prvog mog karizmatskog susreta prije nekoliko mjeseci u Zagrebu.Prije toga susreta sam bila dugo izgubljena ,ustvari sve je počelo od smrti mog oca,za kojeg sam bila puno vezana.Pitate se zašto baš od tada?Teško je to objasniti al ukratko ću pokušati.Odgojena sam u takvoj sredini da je svećenik za mene bio kao svetac,al takav šok nisam mogla opisat kad je svećenik na sprovodu pitao moju majku dali je moj otac primio posljednju pomast na što je ona rekla da je i ja sam potvrdila jer naime moj otac je umro u bolnici gdje sam ja danonoćno bila s njim i bila tada kad je pomazan.Ukop je trebao biti za 2 sata al svećenik je rekao da on nevjeruje dok nedonesemo potvrdu jer inače će reć da je otišao nespremljen.Zamislite kako nam je bilo u tom trenutku u svoj našoj tuzi pa zar netko može nevjerovat o takvoj stvari?zar bi mogla lagat Boga,oca...Naime bolnica gdje je umro bila je sat vremena udaljena i pitanje je bilo dali ćemo uspjeti nać tog svećenika jer nije svaki put isti al Bog je dao da taj svećenik bude taj dan tu i potpiše potvrdu da ga je pomazao .Zamislite da je taj svećenik bio opet baš taj dan jer njegovo pomazanje je bilo par dana prije nego je umro.I kad smo donjeli potvrdu tek onda je povjerovao.STRAŠNO!Od tada u meni je se sve prilomilo nisam se mogla pomirit s tim,nisam više mogla ići u crkvu molila sam boga sama doma .Znam rećete neide se u crkvu radi svećenika već radi Boga .Točno al nisam si mogla pomo.Iz dana u dan bilo je sve gore počela sam radit stvari koje Bogu nisu bile drage,kao da to nisam bila ja.Ponekad mi se činilo da stojim sa strane i sama sebi govorim ej šta to radiš?Moj brak je bio u krizi ,život mi je bio prazan ,kao da se vrtim u začaranom krugu...i jednog dana slušajući svoju prijateljicu o karizmatskom susretu odlučih poć sa njom.I od tada doista moj život je našao smisao.Iako iskreno i nakon tog susreta padala sam u kušnju al svaki put dižem ruku Isusu i nedam se i borim se i BORIT ĆU SE,vjerujte jer ja vjerujem da me dragi Isus nikad nije ni napustio već ja nisam bila svjesna kolika je velika njegova ljubav!SLAVA MU I HVALA!

Evo mog današnjeg svjedočanstva:
Jutros sam išla ponovo u Mostar fra Liniću,sa susjedama.
Jedna od njih ima bolesno dijete koje nehoda.
Sinoć sam odlučila postiti za nju.
Kad smo došle ,one su sjele u klupu,a ja sam se malo zaustavila kraj poznanice da je pozdravim.
U jednom trenutku sam začula iza sebe da me netko doziva plačući,sva sam se sledila kad sam se okrenula.
Moja prijateljica je držala tu djevojčicu i jecala iz svega glasa.......govoreći moje djete se guši pomozi ....guši se guši....
molim te pomozi....ISUSE sledila se krv u mojim žilama,cjela crkva,masa ljudi svi su gledali izbezumljeno......počela sam skupa s njom lupat djetetu po leđima,gurat joj prst usta silom ali ništa ....Isuse kapi znoja su kapile iz mene sekunde kao sati ....ona nereagira....ona mi je daje u ruke ....ja je podižem....dok tisuću ljudi gleda....u tom trenutku kroz moje tjelo tolika vatra,tolika snaga,tolika vjera ....pjena na usta oči zatvorila....BOŽE TAKO SAM VJEROVALA ..
Počela sam moliti vjerovanje svom snagom dok su tolike oči gledale izbezumljeno ,dok njezina majka je padala u očaj....nisam ni završila ona proplaka ...ljudi moji toliko sam je čvrsto držala i neznam kako (kažu da sam trčeći)al tako brzo sam došla do oltara kleknula s njom i rekla ISUSE HVALA TI I SLAVA!

HVALA TI ISUSE,HVALA TI I SLAVA
ALELUJA

Evo jedno današnje svjedočanstvo ,naime moj muž ima veliki šećer i još uvjek je na tabletama,čeka da ga zovnu na ispitivanje u Zagreb .
Mada je odbio inzulin,mislim da će to morati i prepostavljam da će mu ga prepisat u Zagrebu.
Svaki dan on vidno propada,šećer mu unazad 2 mjeseca nije ispod 17 a zna biti i 22 .Svašta on pije i muči se svakako,jer ga strah inzulina.
Sinoć mu ja kažem,a govorim mu stalno da samnom moli krunicu ali on nije nikad to prista uvjek nešto se izvuče i nakraju ništa.
Mada on vidim uvjek kad legne moli i nije nevjernik,ali kao da ga je sram samnom moliti.
Moja najveća želja je uvjek bila da skupa molimo i uvjek sam molila Boga da se to ispuni.
Za Korizmu je odlučio kao da neće pušiti i negdje oko podne je bio tako nervozan a naravno to nije dobro za njegov šećer pa sam mu ovako rekla dragi moj mužu nemoj se ti odricati cigareta ako ti to stvara nervozu jer ipak si ti bolestan i sad si pod pritiskom,Isus će razumiti i bit će mu draže ako zavituješ moliti krunicu.
Lipo mjesto cigareta moli samnom krunicu Božanskog Milosrđa i vidićeš kako će biti sve dobro.
On na to pristade,i navečer ja kad smo legli dječicu uzela krunicu i kažem oćemo li počet i on pristade.
Aleluja!
Prvi put je molio krunicu jer nije nikad prije,baš krunicu molio,i nikad samnom
Ljudi moji radosti moje,mada mi je bio malo smješan jer je on ležao na trosjedu i malo se pokrio po glavi ali je molio naglas samnom
Isuse hvala Ti i slava!
Jutros mjeri šećer i on je pokazao 6,što je normalan .
Zove on mene i pita znaš li koliki mi je jutros šećer?
Ja kažem njemu:znam,normalan!
Kaže on kako si pogodila?
Rekla sam da nisam pogađala već sam vjerovala i da to mi nije čudno i da je Isusu sve normalno i moguće ako vjeruješ!
Nasmijao se i znam da je u sebi osjeto onu vjeru ,znam po pogledu njegovih očiju da ga Isus voli!
Hvala Ti Isuse!

Evo jedno svjedočanstvo koje sa radošću pišem.Naime sestra mog muža živi jedan teški život,muž joj je narkoman i bio je već na lječenju u komuni ali bezuspješno.Vratio bi se i opet jovo na novo i tako dan za danom ...
Imaju dvoje dječice dva sina ,dva mala anđela.
Prije možda mjesec dana opet ode u komunu,i svi smo bili sretni i njegova žena i djeca jer smo se nadali da će napokon nešto napravit u svom životu.Ali ta sreća nije dugo trajala neki dan se vrati jer nije mogao izdržat,iako ga ona nije htjela primiti on je nasilno ušao.
Dosta godina to traje,i ona se bori i borila je cijelo vrijeme mada su uvjek svi govorili da ode od njega jer s njim nema života.
U prošli petak me zvala kao može li doć kod mene dva,tri dana dok se nesnađe.
I tako je došla sa namjerom da nešto promjeni.
Svi pa čak i njena majka koja je inače velika kršćanka joj je rekla ne vraćaj mu se nemogu te više tako gledat.
Bila je samnom 3 dana i dosta sam pričala sa njom,i jedina sam joj rekla:Ivanka sestro nemoj to radit,ne ostavljaj ga,neostavljaj svoj križ .
Najviše me je pogodila jedna poruka koju je on tu večer dok je bila ona kod mene poslao svom starijem sinu:

Sine,ljubavi tatina budi dobar i čuvaj brata,puno vas volim..

Kad sam to pročitala srce mi je puklo,a tek kad sam vidila oči tog djeteta dok je to čitao tog devetogodišnjaka koji puno razumije i nosi se kao veliki.
Naime šta je tu najveći grijeh što oni nisu vjenčani u crkvi,a još više što njihov sin koji ima 4 godine još nije kršten.
Naime ta njegova sestra je uvjek išla u crkvu i bila velika kršćanka dok on nije tako odgojen.I kao njihov svećenik neće da krsti djete jer oni nisu vjenčani.A inače taj svećenik Bog nek mi oprosti je strašno čudan.
I da puno ne duljim tako sam ja njoj pričala i pričala i rekla kao da ona ne daje Isusu nikakvu zadovoljštvinu samim tim što drži djete nekršteno,i da bi ja do Pape išla da ga krstim ako on neće.Ona kaže da svaki dan moli i moli ali da nema više snage.
I tako ona se vrati doma i zove me jučer i kaže:
Ej ja i moj muž u ponedjeljak idemo u Zagreb razgovarala sam sa Linićem i on je reklao da dođemo 3 dana samo neznam di ću sa djetetom jer joj svekrva neće da pričuva.
Joj ljudi moji koje li radosti ma sunce me obasjalo SLAVA ISUSU rekla sam ja ću ga čuvati samo idi.
Eto tako sam sretna što sam to postigla ,što sam jedino ja bila protiv i što me je poslušala.
Hvala Ti Isuse što Si učinio ovo veliko djelo i što si mi dao riječi mudrosti,strpljenja kako bi mogla Te približiti svojoj sestri koja je izgubljena.Proslavi se Gospodine ,dotakni ih i blagosovi