Evo jedno svjedočanstvo koje sa radošću pišem.Naime sestra mog muža živi jedan teški život,muž joj je narkoman i bio je već na lječenju u komuni ali bezuspješno.Vratio bi se i opet jovo na novo i tako dan za danom ...
Imaju dvoje dječice dva sina ,dva mala anđela.
Prije možda mjesec dana opet ode u komunu,i svi smo bili sretni i njegova žena i djeca jer smo se nadali da će napokon nešto napravit u svom životu.Ali ta sreća nije dugo trajala neki dan se vrati jer nije mogao izdržat,iako ga ona nije htjela primiti on je nasilno ušao.
Dosta godina to traje,i ona se bori i borila je cijelo vrijeme mada su uvjek svi govorili da ode od njega jer s njim nema života.
U prošli petak me zvala kao može li doć kod mene dva,tri dana dok se nesnađe.
I tako je došla sa namjerom da nešto promjeni.
Svi pa čak i njena majka koja je inače velika kršćanka joj je rekla ne vraćaj mu se nemogu te više tako gledat.
Bila je samnom 3 dana i dosta sam pričala sa njom,i jedina sam joj rekla:Ivanka sestro nemoj to radit,ne ostavljaj ga,neostavljaj svoj križ .
Najviše me je pogodila jedna poruka koju je on tu večer dok je bila ona kod mene poslao svom starijem sinu:
Sine,ljubavi tatina budi dobar i čuvaj brata,puno vas volim..
Kad sam to pročitala srce mi je puklo,a tek kad sam vidila oči tog djeteta dok je to čitao tog devetogodišnjaka koji puno razumije i nosi se kao veliki.
Naime šta je tu najveći grijeh što oni nisu vjenčani u crkvi,a još više što njihov sin koji ima 4 godine još nije kršten.
Naime ta njegova sestra je uvjek išla u crkvu i bila velika kršćanka dok on nije tako odgojen.I kao njihov svećenik neće da krsti djete jer oni nisu vjenčani.A inače taj svećenik Bog nek mi oprosti je strašno čudan.
I da puno ne duljim tako sam ja njoj pričala i pričala i rekla kao da ona ne daje Isusu nikakvu zadovoljštvinu samim tim što drži djete nekršteno,i da bi ja do Pape išla da ga krstim ako on neće.Ona kaže da svaki dan moli i moli ali da nema više snage.
I tako ona se vrati doma i zove me jučer i kaže:
Ej ja i moj muž u ponedjeljak idemo u Zagreb razgovarala sam sa Linićem i on je reklao da dođemo 3 dana samo neznam di ću sa djetetom jer joj svekrva neće da pričuva.
Joj ljudi moji koje li radosti ma sunce me obasjalo SLAVA ISUSU rekla sam ja ću ga čuvati samo idi.
Eto tako sam sretna što sam to postigla ,što sam jedino ja bila protiv i što me je poslušala.
Hvala Ti Isuse što Si učinio ovo veliko djelo i što si mi dao riječi mudrosti,strpljenja kako bi mogla Te približiti svojoj sestri koja je izgubljena.Proslavi se Gospodine ,dotakni ih i blagosovi